Nakon zadnjeg prvomajskog sindikalnog marša koji je Savez sindikata RS organizovao 2017. tada pod pritiskom radnika Željeznica RS koji su bili u štrajku, ova okoštala birokratska skalamerija je doživjela takvu degeneraciju i bankrot koji još nije viđen na prostoru Balkana ni kod jedne žute sindikalne centrale.

Mi, članovi bosanskih ogranaka Marksističke organizacije Crveni smo pokušali da transparentom Plate ispred profita! Radničkom borbom za radničke živote! i letkom obilježimo prvomajski skup kao što to lijeve organizacije rade širom svijeta, međutim jedan od redara nas je u tome zaustavio tvrdeći da je to njihov skup, da imaju svoje slogane i da će pozvati policiju koja je bila prisutna ako ne odstupimo. Izgovor je bio da im vladajući režim u RS nije dozvolio prisustvo političkih parola na skupu. Degenerisano vođstvo Saveza sindikata RS je u svojoj servilnosti antiradničkom režimu Milorada Dodika otišlo toliko daleko ne samo da vara radnike u RS mantrom o „socijalnom dijalogu“ koji će navodno popraviti materijalni položaj radničke klase u RS , već otvoreno bez uvijanja postaju produžena policijska ruka režima u smirivanju bilo kakvog pokušaja iskazivanja nezadovoljstva i kritike vlasti. Jedan od sindikalnih organizatora skupa nam je otvoreno rekao da ga radnička borba uopšte ne zanima!

Prošlih godina Savez sindikata RS kao jedna od dvije glavne sindikalne centrale u RS je uspjela da za prvomajske skupove mobiliše nekoliko hiljada sindikalnih aktivista i običnih članova barem za svečarsko obilježavanje Praznika Rada. Ove godine, ovi licemjerni foteljaši i slugani režima, na čelu sa vječnom predsjednicom Rankom Mišić, koji čine vođstvo Saveza Sindikata jedva su uspjeli da okupe par stotina ljudi koji su autobusima dovezeni po zadatku. Sam skup je protekao tužno, par sindikalnih govornika je uputilo svečarske riječi okupljenima bez ozvučenja. Čak nije organizovana ni najavljena šetnja gradom. Očigledno da je vođstvo Saveza sindikata potpuno diskreditovano u očima i svog članstva ali da ga ni ostatak društva ne percipira drugačije. Dugogodišnje nesmjenjivo vođstvo Saveza sindikata se ovim bijednim skupom pokazalo kao potpuno režimski aparat koji otvoreno prijeti policijom bilo kome ko bi pokušao podržati radničku borbu, ukazati na loš položaj radničke klase u RS i BiH. Ovime se potpuno postavljaju kao prepreka borbi radnika za svoja prava.

Naravno da ovi birokratski manevri neće u narednom periodu zaustaviti iskazivanje nezadovoljstva radničke klase u RS, to već pokazuje aktuelni štrajk radnika Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Banja Luka. Radnička klasa u RS i ostatku Bosne i Hercegovine već se tri decenije nalazi u stanju opšte bijede kao posljedice privatizacijske pljačke pojačane ekonomskom krizom i mjerama štednje koje su dodatno srozale životni standard radnika, jedne gurajući u spiralu sve teže borbe za golu egzistenciju, druge natjeralo na bijeg u inostranstvo trbuhom za kruhom. Na ovo se nadovezala pandemija i potpuna nesposobnost bosanskohercegovačke tajkunsko-političke elite da se sa istom izbori i sačuva radničke živote. Gomilanje kapitalističkih proturječnosti i imperijalističkog rivalstva je dovelo do novog rata na evropskom tlu čije posljedice, inflaciju i nestašice, trpi već sada cijeli svijet a radničku klasu u RS i BiH dodatno dovodi do ruba egzistencije. I dok radnici stenju pod pritiskom kapitalističke krize, sindikalna vrhuška se grčevito bori da sačuva svoje privilegije preko radničkih leđa.

Proces degeneracije sindikalnih centrala će doći do svog kraja, kada će se one morati iz sindikalne i radničke baze početi pretvarati u istinska oruđa za radničku borbu ili će se potpuno urušiti i na njihovo mjesto će doći nove i borbene sindikalne organizacije neuprljane u očima radnika godinama karijerističke i birokratske uzurpacije. Koji god put i način borbe radnička klasa u RS i BiH izabere, Marksistčka organizacija Crveni će biti tu da ih u toj borbi podrži.

Za radničku partiju - protiv kapitalizma!

Jedan svijet, jedna borba!