Demonstranti su zapalili savezni parlament, Vrhovni sud, kuće funkcionera i visokih političara. Premijer je podnio ostavku, zajedno s cijelim nizom ministara. Vojska evakuiše političare iz njihovih domova. Nakon godina teškog siromaštva, nepalskoj omladini je dosta. Ušli su u istoriju.

Karl Marks je jednom opisao kako je pod kapitalizmom „akumulacija bogatstva na jednom polu, dakle, istovremeno akumulacija bijede, agonije rada, ropstva, neznanja, brutalnosti i mentalne degradacije na suprotnom polu“. Nepal je školski primjer ovog procesa.

Prosječne plate u zemlji iznose 1.400 dolara godišnje, a otprilike svaki peti stanovnik živi u siromaštvu. Uz to, nezaposlenost je 10,7 posto, dok nezaposlenost mladih iznosi 20 posto. Najbogatijih 10 posto domaćinstava posjeduje 40 posto zemlje, dok ogroman dio stanovništva posjeduje malo ili nimalo zemlje.

Ova očajna situacija prisiljava oko 1.000 ljudi dnevno da napuste zemlju u potrazi za poslom u inostranstvu. Ukupno, oko 2 miliona Nepalaca se nalazi u ovoj situaciji. Oni šalju kući novac u vrijednosti od 26 posto ukupnog BDP-a zemlje, pri čemu se polovina svih nepalskih porodica oslanja na finansijsku podršku rođaka koji žive u inostranstvu da bi preživjele.

https://twitter.com/i/status/1965488391631634454

Dok se mase bore da prežive, mala privilegovana manjina u zemlji živi živote o kojima većina nas može samo sanjati. Ovo je izazvalo ogromnu količinu bijesa, što se odrazilo na društvenim mrežama u posljednje vrijeme. Na TikToku se pojavljivao video za videom koji prikazuje kontrast između života bogatih i života velike većine. Poseban je fokus na takozvane "nepo bebe": privilegovanu djecu političara i biznismena.

Sin političara Bindu Kuma Tape (iz vladajućeg nepalskog Kongresa), koji je optužen za korupciju, fotografisan je kako stoji pored božićne jelke. Međutim, ova jelka nije napravljena od kore i lišća; napravljena je od kutija Luj Vitona, Gučija i Kartijea!

https://twitter.com/i/status/1965729312516280441

Fotografija je postala viralna, s heštegom #PoliticiansNepoBabyNepal. Slično tome, jedan //www.tiktok.com/@neponepalitok/video/7546070544391916818?_r=1&_t=ZS-8zZiAhb1mOS">video prikazuje sina bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Gopala Parajulija pored raznih automobila i u skupim restoranima s natpisom: „Otvoreno se hvali luksuznim automobilima i satovima na društvenim mrežama. Nismo li se već umorili od njih?“

U posljednjem periodu bilo je bezbroj skandala na visokom nivou, koji su otkrili nepodnošljivu korupciju onih na vrhu nepalskog društva. Prošle godine, nekoliko visokih zvaničnika osuđeno je za pronevjeru do 10,4 miliona dolara u poslu s Erbasom iz 2017. godine.

Godinu dana ranije, nekoliko bivših ministara optuženo je u „skandalu s butanskim izbjeglicama“. To je uključivalo izvlačenje ogromnih količina novca od siromašnih nepalskih pojedinaca. Očajnički tražeći posao, predstavljeni su kao butanske izbjeglice kako bi mogli biti poslani u SAD. Postoje bezbrojni primjeri ovih gangstera koji pljačkaju resurse naroda za vlastitu korist.

Zabrana društvenih medija

U ovom opštem kontekstu, vlada je u četvrtak, 4. septembra, zabranila 26 kompanija društvenih medija, uključujući Vocap, Fejsbuk, Instagram i Jutjub.

