Tijekom utorka, 18. ožujka, Izraelske obrambene snage (IDF) izvele su salve bombardiranja na ljude u Gazi, razbijajući krhko primirje i donoseći kišu smrti i razaranja. Više od 400 Palestinaca ubijeno je, a više od 600 ozlijeđeno u napadima, što je učinilo taj dan najkrvavijim u izraelskom genocidu od kraja 2023. godine.

U uobičajenom stilu, Izrael je opravdao svoje najnovije bombardiranje optužujući Hamas za kršenje sporazuma o primirju. Međutim, činjenice govore nešto sasvim drugo.

Sporazum o primirju, koji je dogovoren u siječnju, predviđao je tri faze. Prva faza, koja je završena u veljači, obuhvatila je povratak 33 taoca od strane Hamasa, u zamjenu za oko 1.900 palestinskih 'zatvorenika' – zapravo taoca – koji su bili u izraelskim zatvorima. Druga faza predviđala je potpuni izraelski izlazak iz Gaze, u zamjenu za puštanje svih preostalih taoca i definitivan završetak neprijateljstava. Treća faza obuhvatila bi povratak tijela poginulih i obnovu Gaze.

Međutim, od završetka prve faze 1. ožujka, Izrael je odbio nastaviti s drugom fazom: obećanim povlačenjem IDF trupa iz Gaze, posebice iz Filadelfijskog koridora duž svoje granice s Egiptom. Ne samo to: Netanjahu je zatim pomaknuo ciljeve sporazuma, tražeći od Hamasa da odmah vrati sve preostale taoce, u zamjenu ne za kraj rata, već samo za primirje od 30 do 60 dana. Drugim riječima, ponudio im je uvjete koje su mogli samo odbiti.

U međuvremenu, početkom ožujka, Netanjahu je naredio blokadu svih pošiljki pomoći u Gazu i presjekao posljednju elektroenergetsku liniju. Izraelski dužnosnici čak sada prijete prekidom preostale vodoopskrbe Gaze. Time su ismijali dogovoreno primirje, pokušavajući iscrpiti Palestince i prisiliti ih na predaju.

Šutnja liberalnog establišmenta o nastavku genocida ponovno otkriva njihovu potpuno licemjerje. Gdje su njihovi sastanci kao odgovor na ova ratna zlodjela? Gdje su njihovi planovi za slanje 'mirovnih snaga' kako bi zaštitili narod Palestine? Dok su spremni uložiti stotine milijardi dolara u zaštitu 'samoopredjeljenja' u Ukrajini, Izrael je njihov saveznik i stoga može činiti što god želi.

Netanjahuov pokušaj preživljavanja

Sa završetkom 17-mjesečnog sukoba, koji je očito bio na dohvat ruke, zašto je Netanjahu sada prekinuo primirje?

Vrijedno je sjetiti se da je Netanjahu u svakoj fazi sukoba do sada odolijevao dogovoru o primirju s Hamasom, nalazeći razne izgovore za to. Tek je uz intervenciju Trampa početkom siječnja Netanjahu bio prisiljen potpisati sporazum.

Međutim, Netanjahu je od samog početka jasno dao do znanja da se protivi 'drugoj fazi' primirja. Dok je mogao prihvatiti razmjenu palestinskih zatvorenika za izraelske taoce, nije mogao prihvatiti završetak rata. To je zato što njegovo političko preživljavanje ovisi o sukobu. Amir Tibon, koji je pisao za Haaretz 25. siječnja, već je objasnio da 'isti Netanjahu koji je na kraju potpisao sporazum, svojim domaćim političkim saveznicima kaže da nema namjeru poštovati i provoditi ga:

‘Netanjahu ima osobni interes da rat traje’, objasnio je Itamar Jar, bivši zamjenik šefa Izraelskog vijeća za nacionalnu sigurnost. ‘On nema nikakvog osjećaja hitnosti da ga zaustavi.’

Čak i prije 7. listopada 2023., Netanjahu se suočavao s brojnim krizama. Njegova pozicija premijera bila je jedino što mu je omogućilo odgađanje suđenja za brojne optužbe za korupciju. S obzirom na opadanje popularnosti njegove stranke, sve se više morao oslanjati na krajnje desne cionističke fanatike kako bi podržao svoju krhku koalicijsku vladu. Njegovi pokušaji konsolidacije moći kroz pravosudnu reformu izazvali su ogroman protestni pokret koji je prijetio srušiti njegov režim u proljeće 2023.

