U petak ujutru 3. januara 2020. godine, činom vrhunske arogancije, Trampova administracija je na bagdadskom aerodromu izvršila ubistvo iranskog generala Kasema Sulejmanija kao i vrhovnog iračkog komandanta paravojnih jedinica Abu Mahdi al Muhandisa. Američki imperijalizam ponovo dovodi do nestabilnosti na Bliskom Istoku.Tramp je napad u kojem je ubijeno još osam Iranaca i Iračana predstavio kao odbrambenu mjeru. Očigledno da se radi o egzekuciji vođa dvije suverene države na stranom tlu bez traženja dozvole američkog Kongresa. Prema tvrdnjama Donalda Trampa, Sulejmani je planirao neposredni napad koji bi mogao dovesti do smrti nekoliko stotina američkih života. Jedini dokaz za ovu tvrdnju je posjeta Sulejmanija iranskim milicijama u Libanu, Siriji i Iraku, a zatim posjeta Ajatolahu Hameneiju u Iranu. Niko u ovome ne vidi prijetnju napada na SAD.Sulejmani je bio vrhovni general Iranske revolucionarne garde van Irana. On nije bio operativac na terenu i njegovo ubistvo sigurno ne bi spriječilo planirane napade. Neki koji sada pokušavaju opravdati ovaj čin imperijalističke agresije su isti oni koji su nas lagali o navodnom Sadamovom "oružju masovnog uništenja" i fabrikovali laži o "neposrednoj prijetnji" kako bi opravdali razarajuću okupaciju Iraka.Tramp, kao i skoro svi Republikanci i Demokrati u Kongresu takođe su pravdali napad činjenicom da je Sulejmani odgovoran za "ubistvo više od 600 Amerikanaca". Ali oni ne pominju da je Sulejmani podržavao šiitske milicije koje su se borile protiv američkih okupacionih snaga. Ta okupacija je dovela do smrti 1.5 miliona Iračana! Dalje, te iste milicije su se zajedno sa SAD borile protiv Islamske Države. Štaviše, neke od njih su još uvijek raspoređene zajedno sa američkim trupama.

 

Besramni imperijalistički napad

Tramp tvrdi da je Sulejmani igrao ključnu ulogu u suzbijanju protestnih pokreta u Iraku, Iranu i Libanu. Ovo može biti tačno, ali Trampove tople veze sa saudijskom monarhijom i režimom u Izraelu pokazuju da demokratska prava protestanata njemu nikad nisu bila prioritet. Ustvari, irački protestanti na Tahrir trgu su ispravno osudili američki napad.

Ovo nije ništa drugo nego bezobrazni imperijalistički napad čiji je cilj pokoravanje dvije suverene nacije. Dužnost je svih klasnih boraca, sindikalista i revolucionara da se snažno suprotstave ovome napadu i svakoj daljoj imperijalističkoj agresiji na Bliskom Istoku. Moramo pokazati stvarne interese iza ovog čina koji nemaju nikakve veze sa brigom za siromašne i ugnjetene na Bliskom Istoku, niti zaštitom zapadnih radnika i siromašnih, već sa uskim interesima kapitalističke klase.

Odlučujući faktor iza Trampove odluke je kao i uvijek bio lični interes. Tramp je zainteresovan u odvlačenju pažnje sa opoziva kao i da se prijateljima i neprijateljima predstavi kao čovjek djela. Pokušavajući da se iskupi za poniženje prošlog juna kad je Iran srušio američki dron, i za napad na saudijsko naftno postrojenje u septembru, Tramp je odlučio da pokaže primjer.

Na to je potaknut od strane dijela Republikanaca i elemenata unutar sigurnosnog aparata koji žele da izazovu sukob sa Iranom kako bi pokušali povratiti američki vojni prestiž nakon godina ponižavajućih povlačenja. Ova ekstremna kratkovidnost, ključna karakteristika vladajuće klase danas, sada dovodi do potpaljivanja vatre u već nestabilnom regionu. I konačni ishod neće biti u interesu Trampa niti američkog imperijalizma.

Raste i pritisak da se SAD povuče iz Iraka. Američke specijalne snage se povlače sa isturenih pozicija kako bi branile američke baze. Irački parlament provodi korake ka okončanju vojnog sporazuma između dvije zemlje kako bi natjerali SAD da napusti Irak. Ovo bi bio težak udarac američkom imperijalizmu.

Kao i kockar koji gubi, Tramp sada udvostručuje ulog. On je zaprijetio da će bombardovati 52 lokacije u Iranu, uključujući važna kulturna mjesta. Planu iračkog parlamenta da izbaci američke snage iz Iraka, Tramp je zaprijetio sankcijama. Američka vladajuća klasa je tvrdila da je invazija Iraka mjera kako bi se uvela demokratija i mir, a sada otvoreno prijeti sankcijama na odluke iračkog parlamenta. Vidimo lice američkog imperijalizma bez maske.

Istina je da su neki Demokrati, predvođeni Nensi Pelosi, protiv Trampove akcije. Ali njihovo suprotstavljanje nije upereno protiv američke imperijalističke politike u Iraku, već kako se ta politika provodi! Demokratska partija, često prikazivana kao mekša strana američkog kapitalizma, je pojačala masovno bombardovanje i strane kampanje tokom Obamine administracije. Oni nisu manji imperijalisti od Trampa. Oni se samo žale kako Trampove akcije nisu korisne za američki imperijalizam.

