Od prosinca kada je islamistička skupina Hay’at Tahrir al-Sham (HTS) preuzela vlast u Damasku, europski diplomati i arapski čelnici sastajali su se sa presvučenim bivšim ISIS-ovcem i zapovjednikom Al-Qaide al-Jolanijem kako bi uz pomoć medija oprali imidž novog režima. Sada vidimo pravo lice njihovih prijatelja u Damasku. Od petka su borci lojalni al-Jolanijevom režimu harali obalnim selima, mjestima i gradovima, izvodeći pogrom u kojem je do sada ubijeno više od 1200 alavitskih civila; muškarci, žene i djeca ubijeni su jer su Alaviti.

OstensibleOyster, Twitter

Ono što smo vidjeli da se događa od petka je zvjerski pogrom koji provode snage HTS-a. Odgovorni su zapadni imperijalisti i njihovi reakcionarni prijatelji u Turskoj, Izraelu i zaljevskim državama.

Njihove intervencije, njihovo financiranje i njihovo oružje podigli su te koljače na vlast. Zahvaljujući njima, Sirija je sada na rubu upadanja u bestijalni ciklus sektaškog nasilja i novog, još krvavijeg građanskog rata. Ne čekajući da se krv osuši, zločinci na Zapadu skrivaju istinu o onome što se dogodilo kako bi prikrili svoje zločine i pripremili svoje sljedeće korake.

Neselektivni pogrom

U četvrtak su na sjeverozapadu Sirije izbili sukobi između naoružanih alavitskih milicija i boraca lojalnih režimu HTS-a. Režim i njegovi pokrovitelji prozivaju prve kao 'pro-asadovske lojaliste'. To je potvrdilo i priopćenje EU u kojem su HTS-ove ubojice prikazali kao nevine, a ‘ostatke’ režima kao krive!

“Europska unija snažno osuđuje nedavne napade, navodno od strane pro-Asadovih elemenata, na privremene vladine snage u obalnim područjima Sirije te svako nasilje protiv civila.”

Činjenica da su mnogi Alaviti – koji čine 10 posto obalnog stanovništva Sirije – zadržali svoje oružje nakon pada Assada ne bi trebala nikoga iznenaditi. Bilo tko iz manjinske vjerske ili etničke skupine u današnjoj Siriji tko posjeduje oružje bio bi lud da ga se odrekne ako cijeni svoj život.

Nakon sukoba u obalnim područjima, al-Jolani je najavio 'operaciju pročešljavanja' u urbanim područjima i poslao još boraca HTS-a. Prema Le Mondeu, ovom su se pozivu pridružili i pozivi iz salafističkih džamija koje su zahtijevale džihad. Do petka se na obalno područje spustilo na tisuće naoružanih džihadista, uključujući i mnoge strane borce prepoznatljive po tome što su govorili samo na klasičnom arapskom.

Tijekom sljedeća 72 sata ove su bande neselektivno ubijale Alavite. Krvava tijela bila su naslagana duž cesta. Džihadisti su išli od kuće do kuće, krali zlato, automobile i sve što su mogli opljačkati, a zatim pogubljivali cijele obitelji. Kuće su spaljene. Obitelji su se u tihom strahu pokušale sakriti u podrume ili su pobjegle na krovove gdje su ubijene. Pojavili su se video snimci alavitskih muškaraca koji su bili prisiljeni puzati po zemlji i lajati poput pasa prije nego što su bili upucani.

Ali tijekom ovog pokolja, zapadni tisak nas je uvijek iznova podsjećao da su Alaviti sekta kojoj pripada Assad. BBC neutemeljeno tvrdi da su to “područja lojalna svrgnutom bivšem vođi Basharu al-Assadu”. Implikacija BBC-a i drugih medija jest da ovo uopće nije pogrom, već samo "ubojstva iz osvete" (ovo su točne riječi BBC-ja) političke prirode usmjerena na pristaše starog režima.

Ovo je gnjusna laž. Džihadističke skupine su neselektivno ubijale svaku osobu alavitskog podrijetla, uključujući Alavite koji su godinama služili kazne u Assadovim zatvorima zbog suprotstavljanja njegovom režimu. U brojnim videima koji su proteklih dana kružili društvenim mrežama HTS-ovci su vrlo jasno pokazali koga i zašto ubijaju: ubijaju Alavite koji su po njima otpadnici.

Kao što je sam 'privremeni predsjednik' al-Jolani rekao 2015. kada je bio službeni šef sirijske podružnice Al Qaide, Alaviti su "otišli od religije Boga i islama", a njihova jedina nada da ostanu živi bila bi "povratak islamu".

'Snage privremene vlade' i 'nasilne frakcije'

Naravno, 2015. je davna prošlost, a sam al-Jolani je od tada (formalno) prekinuo veze između svoje grupe i Al Qaide.

