Živimo kroz dosad neviđenu krizu kapitalizma. Nejednakost je na rekordnim razinama. Trenutačno se odvija više ratova nego u bilo kojem trenutku od kraja Drugog svjetskog rata. A svjetsko gospodarstvo je zaglavljeno u stagnaciji, inflaciji i ogromnom dugu. Sada, s ponovnim izborom Trumpa, cijela kula poslijeratnog poretka – ona neosporne američke dominacije - počinje se urušavati.

Ovi potresni događaji su kulisa ispred koje se 350 vodećih komunista okupilo u Italiji na Prvom kongresu Revolucionarne komunističke internacionale, te se još 2500 drugova i stotine drugih pridružilo online, zajedno gledajući na desecima grupnih sesija diljem svijeta.

Računajući samo one koje su prijavljene organizatorima kongresa, imali smo preko 60 grupnih sesija diljem svijeta, a nesumnjivo ih je bilo mnogo, mnogo više.

Primili smo slike drugova i drugarica koji se okupljaju kako bi gledali kongres u Bugarskoj, Kolumbiji, Kanadi (s 14 praćenja diljem zemlje, uključujući Toronto, Montreal i Calgary), Britaniji (uključujući Leeds, Južni London, Sjeverni London, Istočni London, Cambridge, Manchester, Preston, Reading, Sheffield, Bristol i Bath), Irskoj (Belfast i Dublin), Austriji gdje je prisustvovalo 75 drugova i drugarica, Španjolskoj (Barcelona, Baskija i Cartagena), Nizozemskoj, Finskoj (Helsinki, Tampere, Pori i Turku), Francuskoj (gdje je više od 50 drugova prisustvovalo u Parizu, Lyonu, Grenobleu i Toulouseu), Švedskoj (Umeå, Malmö, Stockholm, Värmland i Göteborg), Švicarskoj (više od 100 prisutnih u više od šest gradova), Pakistanu i više od 100 na sesijama diljem SAD-a (u New Yorku, Seattleu, Philadelphiji, Chicagu, St. Louisu, Houstonu, Dallasu, Fort-Worthu, Minneapolisu i New Havenu).

Primili smo izvješća o tisućama dolara, eura i funti prikupljenih na tim sesijama, što svjedoči o raspoloženju koje je uspješno iz Italije preneseno komunistima diljem svijeta, što je ukupnu prikupljenu sumu podiglo na preko 500 000 eura!

Novi svjetski poredak

Usred potpuno nove svjetske situacije, koja okreće svijest naopačke i priprema revolucionarne događaje, komunistima je potreban kristalno jasan uvid u procese koji pokreću te razvoje. Ta nam je jasnoća potrebna kako bismo ponudili perspektivu širokim slojevima mladih ljudi i radnika koji traže objašnjenja te kako bismo vodili naš rad na izgradnji snažne revolucionarne Internacionale u najkraćem mogućem roku kako bismo intervenirali u ta događanja.

Iz tog razloga, svjetski kongres – koji nije samo najviše demokratsko tijelo Internacionale, već i škola komunizma – posvetio je dva od svojih pet dana raspravi o svjetskim perspektivama.

Događaji koji su potresli zemlju 2025. – Trumpov ponovni izbor, eskalirajući genocid u Gazi, Zapad koji nezaustavljivo ide prema porazu u Ukrajini, tekući trgovinski rat i mnoge, mnoge druge krize – označavaju da ulazimo u novu epohu.

Kao što je Jorge Martín objasnio u svom uvodu, u osnovi, ovi simptomi su ukorijenjeni u organskoj krizi kapitalizma, koja je započela 2008. Međutim, razumijevanje da je sustav u slijepoj ulici nije dovoljno za revolucionare. Potrebno je razumjeti zašto: zašto svjedočimo masovnim političkim previranjima, padu starih partija i usponu novih partija i ličnosti? Što pokreće promjenjivu ravnotežu svjetskih sila, relativni pad američkog imperijalizma i rastuće među-imperijalističko rivalstvo? I koje su posljedice za klasnu borbu?

