Odlukom Suda Bosne i Hercegovine da izrekne presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, političke tenzije u zemlji proteklih dana su dostigle novi nivo. Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, a presuda je formalno došla zbog neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika na teritoriji Republike Srpske. Prvostepenom presudom Dodik je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, koju može platiti, i šestogodišnjom zabranom vršenja funkcije predsjednika RS i svih ostalih javnih funkcija od dana pravosnažnosti presude. Ovo je posljedica borbe za vlast koja prijeti da razori Bosnu i Hercegovinu kao državu uspostavljenu Dejtonskim sporazumom. 

Nije ovo prva niti posljednja politička kriza u BiH koja potresa zemlju. Kao i prošlogodišnje usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, i ova politička kriza još jednom ukazuje na licemjernu ulogu imperijalizma koji u sprezi sa frakcijama domaće vladajuće klase sva tri naroda, izaziva podgrijavanje tenzija i konstantno generisanje sukoba i potpirivanje šovinizma među bosanskohercegovačkim narodima. Kao i uvijek prije zbog etničke i kulturne izmiješanosti BiH i zajedničke istorije, i ova kriza neminovno ima uticaj i na širi jugoslovenski prostor. 

Izvor: OHR, Twitter

Ekonomski i strateški interesi imperijalizma

Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda sprovođenje civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik takođe ima zadatak da koordiniše aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji. Iako je Dejtonskim sporazumom okončan građanski rat u zemlji koji je trajao tri i po godine, trideset godina nakon kraja rata, Bosna i Hercegovina je daleko od stabilne i funkcionalne države, a etničke tenzije još uvijek nisu eliminisane. Zemlja je jedinstvena samo na papiru. U stvarnosti, zemlja je podijeljena između tri frakcije vladajuće klase koje imaju ne samo različite poglede na prošlost već često i na budućnost zemlje. Zašto je to tako? 

Nevolje bosanskohercegovačkog naroda su direktan rezultat reakcionarnog razbijanja SFRJ. Iako je razbijanje Jugoslavije bio korak nazad za sve njene narode i federativne republike u ekonomskom, socijalnom i kulturnom segmentu, u etnički izmiješanoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, taj raspad je imao još veći negativan uticaj. U BiH razbijanje zajedničke jugoslovenske države nije dovelo samo do ekonomskih i socijalnih posljedica pljačke društvene imovine i restauracije kapitalizma, već je ovaj proces doveo do etničkog čišćenja i građanskog rata među narodima čije traume ni danas još nisu zacijelile. 

Krvavu ulogu u razbijanju SFRJ nisu odigrale samo domaće snage ratnih profitera i dijelova jugoslovenskog birokratskog aparata, već su u tom kontrarevolucionarnom procesu brisanja tekovina Jugoslovenske revolucije učestvovale i sile američkog i evropskog imperijalizma. Posebno reakcionarnu ulogu je odigrao njemački imperijalizam aktivno podržavajući separatizam Slovenije i Hrvatske iako su znali da takva politika može zapaliti bure baruta koje je gurnulo jugoslovenske narode u bespotrebni bratoubilački rat. Iz ovog rata, korist su izvukli samo domaći tajkuni i njihovi imperijalistički sponzori širenjem svojih sfera uticaja, pristupom našim prirodnim resursima i novom tržištu koji je dao malo dodatnog prostora za širenje evropskog kapitala na istočnu Evropu tokom 1990-ih.

Izvor: Vikipedija

Kada su imperijalisti zaključili da su se narodi u BiH dovoljno međusobno ubijali, onda su odlučili da je vrijeme za mirovni sporazum i etničku podjelu zemlje. Ovaj sporazum nije imao za cilj niti je mogao dovesti do istinskog pomirenja među narodima niti do stvaranja iole funkcionalne i stabilne kapitalističke države. Podjelom na dva entiteta pod patronatom imperijalizma, zemlja je ostavljena u stanju “hladnog sukoba”, a imperijalizmu je dala izgovor da su oni jedini garant opstanka jedinstvene države.  

Da bi takvo stanje održavali u nedogled, formirana je funkcija Visokog predstavnika za BiH. Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem se Visoki predstavnik proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje sponzorišu i vode proces implementacije mira, kasnije je dalje razradilo njegov mandat.  Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor PIC-a, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i Dejtonski mirovni sporazum kao i raspoređivanje međunarodnih vojnika u Bosni i Hercegovini.

