Potpisivanjem sporazuma između vodstva Sindikata radnika rudnika FBiH i JP EPBiH, označen je kraj štrajka rudara, koji je ostavio gorak ukus za velik dio javnosti, kao i dio rudara. Iako su ostvareni neki minimalni dobici, najvažniji zahtjevi kao što je povećanje osnovice za obračunavanje minimalne plaće, nisu ispunjeni. Umjesto povećanja osnovice minimalne plaće, po sporazumu je rudarima obećano niz polukoncesija i neodređenih obećanja, te između ostalog i poskupljenje cijene uglja za 20 posto, čime bi se trebalo finansirati ispunjenje obaveza EP prema rudarima, a što u stvarnosti neće proizvesti puno koristi za rudarske radnike. Osim što bi moglo da služi kao opravdanje za eventualno (moguće) poskupljenje cijene električne energije za domaćinstva, uprkos tome što trenutno tu mogućnost vlada negira. Mediji pod kontrolom vladajuće klase u svojim naslovima potenciraju ovo poskupljenje struje za 20 odsto kako bi u dijelu javnosti suzbili simpatije i naklonost prema rudarima. Slično spinovanje vlasti se događalo i tokom samog štrajka potenciranjem priče kako će obustava rada u rudnicima dovesti do redukcije u isporukama električne energije i dovesti u pitanje grijanja u toplanama. Ova skretanja pažnje ipaknisu dovela do prestanka podrške među stanovništvom širom FBiH jer su ljudi ispravno zaključili koliko je rad rudara bitan za funkcionisanje društva i koliko je položaj rudara doveden do dna.
 |
| Izvor: Fena |
Među ispunjenim zahtjevima u sporazumu stoji i obaveza JP EP BiH i rudnika uglja u sastavu koncerna EP BiH da najkasnije do 31.5.2022. izradi Plan i Program za uvezivanje radnog staža. Međutim, moglo bi se reći da je ispunjenje i tog zahtjeva značajno razvodnjeno, budući da će se sprovođenje uvezivanja radnog staža odvijati u periodu od 01.01.2023 do 31.12.2028. Upitno je i ispunjenje ovih zahtjeva jer Elektroprivreda je prekršila i sporazum iz maja ove godine. Sprovođenje ovog sporazuma bio je jedan od zahtjeva rudarskog štrajka. Politički zahtjevi štrajka uveliko nisu ispunjeni. Od zahtjeva za smjenama direktora rudnika u koncernu EP i direktora Elektroprivrede Admira Andelije, samo je sprovedena smjena direktora rudnika u Kreki.
Dimenzija štrajka koji predstavlja iskorak iz partikularne borbe rudara, jer je po prvi put štrajk uključio skoro 7000 rudarskih radnika i sedam sindikalnih organizacija, postavljala pitanje daljeg položaja radništva u BiH uopšte, jer je glavni ekonomski zahtjev štrajka bio povećanje osnovice za obračunavanje minimalne plaće. Povećanje osnovice minimalnih plaća u rudnicima bi postavilo presedan i ohrabrilo i ostale sektore BiH radništva da zahtjeva slično, te uvuklo nove slojeve radnika u borbu za poboljšanje svog ekonomskog i društvenog položaja , što se i desilo u Sarajevu 30.11. sa protestom 8 sindikata iz javnog sektora pred zgradom kantonalne vlade, koji su tražili povećanje plaća, kao i protesta nekoliko hiljada penzionera u Zenici. Prijetnja od takvog razvoja događaja je navelo Federalnu vladu da rudarski štrajk što prije okonča, ako je moguće bez ispunjenja osnovnih (glavnih) zahtjeva.
Ono što se sigurno ne može poreći jeste spremnost rudara i njihovih porodica da radikalno istupe u odbranu svojih prava i zahtjeva. Veliki protest održan 23.11. ispred zgrade vlade, na kome su se okupili radnici sedam rudnika koncerna EP je služio kao uvod u jednu hrabru borbu, koja se nakon raspuštanja protesta u Sarajevu nastavila blokadom rada rudnika i nizom protesta rudara i njihovih porodica u Zenici, Tuzli, Brezi i Kaknji u narednim danima. Borbena ustrajnost i radikalna odlučnost rudara, koja se dugo među BiH radničkom klasom nije javljala, je u kratkom periodu uspjela da privuče pažnju i podršku većine javnosti i baci vladu u paniku. Ako išta, rudari su u svojoj borbi postavili uzor koji ostatak radničke klase može da slijedi.
 |
| Izvor: Pixsell |
Najveći doprinos u neispunjavanju glavnih zahtjeva rudarskog štrajka ( povećanje osnovice za obračunavanje minimalne plaće u rudnicima sa sadašnjih 870KM na 1000 KM) je dalo kao i uvijek potkupljeno sindikalno vodstvo(prije svega predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić) koje je potpuno ignorišući spomenute zahtjeve potpisalo sporazum koji ispunjava niz manjih zahtjeva, ili se u nekim tačkama uopšte ne dotiče zahtjeva štrajka. Ponovna izdaja rudara od strane sindikalnog vodstva još jednom čini jasnom činjenicu da će BiH radnici morati, u nadolazećem periodu, kao osnovni zadatak postaviti demokratizaciju sindikata i smjenu trenutnog sindikalnog vodstva, u okviru svih profesija, struka i industrija. Važno je naravno naglasiti da završetak rudarskog štrajka na ovako gorak način ne predstavlja potpun poraz, jer mnogi manji, ali važni zahtjevi bi po potpisanom sporazumu trebali biti ispunjeni (poput uvezivanja radnog staža i uplate doprinosa za penzionisanje jednog djela rudara). Može se naslutiti da ovo nije kraj rudarskih borbi za poboljšanje svog materijalnog položaja. Rudari i dalje rade sa zastarjelim tehnologijama u uvjetima opasnim po život, a sada i uz prijetnju snižavanja plaća, dok im se radni staž i zdravstveno neredovno uplaćuju.U međuvremenu, Javno preduzeće Elektroprivreda BiH svake godine bilježi veliki profit. Proces restruktuiranja rudnika pod izgovorom prelaska na obnovljive izvore energije rudare sve više gura u siromaštvo. Ove okolnosti će rudare ponovo u narednom periodu gurati u borbu protiv tajkunsko-političke elite. Ova borba je napravila bitan iskorak u ujedinjavanju rudara iz svih rudnika. Naredni korak je borbeno ujedinjavanje i ostalih sektora radničke klase u BiH čiji položaj nije puno bolji i stalno je pod prijetnjom daljeg srozavanja životnog standarda. U svakom slučaju rudarski štrajk predstavlja siguran uvod u jedan novi period zaoštravanja klasnih sukoba u BiH.
Ne treba kloniti duhom, nego se treba organizirati !
