Šta smo u subotu vidjeli u Ovalnom kabinetu je šokantno. Nadvikivanje između Trampa, Vensa i Zelenskog. Glumac normalno ne bi trebao da skrene sa scenarija koji mu je režiser dao, a ako to uradi biće oštro ispravljen.

Šta se zapravo desilo?

Tramp je sada na vlasti. Došao je na vlast programom koji bi trebao zaustaviti rat u Ukrajini. Svi to znaju. Kao što je sekretar odbrane Hegset jasno objasnio Evropljanima prošle sedmice, da bi to uradio mora se prepoznati “realnost na bojnom polju”. Nije pogriješio, Rusija je pobijedila u ovom ratu. To se ne može zaobići. Zaustaviti rat je sada u interesu Ukrajine. Alternativa je da se nastavi rat koji se ne može dobiti, tjerajući ljude koji to ne žele da postanu topovsko meso… samo da bi bili prisiljeni na kapitulaciju kasnije zbog čega će izgubiti još više teritorije. To su činjenice.

Na toj osnovi, Trampova politika je da pokušava postići sporazum sa Putinom i koncentrisati se na glavnog suparnika SAD-a: Kinu. Možda čak i želi prouzrokovati raskol između Rusije i Kine. To su imperijalistički interesi. Moglo bi se reći i da su to ciljevi koji daleko više odgovaraju trenutnoj snazi američkog imperijalizma. Tramp govori Putinu: “hajde da se svako drži svoje sfere uticaja”.

Ponovo. Ovo je američki imperijalizam. Da li je gori od Bajdenovog brenda imperijalizma? Pa, Bajden je odlučno gurao rat koji je već bio izgubljen. Rat koji je prouzrokovan zbog pitanja NATO članstva. Vjerujući u sopstvenu propagandu, imali su iluzorni cilj da ponize Rusiju, sprovedu promjenu režima i neki su čak pričali o komadanju države (“dekolonizovati je”). Da bi postigli te nemoguće ciljeve bili su spremni da se bore do posljednje kapi… ukrajinske krvi. Takođe su željeli da nastave provocirati Rusiju, zaboravljajući da su oni najveća svjetska nuklearna sila.

Minerali kao garancije?

Šta je sa Ukrajinskim mineralnim sporazumom? To pitanje je originalno potegnuo Zelenski u njegovom takozvanom ‘planu pobjede’. Bio je očajan. Osjetio je da je rat izgubljen, SAD će ga uskoro napustiti, a Evropa je izmorena. Pomislio je, “hajde da prodamo državu, a da zauzvrat dobijemo vojnu pomoć” i obećao im je mineralna bogatstva Ukrajine. Ovo je bilo sumnjivo od početka. Ta mineralna bogatstva su uglavnom hipotetička. Dijelom se nalaze na teritoriji koju drži Rusija, a dijelom ispod zemlje i zahtijevaju velike investicije za ekstrakciju.

Detalji nisu bitni. Tramp je biznismen i uhvatio se za tu ideju. Njegov argument je: “mi smo potrošili mnogo novca u ovom ratu, moramo dobiti nešto nazad” i zahtijevao je 500 milijardi američkih dolara. “Dajte nam blago!”. Cifra je spuštena cjenkanjem na 350 milijardi. Još uvijek, Zelenski je htio nešto zauzvrat: garanciju sigurnosti. Tramp je insistirao da ih neće biti. Hegset je već objasnio: bilo kakve evropske mirovne trupe koje ostanu u Ukrajini nakon rata neće biti pokrivene NATO-vim Članom 5, koji osigurava međusobnu zaštitu njenih članova. Trampov argument je da je sama činjenica ekonomskog interesa SAD (mineralnog sporazuma) dovoljna da garantuje sporazum sa Rusijom.

Evo suštine ovog problema. Kada je Tramp rekao da želi napustiti posrednički rat u Ukrajini…Evropljani tu ništa ne mogu učiniti. Mogu održati samit, glasno protestovati, neki više od drugih, ali nema NIŠTA šta mogu uraditi. Ne mogu voditi rat protiv Rusije u Ukrajini bez vojne i finansijske pomoći SAD-a. Ne mogu. Sami su priznali. Zelenski to zna i javno je to izjavio. Zapravo, Evropljani ne mogu obezbijediti sigurnosne garancije za Ukrajinu bez pomoći SAD-a. Starmer je to izjavio. Javno.

Šta slijedi? Već dvije sedmice Zelenski pokušava da obezbijedi sigurnosne garancije u zamjenu za mineralni sporazum od strane SAD-a, kojeg su odbili da potpišu nekoliko puta.

