Diljem Sjedinjenih Država više od 60 sveučilišta i fakulteta studenti i nastavno osoblje organiziraju okupacije kampusa u rastućem pokretu protiv masakra u Gazi. Cijela jedna generacija se politizira i donosi zaključke o prirodi imperijalizma, ulozi policije i države, te potrebi zajedničkog djelovanja.

Dana 17. travnja, studenti i članovi fakulteta na Sveučilištu Columbia u New Yorku poveli su na svom kampusu okupaciju u znak solidarnosti s palestinskim narodom koji je  izložen najbrutalnijem genocidnom napadu izraelskog cionističkog režima. Iskra koja je proširila pokret diljem Sjedinjenih Država bila je kleveta predsjednice Sveučilišta Columbia Shafik da je palestinski pokret solidarnosti antisemitski i pozivanje policije da razbije prosvjed na kampusu.

Već mjesecima suočavamo se s baražnom propagandom od strane ministara u vladi, državnih dužnosnika i glavnih medija, koji svakoga tko podržava palestinski narod i protivi se cionističkoj vladi Izraela naziva antisemitom. Ironija je u tome što su mnogi židovski studenti aktivno sudjelovali u pokretu solidarnosti s Palestinom i vrlo su vidljivi u sadašnjem valu prosvjeda u kampusu. Oni razumiju da biti protiv genocida nad Palestincima ne znači biti antisemit.

Do sada je u Gazi ubijeno više od 34 000 ljudi, dok je još 77 000 ranjeno. Takva je brutalnost uzburkala savjest stotina tisuća američkih studenata. Oni nisu spremni tolerirati otvorenu podršku Bidenove administracije Netanyahuovom ratu. Vidjeli smo dugi niz demonstracija palestinske solidarnosti, ali one su imale malo ili nimalo učinka na Bidena i američku vladu. To objašnjava zašto je pokret sada prešao na višu razinu. Američki studenti sada žele učiniti nešto konkretnije kako bi zaustavili genocid. U znak solidarnosti pridružili su se i mnogi njihovi profesori.

Vlasti Sjedinjenih Američkih Država mislile su da mogu ugušiti pokret u korijenu tako što će pojačati policijsku represiju na Sveučilištu Columbia, na razini koja nije viđena desetljećima, što je rezultiralo stotinama uhićenja, a studenti su suspendirani i izbačeni. Ali to je imalo upravo suprotan učinak od onoga kojem su se nadali. To je dodatno razbjesnilo studente na Columbiji i poslužilo je za širenje pokreta u cijeloj zemlji. Počevši od Yalea, jedan kampus za drugim doživio je velike mobilizacije, a pokret se nastavlja širiti. Počeo je prelaziti nacionalne granice, a pokušaji okupacije izbili su u Francuskoj, Grčkoj, Britaniji i Australiji.

Razina policijske represije ima dubok i raširen radikalizirajući učinak. Studenti uče o stvarnoj prirodi države – s njezinim ‘naoružanim tijelima’ koji se koriste za obranu temeljnih interesa kapitalističke klase SAD-a – ne u knjigama, već u stvarnom iskustvu premlaćivanja, zlostavljanja i uhićenja. Policija i državne postrojbe upotrijebile su palice, suzavac, policajce na konjima, itd. protiv mirnog pokreta koji je koristio demokratsko pravo na prosvjed. U ovakvim uvjetima mladi ljudi brzo uče!

Predstavnici države u normalnim vremenima peru usta svim pričama o obrani ‘demokracije’ i humanitarnih prava, dok u stvarnosti brane vlastite profite i privilegije. Pokret koji je u tijeku u Sjedinjenim Državama otkriva pravo lice sustava. To će imati posljedice u narednom razdoblju. Kuje se nova generacija borbene omladine.

Razina represije koju su pokrenule američke vlasti otkriva da se boje ovog pokreta. Žele ga vidjeti slomljenog i potisnutog unazad. Ali čega se oni boje? Kapitalisti i njihovi politički predstavnici u Sjedinjenim Državama otvoreno brane interese američkog kapitalizma. Opskrba Izraela oružjem uključuje i veliki novac i geostrateške interese američke vladajuće klase. Obrana Izraela ključni je element u politici imperijalizma SAD-a kako da zadrži svoje sfere utjecaja diljem svijeta i povrati utjecaj u područjima koja je izgubio od svojih konkurenata.

