Centralni dio Bosne i sjeverni dio Hercegovine, 4. oktobra pogodile su razorne poplave, nemilosrdno odnoseći ljudske živote. Bujica je pred sobom nosila sve i ostavila pustoš u nekoliko manjih gradova kao što su Fojnica, Busovača, Jablanica, Kiseljak i Kreševo.

Najviše je pogođena opština Jablanica. Situacija je eskalirala nakon što je nabujali vodotok, usljed cjelodnevne kiše aktivirao ogromne količine kamenja iz kamenoloma koji se nalazio par stotina metara iznad naselja Donja Jablanica. Rezultat je preko 26 mrtvih, od toga 19 u Jablanici, 4 iz Konjica i 3 iz Fojnice. Samo broj poginulih u Jablanici pokazuje da je toliki broj žrtava posljedica sručavanja kamenoloma na naselje. Najviše poražava činjenica da se ovakva tragedija mogla izbjeći.

Po izjavi premijera Federacije BiH Nermina Nikšića “U Donjoj Jablanici ne bi bilo žrtava da nije kamenoloma”. Ali zašto se kamenolom uopšte nalazio na tom mjestu i da li se znalo za potencijalnu opasnost? 2009. godine je zabranjeno izvođenje radova na kamenolomu, a iste godine je obavljeno i pečaćenje objekta sa svim zatečenim sredstvima gradilišta. Ali ovo nije spriječilo Dženana Honđu, vlasnika “SANI” d.o.o. Jablanica da nastavi eksploataciju kamena.

Izvor: Sarajevo Times

Dugo ime ovog preduzeća glasi “Društvo za eksploataciju i obradu kamena, trgovinu i usluge “SANI” d.o.o. Jablanica, ali ovo pravno lice, registrovano pod djelatnošću 23.70 (rezanje, oblikovanje i obrada kamena) nikad nije dobilo koncesiju za eksploataciju, iako ju je više puta tražilo od vlade HNK-a. Godine 2011. su kantonalni inspektori izdali i prekršajni nalog za ovo preduzeće u iznosu od 5000 KM, kao i prekršajni nalog za odgovornu osobu u iznosu od 500 KM. Posljednja inspekcija obavljena 2021. nije utvrdila ništa sumnjivo, odnosno utvrđeno je da “nema prisutnog ljudstva ni strojeva, nema vidljivih znakova izvođenja radova.” Postavlja se pitanje šta znači ovaj izvještaj ako se uzmu u obzir satelitske fotografije snimljene u periodu od 2018. do avgusta ove godine koje dokazuju da je kamenolom ipak bio aktivan. Bez obzira na ranije zabrane i kazne, ovo pravno lice dobilo je podsticaj od vlade HNK putem Ministarstva privrede u iznosu od 14 000 KM!

Žrtve sa početka oktobra ove godine su direktno žrtve ilegalnog kamenoloma. Onog kamenoloma kojeg je vlast tokom proteklih 15-ak godina čas zabranjivala čas finansirala radove na istom. Stradali ljudi su žrtve neodgovorne politike koja u sprezi sa tajkunskim biznisom nije sposobna da zaštiti svoje građane ni od čega, a kamoli od prirodnih katastrofa.

Prirodne katastrofe su, uz klimatske promjene, nešto na šta društvo jako malo može uticati. Narod BiH se još uvijek ježi na pomen poplava iz 2014. Pored prirodnih katastrofa, neodgovorne vlasti i tajkuna, u ovoj tragediji postoji još jedan odgovorni faktor, a to je kapitalizam, sistem u kojem je kombinacija ovo troje smrtonosna, sistem u kojem je prva i posljednja riječ - profit.

Prema riječima stručnjaka, razoran efekat ovih bujičnih poplava je i posljedica neplanske sječe šuma, požara, erozije tla koja dovodi do klizišta itd. U isto vrijeme, posljednjih godina su planinski dijelovi zemlje postali atraktivna mjesta za investitore koji šumska zemljišta pretvaraju u građevinska, a betonirano i asfaltirano tlo ne može primiti veliku količinu vode u momentu jakih kiša. Tu treba dodati i izgradnju mini hidroelektrana kojima se pregrađuju riječna korita, betonira obala itd.

Ova dešavanja su jasan prikaz kako se kapitalizam ponaša u momentima krize. Reakcije nastupaju tek nakon što se katastrofa desila i nakon što su mnogi životi već izgubljeni, iako su mještani na opasnost upozoravali već godinama. Ali u ovom momentu svjetske krize, u državi na periferiji kapitalizma, kakva je BiH, čak i sada je teško očekivati ozbiljniji pristup.

Otvorena su pitanja drugih sličnih kamenoloma u BiH, ali može li se očekivati od države koja grca u kreditima, guši se u korupciji i kandžama imperijalističkih investitora, da je sposobna čak i sada nakon tragedije poduzeti mjere da se neke slične tragedije spriječe u budućnosti? Možemo samo zamisliti koliko su novca političke partije uložile u predizbornu kampanju neposredno prije katastrofe, za izbore koji apsolutno nikom više ne znače ništa, koji već godinama ne donose nikakve promjene Bosni i Hercegovini (kao što je slučaj i sa susjednim državama). Ali kad treba uložiti novac da se zaštite sopstveni građani, tu je država posebno suzdržana i odjednom su kapaciteti ograničeni.

Foto: Denis Zuberi, Anadolija

30 godina nacionalističkih vlasti u bivšim republikama SFRJ nije uspjelo “dovoljno” zatrovati radni narod, što se vidi po porukama podrške i solidarnosti ljudima u Jablanici i ostalim mjestima pogođenim poplavama koje su odmah stizale sa svih strana.

Kao što prirodna nepogoda za tren može izbrisati ljudske živote i imovinu, istom brzinom solidarnost u takvim trenucima briše sve nametnute podjele.

Ono što ovakve nesreće iznova pokazuju jeste potreba za potpuno drugačijim upravljanjem društvom. Klimatske promjene i posljedično prirodne nepogode nam jasno pokazuju potrebu da se upravljanje društvom ne može prepustiti kapitalistima i njihovim političkim predstavnicima. Prve zanima samo profit, a druge lična korist pljačkanjem javnih resursa i budžeta.

Da bi spasili ljudske živote, društvo i prirodnu okolinu potrebna je više nego ikada demokratska kontrola i planiranje koje će zadovoljiti društvene i ekološke potrebe. Takvo upravljanje nije važno samo zbog saniranja štete već je još važnije u preventivi da buduće prirodne nepogode naprave minimalnu štetu. Samo demokratsko planiranje i kontrola većine društva, tj. radnih ljudi koji jedini stvaraju društveno bogatstvo, podrazumjeva da se sve mjere zaštite i prevencije rade korištenjem savremenih stručnih i naučnih mjera koje će pripremiti obrazovne institucije a ne karijeristi i politički diletanti.