Ne samo to. Zelenski pokušava preokrenuti cijelu situaciju tako što insistira da se Putinu ne može vjerovati i zbog toga su pregovori beskorisni. Njega motivišu dvije stvari: njegova želja da natjera SAD da nastavi podržavati rat, ali i političko preživljavanje, vidjevši da je Tramp čvrsto nagovještavao da ga želi ukloniti. Primirje - izbori - sporazum. To je Trampov plan. A kada kaže “izbori” misli na izbore koje će Zelenski izgubiti.

U posljednih par dana i Makron i Starmer su posjetili Trampa. Jako su taktični s njim. Došli su sa poklonima (“istorijska druga državna posjeta”, “pismo koje je lično napisalo njegovo veličanstvo Kralj”). Davali su mu komplimente. Njihov cilj? Da natjeraju SAD da im pomogne u pružanju nekakve garancije u slučaju primirja. Imaju tačno ništa. Tramp se nasmijao, rukovao se s njima (čvrsto), pohvalio njih dvojicu kao dobre prijatelje.. i nije im dao ništa. Apsolutno ništa.

Starmer je bio ekstatičan. Novinarska klika u Londonu je to nazvala “dobrom igrom”. Istina je jednostavna. Tramp se nije pomjerio ni centimetar od centralnog pitanja sigurnosnih garancija.

U tom momentu dolazi Zelenski. Zna tačno kakva je situacija. Takođe zna da se nalazi u lošoj poziciji. Veoma lošoj. Sve šta ima što bi moglo zadovoljiti Trampa su minerali. Slučajnost je da to nije samo lična želja njujorškog tajkuna nekretnina. Zapravo je Bajden, u sklopu Energetskog akta 2020, napravio “spisak kritičnih minerala i kritičnog materijala”. To jeste, spisak sirovinskog materijala koji ima strateški značaj za američki imperijalizam, koje u velikoj mjeri kontroliše Kina.

Sve što treba da uradi je da bude ljubazan prema domaćinu i pokuša da ga pogura u njegovom smjeru pomalo (možda sa obećanjem da će dobiti mjesto za pregovaračkim stolom, nekad sutra, i nekakvu neodređenu posvećenost sigurnosti nakon sporazuma sa Rusijom). Ovo ne bi trebalo biti teško dobiti. Uslovi mineralnog sporazuma koji su procurili su jako neprecizni. Mogao je potpisati i nastaviti pratiti politiku prijateljstva i pritiska da nešto dodatno dobije nekad u budućnosti.

Možda mislite da je ovo ponižavajuće. Jeste, naravno. Boris Džonson je to nazvao “pljačkom”. Poenta je: ima li Ukrajina bolju alternativu? Ako ima, onda neka je slobodno iskoristi. Ali nema.

Sve je bilo spremno. Trebala je biti šansa za fotografisanje i pitanja. Sastanak iza zatvorenih vrata i onda potpisivanje sporazuma. Bili su stolovi sa olovkama. Soba spremna za novinarsku konferenciju. Relevantni ministri su bili prisutni.

I nije se dogodilo. Kako? Zašto? Neki su špekulisali da su Tramp i Vens pripremili zamku za Zelenskog. Htjeli su ga javno poniziti. Ipak, ako pogledate cijeli video, vidjećete da to nema smisla.

Tramp je Zelenskog nazvao diktatorom i lošim komičarom, ali se onda pretvarao da je zaboravio. Nije želio da ističe tu tačku. Želio je da sporazum bude potpisan i da Zelenski bude uključen, kako bi mogao da nastavi pregovore sa Putinom i postigne primirje, po mogućnosti do Uskrsa ili, ako to ne uspije, do Dana pobjede.

Razgovor se nastavio prijateljski i diplomatski otprilike 40 minuta. Postoji trenutak u kojem se Zelenski i Tramp ne slažu oko toga ko je više doprinio ratu, Evropa ili SAD, ali to čine uz smijeh i zatim prelaze na sljedeće pitanje.

Zatim, nakon 40 minuta, DŽ. D.Vens se uključuje kako bi poentirao napadajući Bajdena. „Bajden je zastupao rat, Tramp zastupa diplomatiju.“ U ovom trenutku Zelenski upada i suprotstavlja se Vensu: „Putinu se ne može vjerovati“, „o kakvoj diplomatiji ti pričaš,?“. Vens odgovara: „Sa poštovanjem, gospodine predsjedniče, mislim da je nepoštovanje doći u predsjedničku kancelariju i pokušati da rješavate ovo pred medijima.“ Govori mu: „druže, nemoj da budeš pametnjaković, ti si glumac, mi smo oni koji režiraju, molim te, ućuti i možemo da razgovaramo iza zatvorenih vrata.“ U ovom trenutku sve počinje.

