- Detalji
-
Kategorija: - Filozofija
-
Objavljeno četvrtak, 26 decembar 2019 19:27
-
Autor Nemanja Tubonjić
Polazeći sa kritičkim mišljenjem o svijetu marksisti vrše analizu objektivne stvarnosti i traže osnovne zakonitosti iste, te putem naučnog metoda dokazuju ono što tvrde i promjenu sprovode u praksi. Cilj marksizma je razumijevanje stvarnosti, te im se bez ikakve osnove prigovara da svijet posmatraju samo iz jedne perspektive, a pogotovo na polju politike - jednopartijski sistem. Imati niz različitih mišljenja o svijetu, a da svako počiva na ideji o njemu, nije isto što i imati znanje o svijetu koje je jedno, tačno i dokazivo. Tako dolazi do opravdavanja religijske opresije i zahtijeva se na tome da ona bude dio javnog, a ne privatnog. Religija kao opresivno sredstvo nužno je vezana za buržoasku državu, pogotovo onu koja je u dubokoj materijalnoj krizi. I to nas opet vraća Marksu koji jasno dokazuje da je religija odraz društva u bijedi kao i bunt protiv te bijede. Nemoć izrabljivanih u borbi protiv izrabljivača rađa želju ka nečem boljem, a sa njom i lažnu nadu. Crkva će isto tako potapšati po leđima vladajuću klasu i uvijek joj savjetovati da bude darežljiva prema masama, ali čuvajući poredak koji je ''prirodno stanje stvari''.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: - Filozofija
-
Objavljeno četvrtak, 27 januar 2011 16:45
-
Autor Dinko Kreho
Prenosimo analizu druga Dinka Kreha iz bosanske Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, odgovor na tekst Mustafe Spahića "Ideali i stvarnost" u listu "Oslobođenje". Pozdravljamo sva buduća objavljivanja tekstova koji problematiku Jugoslavije i zemalja na koje se raspala tretiraju naučno, odbacujući dogme građanskih "teoretičara".
...ono što Marx doista čini jest da u svom teoretiziranju mogućnosti emancipacije daje primat klasnoj borbi: ona je ta koja treba obuhvatiti, ili, preciznije, predstavljati sve ostale partikularne bitke za emancipaciju. U uvjetima današnje globalne regresije u kapitalizam, gdje proces akumulacije kapitala više nema ulogu prvobitne faze, nego ciklički iskrsava kao „akumulacija izvlaštenjem“ (David Harvey), niti jedna partikularna borba – feministička, ekološka, itd. – ne uspijeva artikulirati taj potrebni minimum univerzalnosti; konzekventno, nijednoj od njih ne uspijeva ozbiljnije izazvati postojeću strukturu društvenih odnosa. S druge strane, to je uspjelo markistički inspiriranoj političkoj borbi, vođenoj zahtjevom za klasnom jednakošću, za koji se onda mogao vezati cijeli niz drugih zahtjeva (bitka za emancipaciju žena, za etnonacionalnu ravnopravnost...).
Opširnije...
