Filozofija

O navodnoj „ljudskoj prirodi“

Prenosimo tekst Vuka Bačanovića iz sarajevske lokalne grupe JOSD-a, objavljen u njegovoj kolumni na internet portalu Radija Sarajevo. Tekst se bavi stereotipima i predrasudama o „ljudskoj prirodi“, kakvom je predstavljaju ideološke apologete kapitalizma najrazličitijih oblika, negirajući pritom osnovnu postavku evolucije - da se svaka vrsta, pa tako i čovek razvija prilagođavanjem spoljašnjim okolnostima.

Opširnije...

Marx, Jugoslavija i ćudoredni revizionizam

Prenosimo analizu druga Dinka Kreha iz bosanske Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, odgovor na tekst Mustafe Spahića "Ideali i stvarnost" u listu "Oslobođenje". Pozdravljamo sva buduća objavljivanja tekstova koji problematiku Jugoslavije i zemalja na koje se raspala tretiraju naučno, odbacujući dogme građanskih "teoretičara".

...ono što Marx doista čini jest da u svom teoretiziranju mogućnosti emancipacije daje primat klasnoj borbi: ona je ta koja treba obuhvatiti, ili, preciznije, predstavljati sve ostale partikularne bitke za emancipaciju. U uvjetima današnje globalne regresije u kapitalizam, gdje proces akumulacije kapitala više nema ulogu prvobitne faze, nego ciklički iskrsava kao „akumulacija izvlaštenjem“ (David Harvey), niti jedna partikularna borba – feministička, ekološka, itd. – ne uspijeva artikulirati taj potrebni minimum univerzalnosti; konzekventno, nijednoj od njih ne uspijeva ozbiljnije izazvati postojeću strukturu društvenih odnosa.  S druge strane, to je uspjelo markistički inspiriranoj političkoj borbi, vođenoj zahtjevom za klasnom jednakošću, za koji se onda mogao vezati cijeli niz drugih zahtjeva (bitka za emancipaciju žena, za etnonacionalnu ravnopravnost...).

Opširnije...

MARKSIZAM I SLOBODA

Problem odnosa između "slobode i nužnosti" bio je poznat još Aristotelu i o njemu su beskrajno diskutovali srednjevekovni sholastičari. Kant ga koristi kao jednu od svojih poznatih "antinomija", gde je prezentovan kao nerazrešiva kontradikcija. U 17. i 18. veku pojavio se u matematici kao teorija verovatnoće, u vezi sa kockom.

Opširnije...

BELEŠKE ZA ISTRAŽIVANJE IDEOLOGIJE SAVREMENOG FAŠIZMA

 Vedra rezignacija koja je, nakon sloma socijalističkog sistema u Istočnoj Evropi posle 1989. godine, obeležila duhovnu klimu u oblasti političke teorije, traži svoje opravdanje i uporište u mitu o kraju ideologije, mitu koji je istovremeno trijumfalistički i defetistički, i koji, stoga, parališe kritičko suočavanje sa istorijskom realnošću. Koncepcije koje operišu s idejom o "kraju ideologije", postavljene na sličnim temeljima kao one koje su razvijane sredinom pedesetih godina XX veka, računaju da je oportuno predviđati buržoaskom poretku perspektive nesmanjene ekonomske efikasnosti, zamiranja klasnih antagonizama, i jačanja pretpostavki za dalji neometan razvoj "globalizacijskih" tredova. Otuda se sve "velike naracije", bilo da je reč o utopiji, ideologiji ili, čak, o istoriji, mogu (još jednom) poslati "u penziju", kako bi oslobodile pozornicu za bezbrižnu igru letargičnog "postpolitičkog" konsenzusa, koji funkcioniše uz pomoć proste marketinške manipulacije. Idilu ovakve eshatologije pokvariće jednostavno saznanje da za ideologiju važi ono što se nekada govorilo za đavola - njeno najveće lukavstvo je u tome da pobudi veru u svoje nepostojanje.

Opširnije...

FILOZOFSKI ASPEKTI MODERNOG OLIMPIZMA


UVOD

Dvadeseti vek je za nama. Ako bismo pokušali da odredimo koje pojave karakterišu ovo istorijsko razdoblje, sport bi svakako zauzeo posebno mesto. On je dobio onaj značaj koji je religija imala u srednjem veku: olimpijske igre postale su najznačajnija svetkovina savremenog sveta, a olimpijska ideja njegovo "humanističko" jevanđelje. Moderni olimpijski paganizam oblik je u kome je kapitalizam deklasirao hrišćanstvo (i druge religije) i postao najvažnije ideološko sredstvo za integraciju ljudi u duhovnu orbitu kapitalizma. Kalendar vodećih sportskih manifestacija preuzeo je ulogu religijskih kalendara i postao duhovni stožer, a stadion najvažnije kultno mesto savremenog sveta. Sport nije samo "ideološka zavesa iza koje se skriva realno zlo" (Adorno), već i sredstvo buržoazije za brisanje kulturnih tragova čovečanstva i za uništenje emancipatorskih tekovina građanskog društva. Osnovna intencija modernog olimpizma nije stvaranje od sveta kulturne zajednice naroda, već "civilizovanog" zverinjaka. Stadioni su postali savremeni koncentracioni logori u kojima se uništava nada u bolji svet i stvaraju savremene horde varvara. Sport nije samo "opijum za društveno strukturirani defekt" i kao takav "jedan od glavnih puteva bekstva" iz stvarnosti (From), već i način degenerisanja čoveka: sportski spektakl je ritual putem koga kapitalistički "sveti duh" oplođuje ljude i stvara od njih kapitalistički mutirane zveri.

Opširnije...

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!