Igranje na ruku Teherana

Demokrate možda imaju pravo po tom pitanju. Iako je Sulejmani bio važna figura režima u Iranu, njegovo ubistvo je tom režimu korisno. Posljednjih mjeseci Iran i njegovi saveznici u Libanu i Iraku su bili ugušeni moćnim masovnim pokretima sa revolucionarnim implikacijama. Posebno u Iraku, ono što je postalo poznato kao Oktobarska revolucija je bilo upereno protiv siromaštva, nezaposlenosti, korupcije kao i protiv sveprisutnog iranskog uticaja u državnom aparatu.

U Libanu, vlada predvođena Hezbolahom je takođe bila pod pritiskom revolucionarnog pokreta koji je počeo u septembru. Ali niti u Libanu niti u Iraku režim nije uspio stabilizovati situaciju. Sulejmani je mahnito putovao između Bejruta, Bagdada i Teherana kako bi koordinisao kontrarevolucionarne napore iranskih saveznika u regionu.

U Iranu je u novembru došlo do nasilnih protesta nakon ukidanja subvencija na gorivo. Vrlo brzo su ovi protesti eskalirali sa ekonomskih zahtjeva do poziva na rušenje režima. Režim se spasio potpunim medijskim zamračenjem i represijom koja je odgovorna za smrt najmanje 1 500 ljudi, hiljadama povrijeđenih i hapšenjem preko 10 000 ljudi. Ovo je jedan od najvećih izazova Islamskoj Republici u svojoj 40 godina dugoj istoriji i ostavila je režim ozbiljno oslabljenim.

Tada režim nije uspio mobilisati kontra-demonstracije, okupivši samo par hiljada ljudi. Ali sahrana Sulejmanija je za nekoliko dana okupila nekoliko miliona ljudi širom Irana. Slične scene su viđene i u Iraku gdje se pola miliona ljudi skupilo u pogrebnoj povorci. Trampovi napadi i prijetnje eskalacijom sukoba će ojačati režim u Iranu i oslabiće revolucionarni pokret u narednom periodu.

Iranci sada prelaze u ofanzivu. U Iraku, gdje se već nekoliko godina vodi borba između SAD i Irana oko kontrole iračkog državnog aparata, Iranci sada pokušavaju potpuno izbaciti SAD, ukloniti njihove trupe, savjetnike i saveznike u državnom aparatu. Takođe stvaraju pritisak na Amerikance u Avganistanu dok se potpuno povlače iz nuklearnog sporazuma što znači da će vjerovatno početi razvijanje nuklearnog oružja.

SAD vrlo malo može uraditi povodom toga. Mnogo se posljednjih dana govori o ratu, ali vjerovatnoća da trenutna situacija dovede do američke invazije na Iran je ipak isključena. Američka populacija je umorna od rata na čemu se i zasnivalo ključno Trampovo obećanje u kampanji 2016. godine oko povlačenja sa Bliskog Istoka. Dalje, američki nacionalni dug je preko 23 triliona dolara. Novi rat koji bi koštao 5 do 10 triliona i to ne dolazi u obzir. Novi veći rat SAD-a bi imao neviđene socijalne i političke posljedice.

Sedamnaest godina nakon invazije Iraka, SAD je izgubio ratove u Iraku i Avganistanu. Iran bi bio još teži neprijatelj. Iran ima planinski teren, jaku i borbenu vojsku i narod koji je duboko antiimperijalistički nastrojen. Iran takođe posjeduje projektile dugog dometa i savezničke grupe širom regiona koje bi mogle sa svih strana napasti desetine hiljada stacioniranih američkih trupa. Takođe može zatvoriti Ormuski moreuz koji je put za naftu na svjetsko tržište. Ovo bi bila ozbiljna prijetnja za već krhku svjetsku ekonomiju.

Iz svih ovih razloga, invazija na Iran ne dolazi u obzir. Čak je isključena i ozbiljna vazdušna kampanja jer bi to dovelo u rizičan položaj američke baze na Bliskom Istoku. Američke akcije to i potvrđuju. I dok su u region poslane dodatne trupe kako bi ojačale odbranu američkih interesa, one su daleko od onoga šta je potrebno za ozbiljnu vojnu kampanju. Naravno, Trampove akcije bi mogle izazvati manji vojni okršaj, ali to bi bilo vrlo riskantno za američki imperijalizam.

Protiv imperijalizma!

Događaji posljednjih dana više nego išta pokazuju slabost a ne snagu američkog imperijalizma. Nema snage koja je blizu jačini američkog imperijalizma, ali u relativnim uslovima ovaj imperijalizam više nije tako jak kao nekada. Kako se događaji odmotavaju, ovo će postajati sve očitije. Kao zemljotres koji otkriva kontradikcije koje se nagomilavaju ispod površine, Trampovo nedosljedno ponašanje će na površinu izvući novi odnos snaga koji se razvija na Bliskom Istoku. U ovoj novoj situaciji, američki imperijalizam će biti prisiljen da igra manju ulogu. Ali ovo neće značiti više stabilnosti ili poboljšanje uslova života za mase regiona.

Naš zadatak je da se suprotstavimo imperijalizmu. Samo zbacivanjem kapitalizma možemo osigurati mir i stabilnost i okončati truli režim koji znači rat, patnju i eksploataciju masa.