Prenosimo saopštenje Internacionalne marksističke tendencije kojim se osuđuje nasilje Izraela nad pojasom Gaze koje, proteklih dana, sve više eskalira. Mi kažemo: stop bombardovanju, stop okupaciji - radnici i omladino, širom svijeta, mobilizujmo se u borbi za slobodnu Palestinu kao dio Socijalističke federacije Bliskog Istoka!

Dok ovo pišemo, Izraelske oružane snage (IDF) nastavljaju bombardovanje Gaze. Najjača vojna sila na Bliskom Istoku bacila je hiljade bombi na jedan od najgušće naseljenih i najsiromašnijih dijelova svijeta. U isto vrijeme, grupe ekstremno nastrojenih desničarskih cionističkih naseljenika i fašističkih lopova, uz podršku ili otvoreno učešće izraelskih snaga, napadaju palestinska naselja unutar samog Izraela, uništavajući domove, imovinu, trgovine, tukući i ubijajući nevine ljude samo zato što su Palestinci. Ovaj talas rasističkog terora se može opisati kao pogrom.

Stanovništvo Gaze nema gdje otići i živi u nestašici svega - struje, čiste vode, osnovnih medicinskih potrepština, čak i hrane - jer je proteklih mjeseci pod blokadom koja je već odnijela preko stotinu života.

Zapadne imperijalističke sile, SAD ili "civilizovana" Evropa, nisu izrazile ni najmanje ogorčenje, "moralni protest" ili bilo kakve mjere zbog svakodnevnih patnji Palestinaca koje uzrokuje izraelska vlada u Gazi, Zapadnoj Obali, Istočnom Jerusalimu ili unutar Izraela. Razotkriveno je i licemjerstvo imperijalističkih reakcionarnih slugana u Rijadu, Dubajiu, Amanu i Kairu.

Naprotiv, svakodnevni košmar tokom decenija imperijalističkog "mira" postao je duplo gori  usljed krvavog imperijalističkog nasilja čiji je cilj slamanje otpora palestinskog naroda. Izraelska vladajuća klasa koristi "mir", kao i rat, za sprovođenje svog reakcionarnog cilja, etničkog čišćenja onoga što smatraju svojim teritorijem. Njihov moto je "držimo ono što imamo" - "Erec Izrael", očišćen od nezgodnog prisustva palestinskog stanovništva. Ovaj projekat etničkog čišćenja i institucionalne diskriminacije je upisan u rasistički Zakon o jevrejskoj nacionalnoj državi koji je u ljeto 2018. predložio Netanjahu a blagoslovio američki predsjednik Donald Tramp.

Kao i uvijek, istina je prva žrtva rata. U vodećim međunarodnim medijima, pod kontrolom kapitalista, odzvanja otrcani poziv "prekida nasilja na obe strane", naglašavajući izraelsko pravo "da se brani", kao da se "dvije strane" uopšte mogu porediti. Biti "neutralan" u ovakvoj situaciji je isto kao i stati na stranu ugnjetača protiv ugnjetenih.

Oni to nazivaju ratom, ali to nije "rat". Radi se o jednostranom pokušaju da se unište legitimne težnje palestinskog naroda za domovinom i odbranom osnovnih ljudskih prava. Normalna karakteristika imperijalističkog "mira" je da se svaki pokušaj palestinskih radnika i omladine za mirnim otporom protiv svakodnevne represije dočeka kriminalizacijom, krvavom i okrutnom represijom.

Posljednjih nekoliko sedmica svjedočimo represiji nad masovnim pokretom protiv iseljavanja u Šeik Žari, naselju u Istočnom Jerusalimu. Nakon ovoga, uslijedio je krvavi napad izraelskih snaga na mirne hodočasnike kojima je provokativno zabranjen pristup planinskom kompleksu džamije Al Aksa u Jerusalimu, najvažnijem religijskom centru za muslimane, baš na kraju Ramazana.

Namjera je provociranje sukoba sa Hamasom. To je odluka koju je donio Netanjahu u očajničkom pokušaju da povrati kredibilitet izraelskog vođe i spriječi formiranje koalicione vlade iz koje bio bio isključen. Nije prvi put da Netanjahu igra na kartu mržnje prema Palestincima kako bi iza sebe i svojih reakcionarnih mjera koje vlada provodi u ime "sigurnosti", okupio izraelsku vladajuću klasu, državu, jevrejsku populaciju u Izraelu i u inostranstvu.

Brojke o 119 poginulih Palestinaca od izraelskih bombi (od čega je 31 dijete i 19 žena) govore za sebe. Tvrdnja IDF-a o "gađanju vojnih ciljeva" su potpuno licemjerne, a disproporcionalan odnos snaga u takozvanom ratu je očigledan.