Tvrdi se da je ova mjera poduzeta kako bi se suprotstavila "lažnim vijestima", "govoru mržnje" i "onlajn prevarama". Ova vlada prevaranata i gangstera tvrdila je da se osobe s lažnim identifikacijama bave “sajber kriminalom" i "narušavaju društvenu harmoniju". Stoga su zahtijevali od kompanija društvenih medija da imenuju oficira za vezu u zemlji. One koje to nisu učinil bile su zabranjene u zemlji.

https://twitter.com/i/status/1965165749955109063

Međutim, ovi izgovori su odmah shvaćeni kao ono što i jesu: bezobrazne laži korištene za prikrivanje gušenja demokratskih prava.

S obzirom na činjenicu da nešto manje od 8 posto stanovništva živi u inostranstvu, ova iznenadna mjera značila je da su mnogi Nepalci iznenada ostali bez bilo kakve komunikacije sa svojim voljenima.

Engels je opisao buržoasku demokratiju kao najbolju moguću ljušturu za kapitalizam jer ljudi vjeruju da imaju šansu da promijene stvari. Međutim, da bi se održala buržoaska demokratija, morate zaista biti u mogućnosti da ponudite masama nešto. Bez hljeba koji bi ponudila masama, nepalska vlada je stoga očigledno pribjegla ograničavanju demokratskih prava masa kako bi pokušala spriječiti otpor.

Dešavanja

U ponedjeljak, 8. septembra, u 9 sati ujutro po nepalskom vremenu, sazvan je događaj koji je, prema riječima jednog od organizatora, trebao biti "mirni protest s kulturnim događajima i zabavom". Iako je izazvan zabranom društvenih medija, bijes demonstranata bio je usmjeren daleko šire od ove pojedinačne mjere vlade. Kako objašnjava jedan demonstrant, "umjesto zabrane društvenih medija", glavni cilj demonstranata bio je "zaustaviti korupciju".

Jedan demonstrant, Ajuš Basjal, opisao je kako je bio prisutan ogroman broj mladih ljudi. Istakao je da su ih inspirisali protesti na Šri Lanci i Bangladešu, kao i TikTok videozapisi koji otkrivaju ogromnu nejednakost u zemlji. Drugi demonstrant je rekao da je tamo jer se "zalaže za našu budućnost". Želio je da zemlja bude "bez korupcije kako bi svi mogli lako pristupiti obrazovanju, bolnicama, medicinskim [ustanovama...] i za svijetlu budućnost".

Tokom dužeg vremenskog perioda, došlo je do postepenog nakupljanja frustracije u nepalskom društvu.

Nakon rastuće maoističke pobune 2006. godine, izbio je veliki protestni pokret, okončavajući dvovjekovnu monarhiju, koja je zvanično ukinuta dvije godine kasnije. Od tada je bilo 14 različitih vlada, od kojih nijedna nije poboljšala životni standard većine stanovništva, a nijedna od njih nije završila svoj puni petogodišnji mandat.

Izvor: Twitter

Premijer KP Šarma Oli iz Komunističke partije Nepala (Ujedinjeni marksisti-lenjinisti), koji je juče podnio ostavku, bio je peti premijer u pet godina. Bio je u koalicionoj vladi s buržoaskom strankom. To je uobičajena karakteristika nepalske politike od 2008. godine. Glavna opoziciona stranka, Komunistička partija Nepala (Maoistički centar), bila je na vlasti do 2022. godine u koaliciji s Monarhističkom strankom!

Postoji mnogo takozvanih komunističkih partija, ali kad god bi neka od njih došla na vlast, nastavljala je održavati kapitalizam i mjere štednje koje vladajuća klasa zahtijeva. Osim toga, baš kao i ostatak establišmenta, imaju svoje vlastite "nepo bebe". Unuka Pušpe Kamala Dahala, vođe Maoističke partije centra, izazvala je gnjev nepalskih radnika i mladih ljudi zbog nedavnog izuzetno veličanstvenog vjenčanja. Sve ih je to diskreditovalo u očima masa.

https://twitter.com/i/status/1964998112059212229

Svrgavanje monarhije bio je veliki korak naprijed, ali ništa nije promijenjeno što se tiče životnog standarda većine Nepalaca. Stoga su rastući bijes, gorčina i frustracija stvorili ogromnu količinu zapaljivog materijala u nepalskom društvu. Sve što je bilo potrebno bila je iskra, koja se i desila 8. septembra.