Na kongresu se vodila živa rasprava o svim ključnim pitanjima koja se tiču srži nove svjetske situacije. Kakva je priroda Trumpove administracije? Kamo ide američki imperijalizam? Cjelokupna svjetska situacija uvjetovana je promjenjivim odnosom najmoćnije svjetske imperijalističke sile s ostatkom svijeta: u Europi, na Bliskom istoku, u Latinskoj Americi i drugdje. I, konačno, kakva je priroda novih sila i suparnika američkog imperijalizma koji dolaze na scenu: Rusije i prije svega Kine?

To su apsolutno temeljna pitanja o kojima je kongres nastojao postići kristalnu jasnoću. To je, prije svega, uvijek naš cilj: podići razinu razumijevanja cijele Internacionale. A to se može postići samo cjelovitom, slobodnom i demokratskom raspravom.

Marksizam, kao i svaka znanost, nije zamjena za proučavanje konkretnih činjenica u novoj situaciji. Umjesto toga, teorija se mora primijeniti u razumijevanju činjenica i mora se stalno provjeravati u odnosu na konkretnu situaciju koja se odvija. I doista, ovo je bila rasprava bogata činjenicama, brojkama i argumentima. Kao što je drug Hamid Alizadeh objasnio:

„Ne možemo predvidjeti točan put kojim će stvari krenuti. Niti znamo koje će pojave to izazvati. Moramo pažljivo proučavati situaciju korak po korak, a da ne idemo ispred sebe. Pratimo proces kako se odvija i razumijemo da se ne možemo oslanjati na mrtve generalizacije i etikete. Jedino na što se možemo 100 posto osloniti je metoda marksizma.“

Degeneracija Četvrte internacionale

Sada kada smo osnovali Revolucionarnu komunističku internacionalu, jezgru oko koje ćemo pokušati izgraditi buduću masovnu svjetsku partiju socijalističke revolucije, na nama je da razotkrijemo našu baštinu i neumornu, desetljećima dugu borbu koja je postavila temelje naše Internacionale.

Drugovi Alan Woods i Ana Muñoz, koji po prvi put nisu mogli prisustvovati ovom kongresu, poslali su snažne video poruke kongresu na dan njegovog otvaranja. U svojoj poruci, Alan je ispričao kakvim je naporima ta baština sačuvana i prenesena sadašnjoj generaciji mladih revolucionara:

„U ovom sam pokretu od 1960. Dugo vremena. Vidio sam svašta, dobro, loše i osrednje. I gotovo cijelo to vrijeme, ja i drugovi koji su bili sa mnom, poput Ane, Roba i Freda, borili smo se protiv struje, suočeni s vrlo moćnim silama: snagama reformizma, lijevog reformizma, a posebno staljinizma, što je bila strašna, ogromna prepreka…

„Bili smo potpuno izolirani, bili smo mala sila, borili smo se kao sićušna sila protiv ovih kolosalnih prepreka. Ovo je bilo teško, teže nego išta s čime se itko od vas mora suočiti u sadašnjem vremenu. Bilo je teško, bilo je očajnički teško. Ali bilo je apsolutno nužno jer smo uspjeli nešto postići. Uspjeli smo kroz sve te teške godine sačuvati ključno oružje koje imamo, a to je marksistička teorija, istinske ideje marksizma na kojima danas stojimo. Ovo je baština koju imamo. Ovo je baština koju branimo i koju će ovaj Kongres predstavljati.”

Ovu baštinu smatramo neprocjenjivom. U godinama nakon smrti Lava Trockog, njezino očuvanje zajamčeno je prije svega radom jednog čovjeka: Teda Granta, osnivača naše organizacije.

Treći dan kongresa stoga je bio posvećen raspravi o povijesti Četvrte internacionale i ulozi koju je Ted Grant odigrao u obrani i razvoju ideja marksizma u jeku poslijeratnog uspona i degeneracije te organizacije.