Na osnovu takozvanih Bonskih ovlašćenja, Visoki predstavnik može donositi amandmane na ustave u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, zakone i njihove izmjene i dopune, kao i smjenjivati političke funkcionere i državne službenike.

Ono za šta je osuđen Milorad Dodik jeste upravo neizvršavanje odluka Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Budući da su te radnje kriminalizovane tek 02. jula 2023. Dodik i vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika RS su prve osobe koje su teretili za nepostupanje po naredbi Visokog predstavnika međunarodne zajednice, vrhovnog autoriteta u zemlji. Naime, Šmit je 01. jula 2023. nametnuo izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine dodajući član 203a prema kojem je neizvršavanje njegovih presuda krivično delo. U odluci je navedeno da Zakon stupa na snagu 02. jula 2023. i „objavljuje se na službenoj internetskoj stranici Kancelarije visokog predstavnika te se odmah objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine." Propisao je da je funkcioner na bilo kom nivou vlasti u BiH kriv ako ne sprovede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Pet dana kasnije, 07. jula 2023. Milorad Dodik je potpisao ukaz o izmjeni zakona, prethodno usvojenog u entitetskoj skupštini, da se ubuduće neće objavljivati odluke Visokog predstavnika. Dodik je imenovanje Šmita za Visokog predstavnika proglasio nelegitimnim jer njegovo imenovanje u Vijeću sigurnosti UN nije podržano od strane Rusije i Kine.

Ovaj pritisak da se Dodik osudi treba staviti u širi kontekst a ne samo njegove pozive na secesiju RS i nepoštovanje institucija BiH. Inače, Dodik, bliži saradnici kao i kompanije povezane sa njegovom porodicom su pod sankcijama Bajdenove administracije. SAD su ovo opravdale Dodikovim kriminalnim radnjama, iako je jasno da su i drugi političari u BiH ogrezli u kriminalne radnje i da javne resurse koriste za lično bogaćenje. Izvjesno jeste da je Dodik sankcije dobio i iz razloga što se pokušavao povezati sa Putinom u Rusiji.

Već smo ranije pisali da se EU imperijalizam od početka rata u Ukrajini 2022. pokušava jače nametnuti i zaokružiti prostor BiH kao isključivo svoje interesne zone i tako spriječiti uticaj ruskog i kineskog imperijalizma kojemu se Dodik nudi što bi moglo destabilizovati EU interese u ovom dijelu Balkana. Tu je i aktuelna trka oko litijuma i rijetkih metala čijim bi pravom na eksploataciju od strane EU, posebno njemačkog kapitala, pokušao uhvatiti konkurentnost sa američkim i kineskim kapitalizmom. Dodik je već rudarenje rijetkih metala na području RS nudio Kinezima a posljednja najava govori da je Mađarska zainteresovana da njene kompanije dobiju koncesiju na to. 

Znajući sadašnje turobno stanje evropskog kapitalizma, različitih nacionalnih i ekonomskih interesa zemalja unutar EU bloka i Trampovim pregrupisavanjem svjetskog kapitalističkog poretka, politička eliminacija Dodika bi mogla značiti pokušaj da se mađarska istisne iz BiH, a na mjesto Dodika postavi neko ko je servilniji i manje svojeglav na imperijalističkom povocu. Istiskivanje mađarskog uticaja iz BiH treba posmatrati kao pokušaj suzbijanja prvenstveno uticaja Kine jer je Mađarska posrednik uticaja kineskog imperijalizma u Evropi. Poznato je da Kina u Mađarskoj ulaže u proizvodnju električnih automobila i litijumskih baterija kako bi preko Mađarske izbjegla carine EU. Prema riječima mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Sijarta ta ulaganja polovinom prošle godine su dostigla cifru od oko 16 milijardi evra.

