Štrajk radnika u Španiji zbog toga što gazde odbijaju da poduzmu adekvatne mjere zaštite u vezi pandemije korona virusa, je primjer cijelom svijetu. NE opasnim uslovima rada! Neka gazde plate! Suočeni smo sa vladinim podilaženjem gazdama. Jedino radnička klasa garantuje efektivnu borbu protiv COVID-19 pandemije. Radnici Mercedesa u Vitoriji, Ivekoa u Valjadolidu, građevinski radnici Amazonovih skladišta u Dos Ermanjasu, Balaju, Aernovu i Kontinentalu stoje čvrsto nasuprot nedostatka preventivnih mjera u cilju spriječavanja širenja virusa na njihovim radnim mjestima. Španski radnici nam pokazuju put!

a4df3e9f3c4a2bf13cfcfa656ecb3619 w466 h335Štrajk radnika u Španiji zbog toga što gazde odbijaju da poduzmu adekvatne mjere zaštite u vezi pandemije korona virusa, je primjer cijelom svijetu. NE opasnim uslovima rada! Neka gazde plate!

Suočeni smo sa vladinim podilaženjem gazdama. Jedino radnička klasa garantuje efektivnu borbu protiv COVID-19 pandemije. Radnici Mercedesa u Vitoriji, Ivekoa u Valjadolidu, građevinski radnici Amazonovih skladišta u Dos Ermanjasu, Balaju, Aernovu i Kontinentalu stoje čvrsto nasuprot nedostatka preventivnih mjera u cilju spriječavanja širenja virusa na njihovim radnim mjestima. Španski radnici nam pokazuju put!

Centralna i regionalne vlade skupa sa medijima ne odustaju od ponavljanja: Da bi zaustavili širenje potrebno je da se ponašamo odgovorno i ostanemo kod kuće. Nakon proglašavanja vanrednog stanja, upozorili su da će policija i vojska, ako je potrebno, poduzeti nasilne mjere. Takođe, prijete novčanim kaznama za nedisciplinovane pojedince. Ali sve njihove apele za odgovornost zaustavlja neprohodni zid svetog privatnog vlasništva. Naređenja se ne odnose na vlasnike kapitala. Mjere izolacije koje se satima promovišu preko uticajnih medija (koje posjeduju i kontrolišu jedni te isti monopoli) žrtvovane su na oltaru profita, i nestaju ispred kapija fabrika i radnih mjesta. Svaki dan, milioni radnika se suočavaju sa nesigurnošću. Moraju odlučivati šta im je važnije: njihovo zdravlje, ili njihovi uslovi života i rada.

Postoji neosporna potreba za tačnim informacijama, ali se nijedan analitičar niti neka ličnost iz vlasti ne usuđuje da objasni surovu realnost rizikovanja zdravlja, niti da objasni kako to budućnost miliona zaposlenih diktira stotinu oligarističkih porodica. Riječ je o istim ljudima koji su ustoličeni na direktorskim pozicijama u organizacijama poput IBEX-a koji bez pravdanja ikome, ne oklijevaju da žrtvuju zdravlje svojih radnika da bi održali profitnu stopu. U slučajevima kada ne mogu kontrolisati svoje poslovanje hvataju se za slamku vlasti i sutra će kompletnu cijenu ove krize staviti na naša ramena.


Primjer Mercedesa - Vitorija


U ponedjeljak 17. marta, od početka jutarnje smjene u proizvodnim pogonima vitorijskog Mercedesa (najvećeg industrijskog postrojenja u Baskiji ) koji broji 17 000 radnika, tenzije su bile jasno vidljive. Svi su uvidjeli licemjernu nedosljednost u odnosu na ono što se može čuti na radiju i televiziji, gdje je ljudima rečeno da ostanu kod kuće da bi spriječili zarazu. U isto vrijeme su prisiljeni da idu na posao i tako, kršeći osnovne sigurnosne mjere, stavljaju na kocku zdravlje sebe i svojih porodica. Do podneva, tenzije su dovedene do vrhunca i pretvorile su se u kolektivnu akciju.

