Nakon 19 dana, 26. juna je završio štrajk radnika „Yura Corporation“, južnokorejske fabrike kablova u Leskovcu. Štrajkački odbor u Juri je odlučio da prekine štrajk i nastavi borbu “drugim sredstvima” iako nije ispunjen nijedan zahtjev koji su radnici iznijeli.  Štrajk je započeo 07. juna i većim dijelom svog trajanja sastojao se od jednosatnih obustava rada kao znakom upozorenja za menadžment kompanije. U nekoliko navrata, dolazilo je i do potpunih obustava rada tokom radnog vremena cijele jedne smjene. Bio je ovo najduži štrajk u Srbiji u posljednjih nekoliko godina.

Glavni okidač za štrajk su bili nesanitarni uslovi  u toaletima i povećanje cijena u radničkoj menzi. Štrajkački odbor je zatim menadžmentu kompanije iznio još nekoliko zahtjeva. Prvi, da se povećaju plate za 20 posto, drugi da se ukine kažnjenička politika ukidanja bonusa za radnike koji su učestvovali  u štrajku i da se obračun bonusa vrši na osnovu prisutnosti po satu na radnom mjestu, treći da se poveća iznos za topli obrok 400 dinara neto, i četvrti, da se obezbjede dodatna sredstva u iznosu od 5.000.000 dinara na mjesečnom nivou za higijenska sredstva u toaletima na nivou cijele kompanije. Ovim zahtjevima je kasnije dodan i zahtjev za potpuno isplaćivanje svih naknada za rad i bonusa za radnike koji su učestvovali u štrajkovima. Vidimo kako na prvi pogled neuobičajene stvari mogu biti iskra koja će zapaliti nakupljeno nezadovoljstvo radnika radnim  uslovima na radnom mjestu.

Foto: I.M. juznevesti.com

Inače ova južnokorejska kompanija, koja pored Leskovca ima fabrike u Nišu i Rači, od svog dolaska u Srbiju je vrlo često od strane radnika optuživana za kršenje radničkh prava i nehuman odnos prema zaposlenima. Radnici su tvrdili da im se ograničava odlazak u toalet i preporučuje nošenje pampers pelena, tokom ljetnih mjeseci ne uključuju se klima uređaji, prijeti otkazom u slučaju trudnoće i bolesti, prekida radni odnos kada pokušaju da formiraju sindikat, zabranjuje sindikalno djelovanje, te da su izloženi zlostavljanju i mobingu.

Tokom pandemije koronavirusa niška fabrika je bila mikro žarište infekcije virusom u Nišu. Te 2020. godine je 60 posto svih zaraženih koronavirusom bilo iz te južnokorejske fabrike. Iako su radnici tvrdili da kompanija ne poštuje epidemiološke mjere, inspekcija kao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić su tvrdili suprotno. Ovo je potvrda da država i vladajući SNS u većini slučajeva prilikom kršenja radničkih prava staju na stranu stranih ili domaćih kapitalista, pa i konkretno u ovome slučaju ugrožavanja javnog zdravlja.

Taktika menadžmenta u zaustavljanju štrajka je bila zastrašivanje radnika da zbog učešća u štrajku neće dobiti bonus koji su potencijalno zaslužili svojim radom u prethodnom periodu. Cilj uprave kompanije je bio da što više radnika odbije od štrajka jer je više od polovine zaposlenih u leskovačkoj Juri potipisalo da podržava ispunjavanje zahtjeva koje je štrajkački odbor iznio. Radnici u  štrajku su fotografisani tokom obustava rada, prijećeno je otkazima i u fabriku je dovođeno privatno obezbjeđenje koje je u Leskovcu poznato po tome da osigurava skupove visokog rizika. Svi ovi pritisci su doveli do plašenja radnika i njihovog postepenog odustajanja od štrajka. Uz to uprava kompanije je širila glasine o tome da će zbog štrajka premjestiti proizvodnju u Niš ili čak van Srbije i da će radnici koji štrajkuju biti odgovorni za gubitak preko 3.000 radnih mjesta koliko Jura ukupno zapošljava u Srbiji.

Ovo ima efekat da se radnici uplaše za svoje poslove i egzistenciju, ali je to poruka upućena i državnim  vlastima. Stavlja se na znanje da će strani ‚‚investitori” otići i reći svima da Srbija ne štiti ‚‚poslodavce” kako to predstavlja, i da ne može da se zaradi na ekstra profitu koliko je srpska vlast obećala.

Kao što svaki štrajk pokazuje, radnički problemi jesu neposredno prouzrokovani odnosom vlasnika i uprave kompanije čiji je jedini cilj izvlačenje što većeg viška vrijednosti, tj. profita. Međutim, u štrajkovima na površinu ispliva i širi politički kontekst. Kao i tokom ranijih štrajkova, sjetimo se štrajka radnika Fijata u Kragujevci u ljeto 2017, i ovdje je državna vlast nedvosmisleno svojim odnosom prema radnicima stala na stranu južnokorejske kompanije.