Poginulo je takođe i 7 Izraelaca (među kojima dva Palestinca koja nisu imali zaklon u svom naselju) kao rezultat napada raketama koje je na Izrael ispalio Hamas. Raketni napadi Hamasa su potpuno kontraproduktivni za cilj palestinske borbe, jačaju Netanjahua i guraju izraelske radnike da podrže izraelsku državu.

Kao marksisti i internacionalisti mi nismo neutralni ili iznad strana u ovakvom sukobu. Mi branimo pravo Palestinaca na domovinu, na odupiranje ugnjetavanju i na odbranu života bilo kojem sredstvima. Nasilje potlačenih nikada ne može biti izjednačeno sa nasiljem tlačitelja.

Drugačiji scenario

Vrlo značajna karakteristika aktuelnih protesta je da su većinom uključili Palestince unutar Zelene linije, tj. radi se o stanovništvu koje je legalno u statusu (drugoklasnih) građana Izraela. Ovaj pokret predvodi nova generacija boraca koji odbacuju propale strategije takozvanog palestinskog vođstva, i Fataha i Hamasa.

Drugačiji je i kontekst nego u prošlosti. Sve više i više radnika i omladine širom svijeta, uključujući jevrejske radnike i omladinu, je u proteklom periodu prošao školu državne represije nad masovnim pokretima u svojim zemljama. Kroz sopstveno iskustvo oni uviđaju oblak laži mejnstrim medija. Otpor masovnog pokreta palestinskog naroda unutar Izraela je razotkrio, u očima miliona ljudi širom svijeta, karakter tlačiteljskog mehanizma kojim izraelska država guši živote i legitimne težnje Palestinaca. Ovo odgovara revolucionarnom raspoloženju koje se svuda razvija.

Masovne demonstracije protiv napada na Gazu i protesti protiv pogroma Palestinaca su najavljeni širom svijeta. Dok ovo pišemo, hiljade Palestinaca mirno pokušava da uđe u Izrael preko jordanske granice kako bi pružili podršku svojoj braći i sestrama u Palestini. U isto vrijeme oni razotkrivaju licemjerstvo arapskih režima i njihove takozvane "podrške za palestinsku stvar".

Dužnost međunarodnog radničkog pokreta je da podrži otpor palestinskih masa i razotkrije laži i interese koje brane kapitalističke vlade, posebno u glavnim kapitalističkim zemljama. Neće doći do odbrane prava Palestinaca licemjernim pozivima na "mir" i "pregovore" koje pokreću UN ili imperijalističke sile. Nikad ne može biti mira i završetka ovog košmara dok god planetom dominiraju kapitalizam i imperijalizam. Ne može biti nikakvog trajnog rješenja za patnje palestinskog naroda dok se ne sruši kapitalizam u glavnim imperijalističkim zemljama.

Ovaj pokret moramo posmatrati kao dio međunarodnog revolucionarnog ustanka protiv kapitalizma. Netanjahu može ovo kockanje skupo platiti zbog kombinacije mobilizacije koja se razvija u Izraelu i internacionalno. Zabrinuta masovnim pokretom koji se razvija među Palestincima u Izraelu, izraelska vojska i vladajuća klasa su podijeljene da li nastaviti ili obustaviti napade na Gazu, pretvarajući se da su ostvarili svoje ciljeve. U isto vrijeme, oni prijete da pošalju kopnenu vojsku u Pojas Gaze, kao što su to uradili 2014. i pritom ubili preko 2 300 Palestinaca. Ako pokušaju to uraditi, nova ubistva civila će eskalirati i izazvati još veće ogorčenje i otpor.

Rat i otrovni plodovi imperijalističkog "mira"

Ono čemu svjedočimo danas u Izraelu i Palestini nisu ništa drugo nego otrovni plodovi imperijalističkog "mira". Palestinsko stanovništvo se postepeno lišava imovine i guši sve jačim stiskom sistema osmišljenog da ih marginalizuje. U tom procesu, Netanjahu se oslanjao na cionističko ekstremno desno krilo, uključujući njegove fašističke krakove, objedinjujući iza sebe podršku jevrejskih doseljenika. Dajući im ustupke, vezao je svoju političku karijeru za njihov cionistički cilj, čime je još više podstakao njihovo djelovanje.

Izrael je zaglavljen u institucionalnoj krizi, a na trećim po redu izborima niko nije ostvario izrazitu većinu. Do sada, Netanjahu se dobro snalazio ploveći u olujnim vodama korupcijskih skandala za koje je optužen. Međutim, on postaje sve očajniji. Njegov najveći neprijatelj, general Beni Ganc, izgubio je svu vjerodostojnost stečenu prošlom antikorupcijskom polemikom protiv Netanjahua, kada je odlučio ući u koalicionu vladu s njim. Ganc se sada pokušava prikazati kao još bjesniji antipalestinac, ističući svoj mandat bivšeg vrhovnog zapovjednika masakra u Gazi 2014. godine. Pokušaj prevazilaženja političkog zastoja pokrenut je imenovanjem Jaira Lapida koji treba formirati novu vladu bez Netanjahua, ali od ovog pokušaja se odustalo.

