Krajem januara ove godine, Vlada RS je donijela odluku o povećanju minimalne plate za 2023. godinu sa dotadašnjih 650 KM na 700 KM. Vlada RS je u junu prošle već jednom povećala minimalnu platu sa 590 KM na 650 KM. Navodno bi sada minimalna plata povećana na 700 KM trebala pomoći radnim ljudima u borbi protiv inflacije i poskupljenja svih životnih namirnica, energenata i sredstava za život. Međutim, ako uporedimo plate u RS sa cijenama prije ukrajinske krize vidimo da iznos tih plata ni prije poskupljenja nije bio dovoljan za normalan život.

Prema podacima Agencije za statistiku RS, inflacija u ovome entitetu je na kraju decembra 2022. iznosila 14,7 odsto više u odnosu na isti period u 2021. godini. Na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, za isti period je bila veća za 16,3 odsto. Dodikov režim često koristi argument kako su minimalna i prosječna plata u RS veće nego u regionu, ali ako prema podacima Saveza sindikata RS pogledamo da preko 70 000 radnika u RS radi za minimalac, biće nam jasno da takve finese radnom čovjeku ništa ne znače u borbi za golo preživljavanje svakog mjeseca. Čak i prosječna plata u RS, koja se izračunava kao prosjek najveće i najmanje plate, u decembru 2022. je pokrivala tek 50,1 odsto sindikalne potrošačke korpe.  Prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u decembru prošle godine iznosila je 1.217 KM, a ako bi gledali po industrijskim sektorima, većina radnika, kao što je građevinarstvo i uslužne djelatnosti, je daleko manja od ove prosječne plate. U odnosu na 2021. godinu, prosječna neto plata isplaćena u 2022. godini nominalnoje veća za 13,9 odsto, a realno za 1,1 odsto. Dakle, iako nominalne vrijednosti minimalne i prosječne plate u RS-u rastu, njihovu realnu vrijednost je „pojela” inflacija.

Izvor: visocki.info

I ovoga puta određivanje minimalne plate pratila je pregovaračka saga između Unije poslodavaca RS i Saveza sindikata RS. Već početkom godine počeli su pregovori u okviru Ekonomsko-socijalnog savjeta između „socijalnih partnera”. Unija poslodavaca je tražila da povećanje minimalne plate bude na 673 KM, dok je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, tražila da iznos minimalne plate za 2023. godinu bude 800 KM. Od početka pregovora je bilo jasno da do dogovora neće doći, i da će ponovo morati presjeći Vlada RS koja se predstavlja kao vrhovni arbitar i klasno neutralna pozicija u Ekonomsko-socijalnom savjetu. Očekivano Vlada je „presudila” u korist Unije poslodavaca potvrđujući da su političke i predstavničke institucije u kapitalističkom društvu podređene interesima one klase koja ima ekonomsku moć. I bez ove navedene prirodne pozicije vlasti, iluzorno bi bilo očekivati da bi vladajući režim donosio odluke u interesu radnog naroda ako znamo da je vladajući SNSD u prošloj godini svaki put u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH stopirao zakon o ukidanju akciza na gorivo. Ovom mjerom bi se cijena goriva smanjila za oko 60 feninga što bi za sobom povuklo snižavanje cijena ostalih životnih namirnica i većim dijelom olakšalo život većini radnih ljudi u oba BH entiteta. Predsjednik SNSD-a i RS Milorad Dodik je čak otvoreno rekao da će njegova stranka svaki put biti protiv ukidanja akciza na gorivo. Najvećim dijelom novac od akciza, PDV i drugih poreza se ne vraća društvu, već ih guta džinovski birokratski aparat na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou.

Što se tiče pozicije i mizernog prijedloga minimalne plate od strane Unije poslodavaca, oni su još jednom pokazali da su im kratkoročni profiti jedini interes. U trenutku kada se unazad nekoliko godina žale na nedostatak radne snage u RS, dovodeći u posljednje vrijeme radnike iz inostranstva, domaći kapitalisti su pokazali da nisu spremni da se odreknu profita ni po koju cijenu. Ovo je posebno licemjerno kada se pogledaju finansijski rezultati poslovne zajednice u 2022. godini. Nakon što su platili porez na dobit, ostalo im je na raspolaganju 2,97 milijardi KM, što je oko 770 miliona KM više nego u 2021. godini!

Vođstvo Saveza sindikata RS je i ovaj put odigralo ulogu statista za čiji prijedlog minimalne plate od samog početka je bilo jasno da ga Vlada RS neće prihvatiti. Savez sindikata RS je već niz godina od strane korumpiranog sindikalnog rukovodstva uhvaćen u kapitalističku zamku „socijalnog dijaloga“ čiji je glavni cilj gušenje bilo kakvog bunta u bazi koji bi se eventualno mogao preliti i van samog sindikata i ugroziti vlast. Sadašnje sindikalno rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Rankom Mišić igra ulogu koju im je vlast namijenila za koju je ona i nagrađena od strane vlasti, a to je osiguravanje kontrole članstva i kanalisanje nezadovoljstva u po kapitalistički poredak bezbjedno „socijalno partnerstvo“. Zato ne treba čuditi da je „dogovaranje“ oko novog iznosa minimalne plate prošlo bez ikakve mobilizacije članstva Saveza sindikata RS i sve se pretvorilo u pregovore za koje je zadužena isključivo Ranka Mišić kao jedini reprezenativni predstavnik radnika u RS. Da je rukovodstvo Saveza sindikata potpuno pod kontrolom i na usluzi vlasti kao agenture uperene protiv interesa radnika potvrđuje i činjenica da od 2017. Savez sindikata RS ne organizuje Prvomajske šetnje, već zatvorene skupove gdje je i prisustvovanje naše organizacije bilo zabranjeno od strane sindikalnog rukovodstva.

Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS i Radovan Višković premijer RS / Foto: atvbl.rs

Ovakva situacija sa glavnom sindikalnom organizacijom u RS dovodi do potpune apatije i osjećaja bespomoćnosti među radnicima koji prelazi u cinični odnos prema bilo kakvom sindikalnom organizovanju. To stanje itekako odgovara kapitalističkoj klasi i njihovim političkim predstavnicima u osiguravanju eksploatacije i održavanju statusa quo. Ako radnička klasa u RS i ostatku BiH želi da popravi svoj materijalni položaj, ovaj osjećaj bespomoćnosti i očaja će morati nestati. To se jedino može desiti kroz mobilizaciju i borbu za bolji položaj radnika i radnička prava na ulici, kroz legalne i ilegalne štrajkove. Ove akcije će ponovo u fokus vratiti metode industrijske akcije i pred radnike otvoriti perspektivu organizovanja u nove radničke organizacije, ali i demokratizaciju i povratak kontrole baze nad postojećim organizacijama kao što je Savez sindikata RS. Borba i mobilizacija za vraćanje fokusa na radničko pitanje i popravljanje položaja radničke klase srozanog u posljednjih 30 godina je jedini metod koji može ukloniti sadašnje korumpirano i otuđeno sindikalno rukovodstvo koje se održava klijentelističkim protežiranjem i pasiviziranjem sindikalne baze. Borimo se za dostojanstvo radničke klase a ne zadovoljavajmo se mrvicama sa kapitalističkog stola!