Programske osnove Revolucionarnog komunističkog saveza

Živimo u haotičnom vremenu kada je sama vladajuća klasa podijeljena i ne može da ponudi napredak. Globalizacija - taj proces širenja kapitalizma i jačanje svjetskog tržišta -  se okrenuo u svoju suprotnost i karakteriše ga povećana svjetska fragmentacija i nestabilnost, a ova sistemska kriza je sada motor jačanja nacionalizma i protekcionizma. Kapitalisti su tržišno sukobljeni i podijeljeni, i u njihovoj perspektivi ima mjesta samo za pesimizam, duboki nemir oko budućnosti i tugovanje za izgubljenom prošlošću. Kapitalisti su ujedinjeni jedino u svojoj tamnoj viziji da ne postoji nada u razuman svijet bez gladi i bijede, da su naoružanje, strah i ratovi naša budućnost.

I dok je kapitalizam odavno razvio proizvodne snage i učinio radničku klasu većinom društva čime je stvorio neophodne objektivne preduslove za uspostavljanje radničke države i izgradnju socijalizma, on sada koči i čak unazađuje njihov razvoj. Da bi se društvo oslobodilo od ovog stanja nedostaje neophodan politički subjekt, a to je masovna međunarodna komunistička partija, rukovodstvo radničke klase za radikalnu transformaciju društva.

Buržoaski teoretičari, liberalni ili konzervativni, navode raspad Sovjetskog Saveza, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i drugih deformisanih radničkih država kao konačni dokaz nemogućnosti socijalizma. U stvarnosti, raspad zemalja Istočnog bloka i sličnih država ne znači diskreditaciju socijalizma već bankrot staljinističkih režima čije je birokratsko vođstvo krivotvorilo marksizam i ideje Marksa, Engelsa i Lenjina kako bi uzeli vlast iz ruku radnika.

Ništa manje štetna je i uloga rukovodstva radničkih organizacija, desnih reformista, socijaldemokrata i socijalista, koji su se potpuno otuđili od radnika i postali glasnogovornici interesa imperijalizma i tržišne ekonomije. S druge strane, iskreni ljevičari koji su mislili da reformama mogu ispraviti nepravedan i nerazuman sistem, neminovno popuštaju pritiscima buržoazije i traže jedinstvo sa desnim krilom reformizma, što uvijek vodi ka političkoj likvidaciji reformističke ljevice.

Naša internacionala i organizacija nude alternativu ćorsokaku političkog i ekonomskog sistema – to je komunizam. Revolucionarni komunistički savez ima viziju uspostavljanja svjetskog socijalizma. Prema ovom cilju usklađujemo sve ostale. Kao jugoslovenska sekcija Revolucionarne komunističke internacionale, organizujemo najnaprednije radnike i omladinu da se pripreme za osvajanje vlasti koja će biti u rukama većine, tj. radničke klase. Naš strateški zadatak je stoga da se probijemo i dopremo do širokih slojeva proletarijata, da ih privučemo revolucionarnom pokretu i izgradimo političku partiju sa socijalističkim programom.

Izvorne ideje i prakse komunizma nisu suprotne demokratskom odlučivanju. Naprotiv, komunizam može uspjeti samo ako proizlazi iz najdemokratskijeg oblika vladavine – iz radničke demokratije, demokratije koja počiva na moći radničkih savjeta. Naš neposredni zadatak je afirmacija marksizma kao jedinog odgovarajućeg oruđa za kritički i naučni pristup objašnjavanju i rješavanju gorućih društvenih problema. Kapitalizam se pokazao kao neprijatelj čovječanstva i okoline, u kojem se slobode ljudskih bića žrtvuju slobodnom tržištu i koji ne poznaje druge društvene interese osim interesa malog broja vlasnika krupnog kapitala. Iz svakodnevnog života je jasno da u kapitalizmu velikoj većini slijedi samo bijeda i ropstvo „poslodavcima“ radi pukog preživljavanja. Nema razloga da radni čovjek pristane na tako nešto.

Drugačije društvo je moguće i neophodno!

Napredni slojevi na teritorijama gdje je liberalni kapitalizam uspostavio korumpirani sistem kompradorske sluganske vlasti, često sa vladom koja ima karakteristike parlamentarnog bonapartizma, u zemljama koje su devastirane i vraćene nazad u ekonomskom, društvenom i kulturnom smislu, traže alternativu kapitalizmu, isto kao i napredni slojevi na Zapadu i u svijetu. Stoga ih otvoreno pozivamo da se pridruže našoj viziji, ciljevima i težnjama i doprinesu izgradnji odlučnog saveza za socijalističku revoluciju.

