Diljem Hrvatske već se mjesecima odvijaju štrajkovi u dječjim vrtićima što je nezabilježen slučaj u novijoj povijesti, ali ne i iznenađenje. Pokretač ovih štrajkova, sindikat SOMK (Sindikat obrazovanja, medija i kulture), još je u prošlom desetljeću prosvjedima ukazivao na neodrživu situaciju u vrtićima.Aktualna kriza kapitalizma i inflacija ovu su situaciju dodatno pogoršali do točke ključanja i stupanja u štrajk.
Da je radnička klasa u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja, koju mahom čine žene, potplaćena, potkapacitirana, rastegnuta i iscrpljena, bilo je jasno još prije 10-ak godina. SOMK je tih godina prosvjednim akcijama u Zagrebu upozoravao na nepoštivanje i neprovođenje Državnog pedagoškog standarda (DPS) koji propisuje broj djece u grupama te prostorne i materijalne uvjete rada. Prevelik broj djece po odgajatelju, nedostatak sredstava za rad, neadekvatni prostori, visoka razina stresa, fizičkog i psihičkog napora te niske plaće - to su bila obilježja rada u vrtićima 2018., u godinama prije pandemije i aktualne inflacije. Ova su obilježja nastala kao posljedica rezova i mjera štednje nakon krize 2008. Dakako, temeljni problemi i zahtjevi za povećanje plaća i drugih prava putem kolektivnih ugovora nisu nestali, pa se čitava borba prebacila i u ovo desetljeće.
 |
| Izvor: SOMK |
SOMK je 2024. godinu započeo ofenzivno - potpisivanjem niza kolektivnih ugovora u vrtićima po čitavoj Hrvatskoj, od Slavonije do Dalmacije. Tamo gdje radi bezobrazluka i nemara gradskih vlasti nije išlo, odlučno se krenulo u mirenje i štrajk. Prvi takav slučaj izbio je u Vrsaru nakon što je Općina odbila kolektivno pregovaranje kojima bi se radnicama povećale plaće. Sve radnice stupile su stoga 6.5. u štrajk nakon demokratskog referenduma; nužna njega i skrb nad djecom su se nastavili provoditi, ali odgojno-obrazovni rad ne. Istog dana iz istog razloga krenulo se i u štrajk u Slunju, a onda 13.5. i u Biogradu na moru.
Gradske i općinske vlasti pokušavale su od samog početka slomiti štrajkove raznim metodama; u Vrsaru, gdje je na vlasti liberalni IDS, sindikalisticama nisu dozvoljavali ulazak u vrtić, u Slunju je HDZ-ova vlast nastojala maksimalno ocrniti sindikat i štrajk, dok je u Biogradu HDZ-ova vlast prijetila privatizacijom, zatvorila štrajkašice u malenu prostoriju, tužila štrajk Županijskom sudu i nekima dijelila otkaze.
Istovremeno, radnicama u štrajku stizale su poruke potpore (i posjete) radnica iz drugih vrtića u Hrvatskoj, sindikata iz drugih djelatnosti, uključujući i neke inozemne, te roditelja i lokalnih zajednica koje su se solidarizirale sa štrajkom unatoč pokušajima vlasti da okrenu roditelje protiv radnica u štrajku. U sva tri grada organizirali su se i prosvjedi ujedinjenih radnica.Vladajuća klasa koja je računala da su tete u vrtićima plašljive jer su žene prevarila se. Plemenitost zanimanja ne znači i bojažljivost karaktera. Naprotiv! Unatoč svim pritiscima i podvalama radnice su ostale nepokolebljive.
Borba se isplatila. Prvi je 7.6. popustio Slunj gdje su gradske vlasti nakon mjesec dana štrajka pristale povećati plaće, iako bez potpisivanja kolektivnog ugovora, već uz potpisani Sporazum o konkretnom povećanju plaća. Potom je 12.6. popustio i Vrsar, uz potpisani kolektivni ugovor. U Biogradu na moru štrajk i dalje traje jer se HDZ-ov gradonačelnik i dalje oglušuje na zahtjeve radnica, čak i nakon što mu je tužba na sudu neslavno propala.
Treba dodati i da su tijekom trajanja ovih štrajkova potpisani kolektivni ugovori u još nekim gradovima u kojima su vlasti očito bile poučene odlučnošću SOMK-a i primjerom borbenih štrajkašica iz Vrsara, Slunja i Biograda na moru.
Aktualni štrajkovi u vrtićima uklapaju se u val ofenzivnih štrajkova koji su zapljusnuli RH i Europsku uniju zadnjih nekoliko godina. Sudski službenici u cijeloj državi, riječki i zadarski vatrogasci, Ceste Šibenik, zagrebačka i riječka Čistoća - samo su neki primjeri ofenzivnih štrajkova u Hrvatskoj u inflacijskim godinama. Ovakav razvoj događaja jasno ukazuje na buđenje klasne svijesti i odbijanja radničke klase da više trpi, steže remen i sanira krizu koju izaziva sam kapitalizam radi svoje nesposobnosti unaprjeđenja proizvodnih snaga. U očima borbenih radnika i radnica, mjerama štednje preko njihovih leđa je odzvonilo.
Neka borbe radnica u vrtićima dodatno inspiriraju svu naprednu omladinu, mlade radnike i radnice u zadatku izgradnje revolucionarne komunističke partije koja će se pojaviti kao subjektivni faktor korjenitog društvenog preobražaja u interesu svih radnih ljudi.
