Globalna kriza kapitalizma gura radnike i omladinu iz sve više država ka revolucionarnom komunizmu! Kao rezultat toga, dobijali smo desetine poruka i zahtjeva za učestvovanje na osnivačkoj konferenciji naše nove Internacionale, a neke od najinspirativnijih primjera smo objavili u ovome tekstu. Ova nova generacija komunista gori od bijesa zbog užasa i nepravde kapitalističkog sistema, i instinktivno razumije da se moramo organizovati da bismo ga srušili!

Mladi vide da su izgledi za njihovu budućnost uništeni. U Britaniji je situacija posebno akutna, sa ekonomijom koja ide iz recesije u recesiju, političkim establišmentom prožetim previranjima i skandalima, a infrastrukture kao što su škole i bolnice bukvalno se raspadaju. Nije ni čudo što smo dobili sljedeću poruku iz Velike Britanije:

„Ja sam 17-godišnjak na 12. godini i radim A-nivoe. Umoran sam od gledanja vijesti iz dana u dan u kojima se zemlja raspada pod kapitalističkim sistemom. Vjerujem da je komunizam odgovor na mnoge naše probleme i nadam se da ću napraviti uticaj i pridružiti se borbi protiv kapitalizma.”

Protekli period takođe je obilježio talas štrajkova i protesta širom svijeta, a radnici i omladina su ustali da brane ono malo što imaju suočeni s rastućom inflacijom i urušavanjem životnog standarda. U Francuskoj smo vidjeli godine ogromne borbe protiv Makronove vlade bogatih: od pokreta žutih prsluka 2018-19, preko masovnih štrajkova, do bitke oko omraženog povećanja starosne dobi za odlazak u penziju. Sve ove pokrete su reformistički lideri ljevice i sindikalne birokrate doveli u ćorsokak. Najnapredniji slojevi boraca shvataju da su potrebni borbeno vođstvo i revolucionarne ideje! Kao što kaže jedan francuski zapis:

“Progresivna ljevica (kao što se očekivalo) nije uspjela. Više nego ikad, [...] moramo se ujediniti i vratiti borbu tamo gdje joj je mjesto: na ulice, u medije, u kompanije i fabrike, i gdje god se radna snaga protivi kapitalističkoj eksploataciji (i svemu što ona sa sobom nosi). Ali više nego ikad, istinska marksistička teorija i principi trebaju voditi ovaj pokret.”

Turbulencije se osjećaju čak i u zemljama koje su uspjele održati privid stabilnosti tokom prethodnih kriza. Švajcarska, dugo svjetionik buržoaskog mira i prosperiteta, osjeća posljedice svjetske krize kapitalizma, što dovodi švajcarsku vladajuću klasu da sve više vrši pritisak na radničku klasu. Nezadovoljstvo se gomila i navodi najnapredniju omladinu i radnike da izvuku revolucionarne zaključke. Jedna poruka iz Švajcarske kaže:

“Potrebno nam je ujedinjenje svih klasnih boraca iza revolucionarnog programa. Organizacija koja je u stanju da učini da taj truli sistem padne i postavi osnovu za svijet oslobođen otuđenja i bijede. Ne može  se tražiti ništa više, ni veći razlog za borbu, ni veći razlog za živjeti.”

Nije slučajnost što broj naših drugova u Švajcarskoj raste tako brzo!

Ova vrsta radikalne svijesti se razvija u cijelom svijetu. Bili smo svjedoci rastuće plime pobunjeničke klasne borbe koja je zahvatila Latinsku Ameriku posljednjih godina; praćeno posebno brutalnim uticajem pandemije COVID-19; zatim oživljavanje masovne borbe i pobjede na izborima novih reformističkih vođa. Razna dešavanja su ih sve testirala, a neki su već svrgnuti reakcionarnim državnim udarima, kao što je Pedro Kastiljo u Peruu.