Radnički savjet se sastao u postrojenju da saopšti svoj stav ostalim radnicima i da zahtijeva obustavu rada, pošto je od samog starta suočen sa otporom administracije i odbijanjem da poduzmu bilo šta. Dočekani su aplauzom i jednoglasnim povikom: "Stajemo odmah!" Osoblje je protestvovalo. Predsjednik komiteta je stao na podijum i objasnio stotinama radnika u smjeni da uprkos neprestanim zahtjevima radničkih predstavnika, administracija apsolutno odbija da zaustavi proizvodnju. Komitet je kontaktirao baskijskog policajca i radnog inspektora, da bi ih zamolili da na mjestu potvrde neodgovornost administracije u odnosu na zakonski predložene preventivne mjere. Rezultat je bio daleko od preduzimanja bilo kakvih mjera. Policajci koji su došli u fabriku su samo saslušali objašnjenja menadžera Titosa u prisustvu predsjednika komiteta, a inspektor rada se čak nije ni pojavio. Suočeni sa ovom kriminalnom pasivnošću kompanije i predstavnika vlasti, radnici su odlučili da zaustave proizvodnju i u poslijepodnevnoj smjeni.

Pred kriminalnom pasivnošću institucija, koja naše zdravlje i zdravlje naših porodica stavlja na kocku, radnici Mercedes Benza, Ivekoa, građevinski radnici Amazona u Dos Ermanjasu, radnici Aernove (vazduhoplovna fabrika u Alavi), u Balaj fabrici u Saragosi i u Kontinentalovoj fabrici guma u Rubi (Barselona), su među najznačajnijim fabrikama gdje su radnici uzeli stvari u svoje ruke. Rekli su dosta, poentirajući da je jedini način da se zaustavi epidemija i porazi Covid-19, aktivno djelovanje i kolektivna disciplina radnika.

Ovaj primjerom treba svi da se rukovode. Mi vjerujemo da je zahtjev ELA (sindikat baskijske radničke solidarnosti) da se prekinu sve aktivnosti koje nisu od presudne važnosti i da se obezbijede adekvatne beneficije za pogođene epidemijom, nedovoljan ali ipak jako važan korak u pravom smjeru.

Ne vjerujemo državi niti poslodavcima! Jedino mobilizacija i organizacija radničkog pokreta mogu garantovati odbranu javnog zdravlja!

Momentalna obustava svih aktivnosti koje nisu od presudne važnosti!

Odbijamo plan poslodavaca da sav teret pandemije natovare na javni budžet baš kao što su to uradili 2008. godine. Mi, najamni radnici, smo većina koja plaća cijenu smanjivanjem nadnice nesigurnim poslovima i uništavanjem socijalnih prava!

Da bi obezbijedili plate i uslove za život radnika, samozaposlenih i svih ostalih ranjivih dijelova društva, mi zahtijevamo:

Da bogataši koji vode velika i srednja preduzeća u zemlji vrate svo bogatstvo koje su akumulirali tokom decenija i da preuzmu na sebe potpun iznos naših plata, inače će njihova imovina biti nacionalizovana i stavljena pod radničku kontrolu!

Da bi stavili sve državne resurse na uslugu narodnom zdravlju mi zahtijevamo:

Momentalnu nacionalizaciju sledećih strateških sektora proizvodnje:

Privatni zdravstveni sektor: laboratorije, bolnice, klinike, proizvođače medicinske opreme i zaliha, da bi se - pod nadzorom zdravstvenih radnika i njihovih organizacija - plan za obezbijeđivanje potrebne opreme i zaliha za njihov bezbjedan rad istog trenutka realizovao. Garantujemo sprovođenje testiranja i zaliha potrebnih ljekova!

Zahtijevamo nacionalizaciju energetskog sektora kao dodatak momentalnoj nacionalizaciji velikog transporta, logistike i distribucije, i maloprodajnih kompanija za hranu i osnovne robe, počevši sa velikim lancima trgovina i supermarketa. Samo Merkadona porodica kontroliše 30% distribucije i prodaje ovih proizvoda.

Momentalna nacionalizacija cijelog finansijskog i osiguravajućeg sektora, sa kompenzacijom jedino u slučaju malih akcionara!