U petak, 15. decembra, sa djelimičnim uspjehom završen je štrajk radnika zeničkog Arselor Mitala. U štrajku je učestvovalo oko 2000 radnika zaposlenih u ovoj danas multinacionalnoj kompaniji, a nekada poznatoj jugoslovenskoj željezari koja je 1987. zapošljavala 24 000 radnika. Inače, zenička željezara je Arseloru prodana 2004. godine nakon prvobitne prodaje Kuvajtskom investicionom fondu 1998. koji je željezaru dobio za jednu jednu konvertibilnu marku. Danas su radnici primorani da se bore za život, svoj opstanak, a vjerovatno je da će borba potrajati malo duže nego su se sami nadali.

Generalni štrajk je zvanično počeo 20. novembra nakon nekoliko štrajkova upozorenja i sindikalnih protesta ispred sjedišta kompanije tokom ove godine. Svakako da zaoštravanje borbe radnika Arselor Mitala treba posmatrati u kontekstu inflacije i povećanja troškova života koji radnička primanja ne prate. Stoga su glavni zahtjevi koje su radnici tražili bili povećanje plate za 25-30 odsto, toplog obroka sa 5 na 7,5KM te 100 KM za Bajram umjesto robnog poklona. Prema riječima Rašida Fetića, predsjednika Sindikata radnika ArcelorMittala Zenica: ‚‚To je njihova igra. Mi smo tražili povećanje plate za 25-30 posto jer radnik ArcelorMittala Zenica s platom od 500-600 eura, kako da prehrani četvoročlanu porodicu? Kako da prežive na ovom vremenu?”.

Ovim zahtjevima treba dodati i zahtjev za potpisivanje novog Kolektivnog ugovora jer je stari istekao 31. maja 2023. Iako je sindikalna organizacija kompanije slala prijedloge novog ugovora od aprila do oktobra ove godine, uprava nije pristala na prijedlog novog Kolektivnog ugovora. Kako kaže Kenan Mujkanović predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona: ‚‚Sindikat je napravio prijedlog Kolektivnog ugovora gdje je tražio povećanje plaća u skladu sa svim poskupljenjima. Kompanija je ostvarila profit 2021. i 2022. godine, treći kvartal zatvorila uz dobiti i sve zahvaljujući vrijednim radnicima koji rade u nemogućim uslovima crne metalurgije”.

Rašid Fetić i Kenan Mujkanović, foto: Zenicablog

Nakon skoro mjesec dana istrajnosti u radničkoj borbi, štrajk je završen dogovorom između uprave kompanije, resornog federalnog ministarstva i premijera Federacije BiH Nermina Nikšića, te sindikalne organizacije Arselor Mitala i kantonalne sindikalne centrale Zeničko-dobojskog kantona. Epilog štrajka se može nazvati djelimičnim uspjehom. Prema dogovoru, uz platu za decembar u januaru naredne godine svim radnicima će biti isplaćen i bonus od 2.520 KM, zatim topli obrok u iznosu od 7,5 KM, a koji će biti obračunat retroaktivno, od 01. aprila ove godine. Razlika za topli obrok biće isplaćena u januaru, uz platu za decembar. ''Bajramluk'' će biti isplaćen u novcu, u iznosu od 100 KM, a regres uz aprilsku platu (50 odsto prosječne mjesečne plate svih radnika u 2023.), odnosno u maju naredne godine. Dogovoren je i bonus, varijabilna plata za 2024. godinu, u skladu s varijabilnom šemom kompanije. Dogovoreno je i potpisivanje novog Kolektivnog ugovora koji će vrijediti do 31. decembra 2024. U vrijeme pisanja ovog teksta Kolektivni ugovor još uvijek nije potpisan.

