Narodna skupština RS sa 47 glasova ZA i 16 PROTIV usvojila je izmjene Krivičnog zakonika čime se kleveta u RS kriminalizuje. Ponašanje vlasti proteklih mjeseci su nas upućivale na ovo, pogotovo jer je inicijativa za ove izmjene došla od strane režima. Kako vlast tvrdi, zakon se donosi kako bi se uredili mediji, a u stvarnosti se radi o tome da se zakonski političari izuzmu od kritike i spriječe novinari i obični ljudi u kritikovanju istih i ukazivanju na korumpiranost i druga kršenja zakona koje rade funkcioneri i birokrate u institucijama. Treba dodati da najviše uvreda i klevetanja dolazi upravo od medija pod kontrolom vlasti, kao što su javni servis RTRS, Dodikova Alternativna televizija i fantomski portali.

Sa šire tačke gledišta, razlog zašto je ovakav zakon stupio na snagu ne treba mnogo da nas čudi –  Dodikov režim se postepeno ljulja, a zbog pritiska finansijskih obaveza prema kreditorima nazire se društvena kriza jer RS do kraja ove godine treba vratiti preko 1,2 milijarde maraka kreditnih obaveza.

Izvor: ramski-vjesnik.ba

Vlast se ne boji toliko opozicije koja po njega nije ni neka naročita prijetnja koliko se boji socijalnog bunta kao reakcije na nagomilane socijalne probleme – od poskupljenja osnovnih životnih namirnica do potencijalnog nagrizanja socijalnog mira ukoliko Vlada RS ne bude u stanju da u narednom periodu održi funkcionisanje javnog sektora koji se za sada održava kreditima.

Time je ovaj zakon potvrdio koliko se tajkunsko-politička elita zapravo prepala glasa kritike i koliko strahuje od medija koji nisu pod direktnom kontrolom vladajuće koalicije. Ovaj zakon samo je formalno produ\enje cenzure kojom će se staviti meta na čelo svim aktivistima, pogotovo onim iz NVO sektora, koji će biti proglašeni izdajnicima RS i drugim atraktivnim nazivima koje će Dodik  smisliti. Tako Dodik uskoro najavljuje i zakon o neprijateljima RS-a koji se javlja pod maskom zaštite imovine RS, iako je činjenica da je upravo vlast SDS -a, čiju je politiku nastavio SNSD, odgovorna za rasprodaju društvene imovine unutar vlastitog entiteta, što je bio i smisao svih dotadašnjih sukoba. Vlasti se jedino ne može svidjeti način na koji se ova imovina rasprodaje, pa s tim ona zahtjeva i samostalnost da s njom raspolaže. Izdajnik Dodikovih interesa i njegove stranke iz nekog je razloga izdajnik interesa jednog čitavog naroda, iako su interesi unutar ovog naroda jasno podijeljeni na interese radnika i tajkuna. Tako se na listi ovih neprijatelja nalaze skoro svi mogući socijalni i politički aktivisti, kao i pojedini mediji, pa se godinama vukla priča o obojenim revolucijama i rušiteljima RS.

U suštini ovo je obračun režima sa neistomišljenicima i metode se uvijek mogu pogoršati. Pitanje ostaje na koji način se možemo boriti protiv gu[enja buržoaskih demokratskih prava Građanski aktivizam zahtijevaće povlačenje zakona kroz svoj pravni pozitivizam,  pozivanje na “evropske vrijednosti” i pritisak EU kao što samo potrvđuje shvatanja NVO organizacija onakvim kakve one zapravo jesu – socijalno reformističke. Kroz ove organizacije, jasno je, kanališu se neki elementi socijalnih borbi i one će se nužno javljati, iako NVO nikad ne može biti fokusna tačka masovnih borbi jer takve organizacije i ne teže da budu izraz takvih borbi. One se baziraju na partikularne borbe i ugrožene dijelove društva unutar postojećeg kapitalističkog sistema. Zato i nisu proteklih mjeseci uspjeli pokrenuti širu masu stanovništva RS u otporu ovim izmjenama zakona. Mobilizacija većeg broja ljudi bi sigurno natjerala režim na povlačenje.

Cilj režima svakako jeste gušenje nevladinog sektora, a da bi dobio podršku masa on će ih ocrniti tako što će ih nazvati stranim plaćenicima koji iz nekog razloga kroz društvenu emancipaciju žele uništiti ''stabilan'' život naroda u RS. Od 2006. godine, Dodik je potpuno ugušio svaku kritiku unutar SNSD-a, potčinio je sve javne entitetske instucije isključivo sebi i sada je još ostalo da uguši nekoliko medija i organizacija koje nisu u njegovom kriminalnom stisku. Ono što je bitno,  borbe radnika i sindikata uveliko će biti meta cenzure i kojekakvih zakonskih i sudskih manipulacija, pa na taj način sistematski se otežava i borba revolucionarnih radničkih slojeva koji zapravo zagovaraju rušenje cjelokupnog kapitalisitčkog sistema i njegovih tvorevina kroz demokratizaciju društva t.j. kroz vlast radničke partije.

Izvor: byka.com

Vlast pokušava da spriječi bunt a zapravo ga potpaljuje. Kakva će biti forma tog bunta, kakva će biti forma represije i koja linija tog bunta će prevladati ostaje da se vidi. Činjenica je sljedeća – zakon o kleveti je gušenja borbenih elemenata u društvu i upravo zbog toga moramo biti protiv ovog zakona. Jedinstvo političke birokratije i ekonomske elite u momentima krize sasvim je očigledno i zadatak je radnog naroda da se udruži u svrhu revolucionarnih promjena, jer i ako se ovaj zakon povuče, a sistem vlasti ostane isti u smislu njegove birokratske prirode i stranaka u svrhu tajkunske elite, postoji šansa da se ovakav zakon opet vrati pod još većim pritiskom.

Nije ništa novo da kapitalistički režimi, iako se šepure demokratskim pravima i slobodama, u trenucima društvenih kriza i nestabilnosti krenu u proces gušenja kritike i slobode govora. Po pravilu nametanja ovakvih zakona ne pokazuju snagu režima, već upravo je suprotno, odraz je to slabosti. Pokušaj je to produžavanja vladavine lupeške klike čiji legitimitet sve više blijedi. Iz toga proizilazi da samo masovna borba radnih masa može takve namjere i poteze antiradničkih režima spriječiti i na kraju i oboriti.