Izvor: IDF Spokespersons Unit, Wikimedia Commons

Ali sve dok je Izrael bio u ratu – prvo protiv Hamasa i ljudi u Gazi, a kasnije i protiv Hezbolaha u Libanonu – Netanjahu je mogao pokušati skrenuti pažnju s svojih problema kod kuće i mobilizirati Izraelce da ga podrže.

Međutim, potpisivanje primirja u siječnju predstavljalo je veliki problem za Netanjahua, jer je bivši ultradesničarski ministar za nacionalnu sigurnost, Itamar Ben-Gvir, povukao svoju 'ultranacionalističku' stranku Ocma Jehudit (Jevrejska moć) iz vlade u znak protesta. Ministar financija Bezalel Smotrič prijetio je da će slijediti isti korak ako rat ne bude nastavljen nakon 'prve faze' primirja.

Ovi fanatici žele ništa manje od dovršetka cionističkog projekta: etničkog čišćenja palestinskog stanovništva i da židovski naseljenici preuzmu potpunu kontrolu nad Gazom i Zapadnom obalom. Rat vide kao savršenu priliku za postizanje svojih ciljeva.

Netanjahu si ne može priuštiti ignoriranje Ben-Gvira ili Smotriča, jer vrijeme za njegov režim ističe. Ako Netanjahu ne donese dugoročni proračun za 2025. godinu do 31. ožujka, njegova će vlada biti automatski raspuštena i bit će prisiljen održati izbore koje bi vjerojatno izgubio.

Kršenje primirja omogućilo je Netanjahu da ponovno ojača svoju krhku koaliciju, pripremajući se za ovaj ključni glas. Čim je Netanjahu naredio nastavak bombardiranja Gaze, Ben-Gvir je najavio povratak u vladu. No, iako bi ovo moglo privremeno ojačati Netanjahuovu koaliciju, produžavanje rata zapravo će dugoročno pogoršati njegove probleme.

Ograničenja Trampa

Ponovno pokretanje sukoba otkrilo je ograničenja Trampove diplomacije. U siječnju je Tramp bio oduševljen činjenicom da je, putem svog agenta Stiva Vitkofa, prisilio Netanjahua na primirje – što Bajden nije uspio postići.

Kada je sporazum počeo padati u veljači, jer su Izraelci pokušavali izmijeniti uvjete druge faze, Tramp je intervenirao kako bi pojačao pritisak na Hamas. Čak je preuzeo vođenje pregovora s Hamasom, marginalizirajući Izraelce. Tramp je jasno izračunao da će, uz dovoljno prijetnji i nasilja, moći prisiliti Hamas na kapitulaciju prema uvjetima Izraelaca i ponovno pokrenuti sporazum.

5.ožujka, Tramp je prijetio u objavi na Truth Social da će ljudi u Gazi biti "mrtvi" ako Hamas odmah ne oslobodi sve preostale taoce. "Šaljem Izraelu sve što mu treba da završi posao, nijedan član Hamasa neće biti siguran ako ne učinite što kažem." "OSLOBODITE TAOCE ODMAH, ILI ĆETE PLATITI KASNIJE!" grmio je.

Međutim, iz perspektive Hamasa, ako bi odmah oslobodili sve taoce – u zamjenu za samo kratko "primirje" – ne bi postojalo ništa što bi ograničilo Izraelce da nastave s napadima. To je zahtjev koji Hamas ne može prihvatiti.

Tramp razmišlja i ponaša se kao milijarder iz menhetnskog sektora nekretnina, ali s resursima najmoćnije vojske na svijetu na raspolaganju. Vjeruje da uz dovoljno pritisaka i prijetnji može prisiliti svoje protivnike na dogovor. Međutim, kako on bolno otkriva, postoje granice onoga što čak i on može postići kada se suoči s društvenim silama izvan njegove kontrole.