Izvor: bl-portal.com

Ne treba iz perspektive izbaciti niti politička dešavanja i nova pregrupisavanja na svjetskom i evropskom tlu koja se nekim dijelom lome i preko BiH. Različiti imperijalistički interesi se pokušavaju ostvariti preko povezivanja sa dijelovima vladajuće klase, bilo u Federaciji BiH ili u Republici Srpskoj, koji su spremni da iz svog interesa za profitom budu uslužni imperijalizmu i dobiju dio profitnog kolača. Tokom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva BiH Željko Komšić je izjavio da su se globalni međunarodni odnosi izmijenili i da je vrijeme da političari probosanske orijentacije to shvate i uhvate korak sa svjetskim odnosima koji se iz temelja redefinišu pred našim očima. U tom svjetlu treba posmatrati posljednjih godina Dodikovo povezivanje i podršku usponu desnice širom Evrope. Od podrške Slobodarskoj partiji u Austriji, ekonomskih i političkih veza sa Orbanom, pozivu Srbima u Njemačkoj da svoj glas daju Alternativi za Njemačku, preko otvorenog dodvoravanja Trampu i očekivanju da nova američka administracija ima drugačiji odnos prema BiH. Dodik se čak uporedio sa rumunskim političarem Đorđeskuom kome je EU i rumunski establišment poništio izbornu pobjedu i onemogućio ponovnu kandidaturu. Nije isključeno da Dodik pokušava da na ovome talasu mogućeg raspada evroatlantskih ugovora i desničarskog euroskepticizma, pokušava povezati i potencijalno otcjepljenje Republike Srpske od ostatka Bosne i Hercegovine. Formiranje novih desnih vlada širom Evrope koje ne mare za ustaljeni međunarodni poredak i evroatlantske saveze koji su garant ovakvog uređenja BiH bi mu svakako odgovaralo. 

Presuda Dodiku potpuno raskrinkava i tridesetogodišnju mantru vladajuće klase u BiH o nezavisnosti zemlje. Prije se može govoriti o protektoratu ili polukolonijalnom statusu zemlje čiji vrhovni vladar nisu zajedničke buržoaske institucije već glavnu riječ vodi nedemokratski izabrani Visoki predstavnik koji vlada kao kolonijalni upravnik koga postavljaju i podržavaju imperijalističke sile. Ovakva funkcija više podsjeća na vladavinu imperijalističkih država afričkim i azijskim kolonijama sa kraja 19. i prve polovine 20. vijeka prije perioda kolonijalnih revolucija.

Vidimo da su sve tlapnje „međunarodnih“ predstavnika o demokratskim pravima i vrijednostima licemjerje i mrtva slova na papiru u onome trenutku ugrožavanja ekonomskih i političkih interesa zapadnog imperijalizma.

Dodik na braniku ličnih profiterskih interesa

U drugim kapitalističkim državama, osuda jednog funkcionera od strane sudske vlasti državnog aparata ne bi podigla ovakvu halabuku. Međutim, zbog etničke izmiješanosti, posljedica rata i komplikovanog dejtonskog uređenja države sa Visokim predstavnikom kao nedemokratski izabranim vrhovnim arbitrom zakona u zemlji, ovakva presuda političke napetosti podiže na nivo nacionalne ugroženosti. 

Dodik je presudu dočekao mitingom pristalica u Banjoj Luci i kao iskusan demagog tu presudu je iskoristio kako bi sve predstavio kao napadom na „Republiku Srpsku i srpski narod u cjelini“. Ovu situaciju pokušava iskoristiti i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je odmah doletio u Banja Luku kako bi se patetično prikazao kao faktor smirivanja tenzija. U stvarnosti se radi o pokušaju skretanja pažnje sa studentskih protesta u Srbiji protiv njegovog režima i predstavljanjem svega kao napadom na srpski narod sa obe strane Drine.

Iako u Dodikovoj politici nema niti zrno progresivnosti, mora se priznati da njegova igra da on ima demokratski legitimitet za razliku od Visokog predstavnika u neku ruku i jeste tačna. Iako Dodik vlada mafijaškim metodama u RS od 2006. godine, on je ipak izabran na nekim izborima kao predstavnik bosanskih Srba i s te strane on može igrati na kartu barem farse od demokratije za razliku od Visokog predstavnika kojeg nije birao niko u BiH a u isto vrijeme on može svakoga da smijeni ako ne radi po diktatu imperijalizma.

