Nakon zakulisnih pregovora sa torijevskim ministrima, sindikalni lideri u Britaniji preporučuju prihvatanje bijedne ponude plata za zdravstvene radnike. Članstvo bi se trebalo mobilisati da odbaci ovaj dogovor – i zahtijevaju borbeno vođstvo i militantnu akciju.

Nakon višemjesečne borbe, nekoliko velikih sindikata prekinulo je štrajkove u NHS-u, čekajući prihvatanje najnovije vladine ponude za plate.

Već neko vrijeme je jasno da su Torijevci na tankom konopcu. Uprkos svim njihovim naporima da okarakterišu medicinske sestre, bolničare i mlađe doktore kao 'pohlepne', javnost je čvrsto ostala iza štrajkačkog osoblja NHS-a. Što se tiče samih zdravstvenih radnika, moral je bio visok na svakom protestu.

Sve ovo vrijeme, međutim, iza kulisa, sindikalni pregovarači su vodili tajne razgovore s vladom. U međuvremenu, u javnosti vođe zdravstvenih sindikata pozivaju Torijevce da 'vide razlog', oslanjajući se na moralističke apele poslodavcima i njihovim političkim predstavnicima.

Smanjenje plata

Plod svega toga je novi dogovor o kojem će članstvo glasati. Ovo uključuje povećanje plate 5% od aprila, koje pokriva 2023/24., i jednokratnu isplatu za prošlu godinu, u vrijednosti između 1.655 i 3.789 funti, ovisno o platnoj skali određenog radnika. Ovo je dodatak pored povećanja plata od 1.400 funti koje je već nametnuto za 2022/23.

Sindikalni lideri su ovo pozdravili kao značajno povećanje plata. U stvari, to je sve samo ne povećanje.

Inflacija se već neko vrijeme kreće na preko 10% i nastavlja da raste. Najnovija vladina ponuda, stoga, predstavlja realno smanjenje plata od 5%.

Bilo kakav paušalni bonus, u međuvremenu, neće puno učiniti da nadoknadi rastuće račune i veće troškove života, ili eroziju plata koju su zdravstveni radnici pretrpjeli u posljednjoj deceniji.

Da ne zaboravimo, ne tako davno, usred pandemije, sindikati kao što je RCN (Kraljevski koledž medicinskih sestara) tražili su povećanje plata za najmanje 12,5%. I drugi aktivisti za zdravstvo borili su se za 15%. Ali sada ti isti ljudi preporučuju prihvatanje trulog dogovora ispod nivoa inflacije.

Borbenost se isplati

Prema njihovom vlastitom priznanju, torijevska vlada je u nevolji zbog nedavnog talasa štrajkova, uz ogromnu podršku javnosti posebno za zdravstvene štrajkove.

Ipak, poruka iz vrhova sindikata jeste da je ovaj dogovor 'apsolutno najbolji' koji se može postići, te da članstvo stoga treba glasati da ga prihvate. Ovo je linija vođstva Unison, GMB i RCN.

Samo je Unite, predvođen ljevičarkom Šeron Grejem, ispravno preporučio odbijanje svojim članovima, naglašavajući ozbiljna ograničenja ovih prijedloga.

Generalni sekretar RCN-a, Pet Kalen, posebno je ponudila užasna upozorenja medicinskim sestrama koje ona 'zastupa', navodeći da neće dobiti bolju ponudu ako ovu odbiju.

Takva će tvrdnja bez sumnje izgledati zbunjujuće za obične zdravstvene radnike. Vlast je ranije bila nepopustljiva, govoreći da je orman ogoljen kada su u pitanju plate u javnom sektoru. Ipak, odlučna štrajkačka akcija ih je jasno primorala za pregovarački stol, što je rezultiralo boljom ponudom.

Slično tome, radnici štrajkači u drugim industrijama osvojili su istinska povećanja plata koja poništavaju inflaciju, pokazujući da se borbenost isplati.

Pa zašto su Kalen i co. toliko sigurni da je ovaj dogovor 'najbolji' koji se može dobiti od vlade i poslodavaca?

Ponašanje koje dijeli

 Nažalost, ovo se uklapa u obrazac ponašanja koji smo viđali tokom štrajkova zdravstvenih radnika.

Vođstvo RCN-a, da uzmemo jedan primjer, bilo je prilično glasno u pogledu viđenja njihove borbe kao 'odvojene' od ostalih sporova koji se vode. Shodno tome, čak su otvoreno odbili da koordinišu akciju sa drugim sindikatima.

Uoči velikog dana akcije 01. februara, na primjer, Kalen je izjavila da se RCN neće pridružiti, rekavši:

“Naš spor je oko profesije medicinskih sestara i sklapanje ugovora za sestre je moj jedini prioritet. Moji članovi su govorili vrlo jasno kako bi RCN-u dali jedinstveni mandat za štrajk. Naši dani akcije i planiranje budućnosti zasnivaju se samo na onome što je najbolje za medicinsku njegu.”

Nažalost, ovaj isti stav podjela pokazali su i drugi zdravstveni sindikati. Na primjer, štrajkovi NHS-a nisu bili vremenski usklađeni sa nedavnom masovnom koordinisanom akcijom 01. februara ili 15. marta, kada su nastavnici, državni službenici i predavači izašli zajedno.