Osnove programa Revolucionarnog komunističkog saveza

Da bi se stvorili uslovi za slobodnije, razvijenije društvo po mjeri radne većine, zasnivamo se na sljedećim programskim osnovama:

 

Za revolucionarnu komunističku partiju! Ideologija i politički programi kako vladajućih, tako i opozicionih partija pisani su i sprovode se u interesu domaćih tajkuna i imperijalističkih sila, pod čijim su pokroviteljstvom te stranke. Radnicima je potrebna klasno nezavisna partija, masovna radnička organizacija, za svijest o klasnoj borbi i za konačno uspostavljanje radničke vlade koja će provoditi revolucionarni program. Takva partija može biti samo komunistička partija.

Za povratak radničke kontrole nad sindikatima! U okviru borbe za uspostavljanje radničke vlasti, RKS želi, zajedno sa militantnim sindikalnim aktivistima, da vrati radnicima oduzeta prava vezana za štrajk, sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje. Međutim, većina današnjih sindikata ima korumpirano rukovodstvo, čiji predstavnici igraju ulogu onih koji  predstavljaju šefove među radnicima, a ne obrnuto. Da bi iskoristili borbeni potencijal sindikalnih struktura, radnici ih prvo moraju vratiti pod svoju kontrolu!

Zalažemo se za aktivno masovno učešće radnika u radu sindikata, redovan demokratski izbor svih sindikalnih predstavnika i mogućnost njihove promjene u svakom trenutku. To je jedini način da se spriječi dogovaranje iza zatvorenih vrata. Prihodi svih sindikalnih predstavnika moraju biti ograničeni na prosječnu platu kvalifikovanog radnika na njihovom radnom mjestu, a samim tim i njihov materijalni interes mora biti vezan za materijalne interese radnika. Zalažemo se za ukidanje svih postojećih zakona protiv rada i sindikata, kao i za uklanjanje svih oblika rada na određeno vrijeme, povremenih ili agencijskih radnika i njihovu transformaciju u stalno zaposlene.

Za radničku vlast i socijalističko društvo! Planirana destrukcija i nazadovanje sa restauracijom kapitalizma na jugoslovenskom prostoru, uz razne oblike privatizacije, obična su pljačka. Čak su se i direktna strana ulaganja koja su se naveliko najavljivala, pokazala kao još jedan način pljačke našeg društvenog bogatstva. Strani investitori uz podršku lokalnih vlasti iskoristili su naša preduzeća ili zemljište u našim industrijskim zonama, uz obećanja o jakim poslovima kako bi se dočepali državnih subvencija i poreznih olakšica. Privatizaciju resursa i profita, vidimo, prati nacionalizacija rizika, njegovo prebacivanje na leđa države. Ovaj trend nije samo lokalna karakteristika balkanskih država, već je prisutan u svim zemljama pogođenim restauracijom kapitalizma, kao što je prisutan i u samom srcu imperijalističkog svijeta.

Kapitalizam je pao na svim testovima – ne samo humanosti i pravičnosti, već i efikasnosti i produktivnosti. Zato se zalažemo za radničku upravu i zamjenu kapitalističke nacionalne države socijalističkom! Socijalistička država, međutim, ne smije ponavljati istorijske greške i svesti radničko samoupravljanje samo na upravljanje vlastitim radnim mjestom i pregovaranje sa otuđenim i privilegovanim birokratskim partijskim aparatom. Radnička država za koju se zalažemo mora počivati ​​na nacionalizovanoj planskoj privredi, u vlasništvu države i pod demokratskom kontrolom radničkih savjeta. Nacionalizacijom će biti obuhvaćena sva preduzeća od ključnog značaja za privredni život i razvoj društva, kao i čitav finansijski sektor. Radnički savjeti ne smiju biti rascjepkani od lokalnih organa. Naprotiv, ideja radničke države za koju se zalažemo i za koju se borimo podrazumijeva demontažu sistema buržoaske države i demokratije, ukidanje institucije parlamenta, vlade i predsjednika države, kao i preuzimanje cjelokupne državne vlasti od strane radničkih savjeta i organa koje će radnički savjeti delegirati. Osnovna uloga ovih stručnih tijela biće priprema i implementacija državnog plana razvoja, u kojem će do izražaja doći rješenja koja će ponuditi i izglasati demokratski delegirani predstavnici radnika iz različitih grana. Centralni razvoj industrije donijeće prijeko potrebnu sigurnost poljoprivrednim proizvođačima koji su povezani sa industrijom i kojima će industrija omogućiti stalni otkup sirovina, po cijenama koje se neće jednostrano utvrđivati, već dogovarati zajedničkim radom predstavnika radničkih savjeta i udruženja poljoprivrednika.

