Konstantne trzavice između vlasti u Beogradu i Prištini posledica su dugogodišnjih nerešenih pitanja između Srbije i Kosova, pre svega oko raspodele imovine, nadležnosti državnih institucija, javnih preduzeća, kao i administrativnih i tehničkih pitanja.
Intervju sa predsjednikom štrajkačkog odbora Centra, Miroslavom Gnjatovićem, objavili smo 20. aprila. U njemu smo imali priliku da se detaljno upoznamo sa razlozima štrajka i uslovima rada radnika koji su se pokrenuli u borbu za ono što su svojim radom zaslužili. Ovdje ćemo napisati nekoliko riječi o postupcima vlasti i uprave prema radnicima, tačnije njihove taktike kojom se vode prema radnicima u odlučnim momentima njihove borbe, u nadi da će radnicima dosaditi štrajkovanje ili da će nekim drugim putem ugušiti njihovu borbu, te da će se sve vratiti na staro.
Nije tajna da radnici u trgovini, pored radnika u ugostiteljstvu, pripadaju sloju radnika sa najgorim uslovima rada. Na stranu što je ova delatnost prošarana radom na crno, gde o radnim pravima i dostojanstvu nema govora, onim radnicima koji i imaju ugovor o radu on vrlo često ostaje mrtvo slovo na papiru. Nedefinisano radno vreme, odsustvo dnevnog i nedeljnog odmora, neplaćeni prekovremeni rad, mobing, nemogućnost korišćenja pauze u toku rada, uznemiravanje od strane potrošača i šefova, sve to uz mizerne zarade koje ne mogu da pokriju ni osnovne potrebe - to su uslovi u kojima živi oko 360.000 radnika u Srbiji. Za mnoga iskustva radnika iz prodavnica javnost ne bi ni znala, dalje od ponekog teksta koji se povremeno objavi u medijima, da nije pokrenuta grupa na fejsbuku „Srbija za neradnu nedelju!”.
Stupanjem kapitalizma na istorijsku scenu i položaj žena u društvu se značajno mijenja.
Ogromni pogoni fabrika zamjenjuju male zanatske radnje i manufakture, a proizvodnja pojedinačnih zanatskih radnji mijenja se masovnom društvenom proizvodnjom. Staro feudalno društvo, držalo je žene rezervisanim za kućne poslove i odgoj djece.
Na današnji dan 1991. godine završena je višemjesečna vojna opsada Vukovara nakon koje su uslijedili dani masovnih ubijanja, mučenja, silovanja i pljačke, sa zločinom na Ovčari kao crnom kulminacijom i prvim većim ratnim masakrom i nagovještajem svih onih zvjerstava koja će narediti i izvoditi nacionalisti svih strana na Balkanu tijekom privatizacijskih ratova 1990-ih u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Tragičan je to ishod nacionalističke politike i huškanja koja su u Jugoslaviji krajem 80-ih i početkom 90-ih počeli provoditi srpski i hrvatski političari i tajkuni, a čije su žrtve bili ponajprije ljudi koji su živjeli u nacionalno mješovitim sredinama, što se posebice odnosi na grad Vukovar i okolna mjesta. Tako su u Vukovaru od ranog maja 1991. počeli međunacionalni oružani sukobi, prijetnje i provokacije prilikom čega su narednih mjeseci stradali i hrvatski i srpski civili, a dolaskom sada već prosrpske JNA u augustu i septembru počinju žestoke ratne borbe tijekom kojih je do novembra 1991. grad ostao u potpunosti sravnjen sa zemljom.