Zaista, čak ni pregovori iza ovog najnovijeg sporazuma nisu započeli kao zajednički napor. Skandalozno, u potrazi za osiguravanjem vlastitog dogovora, čelnici RCN-a bili su spremni ostaviti druge sindikate – i druge zdravstvene radnike – bez ičega.

Klasna saradnja

Od samog početka, ovi desni sindikalni lideri su vodili politiku klasne saradnje.

Svjesno ili ne, oni sebe ne vide kao klasne borce, koji zastupaju interese radničke klase, već kao posrednike ili 'pregovarače' između radnika i poslodavaca, u nadi da će postići društveni mir i tišinu.

Umjesto da povezuju borbe u NHS-u s onima koje vodi ostatak radničkog pokreta, oni su javno odbili da se povežu sa širim štrajkačkim talasom ili s ljevičarskim sindikalnim vođama kao što su Mik Linč iz RMT-a, Mark Servotka iz PCS i Šeron Grejem iz Unite.

Na kraju krajeva, više od svega, ovi desničari žude da ih establišment smatra 'uglednim' i 'odgovornim', a ne okaljanim borbenim udruživanjem sa željezničkim radnicima, poštama i drugim sindikalcima.

Sve je to išlo na ruku Torijevcima, koji se nadaju da će odvojiti zdravstvene sindikate od ostatka štrajkačkog pokreta, u klasičnom slučaju 'zavadi pa vladaj'.

I šokantno, čelnici zdravstvenih sindikata su se složili s tim, obustavivši svoje štrajkove prije nego što je bilo kakav dogovor uopšte stavljen na stol – navodno da bi pokazali 'dobru vjeru' poslodavcu koji istu nema.

U međuvremenu, sindikati predvođeni ljevičarima, kao što je PCS, koji predstavljaju državne službenike, bili su spriječeni od strane vlade, koja se očito nada da će izolovati i iscrpiti ove radnike.

Pomjeranje rezova

Istovremeno, u toku su pregovori o tome odakle će doći sredstva za ovaj dogovor.

Torijevski ministri već su sugerisali da će novac morati doći iz postojećih budžeta. Konkretno, to znači dalju štednju, otpuštanja sa radnih mjesta i napade na uslove rada – jasan slučaj pljačke Petra da se plati Pavlu.

Klasno svjesni radnici će to odmah prozreti. Pregovarači Unisona, GMB-a i RCN-a, međutim, pokušavaju da nam navuku masku na oči, kako bi očuvali mir između radnika i gazda.

To je, na kraju krajeva, razlog zašto pokušavaju da nametnu ovaj loš dogovor običnom članstvu, kada apsolutno postoji mogućnost da se vlast natjera na potpuno povlačenje.

Recimo NE!

Strategija Torijevaca – podjele štrajkačkog pokreta, raspoređivanja štapa i šargarepe i rješavanja svakog spora pojedinačno  – sada će se koristiti za gušenje ostatka sindikata. Već se koristi pristanak zdravstvenih sindikata za pritisak na prosvjetne radnike da naprave ustupke.

Međutim, prerano je govoriti o štrajkovima NHS-a. Mlađi doktori, organizovani u BMA, na primjer, zakazali su još četiri dana štrajka za period od 11. do 15. aprila, zahtjevajući ništa manje od povećanja plata za 35 odsto, kako bi nadoknadili 15 godina rasta inflacije.

A zahuktava se i među običnim članovima u Unisonu, GMB-u i RCN-u, pri čemu mnogi vide očigledno kroz sav dim i ogledala. Među sindikalna kampanja pod nazivom „Radnici NHS kažu ne” mobiliše članove da odbiju dogovor. Slično, ljevičarska grupa Time For Real Change u Unisonu poziva na odbijanje. Stoga se ova ponuda ipak može odbiti.

To bi izvršilo ogroman pritisak na sindikalne vođe da organizuju novi talas akcije – uprkos njihovoj očiglednoj želji da prekinu štrajkove po svaku cijenu.

Bez obzira na rezultate ovih predstojećih izbora, kapitalistička kriza nije nestala. I bilo da se radi o inflaciji ili štednji, ili oboje, od radnika svuda će se tražiti da plate račun.

Katastrofa unutar NHS-a se u međuvremenu samo pogoršava. Stoga će sigurno izbiti nove borbe, jer su radnici prisiljeni na akciju da se brane. Sindikalni aktivisti se moraju pripremiti za borbu.

Borbeno vođstvo

Iznad svega, ova epizoda mora poslužiti kao upozorenje ostatku radničkog pokreta.

Sindikati su na raskrsnici. Ali bez borbenog vođstva, naše borbe idu u ćorsokak.

Na osnovu klasne saradnje i zakulisnih pregovora na vrhu, i uprkos herojskim naporima odozdo, radnici će biti dovedeni do poraza.

Zato je borba za transformaciju naših sindikata toliko važna. Za pobjedu će biti potrebna militantna, ujedinjena akcija i jasna socijalistička politika. A za to je potrebno hrabro vođstvo koje je spremno da ide do kraja.

Kažemo:

• Odbacimo ovaj pokvareni dogovor! Nastavite sa štrajkovima!
• Ujedinite snage za pobjedu! Ujedinjeni stojimo, podijeljeni padamo!
• Za borbeno vođstvo i odvažnu socijalističku politiku!
• Za masovnu kampanju koordinisanog djelovanja protiv štednje!
• Srušimo Torijevce! Srušimo kapitalizam!

Tekst je objavljen 28. marta 2023.