Kao što je Rob Sewell objasnio u svom uvodu, posljednja borba Trockog bila je posvećena osnivanju Četvrte internacionale. Do tada su se Druga (socijalistička) i Treća (komunistička) internacionala pokazale potpuno bankrotiranima i postale kontrarevolucionarne prepreke na putu socijalističke revolucije.

Bilo je potrebno alternativno revolucionarno vodstvo, ono koje je bilo prikladno za revolucionarne zadatke koje je postavila povijest. To je, po mišljenju Trockog, bilo „...najvažnije djelo mog života - važnije od 1917, važnije od razdoblja Građanskog rata ili bilo kojeg drugog.“

Četvrta internacionala osnovana je 1938. Nažalost, doduše, njezini vođe nisu bili dorasli. Nakon što je Trockog 1940. ubio staljinistički atentator, Internacionala je efektivno obezglavljena.

Prije Drugog svjetskog rata, Trocki je predvidio da će rat dovesti do još razornijeg razdoblja kapitalističke krize i propadanja, diskreditacije staljinista i reformista te revolucionarnog vala koji će katapultirati partije Četvrte internacionale na čelo radničkog pokreta.

Međutim, marksizam nije kristalna kugla. Možemo postaviti uvjetnu hipotezu o onome što smatramo najvjerojatnijim razvojem događaja, ali u konačnici moramo provjeriti svoje perspektive na temelju konkretnih činjenica. Nakon rata, staljinizam se proširio preko pola Europe, komunističke i socijalističke partije su ojačale, val revolucija koji je prostrujao Europom bio je izdan i, umjesto strmoglavog pada, uslijedio je najveći razvoj u povijesti kapitalizma, koji je trajao do 1970-ih.

Vođe Četvrte internacionale odbili su stvarnost pogledati u oči. Kako su delegati objasnili, umjesto da proučavaju stvarni tijek događaja, uspijevali su samo poput papiga ponavljati perspektivu Trockog iz 1938. kao da je dogma. To ih je dovelo do niza bizarnih i lažnih ideja i na kraju do uništenja Četvrte internacionale. Gordost je odigrao veliku ulogu u sprječavanju vodstva da prizna svoje pogreške. I kako bi se jedna pogreška opravdala, nove su pogreške napravljene.

Kako je jedan delegat objasnio:

„Ako ne možete objasniti stvarnost, ako ne možete dati jasan osjećaj perspektive, ako ne možete drugovima pokazati njihovo mjesto u povijesti i klasnoj borbi, koje druge metode preostaju osim gordosti i intrige?“

Ted Grant se izdvajao od tih metoda. Posvetio je svoj život savladavanju ne samo slova, već duha i metode djela Marxa, Engelsa, Lenjina i Trockog. Poput njih, proučavao je stvarni razvoj društva i klasnu borbu. Stoga je on sam dao znanstvenu i točnu procjenu fenomena poput staljinizma, istočnoeuropskih režima, prirode poslijeratnog procvata i razvoja Kineske revolucije, između ostalog.

Toplo preporučujemo našim čitateljima da pročitaju dokument Degeneracija i slom Četvrte internacionale: U obranu naše baštine i popis literature koji smo pripremili prije ovog kongresa.

Samo je Ted Grant prenio istinske ideje i metodu marksizma novoj generaciji. Njegovi spisi su dragocjena baština koju ćemo čuvati i prenositi dalje, počevši od objavljivanja trećeg i četvrtog sveska Tedovih sabranih djela u nadolazećoj godini.

Kako je Rob objasnio, sam Ted nije bio osobito sentimentalan. Nije govorio o svojoj prošlosti. „Mislio je da su sadašnjost i budućnost ono što je važno!“ Rob je zaključio:

„Ovdje se ne radi o mrtvacu! Ovdje se radi o idejama emancipacije radničke klase!