Izvor: radiosarajevo.ba

Odmah nakon presude, Dodik je naložio svojoj koaliciji koja ima većinu u Narodnoj skupštini RS da usvoji niz zakona kao reakciju na odluku Suda BiH. Narodna skupština RS je odbacila presudu Suda BiH u slučaju Dodika i proglasila je neustavnom i kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zatim su izglasana četiri zakona kojima se namjeravaju neprimjenjivati zakoni i zabranjuje djelovanje vanustavnih institucija BiH. Navedeno je da se Zakon o Sudu BiH, Zakon o Tužilaštvu BiH, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH i Zakon o Agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) tj. zajedničkoj policiji, neće primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske. U dopuni Krivičnog zakonika RS uvodi se novo krivično djelo - nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa RS. Ovo u stvarnosti znači da se zabranjuje rad preko službenika iz RS koji rade u zajedničkim institucijama BiH. Nepovinovanje ovome zakonu bi dovelo do zatvorske kazne od 6 mjeseci do 5 godina. Dodatno je donesen i zakon o "stranim agentima" kojim se pokušava ograničiti rad nevladinih organizacija. Dodik pokušava predstaviti kako su samo te organizacije koristile sredstva USAID-a, iako su većinu tih sredstava od oko 402 miliona dolara u BiH upravo najvećim dijelom potrošile entitetske institucije.

Iako su ovi zakoni od bošnjačkih i bosanskih političkih partija proglašeni kao pravna secesija RS, ipak treba podsjetiti da ovo nije prvi put da vlasti entiteta RS donose ovako dramatične i pompezne zakone koji se kasnije zbog odustajanja predlagača, tj. Vlade RS i mogućnosti da više instance ove odluke ponište zbog povrede vitalnog nacionalnog interesa, uopšte ne primjenjuju. Sprovođenje ovih zakona bi de facto moglo biti posmatrano kao državnim udarom na dejtonsko uređenje BiH. Ostaje da se vidi da li je Dodik spreman da ide tako daleko što nije isključeno ako je procijenio da evropski i američki imperijalizam imaju druge važnije fokuse od Bosne i Hercegovine. Upitno je da li Dodik ima podršku naroda u RS, pa čak i svojih pristalica, da krene u ovakav politički avanturizam da bi sačuvao svoju ličnu poziciju moći. Isto tako, ovo je i oprobana Dodikova taktika podizanja tenzija i uloga u pregovorima kako bi suparnici popustili a on dobio šta želi. U isto vrijeme kada su se ovi zakoni donosili u Narodnoj skupštini, Dodik je u više navrata pozivao na dijalog političare iz Federacije BiH. 

Dodik ovu presudu pokušava iskoristiti na dva načina. Prvo za cilj ima podizanje uloga pregovora sa imperijalizmom i pritiska na Sud BiH kako bi se nakon žalbe odbrane presuda u drugostepenom postupku korigovala u njegovu korist. Drugo, ovo za cilj ima jačanje njegove političke pozicije u slučaju da se presuda zaista sprovede i bude mu zabranjen politički rad u narednim godinama. Lažno se predstavljajući kao branilac interesa srpskog naroda u BiH on demagoški eksploatiše stvaran antizapadni i antiimperijalistički osjećaj među većim dijelom bosanskih Srba kojima iz svijesti još uvijek nije izbrisano NATO bombardovanje srpskih položaja 1995. i bombardovanje SR Jugoslavije 1999. Svako naredno miješanje stranog faktora u odnose unutar BiH i insistiranje da se jedinstvo BiH sprovede odozgo od strane bošnjačkih i bosanskih političara uz pomoć imperijalizma će kod bosanskih Srba izazvati zbijanje nacionalističkih redova iza političkog gangstera kao što je Milorad Dodik i dozvoliće mu daljnju manipulaciju strahom i predstavljanjem sebe kao jedine garancije opstanka srpskog naroda u  BiH. 

U svakom slučaju, Dodik će ovakvu situaciju političke nestabilnosti i izbacivanje svog SNSD-a iz koalicije na državnom nivou iskoristiti za jačanje svoje pozicije i vezanje koalicionih partnera za svoju stranku. Inače SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) je izbačen iz vladajuće koalicije kako je navedeno zbog pokušaja blokade usvajanju evropskih zakona i niza odluka zajedničkih institucija oko Evropske Unije. Očigledno Dodik radi na tome da pokuša ovaj proces zaustaviti i time ojačati svoju poziciju unutar BiH i postaviti se kao direktniji eksponent ruskog i kineskog uticaja u neposrednom EU dvorištu i sferi uticaja.

