Protesti opozicije i nezadovoljnog naroda aktuelnim dešavanjima u Srbiji, prelili su se i na učmalu političku scenu Republike Srpske. U utrkivanju ko će pokazati veće podaništvo i podršku Aleksandru Vučiću, na istu liniju stala je vlast oličena u Miloradu Dodiku i Jelena Trivić iz opozicionog Narodnog fronta, koja je izašla na crtu Dodiku na prošlogodišnjim izborima za predsjednika RS.

Prvo je Trivić otvoreno na jednoj opozicionoj televiziji podržala Aleksandra Vučića i najavila da će lično ići na miting koji organizuje Srpska napredna stranka 26. maja. Nakon toga je i predsjednik RS Milorad Dodik pružio podršku Vučiću i pozvao svoje pristalice da odu na režimski miting u Srbiju.

Izvor: Faktor magazin

Pružanje podrške Vučićevom režimu od strane Jelene Trivić je očekivan. Ona se ne može maknuti od nacionalističke politike i mahanja jeftinim patriotizmom kojim dokazuje da je veći Srbin od Milorada Dodika. U nemogućnosti da drugačijim političkim programom i vizurom koji nije izašao iz šinjela Radovana Karadžića ponudi alternativu narodu u RS, ostaje joj pokušaj da glumi namjesnika Aleksandra Vučića koji bi joj uzvratio podrškom u narednim predizbornim kampanjama. I dok nas Trivićka uvjerava da je potrebno srušiti Dodika s vlasti, praktični potezi razotkrivaju da ona uopšte nema ništa protiv karaktera i načina vladanja dugogodišnjih korumpiranih i antinarodnih režima kao što je Vučićev u Srbiji, već da ona želi personalne a ne suštinske promjene.

Sa druge strane, Dodikova podrška režimu u Srbiji dolazi iz pragmatičnih razloga. Nakon skoro dvije decenije pustošenja radnog naroda u RS, Dodik mora održati privid stabilnosti vlasti u RS. U tom smislu mu ne odgovaraju promjene i nestabilnosti u regionu. Pad Đukanovića i uzdrmavanje vladavine Aleksandra Vučića bi mogli uticati i na destabilizaciju režima u RS i promjenu svijesti u RS i jačanje opozicionih partija na talasu promjena dugogodišnjih vladavina u komšiluku. Ne treba zaboraviti ni Dodikove poslovne dilove sa Vučićevim tajkunima u Srbiji.

Kad podvučemo crtu, postaje nam jasno da u RS ne postoji suštinska politička opozicija Dodikovom režimu. Politička borba opozicije u RS se svodi na zamjenu Milorada Dodika samo novim licima. Kada bi opozicija u budućnosti i preuzela vlast, to za radni narod u RS ne bi donijelo nikakav napredak ili poboljšanje materijalnog položaja. Kozmetičke i personalne promjene ne bi dirnule u nedemokratski sistem niti bi okončale kapitalističku eksploataciju. Vlast i opozicija u RS imaju puno više sličnosti nego razlika i to nam podrška Vučiću i pokazuje. Na ekonomskom polju radi se o istim zastupnicima tržišnih odnosa i nepovredivosti privatne svojine. Na ideološkom polju radi se o nijansiranom nacionalizmu – i Dodik i Trivićka su poznati po propagiranju istorijskog revizionizma i rehabilitaciji četništva. Na političkom polju, niti vlast niti opozicija ne vide ništa sporno u karikiranim bonapartističkim vladavinama u kojima društvom i državnim aparatom dominira jedan čovjek i njegova politička partija.

Sve u svemu, radnom narodu u RS tek predstoji izgradnja prave političke alternative Dodikovom režimu, partije koja će zastupati materijalne i socijalne interese radnika i omladine. Ta partija će se morati graditi sa radnicima i naprednom omladinom u ostatku BiH kao i na povezivanju sa identičnim tendencijama u Srbiji i ostatku jugoslovenskog prostora.