U posljednja 24 sata Rusija je dala niz važnih saopštenja u vezi sa ratom u Ukrajini: djelimična mobilizacija koja pogađa 300.000 ljudi, referendumi na teritorijama koje je okupirala Rusija u Ukrajini o njihovom pripajanju Rusiji, strože kazne za zločine vezane za nesluženje vojnog roka i upozorenje da će Rusija upotrijebiti „sva sredstva koja su joj na raspolaganju“ da zaštiti svoj teritorijalni integritet.

U televizijskom obraćanju, koje je prvobitno bilo zakazano za 20. septembar uveče, ali je naposlijetku odloženo za 21.septembar, predsjednik Vladimir Putin najavio je djelimičnu mobilizaciju u Rusiji. Ovo je značajan korak koji ima za cilj da riješi glavnu rusku slabost u ratu u Ukrajini: njenu ograničenu količinu ljudstva.

Nakon saopštenja uslijedila je unaprijed snimljena izjava ruskog ministra odbrane Šojgua. Detalji mobilizacije su sljedeći: biće pozvani samo rezervisti „koji su služili u oružanim snagama, imaju određena vojna znanja i relevantno iskustvo“. Šojgu je dodao da će mobilizacija početi sa onima „sa borbenim iskustvom“. Pozvani će imati isti status i plate kao i vojnici po ugovoru, što takođe znači da ne mogu da odu dok se ne završi „specijalna vojna operacija“ u Ukrajini.

Putin je najavio i referendume ne samo u Donjecku i Lugansku, već i u Hersonu i Zaporožju, o pitanju prisajedinjenja Ruskoj Federaciji. Oni će se održati između 23. i 27. septembra, a Putin je, naravno, rekao da će „podržati njihovu odluku o njihovoj budućnosti“.

Dan ranije, Duma je požurila sa donošenjem zakona koji predviđaju oštre zatvorske kazne za niz zločina vezanih za vojnu službu: nepoštovanje naređenja, odsustvo bez dopusta, dezerterstvo, dobrovoljna predaja itd. Izvršenje ovih zločina „tokom mobilizacije ili vanrednog stanja, tokom ratnog perioda“ smatraće se otežavajućom okolnošću. Ovo je zamišljeno kao pretnja novomobilisanim trupama da se povinuju naređenjima.

Šta to znači?

Putin se obratio i čelnicima vojnoindustrijskog kompleksa, naloživši im da ubrzaju proizvodnju vojne opreme.

Objašnjavajući ove odluke, Putin je rekao da se Rusija bori protiv „cijele zapadne vojne mašinerije“.

„U realnom vremenu, koristeći savremene sisteme, avione, brodove, satelite, strateške dronove, NATO vrši izviđanje širom juga Rusije“, rekao je on. On je posebno pomenuo pitanje da Zapad isporučuje Ukrajini rakete dugog dometa: „Stalno čujemo prijetnje našoj zemlji... Neki neodgovorni političari na Zapadu ne samo da govore o planovima za organizovanje snabdijevanja Ukrajine ofanzivnim naoružanjem dugog dometa – sistema koji će dozvoliti udare na Krim i druge regione Rusije – takvi teroristički udari, uključujući i korišćenje zapadnog oružja, već se dopremaju na pogranična naselja Belgorodske i Kurske oblasti. Osvrćući se konkretno na nuklearno oružje, Putin je jasno upozorio: „Ako je njen teritorijalni integritet ugrožen, Rusija će upotrijebiti sva sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Ovo nije blef.“

Jasno je da je ukrajinska ofanziva na frontu u Harkovu, koja je rezultirala ruskim porazom , razotkrila je glavnu slabost sa kojom se Putin suočava u ovom ratu: ograničen broj vojnika koji je rasporedio. To je bio faktor sve vrijeme, ali se situacija pogoršala sa zapadnim isporukama raketnih bacača i artiljerijskog oružja, posebno HIMAR-a. Ovo nije dovoljno da se preokrene ruska superiornost u vatrenoj moći, ali je omogućila Ukrajincima da udare ruske operacije s leđa.

Izvor: War Mapper

Ograničeno raspoređivanje trupa (oko 170.000) od strane Rusije bilo je dizajnirano da obuzda uticaj rata u Ukrajini. Nazvavši je „specijalnom vojnom operacijom“, Putin je želio da ostavi utisak da će ovo biti kratkotrajna, ograničena afera i da izoluje javno mnjenje od rata.

Poslije ofanzive u Harkovu, to više nije bilo održivo. Potpuna mobilizacija bi nosila važne političke rizike za Putina. Ako se rat produži i broj vreća sa leševima koji se vraćaju sa fronta počne da se gomila, onda će protivljenje ratu neminovno rasti među porodicama vojnika. To je razlog zašto se odlučio samo na djelimičnu mobilizaciju.

Računica je da će 300.000 vojnika, što će skoro utrostručiti sadašnji broj, biti dovoljno da postigne svoje ciljeve u Ukrajini, dok će u isto vrijeme ograničiti potencijalne političke implikacije u smislu protivljenja naroda ratu ako stvari krenu naopako. Dalje, radi se o ljudima sa određenim vojnim iskustvom kojima neće biti potreban dug period obuke. Neki od njih se mogu koristiti u logističkim zadacima i za zaštitu pozadine, čime se oslobađaju vještije i profesionalnije trupe da se nose sa pravim borbama na liniji fronta.