Tramp u idealnom svijetu želi ukloniti Hamas iz Gaze, što je jasno naglasio. Kao što je The Times of Israel izvijestio u siječnju, Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Majk Volz, istaknuo je da Hamas mora biti uništen i da ne smije imati nikakvu ulogu u postratnoj Gazi. Trampova želja za okončanjem sukoba usmjerena je na preusmjeravanje američkih resursa na suočavanje s konkurencijom, posebno Kinom. Međutim, za razliku od Ukrajine, gdje SAD može povući vojsku i prepustiti odgovornost Europi, u kontekstu Izraela nema druge sile koja bi mogla zamijeniti američku vojnu podršku.

U stvarnosti, sve što je Tramp mogao učiniti bilo je prijetiti Hamasu i ponovno aktivirati izraelske snage, što je, umjesto da donese stabilnost, samo dodatno pogoršalo već napetu situaciju. Obnova neprijateljstava u Gazi nije samo povećala nasilje u regiji, već je i dodatno destabilizirala Bliski istok, čineći dugoročne mirne pregovore gotovo nemogućima. Trampove prijetnje i vojni pritisci nisu donijeli rješenja, već su samo produbili sukobe i učinili perspektivu mira još daljom.

Podizanje uloga

Netanjahuovo pojačanje represije nad Palestincima na Zapadnoj obali dodatno je eskaliralo sukobe, jer je dao zeleno svjetlo radikalnim doseljenicima da provode pogrome uz podršku izraelskih snaga. Tisuće Palestinaca su raseljene, a stotine su ubijene, što je izazvalo val bijesa i nesigurnosti na Zapadnoj obali. Ova brutalna politika nije samo pogoršala humanitarnu situaciju, već je i dodatno destabilizirala regiju, potičući rastući bijes među Palestincima i u arapskim zemljama, koje već dugo osjećaju duboko nezadovoljstvo zbog nepravde prema Palestincima. Takvi postupci samo pogoršavaju dugoročne izglede za mir i stabilnost na Bliskom istoku.

Netanjahuovo širenje rata na Libanon 2024. godine dodatno je destabiliziralo regiju, prisiljavajući Hezbolah da se usmjeri na vlastitu obranu. Ova eskalacija stvorila je uvjete za mogući pad režima Bašara al-Asada u Siriji. Pogromi koje provodi režim Haj’at Tahrir

al-Šam, koji je preuzeo vlast u određenim područjima Sirije, već su pokrenuli lanac događaja koji će vjerojatno dovesti do ponovnog izbijanja građanskog rata u zemlji. Takav razvoj situacije dodatno pogoršava humanitarnu krizu i potiče regionalnu nestabilnost, jer sirijska kriza postaje još jedno poglavlje u sve većoj kaotičnoj dinamici Bliskog istoka.

Očigledno predviđajući najnovije bombardiranje Gaze od strane Netanjahua, Tramp je — uz suglasnost Britanije — u subotu pokrenuo masovni napad na Hute u Jemenu. Tramp je znao da će kršenje primirja prisiliti Hute da obnove napade na brodove povezane s SAD-om u Crvenom moru, kao znak solidarnosti s Palestincima.

Tramp, vjerujući da može obuzdati Hute prijetnjama, dodatno je podigao ulog zaprijetivši Iranu 'ozbiljnim posljedicama' ako Huti odgovore silom. Jedini rezultat toga bio je daljnje povećanje napetosti između SAD-a i Irana, s obzirom na to da su Huti već odgovorili ispaljivanjem projektila na Izrael.

Netanjahu je od početka nastojao uvući Sjedinjene Države u rat s Iranom. Tramp je, s druge strane, jasno dao do znanja da nastoji ići u suprotnom smjeru kako bi vratio barem privid stabilnosti. No, ono što želi i ono što na kraju postiže dvije su vrlo različite stvari. Njegovi napadi na Hute i zahtjevi postavljeni iranskom režimu osmišljeni su kako bi pregovore usmjerili prema nekoj vrsti dogovora, ali u stvarnosti bi mogli dodatno destabilizirati cijelu situaciju.

Unutarnja kriza u Izraelu

Netanjahu je u utorak najavio da je bombardiranje Gaze „tek početak“. Zaista, izraelske obrambene snage (IDF) već su sljedećeg dana započele novu kopnenu invaziju, vraćajući teritorije koje su prethodno prepustili u skladu s uvjetima primirja.

