U Srbiji se barem još od decembra prošle godine razvlači priča o uvođenju američkih sankcija kompaniji Naftna industrija Srbije (NIS), čiji je, uprkos njenom imenu, većinski vlasnik ruski Gazprom. Ovaj paket sankcija načelno je vezan za ekonomski pritisak na Rusiju zbog rata u Ukrajini, i nakon meseci odlaganja, sankcije su uvedene pre oko 50 dana i NIS-ova rafinerija u Pančevu je prestala sa radom. Inicijativa je očigledno počela još sa Bajdenovom administricajom, a jedan od razloga njenog razvlačenja bio je dolazak Trampove administracije, koja je morala da odmeri kako će se odnositi prema Rusiji, te kako će se odnositi i prema drugim zemljama, uključujući Srbiju.

U Republici Srpskoj su 23. novembra održani prijevremeni izbori za predsjednika ovog bosanskohercegovačkog entiteta. Iako za marksiste buržoaski izbori ne predstavljaju vrhunac demokratije niti glavno oružje društvenih promjena, oni nam ipak mogu dati uvid u trenutno raspoloženje u društvu kao i naznaku promjene svijesti masa. Iz tog razloga, važno je obratiti pažnju na par faktora koji karakterišu ove izbore. Izrazito mala izlaznost i pad glasova za Dodikov vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata su glavne karakteristika ovih izbora.

Izbor Zohrana Mamdanija za gradonačelnika New Yorka jedna je od najznačajnijih pobjeda socijalističkog kandidata u američkoj povijesti. U „prijestolnici kapitalizma“ – najvećem gradu u najmoćnijoj imperijalističkoj zemlji na svijetu – više od milijun ljudi glasalo je za samoprozvanog demokratskog socijalista, u onome što je New York Times ispravno opisao kao „val nezadovoljstva protiv establišmenta“.

Od mjesta rođenja industrijske revolucije, Europa je prošla kroz dugotrajan pad. Dio ovoga je bila njena degradacija temeljne industrijske baze, kroz proces deindustrijalizacije, koji je dobio zamah nakon krize 2008. godine, a od COVID-19 naglo ubrzao.

U skoro svakoj mjeri, Europa zaostaje; pritisnuta između SAD-a – koji je usprkos svojem relativnom padu i dalje svjetski hegemon – i Kine, koja usprkos nedavnom usporavanju brzo raste. Ovo ima bitne posljedice, poput destabilizacije vlada, osiromašivanja većih slojeva populacije, i povećavanja podređenih odnosa Europe sa njezinim američkim gospodarima.

Dik Čejni je mrtav. Radnici i ugnjetavani širom sveta treba da žale, ne zbog smrti Dika Čejnija, već zbog činjenice da je još jedan imperijalistički ratni zločinac preminuo, a da se nikada nije suočio sa pravdom za svoje zločine.

Bez zapadnog oružja Izrael ne bi mogao provoditi genocid nad Palestincima niti nastaviti svoje provokacije protiv Irana. Na prvom mjestu među onima koji naoružavaju izraelsku državu nalaze se, naravno, Sjedinjene Američke Države. Ali drugi najveći dobavljač oružja je Njemačka.

Jedan dan, čini se da je država mirna i da je vladajuća klika ondje čvrsto na vlasti. Već sljedeći dan revolucionarne mase stoje pred gorućim parlamentom. Policije nema, članovi parlamenta su pobjegli, kao i predsjednik. Fotografije i videi koji su nedavno isplivali iz Nepala su zadivljujući. Također su zadivljujuće slični prizorima koje smo već vidjeli: u Šri Lanki, Bangladešu, Keniji i Indoneziji. 

Koje je značenje ovih događaja? Neki na ljevici, impresionirani ovim prizorima, dozvoljavaju da ih plima ponese bez zaustavljanja da se upitaju gdje ih plima nosi. Ponašaju se poput navijača za mase, što je zadnje što masama treba u revoluciji.