To objašnjava zašto su Sjedinjene Države uključene u globalni sukob koji se proteže od Ukrajine do Palestine, od Afrike do Latinske Amerike i Pacifika. Sukobljava se s dvjema velikim silama, Rusijom i Kinom, čiji su utjecaj i moć snažno porasli u posljednjim desetljećima, zadirući u ono što se nekada smatralo sferama utjecaja SAD-a. Iran je također proširio svoj utjecaj na Bliskom istoku, izrastajući u jaku regionalnu silu, s vezama u Iraku, Siriji i Libanonu. Postao je dio lanca zemalja povezanih s Rusijom i Kinom. Nedavna razmjena napada bespilotnim letjelicama i projektilima između Izraela i Irana, te prijetnja šireg rata između njih, dio je ovog šireg sukoba.

Američki studenti suprotstavljeni su najmoćnijoj imperijalističkoj sili na planeti, koja se trudi vratiti izgubljeni utjecaj na međunarodnoj razini. Američki studenti mogu jasno vidjeti da, kako bi zaustavili izraelski genocidni rat protiv Gaze, moraju zaustaviti američku podršku Netanyahuovom režimu.

Zahtijevaju da američka sveučilišta uklone investicije u Izrael i kompanije koje trenutno profitiraju od rata u Gazi. U potpunosti se slažemo s ovim zahtjevima. Niti jedan cent i nijedan metak ne bi trebao biti osiguran ratnom stroju izraelske vlade. Bez američke pomoći, financijske i vojne, Izrael bi bio znatno oslabljen u svojoj vojnoj ofenzivi u Gazi.

Pitanje koje se mora postaviti jest: kako pokret može uspjeti nametnuti svoj glavni cilj, postizanje uklanjanja investicija? Obraćanje upravama sveučilišta nije dovoljno. Ta tijela imaju interese u nastavku svojih ekonomskih veza s Izraelom. A tu su upletene i velike svjetske korporacije, od BlackRocka do Googlea, Amazona, Lockheed Martina i mnogih drugih, s milijardama dolara u igri. To su ljudi koje američki policajci brane.

Američki studenti mogu vidjeti da je ono što je potrebno snažan, masovni pokret, izravna akcija. U većini slučajeva detalji financijskih odnosa sveučilišta s tim velikim korporacijama i s Izraelom nisu javno dostupni. Ti računi moraju biti javni. Zato bi jedan od ključnih zahtjeva trebao biti: objelodanite, otvorite knjige; pokažite nam odakle novac dolazi i gdje se ulaže! Svi poslovi sveučilišnih uprava s Izraelom trebaju biti javni.

Studenti u SAD-u dobro su počeli. No, do sada su zahtjevi postavljani sveučilišnim vlastima kojima se ne može vjerovati. Pokret mora pronaći načine nametanja svojih zahtjeva tim vlastima. Ti se ljudi ne mogu uvjeriti 'dijalogom'. Moraju se dovesti do točke u kojoj je pokret toliko snažan da su prisiljeni uzmaknuti. Studenti su prednjačili. Ali da bi dodali težinu svojoj kampanji, moraju proširiti svoju borbu na druge slojeve društva.

To može započeti pristupom radnicima u kampusima, od predavača – od kojih su neki već riskirali svoje pozicije istupajući u obranu studenata – do administrativnog osoblja, radnika na održavanju, istraživačkog osoblja, itd. Treba izvršiti pritisak na sindikate, počevši od redovne razine, približavajući se radničkim upraviteljima i povjerenstvima radničkih upravitelja.

Na ovoj razini treba organizirati kampanju s grupama studenata koje treba poslati da pristupe različitim skupinama radnika. Treba organizirati zajedničke radničko-studentske akcije. Na široj razini, radnicima uključenima u transport, kao što su lučki radnici, radnici u zračnom prijevozu tereta, itd., trebalo bi pristupiti primjenom radničkog bojkota prema kojem bi svaki prijevoz bilo kakvog oružja ili robe koja je dio vojne ofenzive izraelske vojske u Gazi trebalo blokirati udarnim akcijama. Već su u drugim dijelovima svijeta radnici u tim sektorima poduzeli takve inicijative. Visoko propagirana upornost studenata pred represijom policije izazvala je ogromne simpatije i poštovanje među širim slojevima, a sigurni smo da će studenti naići na topao odgovor mnogih od ovih radnika.

SAD je najveći pojedinačni izvoznik oružja u Izrael. Na njega otpada oko 65 posto izraelskog uvoza konvencionalnog oružja. Sljedeća dva velika dobavljača oružja Izraelu su Njemačka (oko 30 posto) i Italija (s nešto manje od 5 posto). Uspješan radnički bojkot Izraela ozbiljno bi oštetio njegovu sposobnost da nastavi svoju genocidnu kampanju u Gazi.