„Zračni napad protiv terorista Hamasa bio je samo prvi korak“, izjavio je izraelski ministar obrane, Izrael Kac. Zaprijetio je Gazi „potpunim uništenjem“ ako svi izraelski taoci ne budu oslobođeni i ako Hamas ne bude eliminiran. „Izrael će djelovati silom kakvu nikada prije niste vidjeli“, naveo je u priopćenju.

Izraelski cilj eliminiranja Hamasa pokazao se izuzetno teškim, unatoč ogromnim gubicima i razaranju koje je prouzročio. Iako je u posljednjih 17 mjeseci ubijeno najmanje 48.000 ljudi, uništeno 90 posto kuća u Gazi i srušena njezina infrastruktura, Hamas je ostao izuzetno otporan. Organizacija je doživjela priliv novih regruta i nastavila uživati potporu dijela palestinskog stanovništva. Prema Reutersu, Hamas je od početka rata s Izraelom regrutirao između 10.000 i 15.000 novih članova.

Izraelova genocidna politika prema Gazi i Palestincima izazvala je snažan bijes među tamošnjim stanovništvom, stvarajući novu generaciju mladih boraca koji traže odmazdu za izraelske akcije. Hamas se, uz podršku lokalnog stanovništva, uspio učvrstiti u tom okruženju. Kad god bi se izraelske trupe povukle iz Gaze, Hamas je odmah preuzeo kontrolu. Stoga, njegovo uklanjanje nije jednostavan zadatak jer je duboko ukorijenjen u otporu i životima ljudi Gaze.

Izvor: bringhomenow, Twitter

Produžavanje sukoba samo će intenzivirati krizu izraelskog režima. Novi načelnik Generalštaba IDF-a, Ejal Zamir, nagovijestio je da bi obnovljena kopnena ofenziva zahtijevala nekoliko divizija IDF-a. To bi značilo novo veliko pozivanje rezervista.

Jakov Amidror, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Netanjahua, dao je uvid u to što bi nova ofenziva zahtijevala od IDF-a:

„Ranije nismo imali dovoljno snaga da preuzmemo kontrolu i očistimo područja [koja smo zauzeli u Gazi]. Ubili smo one koji su tamo bili, ali nakon toga smo se povukli. Ovdje moramo izvršiti operaciju u kojoj ćemo ostati duže vrijeme.“

Ali raspoloženje u izraelskom društvu, kao i u IDF-u, sve je neprijateljskije prema produženju rata.

Nekoliko nedavnih anketa pokazalo je koliko su rat – i Netanjahu – postali nepopularni među širokim slojevima Izraelaca. Kako je sažeto u članku liberalnih izraelskih novina Haaretz: 'Gotovo polovica [Izraelaca] ne vjeruje da Izrael može postići svoje ratne ciljeve, do 60 posto želi da Netanjahu odstupi, a do 73 posto preferira potpuni završetak rata i povlačenje iz Gaze.' – Postoji li još neka motivacija za borbu?

Ha'arec je primijetio da je sredinom 2024. godine izraelska vojska već doživjela pad odaziva rezervista na pozive. Situacija se dodatno pogoršala do trenutka primirja u siječnju i nastavila kroz ožujak, kada je 'samo oko polovice rezervista dolazilo u mnoge vojne jedinice'.

Ovo raspoloženje će se još više pogoršati, jer će sve više vojnika IDF-a kući dolaziti mrtvo ili ranjeno, a ako (što je vjerojatno) još više izraelskih talaca pogine.

Doista, pitanje povratka izraelskih talaca bilo je jedno od ključnih pitanja unutar Izraela tijekom ovog sukoba. No kako je rat trajao i kako je sve više talaca ginulo, postajalo je sve jasnije da je Netanjahu više zainteresiran za produžavanje sukoba iz vlastitih osobnih razloga nego za spašavanje života talaca.

Na primjer, Forum obitelji talaca i nestalih osoba objavio je izjavu nakon napada u utorak, rekavši da su 'šokirani, ljuti i uplašeni' zbog kršenja primirja. Optužili su Netanjahuovu vladu za 'namjerno ometanje procesa vraćanja naših voljenih', što bi moglo ugroziti njihove živote.

Isto tako, Jair Golan, lider Laburističke stranke u Izraelu, napisao je na X: 'Vojnici na prvoj liniji i taoci u Gazi samo su karte u [Netanjahuovoj] igri preživljavanja.'