Za punu zaposlenost i preraspodjelu bogatstva u interesu radne većine! Uprkos tehnološkom razvoju, čiji bi cilj trebalo da bude postepeno rasterećenje čovjeka, radni ljudi danas rade u neljudski dugim smjenama, u veoma teškim uslovima rada, gdje se iz njih izvlači skoro svaki atom snage. Istovremeno, sve više i više bogatstva koje oni proizvode odlazi u privatne džepove, povećavajući iz godine u godinu jaz između nekolicine bogatih i mase. Nije ni čudo što u takvim uslovima raste socijalna nesigurnost i desetine hiljada mladih radnika napuštaju jugoslovenske i odlaze u ekonomski sigurnije zapadne zemlje.

Kriza kapitalizma donosi oscilatorna poskupljenja, pa se protiv štete od inflacije borimo sloganom klizne skale nadnica. To znači da će kolektivni ugovori sadržavati odredbu o automatskom povećanju plata u odnosu na rast cijena robe široke potrošnje. Zalažemo se za povećanje minimalne zarade na iznos koji zadovoljava sve osnovne potrebe savremenog čovjeka i prosječne porodice. Zalažemo se za ograničavanje primanja svih državnih funkcionera na iznos koji ne prelazi prosječna plata visokokvalifikovanog radnika.

Nezaposlenost se ne smije smanjivati iseljavanjem radno sposobnih stanovnika, već smanjenjem radnog vremena srazmjerno slobodnoj radnoj snazi ​​i omogućavanjem dobrovoljne starosne penzije sa navršenih 55 godina, vezano za profesionalni nivo zaposlenog, a bez ikakvog smanjenja u odnosu na radno iskustvo. Zalažemo se za progresivno oporezivanje svih privrednih subjekata. Zalažemo se za obustavu otplate postojećih spoljnih dugova i za preusmjeravanje svih sredstava namijenjenih za tu namjenu na pokretanje i razvoj industrijske proizvodnje i izgradnju infrastrukture.

Za emancipaciju žena i socijalizaciju kućnog rada! U sistemu u kojem radnička klasa posvećuje ogromnu količinu vremena kako bi sebi osigurala minimalne potrebe modernog čovjeka, dodatni rad u kući pada na žene. Obavljanje kućnih poslova danas se očekuje od žena, bez obzira na to koliko joj je radno mjesto zahtjevno i koliko sati provodi na njemu. Pored dodatne ekonomske eksploatacije, zaposlene žene su, zbog nesigurnog ekonomskog položaja, vrlo često žrtve raznih oblika seksualnog ponižavanja, neometanog uplitanja u njihov intimni život, a često i predmet seksualnih napada od strane buržuja, njihovog rukovodnog osoblja, ali i od zaostalih i primitivnih elemenata među muškim radnicima. Zalažemo se za socijalizaciju domaćeg rada izgradnjom svima pristupačnih vrtića, dnevnih boravaka za djecu, radničkih menzi, javnih praonica i edukativno-rekreativnih centara za djecu svih uzrasta, čime bi se žena i cijela porodica oslobodila svih oblika domaće zadaće. Zalažemo se za pravo na plaćeno menstrualno odsustvo, kao i pravo na trudničko i porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu dana. Pravo žene na abortus, bez dodatnih administrativnih prepreka, od vitalnog je značaja za javno zdravlje. Demokratska kontrola radnih mjesta takođe igra važnu ulogu u emancipaciji žena. Učešćem u radničkim savjetima žene će se izboriti za vlastito mjesto u politici, bez ponižavanja seksualnim kvotama i oslanjanja na tajkunske finansijere.