Izvor: bljesak.info

Percipirajući da bi ga udaljavanje od javnih funkcija moglo oslabiti unutar SNSD političkog kartela, on je već u prvi plan počeo isticati svog sina Igora Dodika koji bi trebao nastaviti dinastiju vladavine Dodika RS-om i sopstvenom partijom. Jasno da iza svih patriotskih floskula stoji samo lična korist porodice Dodik, njihovih saradnika i profiti kapitalista bliskih vladajućem režimu koji su zapravo pravi vladari Republike Srpske i sve institucije služe u njihovu korist a ne radnog naroda u RS. Dok je Dodik sa bine vrijeđao i pljuvao političke protivnike, u RS je najavljeno ponovno poskupljenje struje od jula 2025. Iako je već poskupila početkom godine. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da porodica Dodik u svom vlasništvu i tajkuna bliskih njemu ima preko 60 firmi i kompanija.

Treba istaknuti koliko je Dodikovo histerisanje oko aktuelne presude takođe i vrhunski primjer licemjerstva kapitalističkih političara. Kada je 1999. od strane tadašnjeg Visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa sa pozicije predsjednika RS uklonjen Nikola Poplašen, bilo je to obrazloženo odbijanjem Poplašena da imenuje upravo Milorada Dodika na mjesto premijera RS. Dodik je tada kako bi se dočepao vlasti sproveo odluku o smjeni Poplašena i nije mu smetala odluka Visokog predstavnika. Dodajmo da je Dodik tada bio liberalna uzdanica i političar podržan od Zapada koji je trebao biti protivteža nacionalističkoj politici Srpske demokratske stranke. 

Vidimo da je Dodik političar bez ikakvih ideoloških, političkih i moralnih principa. Jedina konstanta njegove vladavine je odbrana opljačkanog bogatstva od radnog naroda u RS. Njegov tobožnji antiimperijalizam i borba za pravdu su samo dimna bomba iza koje stoje lični interesi ostanka na vlasti pod svaku cijenu.

Jedino rješenje

Proteklih dana ova presuda je kod većeg dijela bošnjačkog naroda i pristalica jedinstvene BiH izazvalo odobravanje i radost. Ovo je donekle razumljivo ako se u obzir uzme Dodikova često zapaljiva retorika zagovaranja secesije RS, šovinističke tirade prema Bošnjacima i negiranje masovnog zločina VRS nad bošnjačkim muškarcima i civilima u  Srebrenici 1995. Ali teško da će ova presuda nametnuta od strane imperijalizma dovesti do jedinstva naroda u BiH i jačanja osjećaja svih naroda da BiH posmatraju kao svoju zemlju. 

Ovo će dovesti samo do jačanja nacionalnih antagonizama između naroda u BiH, povlačenje sve tri frakcije vladajuće klase BiH u različitim smjerovima i trkom za profitima. Pokušaj nametanja centralizacije i odluka pod pritiskom imperijalizma koji se trenutno oslanja na većinski bošnjački narod i njihovu težnju za jedinstvenom BiH, i probosanske političke partije, neće dovesti do stabilnosti a kamoli do prosperiteta zemlje. Takva politika će dovesti samo do grupisanja srpskih i hrvatskih masa oko Milorada Dodika i Dragana Čovića koji će od toga biti jedini čiji će džepovi biti još puniji, a radni narod u oba entiteta sve jadniji i siromašniji bez ikakve perspektive dostojanstvenog života. 

U takvoj konstelaciji političkih i društvenih snaga možemo očekivati novo manevrisanje i balansiranje imperijalizma oprobanom taktikom “zavadi, pa vladaj”, privremene političke saveze ali i sukobe domaćih političara zavisno od interesa i potrebe za podjelom plijena preko zajedničkih državnih institucija. Ovakva situacija će odgovarati imperijalizmu kako bi mogao zagovarati stalno tutorstvo nad BiH. 