Na protestu, The New York Times je opisao kako su hiljade mladih ljudi marširale prema parlamentu. Međutim, zaustavila ih je kolona policije. Demonstranti su mogli vidjeti "članove parlamenta kako ih posmatraju s krova zgrade".

Nekoliko dana ranije, premijer Oli je rekao da demonstranti "ne mogu samostalno razmišljati a žele razgovarati o nezavisnosti". Većina demonstranata osjeća da im se otuđeni od realnosti i kormpirani političari rugaju. Sve što je masa željela bio je pristojan životni standard, ali su se prema njima odnosili kao prema bezumnim budalama. To je, prema riječima neimenovanog demonstranta, podstaklo "ludi" bijes.

Gomila se zapalila. Probili su se kroz bodljikavu žicu, prisiljavajući policiju na povlačenje opkolivši zgradu parlamenta. Policija je odgovorila suzavcima i vodenim topovima, ali su bili brojčano nadjačani i nemoćni da zaustave gomilu. "Do 13 časova, mjesto protesta je bio haos", sa suzavcima i gumenim mecima koji su letjeli oko glava demonstranata.

Drugi demonstrant je opisao kako je gledao nekoga kako "viče na policiju i nakon dvije sekunde pada mrtav na pod". Policija je eskalirala represiju, pucajući bojevom municijom na gomilu.

Umjesto da utišaju bijes, ovi akti represije samo su više razbjesnili ljude. Demonstranti su uzvraćali svime što im je došlo pod ruku, bilo da su to grane drveća ili boce s vodom. Neki su na kraju uspjeli upasti u zgradu parlamenta. Protestni pokret se zatim počeo širiti izvan Katmandua do Biratnagara, Baratpura i Pokare u zapadnom Nepalu, a dočekan je represijom od strane vlasti. Ukupno se čini da je 19 ljudi ubijeno, a do 400 ranjeno.

U potpunoj panici, vlada je potom pokušala uvesti policijski čas, sprječavajući ljude da se okupljaju ispred parlamenta i drugih vladinih zgrada. Ova naredba je potpuno ignorisana. Te večeri, demonstranti su se okupili ispred parlamenta i vladinih zgrada. Kako je objasnio jedan 23-godišnji demonstrant, "država je ubila skoro 20 ljudi". Stoga je bilo vrijeme da ubice "preuzmu odgovornost".

Poput dinamita koji se zapali, a zatim eksplodira, oslobođen je potisnuti bijes masa. Svaki preskočeni obrok, svaki mjesec kašnjenja plata, svaki video koji prikazuje bogatstvo vladajuće klase doprinio je ogromnom bijesu koji je oslobođen u pravednoj osveti.

Nakon što su uspjeli da upadnu u parlament, demonstranti su ga zapalili. Da bi kaznili sve političke stranke za skoro dvije decenije neuspjeha, spaljeno je više stranačkih kancelarija. Odbacujući nepravedan pravni sistem, koji omogućava sistematizovanu korupciju, zapalili su Vrhovni sud. Želeći da se osvete za organizovanu korupciju, nastavili su da pale kuće premijera i drugih političara. Čuvši da vojska evakuiše političare helikopterom, provalili su u aerodrom kako bi i njega zapalili. Događaji te noći pokazali su da, kada se mase pokrenu, nema sile na zemlji koja ih može zaustaviti.