U zaključku sastanka nema pomena glavnog radničkog zahtjeva o podizanju plate. Umjesto toga imamo varijabilnu platu i najavu isplate bonusa i stimulacija, ali pod uslovima koje kompanija odredi. Iako kompanija godišnje ostvaruje enormne prihode, očigledno nije spremna da se odrekne dijela profita kako bi trajno povećala radničke plate. Kako je početkom štrajka rekao predsjednik sindikalne organizacije Arselor Mitala: ‚‚Ovdje gubitaka nema. Prezentuju nam da će do Nove godine biti u minusu 70 miliona, a imali su prihod od 260 miliona, pa gdje su ti novci? U vrijeme krize kupovali su nova vozila. U martu je stimulacija podijeljena za oko 600 ljudi, kao da drugi nisu radili. Ne gledaju nas isto”. Iz ove izjave vidimo da je varijabilna plata isplaćivana i ranije, ali arbitrarnom odlukom vlasnika kompanije da li će, kada i kojim radnicima dati bonuse i stimulacije. Ovo nije trajno rješenje za veća primanja svih radnika već samo način da se radnici kompanije podijele. Ove zaključke sastanka i ustupke uprave kompanije trebamo uzeti sa dozom opreza. Svakako ne treba nasjedati ni na uljuljkujuće izjave federalnog premijera Nermina Nikšića kako kompanija mora pristati da sa radnicima dijele astronomske prihode.

Radnici moraju biti na oprezu i pratiti šta će od ovih zahtjeva uprava kompanije ispuniti. Ne bi bio prvi put, kao što su to bosanskohercegovački rudari osjetili na svojoj koži, da su vlasnici i uprava kompanije ove zahtjeve prihvatili kako bi zaustavili štrajk i otupili radničku borbu. Ne treba nas iznenaditi da će radnici Arselor Mitala u narednom periodu ponovo morati u štrajk i proteste ukoliko kompanija počne sa odugovlačenjem ili neispunjavanjem dogovorenih obećanja. Pouka za radnike i borbene sindikaliste mora biti da ovi ustupci kompanije nisu dobijeni jer je vlasnik i uprava Arselor Mitala shvatila da su radničke plate nedovoljne za dostojanstven život, već ih je upravo štrajk i neodustajanje od borbe natjerala na taj potez.

Posebno se treba osvrnuti na taktiku kompanije u onome trenutku kada su radnici najavili generalni štrajk i nepristajanje na mrvice koje je kompanija ponudila početkom novembra. Nakon što je kompanija uvidjela da radnici ne odustaju od svojih zahtjeva i organizovanja generalnog štrajka, iz uprave je odlučeno da se privremeno obustavi proizvodnja „zbog loših uslova koji vladaju na tržištu čelika“. Odluka je stupila na snagu 19. novembra, dan prije početka generalnog štrajka koji je bio najavljen za 20. novembar! Nije ovo prvi put da Arselor Mital prijeti zatvaranjem kompanije. Istu taktiku su primjenili i prije pola godine kada su prijetili slanjem 2000 radnika na prinudni odmor i obustavu proizvodnje „zbog loših uslova koji vladaju na tržištu čelika“. I tada je ta prijetnja došla nakon što je sindikat poslao zahtjeve oko povećanja plate. Nakon najave štrajka u novembru 2021. kompanija je zaprijetila da će obustaviti isporuku grijanja građanima Zenice. To je taktika koja ima za cilj da zastraši radnike gubitkom posla, izazove kolebanje u njihovoj borbi za svoja prava, kao i da pokuša izvršiti pritisak na državu kako bi primorala sindikat na predaju i odustajanje od zahtjeva. Srećom, sindikat i većina radnika se nisu pokolebali i demotivisali da nastave sa borbom.

Privremeno zaustavljanje proizvodnje dovelo je do smanjivanja proizvodnje u rudnicima Ljubija i Omarska u okolini Prijedora koji su takođe u vlasništvu Arselor Mitala. Dovelo je do problema i u radu Željeznica RS koje transportuju rudu iz pomenutih rudnika u Zenicu. Samo Željeznice RS od tog posla ostvaruju preko 40 odsto godišnjeg prihoda. Došlo je do smanjenja u transportu Željeznica FBiH kao i smanjenju posla preko 30 odsto u luci Ploče koja je takođe u vlasništvi Federacije BiH.