Odluka o održavanju referenduma u četiri regiona ima dvostruku svrhu. S jedne strane, kada se ovi regioni pripoje Ruskoj Federaciji, status rata se mijenja. Ako Ukrajina bude dalje napredovala ili bombardovala ove teritorije, to će se smatrati agresijom na rusku teritoriju. Takođe će omogućiti da se regularnije formacije ruske vojske rasporede u ovim oblastima kako bi se oslobodilo više snaga za ofanzivna dejstva.

Drugo, Putin je morao da uvjeri stanovništvo i zvaničnike u ovim regionima da je Rusija tu da ostane i da neće pobjeći kao što se desilo u Harkovskoj oblasti. Ukrajinska vlada je zaprijetila teškim posljedicama onima koji su sarađivali sa ruskim snagama, a nekoliko je već ubijeno. Ovi referendumi će donekle uvjeriti ove zvaničnike, na koje se Rusija oslanja da vode civilnu administraciju.

Naravno, ti referendumi će se održati pod oružanom okupacijom i usred rata. To ne mijenja činjenicu da će veliki dio onih koji ostaju u ovim regionima vjerovatno biti proruski orijentisan, a većina onih koji se protive Rusiji je već pobjegla na teritoriju pod kontrolom Ukrajine. Činjenica da je Kijev zaprijetio onima koji učestvuju kaznama zatvora do 12 godina i konfiskacijom imovine, ili ranija prijetnja od 15 godina zatvora za sve Ukrajince na ruskim okupiranim teritorijama koji su podneli zahtijev za ruski pasoš, potvrđuje da je to slučaj. Da je Kijev bio uvjeren u antirusko raspoloženje stanovništva u ovim regionima, sigurno bi pozvali na otpor umjesto da pribjegavaju pretnjama.

Kada Putin govori o suočavanju sa „cijelim Zapadom“, on pokušava da učvrsti podršku ratu među ruskim stanovništvom, ali nije jedini koji je dao takvu izjavu. Iz Vašingtona su stizale izjave da je u ratu sa Rusijom, a čak je i Bajden izjavio da je cilj promjena režima u Moskvi. Još juče je španski premijer Pedro Sančez izjavio da je „Putin u ratu sa cijelom Evropom“.

Predvidljiv odgovor

Cilj djelimične mobilizacije je da omogući Rusiji da ostvari svoje neposredne ciljeve u ratu. Posljednjih nekoliko dana od ofanzive u Harkovu došlo je do stalnog guranja ukrajinske vojske duž rijeke Oskil, prelaska preko nje na određenim mjestima i nekoliko borbi za kontrolu nad istočnom stranom Kupijanksa, na desnoj obali rijeke (Ukrajina kontroliše zapadnu stranu). Takođe u oblasti oko Lajmana, ukrajinske snage su prešle rijeku Siverski Donjec na dva ili tri mjesta, iako su Rusi do sada uspjeli da drže liniju kod ovog ključnog grada. Konačno, ukrajinske snage su se kretale prema Lugansku kod Bilohorivke. Stoga je prvi cilj Rusije da stabilizuje liniju fronta duž rijeka Oskil i Siverski Donjec.

Kada se to postigne, Putin treba da nastavi napredovanje u Donjeckoj oblasti, jer bi se kontrola nad cijelim Donbasom mogla predstaviti kao da je ostvarila ciljeve „specijalne operacije“.

Prikrivena prijetnja koju je Putin uputio upotrebom nuklearnog oružja bila je usmjerena na Zapad. On im je u suštini govorio da „sve veća vojna i logistička podrška Ukrajini ima granicu, i ako je pređete, budite spremni na posljedice“. U poređenju sa NATO-m ili američkim imperijalizmom, Rusija je samo regionalna sila srednje veličine, ali ona posjeduje nuklearno oružje i, kako ih je Putin podsjetio, neka veoma tehnološki napredna sredstva za njegovu isporuku.

Krokodilske suze u Evropi koja se žali da Rusija kao oružje koristi svjetsko snabdijevanje energijom su cinične i licemjerne. Na kraju krajeva, EU je bila ta koja se umiješala u ukrajinski rat koristeći sankcije Rusiji kao oblik ekonomskog rata. Ne mogu da uvedu sankcije Rusiji i da se onda žale da Rusija prekida snabdijevanje gasom! Putin svakako koristi ekonomska sredstva da izvrši pritisak na Evropu i računa da će socijalna previranja izazvana visokim cijenama energenata i krizom troškova života uopšte gurnuti evropske vlade ka pomirljivijoj poziciji, iz straha od smjenjivanja.

Zapad je otvoreno izrazio želju da iskoristi rat u Ukrajini da postavi Rusiju na njeno mjesto (to jest: potčinjenu zapadnom imperijalizmu) i da izvrši promjenu režima. Bilo je čak i diskusija o razbijanju Rusije.

Rat u Ukrajini je egzistencijalno pitanje za Putina. Na to je kockao je svoju moć i prestiž. Njegov ostanak na vlasti zavisi od osvajanja nečega što može da predstavi kao pobjedu i prije svega da ne bude poražen niti ponižen. Svaki nagovještaj poraza bio bi kraj za Putina, koji bi mogao biti uklonjen ili narodnim ustankom odozdo ili državnim udarom odozgo. Njegov posljednji odgovor na poraz u Harkovskoj oblasti bio je potpuno predvidljiv.

Tekst je objavljen 21. septembra 2022.