Za ravnopravnost LGBT osoba! Uprkos dvije-tri decenije kapitalističke "demokratizacije" jugoslovenskih zemalja i održavanja parade ponosa, LGBT osobe ostaju diskriminisane i ugrožene. Pred državom LGBT osobe nemaju pravo na brak, a samim tim ni pravo na automatsko nasljeđivanje imovine u slučaju smrti partnera, niti pravo na usvajanje djece. Komunisti se ne drže nuklearne porodice, kao što to čine predstavnici građanskih partija i organizacija. Brak, nuklearnu porodicu i trenutne rodne uloge vidimo kao prolaznu pojavu, sastavni dio kapitalističkih imovinskih odnosa, koji će i sami biti prevaziđeni prevladavanjem kapitalizma. Mi komunisti podržavamo legalizaciju istospolnih brakova i usvajanje djece od strane homoseksualnih parova, ali ne kao privilegiju više srednje klase i buržoazije, već za sve LGBT osobe. Da bi LGBT radnici ostvarili svoja prava, moraju živjeti u zemlji u kojoj će svim roditeljima biti pružena potrebna finansijska, infrastrukturna, zdravstvena i obrazovna pomoć.

Besplatno i kvalitetno obrazovanje i zdravlje za sve! Uvođenjem školarine i smanjenjem raspoloživih mjesta u učionicama i amfiteatrima, kao i uvođenjem naplate medicinskih usluga, obrazovanje i zdravstvo postali su luksuz za bogate i njihovu djecu, a ne opšte pravo. Čuvajmo obrazovni i zdravstveni sistem od priliva privatnog kapitala i potčinjavanja tržišnoj logici! Tržišna orijentacija obrazovanja i naučne zajednice dugoročno ugrožava civilizacijski razvoj našeg društva, jer su naši učenici, studenti i stručnjaci na taj način osuđeni da reprodukuju već postojeću tehnologiju u cilju kratkoročne profitabilnosti kapitalističkih sponzora. Takav položaj, pored izuzetne ekonomske ranjivosti pojedinaca, nanosi i veliku dugoročnu štetu našoj privredi jer usporava ili potpuno blokira naučne i tehnološke inovacije, čineći nas ovisnima o imperijalističkim centrima, koji su skloni da nova otkrića učine svojim ekskluzivnim privilegijama i oruđem za držanje perifernih zemalja u stalnoj tehnološkoj, a time i finansijskoj zavisnosti. Zalažemo se za poseban fokus na osnovno i srednje obrazovanje u pravcu razvijanja kritičkog mišljenja i socijalizacije djece i mladih kroz učešće u vlastitim demokratskim strukturama u okviru obrazovnih institucija. Zalažemo se za državno vlasništvo nad svim obrazovnim institucijama i njihovo stavljanje pod zajedničku demokratsku kontrolu nastavnog osoblja, učenika i studenata. To je jedini način da se povrati dostojanstvo obrazovanja koje danas kradu razne diplome, koje se guraju kao "univerziteti"!

Zdravstvo i farmacija takođe moraju biti u državnom vlasništvu i pod demokratskom kontrolom svojih radnika, oslobođeni pritiska tržišta i profitnog motiva. Današnja tržišna orijentacija zdravstva i farmacije narušava njihov kvalitet i povjerenje masa u standardnu ​​medicinu. Taj talas nepovjerenja propagirali su razni opasni nadrilijekari i prevaranti, koji od ljudi u očajnoj zdravstvenoj situaciji izvlače ogromne količine novca za lažne lijekove, koji su u većini slučajeva beskorisni, a u najgorem slučaju smrtonosni. Potrebno je vratiti povjerenje u standardnu ​​medicinu i farmaciju, što je moguće samo ako se obje profesije oslobode profitnog motiva. Zato se zalažemo za nacionalizovano zdravstvo i ulaganje u razvoj domaće farmaceutske industrije, pod kontrolom radničkih savjeta.

Za borbu protiv klimatske krize zasnovane na socijalističkoj planskoj ekonomiji! Mora se izvršiti najbrži prelaz sa korištenja fosilnih goriva na obnovljive izvore za stvaranje čiste energije, čime se osigurava zdravo i sigurno životno okruženje za generacije koje će nas naslijediti. Stoga se mora izvršiti nacionalizacija i radnička kontrola rudnika, iskopa, transporta, postrojenja za naftu i gas i drugih energenata. U stvarnosti, današnje zemlje stimulišu profitni motiv domaćih i stranih kompanija prilikom postavljanja solarnih elektrana, malih hidroelektrana i sl. koje ne mare za štetni uticaj na životnu sredinu i gaze čitavu viziju prelaska na čistu energiju. Mora se socijalizirati plan poljoprivredne proizvodnje, nacionalizovati hemijski giganti i distributerski monopoli u agronomiji, koji borbom za veću zaradu ugrožavaju javno zdravlje i ishranu.