Foto: interview.ba

Dodajmo ovome da je Arselor Mital povlaštena strana kompanija u Bosni i Hercegovini. Od privatizacije dijela Željezare Zenica 2004. godine, ova kompanija od federalne vlade ima tretman povlaštenog kupca električne energije, gasa, sirove nafte i željezničkog transporta. Arselor Mital čak ima i poreske olakšice na ostvarene prihode. Prema privatizacionom ugovoru, Arselor Mital se obavezao da će u roku od 3 godine od dana zaključenja ugovora proizvoditi godišnje između 2 i 2,5 miliona tona čeličnih proizvoda. Ta proizvodnja nije prešla 800 hiljada tona godišnje. Kompanija je obećala i povećanje broja radnika preko 4000, a danas je taj broj ukupno 2300. Svih ovih godina je sporno i zagađenje koje Arselor Mital vrši u Zenici i okolini, nepoštujući ekološke standarde i neinvestirajući u filtere koji bi smanjili zagađenje iz visokih peći.

Kada sve podvučemo, postavlja se pitanje koja je korist privatizacije dijela Željezare Zenica za radnike, grad i cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine? Osim astronomskih profita vlasnicima kompanija, šta je hvaljeni strani kapital donio našem društvu? Imamo kompaniju koja ima sve povlastice koje mu poklanjaju domaće kompradorske vlasti. Kompaniju koja krši radnička prava i ne poštuje ekološke standarde. U isto vrijeme, Arselor Mital je spreman da otvoreno ucjenjuje, prijeti i spreman je da blokira nekoliko ekonomskih grana kako bi zadržao svoje profite koje ostvaruje ne samo eksploatacijom domaćih radnika već i pritiskom i podmićivanjem domaćih političara kako bi im omogućili kršenje zakona i povlastice.

Foto: Oslobođenje.ba

Postavlja se logično pitanje, zašto sve ovo vlasti (državne i entitetske) dozvoljavaju? Od kraja rata vidjeli smo da su domaće vlasti potpuno pod dominaciojm stranog kapitala i Arselor Mital tu nije izuzetak. Nacionalizacija i eksproprijacija kompanije koja je u BiH došla samo radi jeftine radne snage i mogućnosti da posluje bez ikakvih regulacija predstavlja jedini način zaštite radničkih prava kao i zaštite ostatka stanovnika Zenice i Bosne i Hercegovine od samovolje milijardera koji ne mare za naše živote i jedini cilj im  je uzimanje viška vrijednosti bez obzira na radne ljude koji im taj profit donose. Ne treba biti naivan pa očekivati kako će od sada Arselor Mital postati društveno odgovorna kompanija. Prvom prilikom danas dati ustupci i ispunjeni zahtjevi će se već sutra pokušati zaobići i povući.

Trebamo biti spremni ponovo na borbu, ne samo radnika Arselor Mitala u Zenici, već i radnika rudnika u okolini Prijedora, željezničkih radnika kao i solidarnosti ostatka radnog naroda Bosne i Hercegovine jer rad ovako velike kompanije utiče na sve nas, ne samo ekonomski već i ekološki. Ova borba mora imati širi radnički front koji se neće zasnivati na izolovanoj ekonomskoj borbi samo direktno pogođenih radnika već se mora usmjeriti i ka državnim i entitetskim vlastima koje omogućavaju divljanje stranim kapitalistima. Zato na sljedeće kršenje radničkih prava i nespremnost Arselor Mitala da podigne platu koja bi pratila rast troškova života, treba odgovoriti pozivom na nacionalizaciju iste. Nacionalizacija ne treba biti samo formalni poziv na preuzimanje kompanije od strane države i postavljanje u upravu državnih birokrata, menadžera, i stranačkog kadra već bi trebali insistirati da u vođenju kompanije učestvuju radnici zaposleni u istoj kao i stanovnici Zenice koji najbolje znaju kako organizovati proizvodnju za dobrobit radnika i šireg društva. Poziv na eksproprijaciju stranih krvopija bi pokazao da li su domaće vlasti na to spremne i još važnije pokazao bi u čijem ekonomskom interesu zapravo obnašaju vlast — kapitalista ili radnog naroda.