Kolumne

Dole teror policije i vjerskih zajednica! Podrška Harisu Pendiću

Prenosimo pismo medijima koje je napisao drug Haris Pendić, ljevičarski jutjuber iz Mostara, nakon što je zbog svojih jutjub nastupa po drugi put bio izložen policijskoj torturi. Kao i sve kolonijalne zemlje, Bosna i Hercegovina ima veoma klimavu i preplašenu vladajuću klasu, omraženu od strane vlastitog naroda. Takvoj vladajućoj klasi jedino preostaje da se uzda u snagu policijskog nasilja i u primitivne i retrogradne ideologije, poput nacionalizma ili religije. Stoga nije nikakvo čudo da, kao alatke vladajućeg poretka, Kur’an i Biblija djeluju u sprijezi sa pendrekom: dok potonji udara radne ljude po bubrezima, pređašnji im udaraju na razum. Zato i borba protiv duhovne, religijske, bijede, mora uvijek biti i borba protiv materijalne bijede, protiv režima pendreka i izrabljivanja.

Opširnije...

Ko će biti kriv ako se desi italijanski scenario?

Od konstatacije doktora Nestorovića, da se radi o jednom smešnom virusu koji postoji samo na internetu, do konstatacije, da nam se bliži mogućnost italijanskog scenarija, prošlo je otprilike mesec dana. Prve nedelje smo upozoravani da peremo ruke i da se udaljimo jedni od drugih. Druge nedelje smo već imali priliku da dostignemo vanredno stanje, policijski čas i prvi smrtni slučaj izazvan korona virusom. Sve vreme se provlači teza da je problem u neodgovornim individuama koje se nisu samoizolovale, koje su lagale doktore, pa se sad polako dolazi i do optužbi da bilo ko da je van svoje kućne praktično zločinac koji će nas zaraziti sve i da ćemo za našu dobrobit (i kaznu) biti u celodnevnom policijskom času. Iako mnoge mere, koje su uvedene, jesu ispravne i treba da se sprovode, ozbiljan deo njih deluju kao polumere i jedna odvratna vrsta licemerja koje ima za cilj pranje obraza države, koja je glavna odgovorna instanca za održanje javnog zdravlja.

Opširnije...

Restrikcije vode u Sarajevu

Grad Sarajevo je već dugi niz godina suočen sa krizom u sistemu vodosnabdijevanja, gdje osnovno pravo na pitku vodu većini stanovnika glavnog grada BiH ostaje uskraćeno. Pažljivije proučavanje uzroka i posljedica ovog problema, otkriva kao i svaki drugi problem u tranzicijskoj BiH, konture klasne podijeljenosti, i klasne politike. Nestašicu uglavnom trpe radničke porodice, dok političko-tajkunska elita uporedo gradi svoj privatni sistem vodosnadbijevanja.

Standardni odgovor na ovo pitanje, koje dolazi od čelnika komunalnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“, jeste da je kriza u snabdijevanju grada vodom uzrokovana elementarnim nepogodama, prije svega ljetnom sušom i zimskim niskim temperaturama. Navodno, nedostatna količina vode u cijevima nije dovoljna za obaranje pritiska, koji je potreban da bi se potrošačima obezbijedila voda, dok niske temperature zamrzavaju cijevi.

Opširnije...

Njihovo i naše jedinstvo - povodom 7. jula, Dana ustanka naroda Srbije, i kleveta na račun narodnog heroja Ž. Jovanovića Španca

Narodnooslobodilačka borba i Narodna revolucija Jugoslavije nisu bili nikakve manifestacije “tragičnih podela našeg naroda”, već borba dve klase i dve vizije sveta, gde najrigidnije i najtrajnije podele među ljudima nameće upravo kapitalistička strana, služeći se ideologijama nacionalizma i patriotizma. Ta borba, borba između radničkog internacionalizma i buržujskog nacionalizma, traje i dan danas.

Opširnije...

U kom grmu leži „ukleti oktobar“

Nesreća u rudniku „Grot“ očima buržoaske štampe i očima ekonomske realnosti

U Večernjim novostima osvanuo je tekst „UKLETI OKTOBAR: Tri godine zaredom u Krivoj Feji rudari ginu istog meseca“[1], u kome se navodi da se već nekoliko godina unazad u oktobru mesecu dešavaju nesreće sa fatalnim ishodom u rudniku olova i cinka „Grot“ u Krivoj Feji. Novinari Večernjih novosti, razume se, to senzacionalistički povezuju sa lošom karmom meseca oktobra u Krivoj Feji, nikako i sa samim poslovanjem rudnika. A šta se to dešava u rudniku „Grot“ i u kom grmu zapravo leži „ukleti oktobar“?

