Danas je obilježena 77. godišnjica Igmanskog marša na čijem su obilježavanju učestvovali naši članovi. U nastavku donosimo sadržaj letka:
Radnici i seljaci Bosne i Hercegovine, pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, prije 75 godina jasno su rekli NE fašizmu i starim društvenim odnosima, kojima je fašizam bio posljednje utočište. Borba protiv fašizma, bijesnog psa koje kapitalističko, građansko društvo pušta na radničku klasu, bila je ujedno i borba za napredak jugoslovenskih naroda van odnosa tržišne eksploatacije.
Prošlo je malo više od godinu dana od kada smo pisali o situaciji u Novkabelu, novosadskoj fabrici kablova. Iako situacija nije odavala mnogo nade usled ogromnih dugova, loše uprave, pa na kraju i isključivanja struje, pravovremenim štrajkom, aktivnim zalaganjem sindikata i njegovog zamenika predsednika Čedomira Kopčanskog, kao i postavljanjem direktora koji nije aktivno sabotirao rad fabrike, radnici Novkabela uspeli su da se izbore za većinu zaostalih plata, doprinosa i bonusa, za kolektivni ugovor koji su tražili, da spreče stečaj fabrike, da očuvaju proizvodnju, visinu plate i radna mesta, da obnove opremu za rad, reše probleme sa grejanjem, kao i da smene deo uprave.
Više od stotinu radnika otpušteno je iz fabrike tekstila "Dubicotton" u Kozarskoj Dubici. Uprava je tajila da će biti otpuštanja, a među radnicima su mjesecima kružile glasine o otpuštanjima i gašenju jednog dijela pogona. U prvom redu su otpuštani radnici na određeno vrijeme, pa i radnici koji su se nedavno vratili sa bolovanja ili trudničkog bolovanja. Ovo je drugi put da italijanski vlasnici u samo par dana sprovedu masovno otpuštanje. Prvi put se to dogodilo u februaru 2016. godine. Kao i 2016. godine, uprava se pravdala smanjivanjem obima posla i nekonkurentnosti na evropskom tržištu.
Fabrika „Dubicotton“ iz Kozarske Dubice koja se bavi preradom pamuka je 01. februara 2016. godine bez zvanične najave otpustila oko 130 radnika. Koliko je život radnika u kapitalizmu nesiguran pokušaću da prikažem na primjeru ove firme u kojoj sam radio devet mjeseci pod ugovorom na određeno vrijeme.
Italijanski vlasnici su otpuštanje radnika obrazložili, nakon podjele otkaza, potrebom za reorganizacijom, smanjenjem i rezanjem troškova proizvodnje usljed nekonkurentnosti na svjetskom tržištu. Nije bilo nikakve najave niti saopštenja šta podrazumijeva reorganizacija proizvodnje i šta ona zapravo znači za radnike. Sastanci rukovodstava sa šefovima smjena i poslovođama su počeli krajem januara, a da pri tome nijedan predstavnik radnika nije pozvan niti na jedan sastanak. Niko od šefova nije javno rekao šta se sprema, tako da su fabrikom kružile glasine i neprovjerene priče o spiskovima sa imenima onih koji će dobiti otkaze.