Tramp i Vens govore Zelenskom kakva je stvarna situacija: „ti nemaš karte, ne možeš da nam govoriš“ i još jasnije: „Ili ćeš sklopiti sporazum ili mi odustajemo, a ako mi odustanemo, ti ćeš se boriti sam. Mislim da to neće biti lijepo.“

Umjesto da se povuče, Zelenski nastavlja sukob. Ukrajinska ambasadorka drži se za glavu. Ovo je postala prava katastrofa.

Tramp prekida novinarsku konferenciju, trajala je 50 minuta.

Ukrajinci su iza scene pokušavali da spase dogovor. Prema medijima, „delegacija iz Kijeva čekala je u drugoj sobi oko sat vremena, još uvek nadajući se da će potpisati sporazum o mineralima koji je bio razlog puta Zelenskog i da spase posjetu .“ Ali na kraju, Marko Rubio i savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majk Volc „izašli su iz predsjedničke kancelarije, otišli do mjesta gde je Zelenski sjedio i rekli mu da ode“, prema Aksiosu.

U izjavi na društvenim mrežama Tramp kaže: „Zelenski nije spreman za mir... Može da se vrati kada bude spreman za mir.“

Ovo je potpuna katastrofa iz perspektive Zelenskog.

Svi evropski lideri (i iz nekog razloga i senator Berni Sanders) izrazili su šok u javnosti i obećali da će u potpunosti podržati Ukrajinu... ali to su samo riječi. Oni savršeno dobro znaju da nisu u stanju da zapravo učine bilo šta bez SAD-a. Ni vojno, ni ekonomski, ni politički.

Zbog toga, u narednim danima, ove snažne riječi će prohujati sa vihorom, a teška realnost će se nametnuti: Vašington drži sve karte u svojim rukama što se Ukrajine tiče.

Da li je ovo ponižavajuće za Zelenskog? Da, jeste. Da li je to ono što je Tramp želio? Ne, nije.

Teško je zamisliti goru strategiju koju je Zelenski mogao da slijedi. Kao što je Tramp ispravno istakao, Zelenski ne želi mir. On želi da uvuče SAD u nastavak rata. To bi značilo direktan vojni sukob između Amerikanaca i Rusa. To je ono što je Tramp mislio kada je optužio Zelenskog da se „kocka trećim svjetskim ratom“.

Ko je izdao Ukrajinu?

„Ukrajina je izdana“, čujem kako neki komentatori kažu. Slažem se. Ali Ukrajina nije izdana danas. Ne. Morate se vratiti dalje u prošlost. U 2014. godinu, kada je američki imperijalizam izravno intervenisao kako bi izvršio promjenu režima u Ukrajini, kako bi zamijenio grupu oligarha naklonjenih Rusiji, grupom oligarha naklonjenih Evropi i atlantizmu. Kada su Viktorija Nuland i Džon Mekejn bili na Majdanu i družili se s neonacističkim bandama. Kada su SAD podržali režim koji je gazio prava ruskog stanovništva u Ukrajini, organizovao vojnu operaciju protiv njih i činio promociju ukrajinskih nacionalista koji su sarađivali s nacistima u Drugom svjetskom ratu službenom državnom ideologijom.

Ukrajina je izdana kada su ratni huškači protiv Rusije organizovali provokaciju za provokacijom, potpuno svjesni da Putin neće i ne može dopustiti da Ukrajina pristupi NATO-u.

Ukrajina je izdana kada je Bajden odlučio izazvati posrednički rat s ciljem da smanji uticaj Rusije.

Ukrajina je izdana kada je Boris Džonson u aprilu 2022. požurio u Kijev kako bi nagovorio Ukrajince da ne potpišu mirovni sporazum s Rusijom.

Što se tiče Zelenskog, on se već povlači, u objavi na društvenim mrežama u kojoj kaže „hvala Ameriko, hvala predsjedniče“, te u intervjuu za Foks Njuz u kojem je rekao da „neke stvari koje je rekao nisu trebale biti diskutovane pred medijima“. On nema drugu opciju.

U Kijevu već oštre noževe. Pokrenut je zahtjev za opoziv u Radi (ukrajinski parlament). Politički rivali se pozicioniraju.