Za proleterski internacionalizam – za slobodan kulturni razvoj naroda! Kapitalistička ideologija multikulturalizma navela je narode na našim prostorima da teže odvojenim i potčinjenim životima, te da svoju nacionalnu pripadnost vezuju za iskrivljene i prevaziđene obrasce, ukorijenjene u iskrivljenim i romantiziranim nacionalnim mitologijama, koji se danas guraju kao istorija. "Očuvanje identiteta" danas je cinični poklič kojim se narodi uvjeravaju da će biti kulturniji, a samim tim i autentičniji ako budu konzervativniji i nazadniji. Za komuniste kultura nije bauk ili okoštali fosil iz fantazija prošlosti. Kulturni razvoj svakog naroda je prije svega stalno širenje kulturnog nasljeđa, kroz stvaranje novih i svježih umjetničkih izraza i stalno obogaćivanje maternjeg jezika novim pojmovima, razvijenim iz novih ideja i otkrića koje nudi moderno društvo. Dakle, slobodan kulturni razvoj naroda ne smije se svesti na ponižavajuće i komično žvakanje „starih“ običaja, već mora podrazumijevati dostupnost novih tokova u umjetnosti, obrazovanju i nauci. Zato se zalažemo za pravo pripadnika nacionalnih manjina na besplatno školovanje na maternjem jeziku na svim nivoima. Kako svaka kultura najbolje napreduje kroz razmjenu ideja i stavova sa drugim kulturama, radnička država će organizovati redovne susrete različitih nacionalnih zajednica i podsticati kulturnu i jezičku razmjenu. Naravno, osnovni preduslov za projekte kulturnog razvoja je materijalni razvoj i zagarantovana materijalna sigurnost radnika svih nacionalnosti. Zajednički ekonomski prosperitet je temelj na kojem ćemo, učeći jedni od drugih, prevladati individualni konzervativizam i omogućiti ovoj i svim budućim generacijama da zajedno u jednakim uslovima doprinesu razvoju svoje i bogaćenju drugih kultura iz kojih vremenom će se roditi jedinstvena kultura čitavog čovječanstva.

Za oružje u rukama ljudi, a ne plaćenika! Radni narod ne smije da se nada da će ga braniti tuđa batina i kundak, već se mora braniti sam! Ukidanjem i uništenjem kapitalističke države smatramo da je potrebno ukinuti sve organe nasilja čija je osnovna svrha prvenstveno odbrana režima od masa, koji za to troši veliki dio državnog budžeta. Zato se zalažemo za ukidanje profesionalne vojske, raspuštanje interventnih i specijalnih jedinica i svih drugih jedinica tog tipa, kao i zabranu rada svih privatnih bezbjednosnih agencija, komunalnih milicija i drugih sličnih formacija. Umjesto tih formacija, potrebno je stvoriti vojnu obuku i vojno-milicijsku obavezu za sve punoljetne i vojno sposobne građane, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Protiv privilegija vjerskih zajednica! Usljed jačanja bijede i siromaštva, nesigurnosti i opšte otuđenosti na radnom mjestu, porodici i u društvo, religija nudi utjehu i obećava lijek koji se može dobiti u imaginarnom svijetu ili nakon smrti. Vjerske zajednice koriste ovaj realni bol, ovaj krik nemoćnih za vlastitu korist, ali i za gušenje revolucionarnog potencijala, skoro uvijek konzervativnom propagandom i pokornosti prema državi i vladajućujoj klasi. Radnička država mora ukinuti sve privilegije vjerskih zajednica i podložiti ih normalnom sistemu kao i svake druge privatne inicijative. Istovremeno sa ukidanjem vjeronauke i vjerskih obreda u državnim školama i institucijama, slijedi i nacionalizacija svih materijalnih i kulturnih dobara što nose samo profite i luksuz religioznim organizacijama, a nemaju nikakvi udio u ceremonijama i obredima. Nova revolucionarna vlast garantovaće slobodu vjeroispovjesti kao demokratsko pravo.