Prema riječima Predraga Stojanovića, predsjednika Štrajkaćkog odbora iz Jure, Ministarstvo rada, koje je bilo posrednik u pregovorima između menadžmenta Jure i radnika, tražilo je od sindikata prekid štrajka. „Žalosno je što su nas prevarili ljudi iz Ministarstva rada. Bili su dva puta na sastanku, kada smo bili najbrojniji oni su dolazili da gase požar, tražili od nas da cjelodnevni štrajk prekinemo, da to bude barem protestni štrajk od sat vremena. Mi smo to poslušali, oni su nas pozvali na sastanak i pregovore u Beogradu, a prije nego što smo otišli su nam rekli da Korejanci imaju prijedlog za naše zahtjeve. Međutim, kada smo tamo otišli, Korejanci su kao slagali Ministarstvo rada, da li je to bio neki dogovor ne znam, ali je trebao da se desi drugi sastanak, ovdje u četvrtak u 14 sati. Međutim, u 13:10 minuta je stigao poziv iz Ministarstva rada sa zahtjevom da se sastanak odloži za jedan dan, a da će poslodavac da tada iznese svoj prijedlog. Od tada se ljudi iz Ministarstva rada nisu izjasnili, izgleda da nemaju moć da „Juru“ dovedu u situaciju da pregovaraju s nama.“

Izvor: resetka.rs

Zoran Marković, predsjednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije, ocijenio je odustajanje od štrajka kao težak poraz za državu Srbiju. „Prekršen je Ustav, prekršeni su zakoni, ali mi nemamo institucije koje mogu da štite Ustav i zakone Republike Srbije. Institucija inspektorata rada je ustanovila da su oni kršili zakone i Ustavno pravo zaposlenih, nisu im dozvoljavali nedjeljni odmor, primali su druge radnike za vrijeme štrajka da rade na mjesto onih koji su u štrajku, a to su propisi koji su Ustavom i zakonom Srbije zagarantovani. Na žalost, moramo da kažemo da mi nemamo instituciju koja može da zaštiti građane i radnike Srbije da bi se propisi Srbije ispoštovali.” Očekivati od kapitalističke države Srbije, koja privlači strani kapital u Srbiju jeftinom radnom snagom i državnim subvencijama, da bude na strani radnika je iluzija koju radni uslovi i radničko nezadovoljstvo iznova ponovo potvrđuju.

Floskule Vučića i SNS vlasti o brizi za srpski narod se ponovo potvrđuju kao fraze kada dođemo do borbe za poboljšanje materijalnog položaja radnika Srbije. Tada srpska država pokazuje svoje pravo lice, a to je lice zaštitnika stranih i domaćih eksploatatora.

Kraj ovog štrajka ne trebamo posmatrati samo kao neuspješan završetak radničke borbe već kao početak i jedini ispravan metod borbe za dostojanstvo radnika u Srbiji. Za bolji položaj i bolje radne uslove, radnici Jure će se ponovo morati boriti jer to neće dobiti na poklon od južnokorejske kompanije niti će to uraditi kapitalistička država Srbija.

Iskustvo koje će borbeni radnici steći iz ovoga štrajka je da moraju pronaći način da u štrajk uključe što više radnika jer bi time otežali mogućnost manipulacije uprave i zastrašivanju radnika otkazima i zatvaranjem fabrike. U slučaju Jure, neophodno je  pozivanje na štrajkove solidarnosti radnika niške Jure čija bi obustava rada primorala južnokorejski menadžment na ispunjavanje radničkih zahtjeva. Položaj radnika i u drugim kompanijama, bilo stranim ili domaćim, nije bolji od položaja radnika leskovačke Jure. Radnike u Srbiji muči predugo radno vrijeme, male plate i štednja na mjerama bezbjednosti na radu, i još mnogo toga. 

Izvor: Nova.rs

Ukazivanje na zajednički materijalni položaj i klasni interes radnika širom Srbije i povezivanje radničkih borbi u širi front protiv “poslodavaca” i njihove države neminovno mora preći ograničenja borbe radnika jedne fabrike. Samo tako se može napredovati od čisto partikularnih i ekonomističkih zahtjeva ka borbi za dostojanstvo ljudi koji žive od svog rada. Ta borba neminovno mora dobiti politički zaključak – sprezi kapitalista i njihovih političkih predstavnika, radnička klasa u Srbiji i širom Balkana se može oduprijeti jedino političkim organizovanjem u radničku partiju. Ako ‚‚poslodavci” i ‚‚investitori” imaju svoje političke partije, vrijeme je i da radnička klasa krene putem svog političkog organizovanja jer nam istorija radničkih borbi pokazuje da jedino takav način daje povoljne ishode za radnike i buduće uspješne borbe.

Komunisti svoju politiku u potpunosti vežu za interese radnika i Revolucionarni komunistički savez jeste inicijativa za takvu pravu partiju radnika - zato vas pozivamo da nam se pridružite!