U ponedjeljak, 20. juna uspješno je završen kratkotrajni štrajk radnika “Remusa” iz Sanskog Mosta. Štrajk je počeo u petak 17. juna kada su radnici obe smjene odbili da rade tražeći ispunjenje nekoliko zahtjeva. Upravi firme poslali su zahtjeve, među kojima je i onaj za povećanje plata, s obzirom na to da je plata u ovoj firmi, koja iznosi oko 840KM, ispod prosječne plate u Federaciji BiH. U zahtjevu se navodi kako radnici traže povećanje ličnih dohodaka za 200KM, kao i uvođenje dodatnih pauza s obzirom na specifičnost uslova rada u postrojenjima ove firme. Upućene su i žalbe na povećanje radnih normi u posljednje vrijeme za koje radnici kažu da ih ne mogu ispuniti. Inače, “Remus” je austrijska metaloprerađivačka kompanija koja se bavi proizvodnjom auspuha za automobile. Proizvodni pogon u Sanskom Mostu su otvorili prije 15-ak godina i trenutno zapošljavaju oko 300 radnika.
 |
| Foto: Zlatan Čekić |
Reakcija uprave firme i austrijskih vlasnika u prvi mah je bila prijetnja otkazima što i jest očekivani pokušaj zastrašivanja radnika u štrajku. U ponedjeljak su čak radnici istjerani iz kruga firme. Međutim, radnici nisu odustali od obustave rada i zahtjeva tako da su vlasnici na kraju bili prinuđeni da obećaju ispunjenje većine radničkih zahtjeva. Ispunjenje zahtjeva nije došlo zato što su vlasnici odjednom shvatili ispravnost radničkih zahtjeva ili su odjednom smekšali, već zbog istrajnosti radnika da ne odustaju od svojih zahtjeva i zato što su štrajkači bili jedinstveni - iako bez legalne sindikalne organizacije, štrajk je obuhvatio većinu radnika. I na ovome primjeru vidimo da su jedinstvo i solidarnost recept za radničke borbe protiv kapitalista i njihovih prijetnji otkazima. Nema sumnje da su nakon početne zatečenosti vlasnici ubrzo shvatili da je neprofitabilno i praktično nemoguće otpustiti većinu radnika.
Treba dodati da su Bosni i Hercegovini u zadnja dva mjeseca aktuelna tri štrajka. U aprilu su u Banjoj Luci štrajkovali radnici Centra za rehabilitaciju, čak su izlazili i na ulicu braneći svoja radna prava. Prije desetak dana aktuelan je bio štrajk u drvnoj industriji "Nova Dipo" kod Bosanske Gradiške. Ovaj štrajk je privremeno obustavljen jer je uprava obećala isplatu zaostataka do kraja mjeseca. Ako tome dodamo i štrajk 7000 rudara u Federaciji BiH krajem prošle godine, vidimo da je BiH trenutno najaktivnija karika jugoslovenskog prostora s različitim intenzitetima klasne borbe. Zanimljivo da ova tri štrajka obuhvataju tri različita sektora. Čini se da radnici imaju sve manje tolerancije za bahatost državnih menadžera i privatnih krvopija. U Centru za rehabilitaciju štrajkovali su civilni i ratni invalidi protiv uprave u državnoj firmi. U Podgradcima su štrajkovali radnici u firmi koja je u privatnom vlasništvu jednog od domaćih tajkuna, tj. ratnih profitera. U Sanskom Mostu pak štrajkuju radnici firme koja je u vlasništvu austrijske kompanije, tj. stranih investitora koji su ovdje stigli zbog eksploatacije jeftine radne snage. Takođe, uz svjetsku krizu i inflaciju s kojom se tajkunsko-politička elita ne može nositi, u narednom periodu možemo samo očekivati zaoštravanje klasnih proturječnosti.
 |
| Izvor: Sanski Most News |
Dodajmo i to da se štrajk u "Remusu" dogodio u trenutku kada u Kragujevcu protestvuju radnici Fijata. Obe firme su navodni primjeri uspješnih stranih investicija kako nas i u BiH i Srbiji uvjeravaju kompradorske vlasti. U stvarnosti vidimo da strane kompanije i takozvani strani "investitori" dolaze zbog državnih subvencija kojima ih domaći vlastodršci obasipaju našim novcem i supereksploatacije jeftine radne snage. Austrijski i italijanski kapitalisti ne mogu ovako drastično kršiti radnička prava u matičnim zemljama zbog relativne snage radničkog i sindikalnog pokreta i mogućnosti da vlade u tim zemljama održavaju socijalni mir upravo kroz supereksploataciju balkanske kapitalističke periferije.
Ovaj uspješni ofanzivni štrajk u “Remusu” treba poslužiti kao pozitivan primjer radnicima u BiH i ostatku jugoslovenskog prostora, te ide u prilog tome da štrajk i sada i kroz istoriju radničkih borbi ostaje najefikasniji način da se radnici izbore za bolje uslove rada i veća primanja. Radnici “Remusa” se sada ne smiju opustiti i spustiti gard misleći da je pobjeda zagarantovana. Naprotiv! Tek sada moraju pomno pratiti da li će uprava i vlasnici ispuniti zahtjeve ili će ponovo biti primorani na borbu. Lekcija je ovo da radnici Remusa trebaju pokrenuti svoj vlastiti, nezavisni sindikat za sve oblike predstojećih okršaja sa gazdama.
Štrajkom do pobjede!