Vidjevši ponor, državni ministri su se povukli. Kad su shvatili da ne mogu zaustaviti proteste silom, pokušali su napraviti ustupke. Vlada je ukinula zabranu društvenih mreža, obećala odbor koji će "istražiti nasilje" i čak "isplatiti odštetu porodicama poginulih", kao i "besplatan tretman za povrijeđene". U poplavama krokodilskih suza, premijer Oli je rekao da je "duboko ožalošćen" zbog ubijenih. Ali protesti su se nastavili.

Kada je revolucionarni pokret u usponu, jako malo toga ga može zaustaviti. Ako vlada pokuša represiju, to samo ljuti mase i izaziva ih na dalje djelovanje. Međutim, ako naprave ustupke, to samo potiče daljnje djelovanje; na kraju krajeva, ono donosi rezultate!

Buržoazija i vlada su u toj fazi bili u slijepoj panici. Niz vladinih ministara je dao ostavke, poput pacova koji bježe s broda koji tone. Uz sve to, vladao je nemir i u stranci samog premijera. Ova stranka se zove "Komunistička" partija Nepala (Ujedinjneni marksisti-lenjinisti), a sve što je uradila dok je bila na vlasti jeste da je učestvovala u upravljanju kapitalističkim sistemom.

Određeni broj članova stranke na lokalnom i centralnom nivou rukovodstva počeo je da daje ostavke u znak protesta zbog onoga što se dešavalo. Neki možda imaju savjest, ali većina je očigledno dala ostavke samo zbog straha od gnjeva masa.

https://twitter.com/i/status/1965660258430583121

Konačno, u utorak ujutro, premijer Oli je popustio. Objasnio je da „s obzirom na nepovoljnu situaciju u zemlji“, podnosi ostavku kako bi „riješio“ stvari „politički u skladu s ustavom“. U stvari, ovo je bilo daleko od dobrovoljne ostavke. Vojska ga je morala evakuisati helikopterom.

Ovo je fantastična pobjeda. Nepalske mase suočile su se sa silama represije, prisilile promjenu vladine politike, a zatim i kolaps same vlade.

Međutim, ono što se mora naglasiti jeste da je ovo jedna pobjeda u jednoj bici. Rat tek treba dobiti. A neprijatelji nepalskih masa ližu rane i pregrupišu se. Predsjednik, koji ostaje na funkciji, pozvao je na „nacionalno jedinstvo“. Pozvao je „sve, uključujući i građane koji protestuju, da sarađuju radi mirnog rješavanja“ situacije. Apelovao je na „sve strane da pokažu suzdržanost“. Predsjednik govori o nacionalnom jedinstvu, ali bogati i siromašni u Nepalu nisu dio iste nacije; s obzirom na nevjerovatnu nejednakost, bogati žive na drugoj planeti!

https://twitter.com/i/status/1965012964387565712

Osim toga, nepalska vojska naredila je policijski čas širom zemlje i izdala saopštenje u kojem poziva ljude na "suzdržanost". Činjenica da predsjednik i vojska moraju moliti same demonstrante da pokažu suzdržanost pokazatelj je da oni nemaju kontrolu nad situacijom. U stvari, kako je opisao jedan novinar, neko vrijeme se činilo da "niko nije bio na vlasti". Represija nije mogla zaustaviti mase, ali isto tako, nije bilo sile koja bi vodila i organizovala ovu elementarnu snagu.

Sinoć su sigurnosne službe izdale zajednički poziv za „mirno rješenje kroz dijalog radi vraćanja reda i stabilnosti“. Kao što je Marx objasnio, država u konačnici nije ništa drugo do naoružane grupe ljudi u odbrani privatne imovine. Oficiri, šefovi policije i visoke birokrate u državi pažljivo su odabrani i obrazovani da predstavljaju interese buržoazije, ništa više i ništa manje.

