23. februar je došao i prošao. Ovo je bio dan koji su SAD i njegove lokalne marionete označile kao Dan D, kada je navodna "humanitarna pomoć" trebala ući u zemlji protiv volje zlog Madura, nešto što je čak i korespondent za BBC priznao da ima malo veze sa pomoći već se radi o otporu autoritetu predsjednika Madura.
Nakon instrukcija Bijele Kuće i sastanaka u Vašingtonu, Huan Gvajido se proglasio "predsjednikom" na uličnom skupu u Karakasu 24. januara. Ova objava nema nikakav legitimitet, ali su Gvajida odmah priznali Tramp, Bolsonaro, Makri i Almagro. Drugi su slijedili, uključujući i 19 zemalja EU. Nakon toga su pozvali venecuelansku vojsku da izrazi lojalnost novom "predsjedniku". Slijedile su američke sankcije venecuelanskoj naftnoj kompaniji PDVSA i zaplijena njihove imovine u SAD-u vrijedne 7 milijardi američkih dolara. 1,2 milijarde američkih dolara u zlatu koje pripada Venecueli je zaplijenila Banka Engleske po instrukcijama SAD. Cilj ovoga je gušenje venecuelanske ekonomije.
Pokret žutih prsluka je društveni potres iznimne moći. Pokret predstavlja veliku prekretnicu u klasnoj borbi u Francuskoj - i izvor je inspiracije radnicima širom svijeta. On će imati duboki i trajni uticaj na politički život zemlje.
Stotine hiljada eksploatisanih i potčinjenih ljudi je po prvi put u životu se pokrenulo 17. novembra. Ovo nije bila mobilizacija najviše organizovanih slojeva radništva. Ovo nije bila mobilzacija isključivo radnika: uz radnike tu su i sitni obrtnici, sitni farmeri, penzioneri itd. Zbog toga ovaj pokret ostaje politički heterogen. Neki kritičari žutih prsluka sanjaju o "čistoj socijalnoj revoluciji", ali kao što je Lenjin pisao, ove osobe "pričaju o revoluciji bez razumjevanja šta revolucija jeste". Po definiciji, revolucija mobiliše najdublje slojeve zemlje. Prisustvo velikog broja žena na demonstracijama je očigledna potvrda toga.
Nastavljuju se napori Vašingtona da imperijalističkim državnim udarom uklone venecuelansku vladu. 26. januara SAD su najavile sankcije PDVSA (naftnoj kompaniji u državnom vlasništvu) i zaplijenu imovine. Ovo je vrlo ozbiljan udarac na venecuelansku ekonomiju i vladu. Jasno je da Trampova administracija misli da ima priliku i želi je iskoristiti.
Pete uzastopne subote, žuti prsluci su 15. decembra na ulicama napravili nešto što su nazvali Čin 5 ovog pokreta. Ovo je bilo nakon Makronovog obavještenja o "ustupcima" 10. decembra; i u sedmici u kojoj se desila mobilizacija i nacionalni dan akcije, sazvani od strane sindikata Generalne konferencije rada (CGT). Nakon pet sedmica, do koje faze je došao ovaj pokret, i koje su njegove perspektive?