„Četvrta je mrtva i pokopana. Izdali su je njezini takozvani vođe. Mi sada utjelovljujemo istinske ideje, istinske ideje marksizma.

„Sada provedite te ideje u praksi – izgradite partiju na čvrstim temeljima!“

Izgradnja Revolucionarne komunističke internacionale

Naš posljednji kongres 2023. godine obilježio je pokretanje kampanje „Jesi li komunist?“ diljem Internacionale. Osjećajući radikalizaciju jednog sloja mladih, hrabro smo se okrenuli prema njima s otvorenim, komunističkim profilom. Kao rezultat toga, naši su se redovi naglo povećali.

Na temelju ove uspješne kampanje, većina nacionalnih sekcija naše Internacionale transformirale su svoj profil i u mnogim slučajevima su ponovno osnovane kao Revolucionarne komunističke partije. Godine 2024. osnovali smo Revolucionarnu komunističku internacionalu (RKI).

Taj je proces zabilježen u dokumentarcu koji su snimili članovi RKI-a, a koji je premijerno prikazan na kongresu. To nije samo vremenska kapsula te godine - koja je predstavljala potpunu unutarnju revoluciju u našem radu - već se radi o vizualnom revolucionarnom manifestu koji objašnjava naš program, filozofiju i razvoje klasne borbe koji u konačnici leže u temeljima našeg uspjeha. Dokumentarac će uskoro biti objavljen za javnost.

Sada, kao rezultat tog zaokreta, narasli smo s 4551 člana u 2023. na 7127 članova, organiziranih u 24 sekcije i 19 grupa.

Prvi kongres Revolucionarne komunističke internacionale bio je sredstvo za procjenu naših uspjeha i izvlačenje pouka iz posljednje dvije godine. Dok je 2023. godinu karakterizirao brz rast, prošla godina bila je prilika za jačanje naših redova, obuku novih kadrova i pripremu čvrstih temelja za ponovni rast.

Britanska sekcija je već uspjela regrutirati preko 200 članova u posljednja tri mjeseca. Kao što su potvrdila mnoga izvješća sekcija poput austrijske, švicarske i danske sekcije – koje također pripremaju „Jesenske ofenzive regrutiranja“, ključ je učiti, slušati i razmišljati kako bi se regrutirali ljudi koji možda još ne znaju da su komunisti.

Posebna sjednica bila je posvećena radu naše sekcije u utrobi zvijeri: Revolucionarnim komunistima Amerike. Kako SAD, bastion svjetskog imperijalizma, sve dublje ulazi u krizu i opadanje, stvara se obilje potencijalnih revolucionara: kako je izvijestio Antonio Balmer, sekcija je tijekom kongresa primala prijavu otprilike svaka dva sata.

Kao i cijela Internacionala, sekcija je pretežno mlada i s optimizmom gleda u budućnost. Ono što ih je privuklo nama i što ih pretvara iz sirovih regruta u boljševike, jest ono što nas izdvaja kao Internacionalu: marksizam. Antonio Balmer objasnio je stav ovih pionirskih mladih komunista:

„Drugovi organiziraju svoje živote oko marksizma. Ugledali su njegove neodoljive moći. To je sve o čemu žele razgovarati.“

Temelje naše američke sekcije postavila su desetljeća napornog i upornog rada. Trebalo je 15 godina da se od jednog izgradi 100 drugova. Sada smo skočili s 320 na 820 u samo dvije godine.

Ali, kako je rekao jedan delegat, sve dok imamo kadrove, potrebnu odlučnost i podršku Internacionale, rast koji smo vidjeli u SAD-u moguć je svugdje.

