Tridesetog jula 2025. godine, na magistralnom putu Foča-Sarajevo, u mjestu Sijeračke stijene, tragično je stradala 33-godišnja Aida Softić, doktorica iz Sarajeva, nakon što se stijena obrušila na automobil kojim je upravljao njen otac. Ovo je samo jedan u nizu slučajeva koji su se dogodili na ovoj dionici u posljednjih nekoliko godina. S obzirom na to da mnogobrojna upozorenja na loše stanje magistralnog puta nisu bila dovoljna da se redovno vrši procjena stanja na terenu i sprovedu odgovarajuće zaštitne mjere, bilo bi potpuno krivo govoriti o nesreći. Ovdje je potrebno postaviti pitanje odgovornosti. 

Izvor: klix.ba

Uslijedile su kritike, prije svega na račun Ministarstva saobraćaja i veza RS, ali i preduzeća zaduženih za održavanje dionice: Putevi Republike Srpske i Srbinjeputevi, u vlasništvu tajkuna Gordana Pavlovića. Iz nadležnog ministarstva je, u maniru profesionalnog izbjegavanja odgovornosti, istaknuto da na toj dionici već postoje zaštitne mreže protiv odrona, te da će dalje radnje na sanaciji puta biti izvršene na osnovu vanrednog pregleda bezbjednosti, u skladu sa preporukom stručnjaka. Slične floskule ponovljene su i prilikom izjašnjenja Puteva RS. U isto vrijeme, direktor Srbinjeputeva Predrag Pavlović izjavio je da je put “takav kakav jeste” i da “sve što se može uraditi na bezbjednosti puta mi radimo.”

Međutim, već smo napomenuli da ovo nije prvi put da se na tzv. magistrali straha događa smrtni slučaj usljed odrona, i sigurno nije prvi put da izostaje adekvatna reakcija nadležnih za održavanje puta. Samo u posljednjih godinu dana dogodila su se 3 smrtna slučaja na ovoj dionici, no vlast u RS nije pokazala nikakvo interesovanje za prevenciju ovakvih slučajeva, kao ni za dugoročno rješenje i modernizaciju puteva u istočnom dijelu entiteta. 

Iz Ministarstva saobraćaja i veza, te Puteva RS pokušali su negirati činjenicu da istočni dio Republike Srpske znatno zaostaje za ostatkom entiteta po pitanju ulaganja od strane entietskih vlasti, razvoja lokalnih zajednica, infrastrukture itd. “Aktuelni projekti i oni koji su realizovani u prethodnih nekoliko godina ulaganja su od preko 200 miliona na području Hercegovine. Znamo da ta sredstva nisu dovoljna, ali ne možemo govoriti da su ulaganja u istočni dio Republike išta manja od ulaganja u ostatku Republike Srpske.”, naveli su iz Puteva RS. Istovremeno, Vlada RS odobrila je inicijativu za izgradnju 50km autoputa (17km autoputa na dionici Brčko - Bijeljina, i 33km na dionici Vukosavlje - Brčko) koja će koštati ukupno 686,4 miliona konvertibilnih maraka. Stoga je potpuno neosnovano govoriti o bilo kakvoj jednakosti u ulaganjima između sjevernog i istočnog dijela Republike Srpske; štaviše, razlika je zapanjujuća.

Ovdje je posebno važno naglasiti da su, kratko prije tragedije na magistrali Foča - Sarajevo, u javnost dospjeli podaci o donacijama Puteva RS raznim organizacijama, privatnim preduzećima i udruženjima, koje su samo u 2024. godini iznosile ukupno 700.000 KM. Naime, nekoliko mjeseci pred lokalne izbore, iz Puteva RS donirani su različiti iznosi lokalnim fudbalskim klubovima, lovačkim udruženjima, fitnes centrima, privatnim trgovinama, kao i portalima naklonjenim Milanu Dakiću, tadašnjem direktoru Puteva. 

Neka od ovih udruženja nepoznata su javnosti, ali se na osnovu dostupne liste veoma lako može primijetiti da je većina udruženja i preduzeća koja su dobila velikodušnu donaciju od Puteva RS, povezana sa vladajućim SNSD-om i njenim koalicionim partnerima. Iz navedenog je sasvim jasno da za vlast u Republici Srpskoj opšta bezbjednost uopšte nije od značaja, već da je prioritet nesmetano obavljanje poslova vladajuće klase, u cilju sticanja profita i prenosa što veće količine javnih sredstava u privatne džepove. 

Izvor: klix.ba

Ovi podaci pokazuju da postoji dovoljno sredstava za dugoročno rješenje problema u vidu modernizacije starih puteva i preventivnih mjera u rizičnim područjima poput ovog, ali jednostavno ne postoji interesovanje vlasti u RS da učine nešto na poboljšanju saobraćajne infrastrukture. Na primjeru tragedije u Jablanici krajem prošle godine, već možemo predvidjeti da nikakvi ozbiljni koraci ka sanaciji puta i budućoj prevenciji neće biti preduzeti ukoliko ne dođe do reakcije ljudi i pritiska na vlast - no i u tom slučaju nije izvjesno da će vlast popustiti pod pritiskom. U posljednjih nekoliko decenija od restauracije kapitalizma na prostoru Jugoslavije svjedočili smo nizu tragedija koje su mogle biti spriječene: pad nadstrešnice u Novom Sadu, obrušavanje kamenoloma u Jablanici, požar u Kočanima, a sada i redovni smrtni slučajevi na ovom magistralnom putu. 

Vladajuće klase u svim zemljama bivše Jugoslavije očigledno nisu sposobne obezbijediti minimum pristojnog života za radničku klasu, pa čak ni garantovati minimum opšte bezbjednosti. Uski interesi vladajuće klase, bez obzira na to koja lica je predstavljaju, uvijek će biti kočnica daljem razvoju ovog prostora i bilo kakvom poboljšanju mizerne egzistencije prožete ekonomskom nesigurnošću, eksploatacijom i bijedom na koju je osuđena radnička klasa. 

Svjesni smo da je upravo radnička klasa platila i nastavlja plaćati cijenu privatizacije društvenog bogatstva, te da je zarad nekakvog “nacionalnog interesa” natjerana da trpi stalno srozavanje životnog standarda, kao i opšte društveno i kulturno osiromašenje. Upravo zato se zalažemo za radikalni preobražaj društva po mjeri radničke klase, na temeljima demokratske planske ekonomije koja će profitni motiv zamijeniti brigom o potrebama radnih ljudi, i koja će biti sposobna da obezbjedi pristojan i bezbjedan život svima koji žive od sopstvenog rada.