Historijski materijalizam je primjena marksističke znanosti na povijesni razvoj. Temeljna postavka historijskog materijalizma može se sažeti u rečenicu: "nije svijest ljudi ono što određuje njihovo društveno biće, već, obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svijest." (Marx, u Predgovoru Prilogu kritici političke ekonomije.)
S ponosom ponovo objavljujemo veoma važan članak Alana Vudsa, za koji preporučujemo našim čitaocima da posebno obrate pažnju. Preko marxist.com, časopisa In Defence of Marxism i naše izdavačke kuće Wellred Books, IMT je vodio svestranu borbu za marksističku teoriju. Ali pritom smo se pozabavili ne samo pitanjima koja su očigledno povezana s radničkom borbom, već i drugim (naizgled) udaljenim od nje, od kozmologije preko kulture do klasne borbe u rimskoj antici. Neki takozvani 'marksisti' ismijavali su ovaj pristup, ali kako objašnjava Alan Vuds, njihovo ismijavanje je krajnje neumjesno.
Branioci slobodnog tržišta gledaju na libertarijance kao što su Hajek i Mizes – i njihovu tvrdnju o „problemu ekonomske kalkulacije“ – kako bi napali socijalizam. Ali u stvari, marksisti su odavno odgovorili na ove reakcionarne argumente.
U burnom periodu ranog 20. vijeka, kapitalizam su potresali revolucionarni preokreti. U međuvremenu, ideje marksizma su napredovale u evropskom radničkom pokretu.
Kao odgovor, grupa intelektualaca sa sjedištem u Beču – poznata kao austrijska ekonomska škola – pokušala je da izvede teorijski napad na marksizam.
S jedne strane, osnivači ove škole pokušali su da „obore“ radnu teoriju vrijednosti, koja je ključna za Marksove teorije, izlažući umjesto nje sopstvenu „teoriju marginalne korisnosti“ vrijednosti.
S druge strane, kasniji članovi austrijske škole, uključujući zloglasne libertarijanske ličnosti kao što su Fridrih Hajek i Ludvig fon Mizes, pokušali su da „dokažu“ kako je socijalističko ekonomsko planiranje u principu nemoguće.
Nedavna dešavanja u oblasti vještačke inteligencije (AI) izazvala su mješavinu straha i entuzijazma širom svijeta. U ovom članku Daniel Morli ispituje tvrdnju da je AI 'svjesna' ili 'nadljudska', izvlači stvarni potencijal ove tehnologije i objašnjava kako smo zapravo porobljeni mašinama u kapitalizmu.
Vještačka inteligencija (AI) je bila predmet mnogih debata i nagađanja posljednjih godina, a mnogi ljudi tvrde da će uskoro postati svjesna i potencijalno čak i nadmašiti ljudsku inteligenciju. Međutim, kao komunisti, moramo pristupiti ovom pitanju iz materijalističke perspektive, ispitujući temeljne uzroke i uslove koji bi bili neophodni da bi se takav scenario dogodio.
Postmodernizam je amorfna filozofska škola mišljenja koja se istakla u poslijeratnom periodu (misli se na Drugi svjetski rat, prim. prev.) Počevši kao marginalni trend, prerastao je u jednu od dominantnih škola buržoaske filozofije, prožimajući veliki dio, ako ne i većinu današnje akademske zajednice. On utjelovljuje potpuni ćorsokak i pesimizam buržoaske filozofije usljed propadanja zastarjelog kapitalističkog društva.
Ovaj članak, prvi put objavljen u IMT-ovom teorijskom časopisu, 'U odbranu marksizma', prvi je u nizu članaka koji analiziraju različite aspekte postmodernizma iz marksističke perspektive.