Oni koji se bore za promjene u Nepalu trebali bi pažljivo pratiti riječi ovih ljudi. Šta žele? Žele li okončati korupciju ili kolektivno koristiti bogatstvo Nepala? Ne! Žele „vratiti red i stabilnost“. Drugim riječima, žele se vratiti na situaciju kakva je bila u nedjelju, 7. septembra, možda uz promjenu funkcionera na vrhu. To bi značilo isto siromaštvo, istu nezaposlenost i istu korupciju.

Još jedan činilac u ovoj jednačini je geopolitička situacija. Nepal se ne može posmatrati izolovano. U regiji se takođe odvija borba za moć. Indija je tradicionalno bila glavna sila koja dominira Nepalom, ali premijer Oli se smatrao bližim Kini. Njegovim uklanjanjem, imperijalističke sile će kružiti, nastojeći dovesti "svog čovjeka" na vlast.

Šta je sljedeće?

Jedna osoba koja je u posljednje vrijeme dobila istaknuto mjesto je Balendra Šah, gradonačelnik Katmandua. Prvobitno je stekao slavu kao hip-hop umjetnik koji je producirao pjesme protiv korupcije, a na izborima 2022. godine pobijedio je nasuprot svim političkim strankama.

Pobijedio je upravo zato što je viđen kao „autsajder“ kandidat. On je takođe pozvao mase da pokažu "suzdržanost". Implicira da je pobjeda već nadohvat ruke jer je "vaš ubica dao ostavku". Od sada, kaže, "vaša generacija mora voditi zemlju."

Slično tome, nevladina organizacija pod nazivom Hami Nepal, koju je osnovao drugi reper po imenu Sudan Gurung, objavila je listu zahtjeva. Oni uključuju:

• „Prvo – Neposredna ostavka ove vlade.

• Drugo – Ostavka svih ministara u svakoj provinciji.

• Treće – Brzo i beskompromisno krivično gonjenje onih koji su naredili pucanje na našu nevinu braću i sestre.

• Četvrto – Formiranje privremene vlade koju će voditi mladi, s vizijom pravedne i odgovorne budućnosti.“

Svima koji su inspirisani događajima u Nepalu mora se reći: ovo nije dovoljno! Odlično je što su nepalske mase crpile inspiraciju iz onoga što se dogodilo u Bangladešu i Šri Lanci. Međutim, osim inspiracije, ovi primjeri pružaju i oštro upozorenje. Tužna činjenica je da se, uprkos nevjerovatnom herojstvu i hrabrosti šrilankanskih i bangladeških masa, ništa zapravo nije promijenilo u ovim zemljama.

U Bangladešu smo takođe imali pokret mladih protiv siromaštva, ugnjetavanja i nejednakosti. Ovaj pokret je uklonio vladu Šeik Hasine i nekoliko vođa revolucije je dovedeno u vladu. Međutim, iako su se lica u vladi promijenila, nije bilo prekida s kapitalizmom. To znači da siromaštvo, ugnjetavanje i nejednakost ostaju u zemlji.

U osnovi, kapitalistički sistem je uzrok problema masa. To je posebno slučaj u manje ekonomski naprednim zemljama kojima dominira imperijalizam.

Kao što jedan demonstrant ispravno navodi, „sama ostavka premijera nije dovoljna“. Vrijeme je da se „prekine ciklus“ u kojem razne nacionalne stranke dolaze na vlast, a ništa suštinski ne mijenjaju za mase.

Konačno, da bi pobijedile, nepalske mase ne smiju biti prevarene pokušajem dovođenja određenih vođa pokreta bez svrgavanja kapitalizma.

Potreba za vođstvom

Nepal, Šri Lanka, Bangladeš i Indonezija su primjeri revolucija koje su se dogodile u posljednjih nekoliko godina. U normalnim vremenima, masa stanovništva ne obraća pažnju na politiku. Ili nemaju vremena, nakon dugog radnog vremena, ili nemaju sklonosti (jer se ništa nikada ne mijenja), i obično je riječ o kombinaciji oba.

