Jedan dan, čini se da je država mirna i da je vladajuća klika ondje čvrsto na vlasti. Već sljedeći dan revolucionarne mase stoje pred gorućim parlamentom. Policije nema, članovi parlamenta su pobjegli, kao i predsjednik. Fotografije i videi koji su nedavno isplivali iz Nepala su zadivljujući. Također su zadivljujuće slični prizorima koje smo već vidjeli: u Šri Lanki, Bangladešu, Keniji i Indoneziji. 

Koje je značenje ovih događaja? Neki na ljevici, impresionirani ovim prizorima, dozvoljavaju da ih plima ponese bez zaustavljanja da se upitaju gdje ih plima nosi. Ponašaju se poput navijača za mase, što je zadnje što masama treba u revoluciji. 

Nakon obeležavanja 10 meseci od pada nadstrešnice, u Novom Sadu, bez ikakvog jasnog povoda, u ponedeljak 1. septembra policija je silom i topovskim udarima rasterala demonstrante koji su bili u blizini Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja (DIF), nakon povorke od kampusa do železničke stanice, i nazad. Prethodnih dana, policija je raspoređivala svoje snage unutar ovog i Filozofskog fakulteta, na poziv njihovih dekana, sa ciljem kako bi se suprotstavili blokadama fakulteta.

Petog kolovoza 2025. Hrvatska i Srbija su obilježile 30. godišnjicu Vojno-redarstvene operacije “Oluja”. I dok je suštinska ideja ovih obilježavanja ista – osnaživanje vladajućih režima i opravdavanje postojanja današnjih postjugoslavenskih republika – načini na koje se ovaj datum obilježava su veoma različiti, kao što su različite i njegove interpretacije u mitologijama vladajuće klase u Hrvatskoj i Srbiji.

Pokret u Srbiji, koji je nastao povodom kobnog pada betonske nadstrešnice u Novom Sadu koja je uzela 16 života i jednu mladu majku učinila invalidom, traje više od osam meseci. Blokade fakulteta i studentski plenumi traju svega mesec dana kraće, a zborovi, koji su se omasovili nakon istorijskog protesta 15. marta, krajem jula postaće formacija koja je prisutna već polovinu dužine trajanja pokreta. Kao što i pokret nije u najavi da se povuče, tako nisu ni formacije koje su nastale u njemu, nego mu one daju energiju i ideje kako da nastavi.

Jula ove godine navršava se trideset godina od masakra u Srebrenici u kojoj su vojne, policijske i paravojne jedinice bosanskih Srba ubile oko 8.000 bošnjačkih muškaraca, mahom civila i vojnih zarobljenika. Po obimu zločina i broju žrtava, masakr u Srebrenici spada u najveći pojedinačni zločin tokom ratnih sukoba od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Ovaj zločin će na neki način postati sinonim za rat u BiH i niz ratnih zločina koji su se dogodili tokom građanskog rata.

Bauk se širi Europom. Ovaj užasni fenomen pojavio se iznenada, kao nekom crnom magijom, prizvan iz najdubljih dubina pakla od strane zlonamjernog đavola, kako bi mučio i proganjao dobre ljude na Zemlji, remetio njihov mir i ispunjavao njihove najgore noćne more.

Najgora stvar u vezi s ovim fenomenom je upravo to što nitko, čini se, ne može objasniti što je to. On se predstavlja kao naizgled nezaustavljiva prirodna sila, koja mete sve pred sobom. U nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, uspio je zavladati najbogatijom i najmoćnijom zemljom na svijetu. 

Prva žrtva rata je istina. To je također slučaj sa ruskom intervencijom u Ukrajini. Marksisti moraju biti sposobni da presjeku maglu laži i ratne propagande i analiziraju prave razloge iza sukoba; što ga je uzrokovalo; i koji stvarni interesi leže iza izgovora i opravdanja različitih uključenih strana. Prije svega, to moramo činiti sa stajališta interesa svjetske radničke klase.

Iako se protivimo intervenciji Rusije u Ukrajini, činimo to iz vlastitih razloga, koje ćemo ovdje objasniti, a koji nemaju nikakve veze sa skandaloznom hajkom i plačem prostituisanih medija. Podrazumijeva se da je naša prva dužnost razotkriti odvratne laži i licemjere SAD-a i zapadnog imperijalizma.