Presudu je sa odobravanjem dočekao i jedan dio srpskog naroda kojemu je dosta vladavine Milorada Dodika. I ovaj osjećaj je razumljiv. Skoro dvadeset godina vladavine Milorada Dodika koja je uništila i dalje uništava sve čega se dotakne je dio ljudi s razlogom otuđilo od režima. Privatizacije, izvlačenje novca i vrijednosti iz javnih preduzeća, pljačka prirodnih resursa od strane domaćih i stranih kapitalista, kolaps javnih usluga i infrastrukture, demografski kolaps, sve veće bogatstvo Dodika i korumpiranost režima je realno stanje u Republici Srpskoj. 

Ali da će ova presuda oslabiti Dodikov režim? Čak i ako se to dogodi, da li opozicione partije stvarno predstavljaju alternativu njegovom režimu? Do sada nisu pokazale nikakvu suštinsku razliku. Ako se i nude kao alternative, ne znači da će to biti kada dođu na vlast. I Milorad Dodik je bio liberalna nada početkom 2000-ih, a kada se dočepao vlasti okrenuo je ploču i zaigrao na kartu nacionalizma kako bi prikrio stvarno grozno ekonomsko i socijalno stanje u kojem živi radnička klasa i omladina u RS. Pravednije bi bilo da se sa Dodikovim kriminalnim režimom obračunaju mase u RS i presude mu onako kako i zaslužuje.

Izvor: mondo.ba

Insistirati da se imperijalističko nametanje i miješanje nastavi znači svjesno ili nesvjesno biti spreman na političku represiju svakoga ko ne odgovara interesima imperijalističkih sila. Kada bi se u nekoj potencijalnoj situaciji dogodilo da na vlast u BiH ili nekom njenom dijelu ustoliči neka progresivna ili ljevičarska vlada i zamislimo da takva vlada krene donositi i provoditi mjere u korist radnika u BiH, ali to ne bude po volji imperijalizmu pa preko Visokog predstavnika odluči na njeno uklanjanje. Naznaku toga smo mogli vidjeti tokom Tuzlanske pobune 2014. kada je tadašnji Visoki predstavnik Valentin Incko bio spreman da traži od austrijske vlade da pošalje vojsku kako bi ugušila masovnu pobunu. Dakle, ovo nam pokazuje da se borba protiv domaće vladajuće klase u oba entiteta ne može odvojiti od borbe protiv imperijalizma. Sa druge strane, borba protiv imperijalizma u današnjoj BiH se ne može voditi zasebno od istovremene borbe protiv sluga stranog kapitala kao što su Dodik i njegovi pandani u ostala dva naroda. Obe strane su jednako ujedinjene u represiji i eksploataciji bosanskohercegovačkih radnika kao i resursa zemlje.

Mi, revolucionarni komunisti se zalažemo za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, da bi ostvarili ponovno jedinstvo bosanskohercegovačkih naroda i povezali zajedničko tkivo društvene zajednice razorene ratom i etničkim podjelama, moramo u prvi plan staviti materijalne interese radničke klase na kojoj počivaju svi ekonomsko-društveni segmenti današnje BiH. Samo političko ujedinjenje radnika može dovesti do perspektive zajedničke borbe protiv imperijalističkog tutorstva nad BiH, ali i borbe protiv njihovih domaćih slugana iz sva tri naroda.

Čak i kad bi se hipotetički ostvarila ideja unitarne i građanske Bosne i Hercegovine na kapitalističkim osnovama ona ne bi riješila niti krizu funkcionisanja BiH a kamoli nacionalno pitanje. Ovakva unitarna BiH na kapitalističkim odnosima i dalje bi generisala ekonomsku, socijalnu i političku krizu koju bi stranke na vlasti kanalisale u stvaranje institucionalnih kriza i izazivanje istih nacionalističkih i šovinističkih tenzija kojima svjedočimo i danas. 

Produbljivanje svjetske kapitalističke krize i nova politička pregrupisavanja imperijalističkih sila će se neminovno prelijevati na perifernu državu kao što je BiH koja je potpuno zavisna od ekonomskih i političkih tokova u kapitalističkom centru. To će izazivati nove turbulencije unutar zemlje. Već sada vidimo pad izvoza za 4,32% iz BiH tokom 2024. u odnosu na 2023. godinu. Razlog ovome leži u krizi evropske ekonomije i smanjenju ekonomske aktivnosti u EU koja čini glavne trgovinske partnere BiH. Ovo će pružiti i mogućnost zaoštravanja klasne borbe i mogućnost pojavljivanja masovnih pokreta i u BiH. Već smo početkom ove godine vidjeli najave štrajkova u različitim privrednim sektorima, protest protiv rasta cijena u Zenici kao i svejugoslovenska kampanja bojkota trgovina.