Međutim, postoje trenuci kada bijes masa dostigne takav vrhunac da probijaju sve barijere i direktno se uključuju u politiku. Tako Trocki definiše revoluciju.

Međutim, kada mase prvi put uđu u politiku u revoluciji, one to čine s određenom dozom neizbježne naivnosti. Prilično brzo uče stvari, poput toga da je država sila represije u odbrani privatnog vlasništva. Ne uče to čitajući "Državu i revoluciju", već tako što ih gađaju vodenim topovima.

Problem je što se mase neće boriti zauvijek. Vidjeti kada ti upucaju prijatelja, kada te guše suzavcem ili kada u strahu bježiš od policije je vrlo zamorno. Stoga se često događa da mase nisu u stanju u potpunosti shvatiti na vrijeme koji je put naprijed potreban.

Tu nastupa revolucionarno vođstvo. Revolucije će se dogoditi bez obzira na to ima li revolucionarnih marksista ili ne. Dovoljno je da ovih dana pratite vijesti da biste to dokazali. Međutim, ono što određuje hoće li revolucija biti uspješna ili ne zavisi od toga postoji li pravo vođstvo.

Izvor: Rahul Raut, Twitter

Kada bi u Nepalu trenutno postojala istinska komunistička partija koja ima korijene u masama i dovoljno je velika da je mase čuju, cijela situacija bi se mogla transformirati. Ova partija bi mogla djelovati kao katalizator koji bi ubrzao proces učenja masa. Mogli bi, korak po korak, osvojiti vođstvo radničke klase i dovesti je na vlast. 

U suštini, ono što smo vidjeli u Nepalu veoma podsjeća na Februarsku revoluciju 1917. u Rusiji. Mase su demonstrirale svoju moć svrgavanjem premijera. Ali još uvijek ne izgledaju dovoljno svjesne da idu do kraja ka svrgavanju kapitalizma. Ono što trenutno nedostaje u Nepalu je upravo Boljševička partija koja bi mogla povesti mase do svrgavanja kapitalističkog sistema.

Vladajuća klasa trenutno nije u stanju da uguši pokret ni represijom ni ustupcima. Međutim, mase ne znaju put naprijed. Kada bi postojala partija koja je dovoljno velika da bude saslušana i koja bi pozvala radnike i seljake da formiraju odbore u odbranu takozvane Revolucije generacije Z u svakom gradu i svakom naselju. Kada bi svaki od ovih odbora zatim izabrao predstavnike u nacionalni koordinacioni odbor, to bi bio prvi korak u stvaranju potpuno drugačijeg oblika vladavine.

Umjesto promjene seta političara koji bi upravljali ovim korumpiranim sistemom, mogli biste imati radničku vladu. Ako bi se to dogodilo, lako bi mogli pozvati radnike i seljake Indonezije da učine isto. To bi zapalilo cijeli azijski kontinent.

Revolucionari širom svijeta trebali bi obratiti posebnu pažnju na Nepal. Jedan novinar u Nepalu rekao je da su svi "iznenađeni i šokirani" onim što se dogodilo. Niko "nije mislio da će eskalirati do ovog nivoa". Međutim, moto današnjice je očekivati ​​neočekivano. U gotovo svakoj zemlji svijeta trenutno postoji ogroman pritisak na životni standard i mržnja prema statusu quo, političkim liderima i institucijama, bez ikakvih velikih poraza radničke klase u sjećanju.

Ne možemo tačno znati gdje ili kada će se dogoditi sljedeća revolucionarna eksplozija. Ali uslovi u Nepalu postoje upravo sada na većem dijelu planete. Nepal danas će sutra biti Britanija, Francuska, SAD i druge zemlje.

Revolucije su za očekivati u budućnosti. Njihov uspjeh zavisi od toga hoće li se revolucionarne partije izgraditi na vrijeme kako bi ih povele do pobjede.

Tekst je objavljen 10. septembra 2025.