Vašington sada prijeti da će odmah prekinuti sve isporuke vojne pomoći Ukrajini.

“Za šta je sve ovo bilo”?

„Ali, šta je sa ukrajinskim narodom?”, pitaju neki. „Zar oni nemaju pravo da odluče o uslovima sporazuma? Da odluče kada žele prestati da se bore?” Mnogi od onih koji postavljaju takva pitanja su cinični. Oni su ti koji su odlučili da Ukrajina treba da ima pro-NATO vladu, oni koji su direktno intervenisali kako bi se to dogodilo, oni koji su kao Viktorija Nuland, stavljali veto na kandidate za premijera nakon svrgavanja Janukoviča.

Ali možda ima onih koji to pitanje postavljaju iskreno. Odgovor je sljedeći: ukrajinski narod u ovom trenutku želi mir i spreman je na teritorijalne ustupke. To pokazuju istraživanja javnih anketa na teritoriji pod kontrolom Kijeva. Mnogi glasaju nogama. Stotine hiljada izbjegavaju regrutaciju (200,000 prema ukrajinskim izvorima krajem 2024. godine). Shvataju da se rat ne može dobiti. Raspoloženje na frontu je blizu pobune. 1700 vojnika je dezertiralo iz novoformirane 155. mehanizovane brigade, obučene od strane NATO-a, čim se vratila iz Francuske i bila poslana u Pokrovsk.

Mnogi koji su pobjegli iz područja okupiranih od strane Rusije sada se vraćaju, na primjer u Mariupolj, jer žele da vide svoje rođake i vrate se svojim domovima, a ne vide način da se to dogodi vojnom silom. To su ljudi koji su pobjegli od ruske invazije, a ne oni koji su ostali.

Gradonačelnik Pokrovska apelovao je na predsjednika da odmah potpiše sporazum o prekidu vatre.

Mnogi u Ukrajini danas će se pitati „zašto se sve ovo dogodilo”? A Zelenski nema odgovor. Zemlja je uništena, stotine hiljada su poginuli ili osakaćeni. Mnogi će misliti: „Glasali smo za Zelenskog na osnovu toga što je bio kandidat za mir. Zapad nas je uveo u sukob s Rusijom, a sada nas je izdao.” Često poraz u ratu dovodi do revolucije.

Na kraju krajeva, sve se svodi na nešto što je Lenjin objasnio prije više od 100 godina. U epohi imperijalizma, prava malih nacija su samo sitniš u mahinacijama velikih sila. Ona se koriste kada je pogodno, kako bi se opravdali i sakrili imperijalistički ciljevi velikih sila, a onda se odbacuju kada više ne služe korisnoj svrsi.

Prava razlika između Trampa i Bajdena

Obojica su imperijalisti, ali postoje dvije razlike između Bajdena i Trampa.

Prva jeste da je Bajden vodio nepromišljenu vanjsku politiku koja je imala za cilj održavanje nemoguće američke hegemonije nad cijelim svijetom, čak i sa rizikom izazivanja direktnog vojnog sukoba sa nuklearnom silom poput Rusije. Tramp vodi politiku podjele svijeta između različitih sila prema njihovoj relativnoj snazi.

Izvor: Chairman of the Joint Chiefs of Staff, Flickr

Druga razlika je da su Bajden i cijeli liberalni svjetski poredak sakrivali i maskirali svoje gole imperijalističke ciljeve krasnim frazama o „nacionalnom suverenitetu“, „međunarodnom pravu“, „svjetskom poretku zasnovanom na pravilima“. Tramp je direktniji i nediplomatski. On govori onako kako jeste. On želi kontrolu nad kritičnim mineralima, pomorskim putevima i kanalima. Želi koristiti ekonomsku moć SAD-a kako bi izvukao ustupke od svojih trgovinskih partnera. To je sve.

Slažemo li se s ovim? Sigurno ne. Mi smo revolucionarni komunisti i internacionalisti. Zastupamo oslobođenje čovječanstva od ugnjetavanja i eksploatacije. Mi smo antiimperijalisti. Ali ne padamo na iluziju da je „Tramp loš jer se približava autoritarnom Putinu“ ili da je „protiv odbrane slobodnog svijeta“.

Svuda i u svim okolnostima mi zastupamo nezavisnu klasnu poziciju. To jest, poziciju koja polazi od stajališta interesa radničke klase, a ne interesa jedne ili druge grupe imperijalističkih pljačkaša.

Tekst je objavljen 01. marta 2025.