Umetnost

Albatros i piletina – smrt jednog rijeliti šoa

Biljana Srbljanović, u svom tekstiću Nož u srcu, objavljenom na opskurnom desničarskom sajtu Peščanik, ulogu mornara iz Bodlerove pesme pripisuje ispaljenoj publici nesuđenog koncerta Vajnhausove. Ejmi Vajnhaus, premda je „vrhunska umetnica“, ipak nije pevačica, već naprotiv, boginja, biće iz svemira što posrće pod teretom života. Hoće li ova emancipovana duša i ljubiteljka svega što je lepo i uzvišeno da kaže da su pesme Ejmi Vajnhaus za svetsku muziku ono što su Van Gogove slike za svetsko slikarstvo, ili gluma Merilin Monro za istoriju svetskog filma? Ne baš... Biljana Srbljanović ne peva hvalospeve Ejmi Vajnhaus – vrhunskoj umetnici. Licemerno i krvoločno, peva hvalospeve Ejmi Vajnhaus u trenutku (ras)pada.

Ejmi Vajnhaus se nije urušila pod „teretom života“. Ona verovatno nije znala ni gde je, ako je i znala ko je, a ne da je bila u mogućnosti da kontemplira o „teretu života“. Jedini teret koji ju je doveo do jednog mizernog kraja jeste teret njenog života kao komercijalnog idola, „boginje“, u poznom kapitalizmu, drušvu još raspadnutijem i deliričnijem nego što je ona sama bila.

Opširnije...

KRATAK PRIKAZ RAZVOJA TVRDOKORNOG RAPA - Od stare škole do kraja zlatnog doba (1970-1990)

Namera ovog teksta je zadovoljenje te potrebe skiciranjem razvoja i uobličenja tvrdog jezgra (hard core) rap izraza i ispostavljanjem njegovog odnosa sa zaleđem koje čine hip hop kultura i šire društveno okruženje iz kog rap potiče. Tekst će, drugim rečima, težiti izdvajanju onoga što je rapu dalo identitet, poentiranju onih osobina koje su rap učinile poetskom i muzičkom novošću u okviru čitave popularne muzike. Određenje tvrdokornog (hardcore), odnosno pravog (real) rapa koje će biti dato izlaganjem osnovnih razvojnih tačaka, nije vrednosno nego opisno: stavljanjem etikete „pravi/tvrdokorni rap" na nešto ne tvrdi se da je to time bolje ili lošije od nečeg drugog što se isto da nazvati rapom, već samo da je osnovnije.

Opširnije...

ŠTA SE TO DESILO SA AVANGARDOM? Protiv postmoderne dezorijentacije

Post-revolucionarna Rusija svedočila je eksploziji umetničke kreativnosti. U sred građanskog rata i invazije stranih armija koje su pokušavale da uguše revoluciju! Avangarda je tu zaista bila u službi revolucije. Pesnik Vladimir Vladimirovič Majakovski je pristupio ROSTA-i, ruskoj telegrafskoj agenciji. »To je značilo vesti direktno pretvorene u postere i objave u slogane. Bio je to novi oblik koji se javio spontano, iz samog života. To je značilo da su ljudi u Crvenoj armiji gledali u postere pre borbe i odlazili u borbu ne sa molitvom, već sa sloganom na svojim usnama«. Sa naširoko nepismenim stanovništvom, grafike, pozorište i film bili su vitalni za širenje poruke. Sa skromnim sredstvima, kreativnost i funkcionalnost bili su podstrek originalnosti i stvaranju novih komunikacija. Za kratak period, san o potpunoj kreativnoj slobodi, eksperimentisanju i masovnoj publici je bio ostvaren. Aleksandar Rodčenko je objavio svoje čuvene slogane o spajanju umetnosti i svakodnevnog života, što je raison d' etre avangardne umetnosti. (»Ako moderna umetnost razrešenje ljudskog problema vidi u borbi estetskih modela, avangardna umetnost konačno razrešenje vidi na ulicama«)

Opširnije...

Intervjui sa članovima benda Public Enemy

P.U.: Kako objašnjavate činjenicu da je Public Enemy postao globalni simbol otpora?

Griff: Mi govorimo univerzalnim jezikom. Stvari kroz koje prolazi neka osoba ovde u Beogradu mogu biti iste one kroz koje prolazi čovek u Kini ili Johanesburgu ili Sent Luisu. Puno puta možete se skoncentrisati na par stvari koje su nam svima zajedničke; a osnovna stvar koju svi delimo jeste činjenica da smo potlačeni. Vladari grade države zbog svoje koristi a ne za narod. Stvari o kojima je Malkolm X govorio pre trideset godina, još uvek su aktuelne i to je žalosno jer pokazuje da se stvari nisu puno promenile.

Opširnije...

Uključi se i ti! Budi dio svjetske borbe za socijalizam!