Uspješna kampanja u Sjedinjenim Državama mogla bi biti poticaj za niz takvih kampanja u jednoj zemlji za drugom, a povećala bi učinak ako bi se organizirala diljem Europe, posebno u onim zemljama koje su snažno uključene u opskrbu Izraela oružjem.

Takvu kampanju stoga treba organizirati na međunarodnoj razini. Činjenica da su se okupacije slične onima koje smo vidjeli na američkim kampusima dogodile na kampusima u Parizu, Sydneyju i Kairu, uz izvješća o sličnim naporima u drugim zemljama, pokazatelj je potencijala za širenje pokreta.

Iako je pokret usmjeren na zaustavljanje izraelskog pokolja u Gazi, jasno je da je izravni neprijatelj američkih studenata kod kuće. To je vladajuća klasa SAD-a, baš kao što je neprijatelj britanskih studenata Sunakova vlada, francuskih studenata Macron i njegova vlada, talijanskih studenata Melonijina vlada, itd. Sve su te vlade na ovaj ili onaj način koristile policijske snage kako bi suzbile aktivnosti solidarnosti s Palestinom. Prosvjednici su u mnogim zemljama tučeni palicama, napadnuti suzavcem i uhićeni.

Optužba za antisemitizam također se sustavno koristi u svim zapadnim zemljama u pokušaju da se kriminalizira palestinski pokret solidarnosti. Ironija ovoga je da je upravo vladajuća klasa ta koja potiče rasizam. Isti oni buržoaski ministri, koji pokušavaju raspiriti bijes protiv migranata i koji daju skandalozne izjave s ciljem izazivanja međuetničkih sukoba – isprobana i provjerena metoda “podijeli pa vladaj” – sada dižu veliku buku oko antisemitizma.

Odbacujemo sve te očite manevre kapitalističke klase u svim zemljama. Kažemo: neprijatelj je kod kuće. Kako bismo pomogli palestinskom narodu, moramo se boriti protiv ovih neprijatelja na domaćem frontu. Stoga bi "ni centa, ni metka za izraelski ratni stroj" trebao biti glasan poziv cijelom pokretu. Trebao bi biti usmjeren na sve nacionalne vlade koje podupiru genocid u Gazi.

Biden, Sunak, Macron, Scholz, Meloni i svi ostali čelnici vlade – i desničarskih konzervativaca, poput Sunaka, i socijaldemokrata, bilo u vladi poput Scholza u Njemačkoj, ili u opoziciji, poput Starmera u Velikoj Britaniji – imaju krv palestinskog naroda na svojim rukama. Svi brane ekonomske interese vlastite vladajuće klase. I svi oni koriste represivne snage države kako bi fizički napali, maltretirali i uhitili mlade prosvjednike, čiji je jedini zločin aktivna kampanja za zaustavljanje kriminalnih aktivnosti svojih vladara.

Sve ovo vrlo jasno pokazuje da je borba za obranu palestinskog naroda u isto vrijeme borba protiv neprijatelja kod kuće, kapitalista, vladajuće klase i njihovih političkih predstavnika. Isti političari koji uvijek mogu naći milijarde za metke, bombe, bespilotne letjelice i projektile, su oni koji režu izdatke za zdravstvo, obrazovanje, javni prijevoz, javno stanovanje. Oni sudjeluju ne samo u vojnim ratovima, već i u klasnom ratu.

Dok se deseci lokalnih ratova vode u različitim dijelovima svijeta, kapitalisti profitiraju od krvoprolića i razaranja. Moramo očistiti sve te parazite! Za to trebamo organizirati sve najnaprednije, najborbenije radnike i omladinu u pravu, revolucionarnu komunističku snagu u svim zemljama. Takva snaga može započeti zadatak okupljanja najboljih klasnih boraca, svih onih pojedinaca koji žele promijeniti društvo, ali se sami osjećaju nemoćno. Kažemo: “U jedinstvu je snaga.” Pomozite nam da izgradimo tu partiju, kakvu radnička klasa i omladina zaslužuju.

Sve dok kapitalizam postoji, kapitalisti će izazivati jedan rat za drugim. Da bismo konačno stali na kraj ovom barbarstvu, ovom paklu na zemlji, moramo radikalno transformirati društvo. To znači da se trebamo boriti za pravi komunizam, gdje je moć u rukama onih koji proizvode bogatstvo: radnika svijeta!

Ni centa, ni metka za izraelski ratni stroj!

Sloboda Palestini!

Intifada do pobjede, revolucija do pobjede!