U Kolumbiji - zemlji s posebno krvavom istorijom represije i nasilja od strane proimperijalističke oligarhije - ljevičarski predsjednik Gustavo Petro pokušava umiriti i mase i kapitaliste. Dok mnogi ljudi i dalje podržavaju borbu za reforme i protive se proimperijalističkoj desnici, sve veći sloj prepoznaje nemogućnost pomirenja interesa proletarijata i oligarhije, koja već planira da povrati vlast. Poruka iz Kolumbije pokazuje raspoloženje revolucionarne omladine:

“Ja sam mlada osoba iz Latinske Amerike zabrinuta snagom i nasiljem buržoazije i kapitalističkog sistema. Želim da učestvujem u stvaranju novog društvenog modela u kojem će radnici biti oslobođeni kapitalističke pohlepe.”

Na Bliskom istoku, nova generacija je počela da se oporavlja nakon poraza revolucionarne eksplozije koja je izbila 2011. godine, a bijesna je zbog brutalnog pokolja Palestinaca u Gazi od strane izraelskog režima podržanog imperijalizmom. Omladina se budi i želi završiti zadatke revolucije iz 2011. Oni traže marksističke ideje, kao što glasi jedna poruka iz Egipta:

„Jedini put naprijed je kroz socijalizam, a socijalista se ne može biti bez odgovarajućeg obrazovanja. Zbog toga želim da unaprijedim svoje znanje o komunističkoj misli.”

Kolaps Evergrandea bio je simptom rastuće krize kineskog kapitalizma, a pratili su ga i drugi signali, kao što su previranja u bankarskom sektoru, pošast neisplaćenih plata i otimanje zemlje. Ovo su početni potresi potpunog pada, koji će zahtijevati brutalne napade države na radnike i siromašne. Samo je pitanje vremena kada će kineske mase eksplodirati na sceni.

Kineski narod ima inspirativnu revolucionarnu tradiciju, a sloj radnika i omladine traži pravi komunizam, a ne kapitalizam okićen čekićem i srpom koji nudi Komunistička partija Kine, o čemu svjedoči sljedeća poruka iz Kine:

“Kapitalisti guraju svijet u ponor bez dna. Ali proletarijat može sve ovo da promijeni, i marksizam može sve ovo da promijeni. Iako znam da moja vlastita moć ne može ništa promijeniti, kao marksista i proleter, znam da ako ništa ne učinim, ništa se ne može promijeniti."

Marksističke ideje se šire čak i u uslovima ekstremne državne represije protiv komunista. Uprkos preprekama koje ih spriječavaju da se otvoreno organizuju, revolucionari teže da se obrazuju. Osoba sa Tajlanda, gdje se rojalističko-vojni establišment tvrdoglavo održava na vlasti i prijeti svakom neslaganju zatvorom, pa čak i smrću, napisala je:

“Potrebno nam je kolektivno učenje za kolektivnu borbu.”

Slično, u Indoneziji, gdje su komunističke aktivnosti i simboli ilegalni, ima radnika i omladine koji traže naš transparent. Komunista iz Indonezije je napisao:

“U zemlji sa jakim antikomunističkim zakonima kao što je Indonezija, želio bih pomoći u podizanju klasne svijesti, jer je radničkoj klasi kolektivno ispran mozak protiv komunizma još od Suhartove ere [brutalne vojne diktature], što je dovelo do ogromnih dezinformacija među radničkom klasom. Želim se povezati s drugim komunistima i aktivno podržati RKI.”

Važno je da ovaj rastući sloj revolucionara traži istinske komunističke ideje. Oni odbacuju staljinističku karikaturu marksizma i boljševizma i traže čistu zastavu. U poruci koju smo dobili iz Italije stoji:

“Čak i prije nego što sam sebe nazvao 'komunistom' – što je u Italiji još uvijek bilo povezano sa staljinistima – uvijek sam sebe nazivao 'revolucionarom'. Nova revolucionarna Internacionala bi mogla biti iskra koja rasplamsava ovaj osjećaj kod drugih ljudi u mojoj zemlji i u drugim zemljama.”

U ovim nevjerovatnim porukama leži značaj i neophodnost naše nove Revolucionarne komunističke internacionale. Revolucionarni radnici i omladina su gladni istinskih marksističkih ideja i razumiju potrebu za međunarodnom organizacijom. Cilj nam je da ujedinimo ove komuniste pod našom zastavom, čistom zastavom istinskog marksizma i boljševizma. Ako se osjećate isto, trebali biste pročitati naš manifest, prijaviti se za pohađanje Svjetske škole komunizma i pridružiti se našoj Internacionali. Nemamo vremena za gubljenje.