U međuvremenu, Netanjahu se suočava s ogromnim protivljenjem zbog svojih planova da smijeni Ronena Bara, šefa Šin Beta, izraelske službe za unutarnju sigurnost, kao i Gali Baharav-Miara, izraelsku državnu odvjetnicu i njegovu žestoku kritičarku.

Šin Bet je, sasvim slučajno, istraživalo trojicu Netanjahuovih savjetnika zbog optužbi za primanje sredstava od Katara, a dvojica od njih uhićena su od strane policije ovog tjedna. Bar je, međutim, već bio na Netanjahuovoj meti zbog oštre kritike Šin Beta na račun njegove vlade u istrazi sigurnosnih propusta koji su doveli do 7. listopada.

Otpuštanje Bara stoga mnogi smatraju još jednim pokušajem Netanjahua da očisti izraelsku državu od svojih kritičara, čime se ponovno rasplamsava vatra izraelske ustavne krize. Neki su čak povezali tajming najnovijeg bombardiranja Gaze s pokušajem da se skrene pažnja s ovih poteza.

Doista, 40.000 ljudi izašlo je na ulice Tel Aviva u četvrtak navečer kako bi protestirali protiv ovog posljednjeg otpuštanja, dok su demonstracije izbile i u drugim izraelskim gradovima. Prosvjednici su se usprotivili Netanjahuovom 'preuzimanju vlasti' i njegovom nastavku rata.

Nema rješenja pod kapitalizmom

Početkom siječnja postojale su ogromne nade da će pakao koji je zadat ljudima u Gazi konačno biti ublažen – čak i samo djelomično. Te nade su ovog tjedna okrutno uništene.

Dok god Netanjahu drži vlast, ima interes produžiti sukob. Međutim, čineći to, igra se vatrom – vatrom koja prijeti da će se proširiti izvan njegove kontrole i progutati cijelu regiju.

Dokle god postoji snažna podrška cionizmu unutar Izraela, Netanjahu i njegovi saveznici s krajnje desnice pokazuju kroz svoje postupke da nema stvarne 'sigurnosti' za Židove sve dok je palestinski narod potlačen. Njihova intenzifikacija rata neće eliminirati Hamas niti dovesti do oslobađanja talaca. Međutim, ona će produbiti krizu unutar Izraela – na ekonomskom, društvenom i vojnom planu.

Izvor: WAFA, Wikimedia Commons

U međuvremenu, kako broj mrtvih od obnovljene opsade i bombardiranja Gaze raste, bijes arapskih masa prema odgovornosti režima u Egiptu i Jordanu samo će se povećavati. Nije nezamislivo da će u određenom trenutku napetosti eksplodirati, pokrećući novi val arapskih revolucija.

Na Zapadu je sve jasnije milionima ljudi da imperijalisti nemaju rješenje za ovu krizu. Zapravo, odgovornost Trampa, Starmera, Makrona i drugih u podršci izraelskom genocidu samo će izazvati još veće gađenje među radnicima i mladima što duže traje. Osmijeh maske buržoaske demokracije otkriva se kao ono što stvarno jest – fasada za nemilosrdnu eksploataciju radnika i siromašnih svijeta od strane bande milijardera, koji će ići do bilo kojih granica kako bi branili svoje interese.

Palestinci imaju pravo na domovinu. Međutim, nitko zapravo ne čini ništa konkretno kako bi to postigao. Zapadni imperijalisti, kako iz Sjeverne Amerike, tako i iz Europe, podržali su Netanjahuov genocidni rat. Lokalni arapski režimi su, na ovaj ili onaj način, ili direktno surađivali s Izraelom ili su jednostavno izgovarali prazne fraze o državi za Palestince. Oni nikako nisu prijatelji palestinskog naroda.

Ipak, milijuni običnih radnih ljudi, omladine, siromašnih i potlačenih širom Bliskog istoka suosjećaju sa svojom braćom i sestrama u Palestini. Samo revolucionarno svrgavanje svih odgovornih – imperijalista, cionista i njihovih režima saučesnika širom Bliskog istoka – može stvoriti uvjete za pravo oslobođenje Palestine i kraj užasa i krvoprolića.

Tekst je objavljen 20. ožujka 2025.