Otkako je HTS u prosincu zauzeo Damask, Europljani su brzo pružili ruku prijateljstva i otvorili diplomatske odnose. Došlo je do niza sastanaka na visokoj razini između al-Jolanija i europskih kolega.

Doista, samo dva dana prije početka krvoprolića, predsjednik Europske komisije Costa sjedio je sav nasmijan pokraj al-Jolanija. Bez trunke ironije dao mu je blistavu potporu bloka: "EU je u potpunosti angažirana u pružanju potpore demokratskoj, (!) mirnoj (!!) i uključivoj (!!!) tranziciji u Siriji". To je uslijedilo samo nekoliko tjedana nakon odluke EU da ublaži sankcije Siriji.

Europljani, naravno, traže nešto od al-Jolanija. Što bi to moglo biti? Brojne europske zemlje prestale su obrađivati ​​sirijske zahtjeve za azilom nakon Assadovog pada, a Austrija je čak počela spremati deportacije ​​sirijskih izbjeglica u Siriju kojom upravljaju džihadisti.

Izvor: Foreign Ministery of Oman, Wikimedia Commons

Žele se riješiti milijuna sirijskih izbjeglica koje žive u Europi otkako je Zapad uništio njihovu zemlju. A zašto se ne bi vratili s takvim "demokratskim", "miroljubivim" i "uključivim" džihadistima na vlasti kod kuće?

Ponavljamo, zapadni imperijalizam je odgovoran za sadašnji kaos. Oni su financirali i naoružavali džihadističke skupine koje sada vrve Sirijom. Ali oni su uvijek prikrivali svoju ciničnu podršku ovom srednjovjekovnom barbarizmu pažljivo njegovanom fikcijom da postoji razlika između onoga što su nazivali 'umjerenim pobunjenicima' i 'fanatičnijim' grupama poput Al Qaide i ISIS-a; a sada, kažu nam, moramo napraviti razliku između onoga što je HTS danas i onoga što je bio nedavno.

U krvoproliću od četvrtka, veliki dio zapadnih medija trudio se održati laž da postoji neka razlika između 'dobrih' islamista s kojima se smiješe i daju izjave zajedno, i onih 'loših' koji provode pogrome. Kažu da ovo nije bila toliko akcija 'vladinih snaga sigurnosti', koliko nesretna neovisna inicijativa 'nasilnih frakcija'.

Ali svi video zapisi pokazuju da su koljači bili odjeveni u vladine uniforme. Čak je bilo slučajeva gdje su tenkovi korišteni za ispaljivanje granata izravno na civilne domove. Ove 'nasilne frakcije' dio su vojske, HTS-a i sustava naoružanih džihadističkih skupina koje sačinjavaju snage na kojima se temelji sadašnji režim.

Al-Jolani je otada najavio "potpunu istragu" ubojstava - on je doista naučio sve fraze koje ugledni političar mora naučiti! Rezultati ove 'operacije češljanja' bili su loši za PR i loši za diplomaciju. Vjerojatno je da al-Jolani nije namjeravao pokrenuti pogrom kada je džihadističke pse poslao u napad na alavitska područja. Ali on nema potpunu kontrolu.

Činjenica jest da je ovo na vlasti samo Al Qaida pod drugim imenom, s figurom u odijelu koja mora da izaziva zaprepaštenja i iritacije za dobar dio džihadističkih redova koji ionako rade što žele.

Što dalje?

Osim onoga što su nazvali "ekscesima" kampanje, al-Jolani i režim vrlo su zadovoljni rezultatima operacije na zapadnoj obali. Ali koji su to rezultati? Nakon što je otprilike 250 boraca ubijeno na obje strane, alavitske milicije su navodno očišćene iz urbanih područja zajedno sa 100 000 civila. Većina će se sakriti na planinskom terenu i gustoj šumi duž obale.

Neće odustati od borbe, a još više će se uvjeriti da je za preživljavanje potrebno uzeti oružje u ruke. Daleko od toga da će umiriti regiju, vjerojatno će potaknuti rast etničkih milicija u obalnim područjima i šire. Prijeti građanski rat.

Oko te krvave zbrke stoje imperijalisti sa svojim noževima naoštrenim da rasparčaju Siriju, a još jedan sukob prijeti pretvoriti Siriju u ratište, klanje i podjele: onaj između Turske i Izraela.

Vidjeli smo veliko licemjerje Europljana – ljupkih liberalnih, humanitarnih Europljana – koji su bez prestanka koketirali s al-Jolanijem otkako je preuzeo vlast. Ali glavna sila iza Damaska ​​sada je Erdogan u Turskoj.