Izraelska država je moćna, ali postoje jasni pokazatelji da se kriza sprema u samom srcu cionističke države.

Trampova lomača sedamdesetogodišnje američke vanjske politike

Američki imperijalizam je uvijek podržavao Izrael. To potvrđuju izdašne subvencije koje su SAD dale Izraelu, bez kojih bi izraelska vladajuća klasa teško mogla učvrstiti svoju ekonomsku i vojnu nadmoć u regiji. Američki državni sekretar Aleksander Hejg jednom je opisao Izrael kao "najveći američki nosač aviona na svijetu koji ne može biti potopljen".

Međutim, američka dominacija ovom regijom decenijama se temelji na pretvaranju da je 'nepristrasna' u odnosu na palestinsko pitanje. Na taj način je američki imperijalizam uspješno zarobio palestinsku borbu za nacionalno oslobođenje, podvaljujući niz "mirovnih" sporazuma palestinskom vođstvu pod pritiskom velike koalicije regionalnih saveznika (reakcionarni arapski režimi u Jordanu, Egiptu, Saudijskoj Arabiji, državama Zaljeva itd.). To je dovelo do sporazuma iz Osla i Madrida 1993. godine i formiranja Palestinske samouprave, za koju su tada marksisti upozorili da je smrtonosna zamka za nacionalne tendencije palestinskih masa.

Bivši američki predsjednik Tramp prekinuo je ovo pretvaranje američkog establišmenta, priznajući Jerusalim kao nepodijeljenu prijestonicu Izraela, uz prihvatanje rasističkog Zakona o jevrejskoj nacionalnoj državi. Napravio je lomaču od 70 godina duge američke vanjske politike u regiji i tako doveo u pitanje cijelu ideju o dvodržavnom riješenju palestinskog pitanja. Ovaj proces kulminirao je Trampovim grotesknim "dogovorom vijeka" i takozvanim Abrahamovim sporazumom.

Ovim je Palestincima saopštena snažna poruka: „Ako želite braniti svoje živote, možete se osloniti samo na svoje snage“. Primljeno na znanje. Ovo je osnova za neočekivani otpor i rasplamsavanje borbe Palestinaca suočenih s kontinuiranim provokacijama proteklih mjeseci. Ovo mora biti i osnova na kojoj će se graditi međunarodni revolucionarni pokret omladine i radničke klase protiv imperijalizma, kapitalizma i ugnjetavanja širom svijeta.

Bez povjerenja u imperijalističke "mirovne" planove. Za pravo Palestinaca na istinsku domovinu!

Internacionalna marksistička tendencija (IMT) se u potpunosti solidariše sa palestinskim narodom koji trpi još jedan varvarski napad izraelskih oružanih snaga i odbacuje sve izgovore koje je Netanjahuova vlada iznijela u pokušaju da opravda smrt i razaranje.

Palestinski narod ima pravo na domovinu i sve dok se to pravo ne ostvari, sukob će se nastaviti. Cionistička vladajuća klasa Izraela, međutim, nikada neće dozvoliti istinsku domovinu Palestincima. Zbog toga se mora srušiti. Da bi se to dogodilo, izraelsko društvo treba razbiti po klasnim linijama.

Izrael je jedno od najneravnopravnijih društava na svijetu. Ista vladajuća klasa koja ugnjetava Palestince napada i životni standard izraelskih radnika i omladine. Prošle godine vidjeli smo masovne proteste protiv Netanjahua. Revolucionarnu mobilizaciju palestinskih masa mora podržati antiimperijalistički i antikapitalistički pokret radničke klase širom svijeta.

Palestinski radnici i omladina takođe imaju pravo braniti sebe i svoja naselja od napada koje su na njih pokrenule fašističke rulje cionističkih doseljenika uz saučesništvo izraelske države. To se već događa s osnivanjem građanskih ili narodnih odbora za samoodbranu u Haifi i drugim gradovima.

Svaki korak ka razvoju klasne borbe, palestinskih i jevrejskih radnika i omladine koji raskidaju sa cionističkom državom, moramo ohrabriti i podržati. Samo se na taj način može stati na kraj cionističkoj vladavini i uspostaviti država koja daje jednaka prava i Jevrejima i Palestincima.

To će, međutim, biti moguće samo u državi kojom upravljaju obični radni ljudi, i Jevreji i Palestinci, a to podrazumijeva socijalističku državu u kojoj na vlasti nema privilegovane vladajuće elite.

Za mobilizaciju međunarodne solidarnosti radničke klase da se zaustavi bombardovanje Gaze!

Podrška palestinskom otporu!

Intifada do pobjede!

Za kraj okupacije!

Za pravo Palestinaca i Jevreja na domovinu u okviru Socijalističke federacije Bliskog Istoka!