Otvoreno pismo druga Alekse Tramošljanina, člana Marksističke organizacije Crveni, u kojem  iz radničke perspektive opisuje iskustvo rada u jednom od najpoznatijih tržnih centara u Bosni i Hercegovini.

Putem ovog otvorenog pisma želim da podijelim svoje radničko iskustvo u Centrum trejdu sa radnicima širom Balkana. Radio sam u Centrum trejd - poslovnoj jedinici Kozarska Dubica od 02.06.2020. do 31.01.2021.

Razlog prekidanja mog i radnog odnosa mojih 5 kolega, je istek ugovora na određeno vrijeme koji nam nije produžen jer je došlo do „reorganizacije“ preduzeća u svim poslovnim jedinicama. Iza te “reorganizacije” krije se razlog otpuštanja nas 6 (od nas 6, dvojici kolega je, sad u martu,  trebalo biti 2 godine kako su zaposleni) i ne znam još koliko radnika po ostalim Centrum poslovnicama. Pravi razlog je, za većinu radnika, sasvim očigledan. Smanjen je promet zbog pandemije a samim tim i  profit, što se  sada pokušava nadoknaditi otpuštanjem radnika. U međuvremenu sam saznao da je u najvećoj poslovnici u Banjoj Luci otpušteno 8 radnika.

Počeo sam raditi 02.06. a do 15.06.2020. sam bio na „probnom radu“ za koji nisam bio prijavljen. Na kraju mjeseca sam bio plaćen ali da mi se tada nešto desilo, šutnuli bi me kao što su i sada  šutnuli nas 6, jer nisu prema meni imali bilo kakvu obavezu. Nakon isteka “probnog rada”  potpisivao sam, mjesec za mjesec,  „Ugovor o probnom radu“ što je direktno kršenje zakona, kao i mnogo toga što rade.

Sljedeća stavka su slobodni dani. Imali smo slobodan dan svaku drugu nedjelju. To su slobodna 2 dana u mjesecu. Kada sam bio prva smjena imao sam 47, a kada sam bio druga smjena imao sam 48 radnih sati , iako u ugovoru o radu piše da radna sedmica iznosi 40 radnih sati. Za 8 mjeseci provedenih u firmi  odradio sam dovoljno sati za 10 radnih mjeseci po ugovoru (40 sati sedmično). Ne samo da mi nisu plaćeni nego su nam podijelili otkaze, u vrijeme pandemije kada se nigdje ne može naći posao. I što je još gore, svi se privatnici vode ovom politikom i nadoknađuju profit otpuštanjem radnika.

Plata je bila  minimalac, a  ostatak nam je uručivan u koverti. Prva dva mjeseca neto plata je iznosila 700 KM, pa 3 mjeseca 800 KM, pa zadnja 3 mjeseca 900 KM. Tih 900 KM jeste solidna plata, ali  kad se uzmu u obzir radni sati to i nije tako dobro. Na banku se uplaćuje minimalac, a ostatak se isplaćuje u koverti i uvijek su od iznosa odbijani neki manjkovi.Mahom, svi manjkovi koje sam ja platio su bili zaostali od nekih radnika koji su davno tu radili i sad neki radnici koji nemaju veze sa tim plaćaju te zaostatke. Zašto bi radnik uopšte plaćao manjak, osim ako to nije njegova direktna greška? I tako sad, 30.01., dobili smo kovertu, platili neki manjak po 30 KM i nakon toga smo imali sastanak gdje nam je rečeno da nam nisu produženi ugovori. Koliko bešćutan moraš biti da uzmeš od radnika što je pošteno zaradio i onda ih šutneš? Otpuštaš radnike na tako podao način, a sve što imaš upravo su ti radnici zaradili.

Navešću jedan primjer. Ima jedan kolega koji radi tamo 12 godina. Na osnovu moje računice, prekovremenih sati na godinu dana naradi 3 mjeseca. Za 12 godina to je 3 godine prekovremenih. Neka mu je plata 1000 KM (sad je mislim i veća, ali nekad je bila i manja) to je 36 mjeseci po 1000 KM. To je 36 000 KM koje su ukrali na samo jednom radniku. A imaju ih preko 100. Pa zamislite, i onda ti još odbiju 30 maraka a da ni ne znaš za šta!

Što se tiče zahtjevnosti posla,  nije bio naporan kao možda u Banjoj Luci, ali svakako  je psihički naporno kada imaš slobodan dan svakih 15 dana. U objektu nema klime, pa ljeti kad se lim zagrije temperatura je visoka, dok zimi centralno grijanje ne radi najbolje, svakih par dana peć se kvari, a i kad se ne kvari onda traže da se manje loži. Jedina sreća je to što sam imao korektnu upravnicu koja mi je izlazila u susret kad god je trebalo, ali i vjerovatno zbog njenog dobrog odnosa sa radnicima bio je odozgo vršen pritisak na nju i na kraju je i ona dala otkaz. I tako je sad ostalo samo 12 radnika da radi u dvije smjene, ali vidjećemo do kad će i oni ostati, jer su i sada ostala još dva radnika koji su na ugovoru i koje mogu tako otpustiti.

Nakon što su mi vratili radnu knjižicu, otišao samna Biro za zapošljavanje da se prijavim za naknadu i tamo sam saznao da na nju nemam pravo, jer je uslov za to 8 mjeseci u radnom odnosu od protekih 12. Iako sam radio 8 mjeseci,  nisam cijelo vrijeme bio prijavljen, i tako ne da su me ostavilisamo bez posla, već su me i lišili te naknade sa Biroa za zapošljavanje.

Isti oni koji svoje privilegije pravdaju “preduzimanjem poslovnog rizika”, svoje gubitke sada nadoknađuju prepuštanjem radnika na milost i nemilost tržišta rada i to u sred pandemije koronavirusa. Pozivam da svoja iskustva podijele i drugi radnici iz Centrum poslovnica.