Vrhunac cijelog kongresa bilo je glasanje za novu sekciju u Irskoj, koja se u posljednje dvije godine od samo pet drugova koji su se sastajali online popela na živu organizaciju od 64 osobe, koje se sastaju u ograncima diljem zemlje. Ali ovo je samo početak. Kao što je rekla Andrea, prva revolucionarka irske organizacije s punim radnim vremenom:

„Predstavljati RCI u Irskoj velika je čast koliko i velika odgovornost. Naša Internacionala postavila je zastavu u Irskoj. Ali sada počinje prava borba: izgraditi organizaciju koja može ostvariti revoluciju koju je James Connolly započeo prije 109 godina!“

Irski drugovi i drugarice jednoglasno su prihvaćeni kao najnovija sekcija RCI-a.

U svim našim nacionalnim organizacijama, velikim i malim, naša tajna, riječima jednog meksičkog druga, je „jasnoća ideja, borbena žrtva i odlučnost, te učenje iz metoda i iskustava drugih dijelova Internacionale“.

Snaga internacionalizma

Praktična važnost Internacionale bila je vidljiva u našoj posebnoj komisiji za našu kampanju za oslobađanje uhićenih vođa Awami Action Committee-Gilgit Baltistan. Otkad su Eshan Ali i 13 drugih vodećih aktivista iz Gilgit Baltistana uhićeni, Internacionala organizira prosvjede ispred pakistanskih veleposlanstava diljem svijeta i podiže svijest o teškoj situaciji drugova, prikuplja potpise i poruke solidarnosti sindikata i istaknutih ljevičarskih političara i aktivista.

Naša kampanja je do sada postigla važne uspjehe. Svi vođe sada su slobodni. Ali nije gotovo i prosvjedi će se nastaviti.

Predanost svih drugova razvoju naše Internacionale odrazila se u prikupljenim sredstvima. Sekcije iz cijelog svijeta, kao i skupine koje su pratile kongres, prikupile su ukupno 502 000 eura. Slično tome, neutaživa žeđ drugova za teorijom demonstrirana je rekordnim brojem prodanih knjiga, njih 753, vrijednih 5000 dolara. Najpopularnije među njima bile su Povijest britanskog trockizma, zbirka spisa Trockog i Teda Granta o Demokraciji, bonapartizmu, fašizmu i Kina: Od permanentne revolucije do kontrarevolucije, što predstavlja ogroman interes za goruća pitanja našeg vremena i za našu baštinu.

Nije oduvijek bilo ovako. Fred Weston je ispričao da se, kada se on preselio u London, međunarodni centar sastojao od Alana Woodsa i Ane Munoz, pisaćeg stroja i nekoliko stolova. Sada naš međunarodni centar ima 25 stalno zaposlenih, a još dvoje je na putu. Na posljednjem kongresu, žrtve cijele Internacionale omogućile su nam kupnju centra u Londonu. Nakon godina napornog rada, nekoliko naših sekcija približava se broju od 1000 članova i počinjemo postajati mala referentna točka za revolucionarnu mladež u brojnim zemljama.

I sada i tada, jedino što je jamčilo naš razvoj je naša tvrdoglava usredotočenost na obrazovanje i obuku u metodama marksizma. Kao što je Hamid zaključio:

„Najvažnija stvar koju radimo jest da naoštrimo svoje oružje, izoštrimo svoje umove i produbimo svoje razumijevanje kako bismo ovo novo razdoblje mogli dočekati ne kao stranci u nepoznatoj zemlji, već kao pioniri koji krče nove puteve.“

„Svijet činimo svojim kako bismo ga mogli promijeniti. I najvažnije, to znanje prenosimo novoj generaciji, koja također traži odgovore.“

„Prošli smo kroz mnogo toga. Prešli smo dug put i postigli smo ogroman napredak. Nitko drugi nije uspio učiniti ono što smo mi učinili. Ali nismo zadovoljni. Kao što je Alan rekao, ono što želimo jest preokrenuti svijet naglavačke. I za to gradimo sjajnu polugu.“

„Ne možemo skrenuti pogled s ovog zadatka. Gradimo Revolucionarnu komunističku internacionalu u svakoj zemlji i u svakom gradu. I ako se držimo svoje teorije i svojih ideja, ništa nas neće moći zaustaviti.“