Nedavno okončani štrajk riječkih vatrogasaca u Hrvatskoj je prošao ispod radara, budući da je u glavnim medijima ostao jedva sporedna vijest, dok su ponešto detaljnije o samom tijeku štrajka pisali isključivo lokalni mediji. Međutim, nezainteresiranost buržoaskih medija nipošto ne određuje i stvarnu društvenu važnost nekog događaja, pa tako ni ovog štrajka.

Riječki vatrogasci stupili su u štrajk 17. ožujka radi zahtjeva za povećanje osnovice plaće za 12 posto, i bio je to prvi štrajk vatrogasaca u povijesti Republike Hrvatske. Tijekom štrajka obvezali su se da će izlaziti na sve potrebne vatrogasne intervencije, ali da neće obavljati i druge poslove poput osiguranja priredbi ili prijevoza pitke vode. Od samog početka štrajk je krasilo radničko jedinstvo s obzirom da su u njega stupili gotovi svi vatrogasni radnici s područja Rijeke, njih oko 140, a dobili su i podršku vatrogasnih postrojbi iz ostatka Hrvatske, kao i dijela riječkih građana. Nakon 2 tjedna, štrajk je okončan 31. ožujka potpisivanjem novog kolektivnog ugovora kojim je osnovica plaće povećana na 10 posto, uz dodatke na plaću. Iako ovakav epilog jest kompromis, može ga se smatrati uspjehom jer Grad Rijeka nije imao namjeru ponuditi nikakvo povećanje, i jer se do ovog povećanja stiglo složnom  akcijom samih radnika.

 6686404 1536x1022
 Izvor: Novi list

Nedvojbeno, uzrok štrajka riječkih vatrogasaca su politike mjera štednje kojima kapitalistička država već godinama degradira i osiromašuje javni sektor i usluge koje su prijeko potrebne čitavom stanovništvu – zdravstvo, socijalnu skrb, školstvo, predškolski odgoj i obrazovanje, vatrogastvo itd. Pod pritiskom kapitala, sve više plodova društvenog rada slijeva se u privatne džepove vlasnika i njihovih korumpiranih političara, prilikom čega se od radnika i radnica očekuje da stežu remen, a javne službe generalno ostaju zapuštene i podkapacitirane. Iskustvo grčkih vatrogasaca je vrlo važno jer su mjere štednje i kriza u Grčkoj dovele do rezanja plaća i sredstava u vatrogasni servis što zadnjih godina dovodi do katastrofalnih požara koji se ne mogu savladati. 

 6686424
 Izvor: Novi list

U okolnostima aktualne krize i inflacije, zdravstvene radnice, učitelji, odgajateljice u vrtićima, vatrogasci, čistačice, kuhari i drugi radnici i radnice u hrvatskom javnom sektoru suočeni su tako s padom životnog standarda. Sindikati javnih službi, koje uključuju oko 180.000 radnika u zdravstvu, školstvu, socijalnoj skrbi, kulturi, zavodima za zdravstveno i mirovinsko osiguranje itd, ovih dana najavljuju generalni štrajk nakon Uskrsa, radnici hitne pomoći i sanitetskog prijevoza u četvrtak (14.4.) će prosvjedovati pred zgradom Vlade radi zahtjeva za uvođenjem beneficiranog radnog staža, a na ovogodišnjem Osmom martu odgajateljice u vrtićima govorile su o protivljenju novom zakonu kojim bi se njihov položaj dodatno otežao, budući da ih je već sada premalo u odnosu na broj djece koje moraju čuvati. 

Uzevši sve navedene probleme, štrajk riječkih vatrogasaca može biti poticaj svim radnicima i radnicama kako da se nose s inflacijom i prijetnjom dodatnog osiromašenja – kolektivnim akcijama ofenzivnog i preventivnog karaktera. Osim toga, iz njega se mogu izvući još neke pouke. Prvo, pokazao je snagu ujedinjene radničke borbe i važnost radničke solidarnosti s obzirom da je zadobio podršku vatrogasnih radnika iz ostatka zemlje, čime je pritisak na Grad Rijeku od starta bio dovoljno jak. Drugo, podrška dijela riječkih građana ukazuje na opću važnost vezanja lokalne sredine uz štrajk. U kojem god gradu ili gradiću izbije štrajk, sindikati i aktivisti koji podržavaju štrajk moraju pokušati mobilizirati i lokalno stanovništvo kojem štrajk sigurno nije mrzak budući da su sami štrajkači ujedno i članovi njihovih obitelji, rođaci, prijatelji ili susjedi. 

Ako znamo da je opći položaj radničke klase u svim republikama bivše Jugoslavije sličan, vijest o štrajku riječkih vatrogasaca možemo samo pronositi dalje po svim republikama kao poticaj za industrijske akcije – najjače oružje koje radnici i radnice imaju na svom radnom mjestu. Ne samo što stvara čitavo društveno bogatstvo koje prisvaja manjina, radnička klasa zasigurno nije odgovorna ni za izbijanja stalnih kriza i ratova koji prigušuju njezin životni standard. Vrijeme je da kažemo dosta.

Na mjere štednje – štrajkovima!

 6686419 1536x1022
 Izvor: Novi list