Godinama je igrao oprezno. On je balansirao između Rusije i Sjedinjenih Država kako bi progurao svoje interese. To prije svega uključuje projiciranje turske moći i utjecaja preko njezine granice u Siriju, koristeći grupe poput HTS-a kao posrednike.

U prosincu je Bidenova administracija gotovo sigurno bila svjesna ofenzive i, bez obzira odobravala ju ili ne, nije intervenirala da je zaustavi. Dapače, neposredno prije HTS-ove ofenzive, jedan zapovjednik Slobodne sirijske vojske prisjetio se kako su mu britanski i američki obavještajci rekli: “Sve će se promijeniti. Ovo je tvoj trenutak. Ili će Assad pasti ili ćeš ti pasti.”

Međutim, s Trumpom na vlasti SAD ima potpuno drugačiji ton prema Europljanima, osuđujući "radikalne islamističke teroriste, uključujući strane džihadiste koji su ubijali ljude u zapadnoj Siriji posljednjih dana", dodajući da stoje "uz sirijske vjerske i etničke manjine, uključujući njezine kršćanske, druzijske, alavitske i kurdske zajednice". Sa svoje strane, Trump ne želi ništa više nego otići iz Sirije.

I Izraelci su istupili kao branitelji alavitskog stanovništva. Zamislite, Izrael se buni protiv etničkog čišćenja!

Ovo je licemjerje prvog reda. Izraelski genocid u Gazi, uz potporu SAD-a – koji je odvratio i oslabio glavne Assadove podupiratelje, Iran i Hezbollah – bio je neposredni uzrok pada Assadovog režima. Rat je stvorio povoljne uvjete za HTS koji je tada mogao razbiti vrata trulog Assadovog režima. Izraelski imperijalizam je svojim djelovanjem također kriv za sudbinu s kojom se sada suočavaju Alaviti.

Zapravo, Izrael samo koristi retoriku o 'obrani etničkih manjina' kako bi otimao zemlju u južnoj Siriji gdje je okupirao teritorij izvan Golanske visoravni, pod izlikom da su oni tamo da 'štite' Druze. Nedavni potezi izraelskog režima također uključuju dopuštanje sirijskim Druzima da prijeđu granicu kako bi radili unutar Izraela, koji i sam ima druzijsko stanovništvo na sjeveru zemlje.

Čini se da je postignut dogovor oko Sirije između Izraela i Sjedinjenih Država koji bi Izraelcima omogućio da tamo ostanu na neodređeno vrijeme, vjerojatno kao koncesija Netanyahuu nakon što je Trump prisilio Izraelce da prihvate prekid vatre u Gazi.

Ali izraelske ambicije u Siriji nadilaze samo grabljenje zemlje. Izraelski interesi su zadržati Siriju slabom i podijeljenom, što je u izravnoj suprotnosti s turskom ambicijom da konsolidira vlast HTS-ova režima nad alavitskim i kurdskim područjima.

Prema izvorima koji su razgovarali s Reutersom, Izrael poziva Ruse da zadrže svoje baze u obalnim područjima Sirije, a također lobiraju kod Amerikanaca da ostanu kako bi (citiramo) “obuzdali Tursku”. U nadolazećem sukobu s HTS-om, a iza njih i s Turskom, Ruse vide kao potencijalne saveznike.

Budući da Trump želi pobjeći iz Sirije, on bi mogao podržati ostanak Rusa kako bi pokušali zadržati Tursku i HTS uz nogu. Možda je relevantnije pitanje bi li Rusi uopće htjeli ostati. Oni, međutim, zadržavaju važne baze, upravo u područjima s većinskim alavitskim stanovništvom: zračnu bazu u blizini Latakije, i možda još važnije, vrijednu mediteransku luku u blizini Tartusa. U svakom slučaju, Rusija i Sjedinjene Države zajednički su pozvale na zatvorenu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.

Čini se da u ovom trenutku događaji vode prema daljnjem pogoršanju odnosa i mogućem sukobu unutar Sirije između Turske, Izraela i njihovih posrednika što je činjenica koju sve više komentiraju međunarodni analitičari.

Imperijalizam je zadao užasne agonije narodu Sirije. Ukoliko se ovaj sustav ne sruši diljem Bliskog istoka i svijeta, prijeti strahotama koje čak i nadmašuju postojeće. Masovna ubojstva, etnički sukobi, nove imperijalističke intervencije, raseljavanje, glad i smrt sve su što ovaj sustav nudi.

Radnici i siromašni moraju se ujediniti duž klasnih linija, presijecajući etničke i vjerske podjele, kako bi srušili sve reakcionarne režime koji haraju regijom i izbacili imperijalizam. Socijalistička federacija Bliskog istoka jedina može pružiti nadu da će se okončati muke kojima su ljudi u regiji trajno izloženi.

Tekst je objavljen 13. ožujka 2025.