rudnik grot kriva feja

Rudnik cinka i olova „Grot“ upao je u stečaj tokom vrlih postpetooktobarskih tranzicionih manevara, 2005. godine, kada je sva imovina rudnika prebačena u akcije poverilaca. Dakle, pripremljen je teren za „poštenu“ vaučersku privatizaciju. Nakon toga, 2010. godine, na scenu stupa firma „Trend kompani“ iz Jagodine, koja svoja višemilionska potraživanja prema rudniku konvertuje u 93% akcija rudnika. Novi vlasnik, zatim, uvodi reorganizaciju u poslovanju rudnika. U okviru ove reorganizacije, proizvodnja koncentrata rude olova i cinka povećana je za 100% (sa dotadašnjih 400 na 800 tona). Plata rudarima je određena na 30 hiljada dinara, a iz pomenutog članka u Novostima vidimo da to odgovara današnjim primanjima rudara rudnika „Grot“ - dakle, bez ikakve korekcije cene rada za proteklih 6 godina. Uz to, troškovi proizvodnje po toni koncentrata smanjeni su za gotovo 65%, sa dotadašnjih 70.000 na 32.000 dinara. U te troškove ulaze troškovi mehanizacije, zarade rudara, ali što je i najbitnije, obezbeđenja sigurnosti na radu! Jasno je da se privatni vlasnik rudnika prevashodno osvrće ka profitu koji dobija plasmanom rude, te da nivo profita održava smanjenjem izdataka za radnike - smanjenjem realne vrednosti zarade rudara (6 godina bez povećanja zarade uz inflaciju - minimalna potrošačka korpa je za taj period poskupela za više od 13 hiljada dinara) i rezanjem „suvišnih troškova“, kao što je odvajanje za sigurnost na radu. O tome svedoče i same nesreće u rudniku. Dva puta se nesreća dogodila zbog obrušavanja rude sa tavanice kopa, a jednom zbog saobraćajne nesreće usled neispravnosti prepravljenog vozila kojim su rudari nakon noćne smene prevoženi kućama. Ovaj slučaj sa prepravljenim vozilom možda najslikovitije objašnjava situaciju sa rizičnom uštedom na bezbednosti rudara. Naime, radilo se o teretnom vozilu koje je preuređeno u vozilo za prevoz rudara, a u trenutku nesreće u njemu je bilo petnestorica radnika. Trojica rudara izgubilo je život, a njih šestorica zadobilo je teške telesne povrede. Vozilo je usled preopterećenosti upalo u jarak dubine 100 metara![2]

Jeziv je i podatak da je u rudniku „Grot“ stalno otvoren konkurs za prijem rudara, a da se već godinama unazad gotovo mesecima niko ne javi za posao rudara u jami – uprkos tome što je Pčinjski okrug, u kome se nalazi rudnik, poznat po lošem životnom standardu. Jasna opasnost po život, koja odbija nezaposlene radnike Pčinjskog okruga da se prijave za rad u jami, u vezi je i sa tim da se na nekim poslovima primenjuju i dvanestočasovne radne smene! U jednom novinskom članku, objavljenom novembra 2012. godine, tadašnji direktor rudnika „Grot“, dvanestočasovne radne smene u rudniku pravdao je na sledeći način: „Oni koji rade po 12 sati dnevno nakon toga imaju više slobodnih dana. Za naše radnike imamo obezbeđen prevoz od Vranja do rudnika.“ Kako su prošli rudari koristeći pogodnosti prevoza do rudnika do kuće, imali smo prilike da vidimo.

Za sve to vreme – ušteda na ime rudarskog standarda i bezbednosti na poslu zarad maksimalizacije profita, odnosno mera štednje u malom – cena rude cinka je stabilna i beleži se konstantni rast cene olova na tržištu.

         grafik                 Dakle, „ukleti oktobar“ leži u onom grmu koji „istraživačko novinarstvo“ buržoaskog lista nema nameru da prodrma.  Svakako je korisnije po „opštu stvar“ vladajuće klase, priču o nesreći rudara u Krivoj Feji predstaviti na mitski način, pričama o ukletosti trenutka u kome su se nesreće dogodile. Korisno je kako bi, mistifikovanjem nesreće, reakciju čitaoca očistila od mogućnosti bilo kakvog povezivanja nesreće sa vlastitim životnim izazovima. Jer nesreća je, za razliku od kapitalizma, neselektivna pojava, pa ako se u potpunosti izoluje od svoje neraskidive baze (podređivanje profitu izdataka za sigurnost radnika), ona čitaocima može delovati kao puki sled nesrećnih okolnosti, a nikako kao nužna posledica pogubne društvene logike kapitala.

Rudarski posao je težak i opasan. Međutim, društveno-ekonomski sistem u kome živimo, dodatno otežava posao rudara i dodatno ga čini opasnijim po život.

Porodici stradalog rudara upućujemo najiskrenije saučešće.

Rudare pozivamo na borbu za radnička prava i pozdravljamo ih rudarskim pozdravom: SREĆNO!


[1] Večernje novosti, 19. oktobar 2016.

[2] „U prepravljenom vozilu poginula trojica rudara“, Blic, 14. 10. 2013.

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!