Blog

Šta je zaista prevaziđeno kada se govori o Manifestu komunističke partije?

Padom SSSR-a i Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, započinje oštra ideološka kontraofanziva protiv marksizma kao glavne teorije radničkog pokreta, kao i na samu radničku klasu i njene organizacije. Naime, rečeno nam je da je marksizam prevaziđen i diskreditovan, i da je jedina opcija za čovječanstvo kapitalizam. Sve što nam ostaje jeste da nađemo način da se prilagodimo novoj stvarnosti potpune globalne hegemonije tržišne ekonomije. Marksizam, kažu buržujski akademici i svakojaki sikofanti, nije više relevantan za suvremenu zbilju i predstavlja zastarjelu, prevaziđenu dogmu. Ipak, stvarnost nas svakodnevno navodi na zaključak da su zapravo buržujska piskarala ta koja su prihvatila dogmu, liberalnu dogmu koja je kapitalizam postavila kao nepromjenjivu stvarnost, kao novog boga. Ironično, danas vidimo kako kapitalizam na sve strane otkriva vlastite proturječnosti i vlastitu smrtnu bolest, proturječnosti koje je Marks u Manifestu izložio i objasnio. Polako se otkriva nova stvarnost krize i nestabilnosti čiju su mogućnost stratezi kapitala negirali, uspavani kratkim periodom ekonomske stabilnosti, dogmatično se uzdajući u učenje o automatskom usklađivanju ponude i potražnje. Nikada nisu bili u stanju da vide dalje od vlastitog nosa, svako su zatišje i privremenu stabilizaciju koristili kao priliku da proklamiraju vječnost i nepobjedivost sistema koji je napokon prevazišao vlastite kontradikcije. Nasuprot njihovim fantazijama, svijet se okreće naopačke, i sve pretpostavke službene nauke su se izjalovile te pokazale kao lažne, a sva predviđanja Marksovog Manifesta su se pokazala kao istinita.

Opširnije...

O „sistemima vrednosti“

Prošlo je četvrt veka od restauracije kapitalizma i uništenja zajedničke radničke države, SFRJ, a ofanziva na radničku klasu Srbije i ostale banana-države ne jenjava. Socio-ekonomska katastrofa nije mogla doći bez kulturološke razgradnje. Povodom toga se u građanskom diskursu poslednjih godina često mogu čuti razna naricanja nad srušenim „sistemom vrednosti“: omladina je nevaspitana i nezainteresovana, ljudi su otuđeni jedni od drugih, više se gledaju rijaliti emisije umesto naučno-obrazovnih programa... Samo kada bi narodne mase prepoznale „prave vrednosti“, stanje u Srbiji bi krenulo na bolje! O kakvim se to „pravim vrednostima“ radi? Da li njihova promocija može dovesti do boljitka u društvu?

Srbija kao periferna kapitalistička država ne može radničkoj klasi ni omladini ponuditi bilo kakav oporavak kulturnog života. Sistematsko podvrgavanje svih aspekata društva tržišnoj logici je desetkovalo ponudu kulturnog sadržaja. Famozne „rijaliti“ emisije su u svetu, na primer, nastale kao rezultat višedecenijske tendencije ka što manjim ulaganjima i što većoj zaradi rijaliti „glumci“ su generalno mnogo manje plaćeni od profesionalnih; ne postoje scenaristi, već producenti smišljaju dramu u hodu. Komercijalna muzika je već odavno poznata po svojoj hiperprodukciji hitova za jednu sezonu. Balkanski turbo-folk se po tome ne razlikuje od zapadne pop industrije: štaviše, on je oponaša. Šta nam, pak, građanski komentatori nude kao rešenje? Pored promovisanja uobičajenih, apstraktnih „univerzalnih vrednosti“ (altruizam, solidarnost, marljivost, učtivost, požrtvovanost...), neki se, poput grupice studenata „Sistem vrednosti“, otvoreno zalažu za jačanje srpskog šovinizma: „narod“ po njima treba da se odrekne „potrošačkog mentaliteta“, te da, „poput naših predaka“, bude spreman na žrtvovanje u interesu „nacije“.

Opširnije...

Na Dan pobede

Svim drugovima i drugaricama želimo srećan 9. maj, Dan pobede nad fašizmom!

"Fašizam je diktatura krupnog i finansijskog monopolnog nacionalnog kapitala i poslednje je oružje buržoaske kontrarevolucije protiv neposredne opasnosti proleterske revolucije." (Pavluško Imširović)

Fašizam je, dakle, neodvojiv od kapitalističkog građanskog društva i to građanskog društva koje se nalazi u krizi, koje je nesposobno da ponudi bilo kakve ustupke radnim masama. Umesto politike reformi i ustupaka iz perioda kapitalističkog privrednog uspona, koja je karakteristična za socijaldemokratiju, fašizam nudi homogenizaciju ispod nacionalnog barjaka služeći se malo manje dizanjem nacionalističke opijenosti, a mnogo više golom i brutalnom silom Države. U ime nacionalizma i "nacionalnog interesa", Adolf Hitler je, odmah po dolasku na vlast, 1933. godine, preduzeo sveobuhvatan proces privatizacije državne imovine, čime je kratkoročno gledao da popuni zjapeće rupe u državnom budžetu Nemačke, kao i da otplati dugove svojim predizbornim sponzorima iz redova nemačkih kapitalista.

Opširnije...

Panika i bankrot „smirenih“ levičara

 

Prenosimo status drugarice Nine Hristu, članice Komunističke tendencije Sirize, povodom najnovijih dešavnja u Grčkoj.

Dobro jutro, moji drugovi i saborci!

Mračan dan se nadvio nad Grčkom.

Nažalost, nedostatak ispravne analize i dugoročne perspektive vodi neke ljude ka tome da se nakače na usne premijera koji uporno negira stvarnost. Ovo čini da se drže za njegove govore u Parlamentu, govore koji su toliko apstraktni i natopljeni patetikom da me to plaši. To je izazvalo toliku konfuziju i toliki zamor u svima nama da smo svi počeli da se ponašamo kao da imamo bipolarni poremećaj.

Opširnije...

Ne nasedajmo na provokacije

Ovo ludilo u Zvorniku se baš „slučajno“ dešava baš kada politička elita i „međunarodna (čitaj: imperijalistička) zajednica“ gube kredibilitet i kada se postavljaju socijalna pitanja u prvi plan.

Terorisati su uvek očajnici okruženi policijskim agentima. Ko zna ko je i zašto tačno baš tog blentavog klinca uputio da puca u policiju i pogine bez rime i razuma, valjda da bi bio šehid, a ne blentavi klinac (prema dosadašnjim informacijama iz medija). Da li bi ovo bio prvi put da su dva života žrtvovana radi političkopropagandnog efekta?

Opširnije...

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!