Za novu radničku socijalističku Jugoslaviju i uspostavljanje Balkanske socijalističke federacije! Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije predstavlja civilizacijski korak unazad za sve njene narode. Nacionalizam, šovinizam i bratoubilački ratovi služili su kao paravan za novokomponovanu, vojno-profitersku buržoaziju, proisteklu iz dijelova birokratije SKJ, upravnika društvenih preduzeća i kriminalnih krugova koji su sa njima sarađivali, da društvenu imovinu preliju u svoje privatno vlasništvo, dok je radna većina dobila samo skraćivanje kvaliteta života u svakom pogledu. Dok je narod bio u ratu, profiteri su se obogatili! Dok su radnici ubijali radnike, gazde su trgovali mirno! Danas je jasno da fragmentisane nacionalne države na Balkanu ne predstavljaju rješenje za nacionalna pitanja i suverenitet, a još manje nude put ka napretku. Sve što smo dobili razbijanjem zajedničke države je spuštanje u društvenu bijedu, političko potčinjavanje i ekonomski status neokolonije. Uprkos navodnoj decenijskoj nacionalnoj nezavisnosti sve balkanske države danas imaju manje suvereniteta i manje prostora za raspolaganje sopstvenim resursima nego bilo kada u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Pod imperijalističkom okupacijom od strane NATO-a, EU i njihovih saveznika i pod pritiskom Rusije i Kine, čizma globalnih kriminalaca podjednako pritišće sve radne ljude, bilo koje nacionalnosti ili vjeroispovijesti, dok se rastući društveno-ekonomski problemi guraju pod tepih uz pomoć nacionalističke propagande. Nacionalno pitanje je uvijek u osnovi ekonomsko pitanje. Bez ekonomske nesigurnosti, nacionalisti ne mogu okrenuti nacije jedne protiv drugih. Balkansko poluostrvo nije samo geografski, već i privredni i kulturni entitet. Balkanske nacije povezuju industrijske, infrastrukturne, komercijalne i kulturne veze. Ova zapetljanost u kapitalizmu znači stalnu konkurenciju i stalni sukob, otvoren ili skriven. Dakle, rješenje nacionalnog pitanja na Balkanu moguće je jedino zajedničkom organizacijom i saradnjom svih ljudi koji žive vlastitim radom za odbranu zajedničkih interesa i stvaranje socijalističke federacije, u kojoj će radnici svih naroda ući dobrovoljno, uz demokratsku deklaraciju, uz puno poštovanje prava svih naroda na samoopredjeljenje. Protivimo se ekspanzionističkim i šovinističkim težnjama svih balkanskih država, prije svega "naših", i pozivamo na otpor svakom pokušaju da se balkanski narodi ponovo zavade. Suprotstavimo se šovinističkom otrovu kojim nas truju naše vladajuće klase! Zajedničkom borbom radnog naroda pozivamo sve narode Balkana da izgrade ravnopravan savez radničkih država Balkanske socijalističke federacije.

Za protjerivanje imperijalizma sa Balkana! Kao što se protivimo šovinizmu lokalnih vladajućih klasa, tako se protivimo i kolonijalnoj okupaciji balkanskih zemalja od strane imperijalističkih sila, kao što su članice EU i NATO-a i njihovi saveznici Turska, Saudijska Arabija, Emirati, Južna Koreja i njihovi imperijalistički rivali, poput Rusije i Kine, koje takođe učestvuju u brutalnoj pljački naših resursa, naše industrije i našeg poljoprivrednog zemljišta, ponižavajući naše radnike na najgnusniji način! U tome im svesrdno pomažu perjanice lokalnog nacionalizma, koji se takmiče da pomognu svojim stranim pokroviteljima u ocrnjivanju vlastitog naroda kao "lijenog", "neodgovornog" ili "nezrelog", čime sramno opravdavaju povlačenje pod pritiscima stranih tutora. Ujedinimo se u revolucionarnu borbu i zajedničkim snagama protjerajmo imperijalističke kolonizatore sa Balkana! Za povlačenje jugoslovenskih i balkanskih zemalja iz zločinačkog NATO saveza i svih njegovih vojnih i političkih inicijativa!

Za socijalističku Evropu, za svjetski socijalistički savez! Izrazi "približavanje Evropi", "evropski put", "tranzicija" ili "evropske integracije" su već izlizane fraze delegitimirane vladajuće klase. Ne želimo da se povezujemo sa Evropom koja je u rukama briselske birokratije koja njome upravlja, niti sa Evropom koja je u vlasništvu banaka i korporacija. Kapitalizam je donio zastarjelost nacionalnim državama, a komunizam će njihovo postojanje dovesti do kraja. Zato želimo jedinstvenu Evropu, ali Evropu radnika. Svijet sa Socijalističkom Evropom biće siguran početak prema internacionalnoj zajednici bez imperijalizma, blokova, ratova, - prema Svjetskom socijalističkom savezu.