Za radničku Bosnu i Hercegovinu!

Istinska ujedinjena Bosna i Hercegovina se može ostvariti jedino kroz zajedničku borbu radnog naroda BiH za drugačije socijalne odnose koji uključuju eksproprijaciju resursa i bogatstva koje su prisvojili imperijalisti i njihovi lokalni pajtaši nakon razbijanja Jugoslavije. Samo nacionalizacijom glavnih poluga privrede može se izgraditi planska ekonomija pod radničkom kontrolom i upravljanjem koja bi dovela do izgradnje novih fabrika, infrastrukture, bolnica, škola, i garantovanje poštovanja radničkih prava, socijalnu sigurnost i kulturni napredak.

Ovakva radnička država bi omogućila dostojanstven život svakog radnog čovjeka kao i poštovanje i upražnjavanje svih nacionalnih i kulturnih prava bosanskohercegovačkih naroda, a u isto vrijeme stvorila novu političku zajednicu koja bi dobrovoljno bila iznad partikularnih etničkih interesa i onemogućila manipulacije imperijalističkih sila i njihovih slugana u formi frakcija domaće kapitalističke klase. Ovakav socijalni program bi vezao radni narod uz jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. 

Nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini može se riješiti jedino u okviru šire jugoslovenske tvorevine bazirane na nacionalnoj jednakosti koja će Bošnjacima garantovati sva nacionalna i kulturna prava i obezbijediti im funkcionalnu centralizovanu državu, a Srbima i Hrvatima vratiti povjerenje u multinacionalnu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu time što će ponovo biti izbrisane granice sa Srbijom i Hrvatskom.

Izvor: banjaluka.net

Na političkoj sceni u BiH ovakva politička opcija koja se zasniva na antiimperijalizmu i radničkom internacionalizmu se tek treba izgraditi, a Revolucionarni komunistički savez je to preuzeo da uradi za vrijeme naših života. Istorija nam pokazuje da je to moguće. Borba jugoslovenskih komunista, uz sve staljinističke greške, je jugoslovenskim narodima pokazala put kako zajednička borba protiv imperijalističke okupacije i domaćih izdajnika povezana sa socijalističkom revolucijom može stvoriti temelje ne samo za miran život jugoslovenskih naroda već i stvoriti uslove za bolji život i društveni napredak.

I sadašnje okolnosti nam dokazuju koliko su jugoslovenski narodi međusobno povezani. Studentski pokret u Srbiji je izazvao simpatije širom jugoslovenskog prostora. Skupovi podrške studentima i narodu u Srbiji održani u Banjoj Luci i Sarajevu pokazuju da omladinu i radnike muče isti ekonomski i socijalni problemi i da državice nastale razbijanjem Jugoslavije ne nude nikakvu perspektivu boljeg života. Isto tako, ovo nam govori da mladim generacijama radnika i omladine dominacija nacionalizma i zatvorenosti u okviru svojih etničkih zajednica ne pruža nikakvo rješenje za egzistencijalne probleme svakodnevnog života pod kapitalizmom na Balkanu i ostatku svijeta. Ovo i potvrđuje našu orijentaciju ka građenju jugoslovenske komunističke organizacije.

Za novu borbu, vratimo se riječima Deklaracije ZAVNOBIH-a sa Drugog zasjedanja održanog 1944. u Sanskom Mostu u kojoj stoji:

U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.

Oličena u narodno-oslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-u zajamčuje:

Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina.

Ne možemo i ne želimo da sat istorije vratimo nazad. Naša snaga leži u istorijskom iskustvu prošlih zajedničkih borbi iz kojega sadašnji revolucionarni komunisti moraju izvući iskustva i zaključke. Za buduće borbe bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog radnog naroda, za zajednički život u miru i napretku, potrebno je ujedinjenje na klasnoj osnovi. Predrasudama, političkim tenzijama i etničkim podjelama u pokornosti nas drže imperijalizam i njima uslužna domaća kapitalistička klasa. Samo klasno jedinstvo može razbiti ove lance!