Internacionalni marksistički univerzitet je završio kako je i počeo: sa izvanrednim revolucionarnim optimizmom! Tokom ovog događaja, registrovalo se skoro 6.500 ljudi iz više od 115 država; uvodni dio pregledan je 10.000 puta; i od donacija prikupljeno je skoro 280.000 evra. Ovo je zaista bio istorijski događaj, s najvećim nivoom političke diskusije igdje. Škola je bila pravi dokaz snage istinskih marksističkih ideja i tradicija, i revolucionarne posvećenosti drugova i simpatizera koji su to omogućili. Pored impresivnog učešća, nastavili smo sa našom fenomenalnom gledanošću na društvenim medijima. U četiri dana, stotine drugova, simpatizera i učesnika širom svijeta, postavljali su slike sebe kako prate diskusije, a naši glavni heštegovi su podijeljeni nekoliko hiljada puta. Takođe je bilo odličnog odaziva na našu kampanju pravde za otetog druga iz Pakistana, Muhameda Amina, jer je bilo desetak postova koji pozivaju na njegovo puštanje. Ovo pokazuje veze solidarnosti koje povezuju radnike i omladinu i koje ruše sve granice.
Ideje da se promijeni svijet
Događaj je bio veliki uspjeh od samog početka, kao što smo objasnili u našem izvještaju o prva dva dana. Ali marksistička škola je bila sve jača i jača! U ponedjeljak, imali smo šest veoma zanimljivih sastanaka na temu ekonomije, anarhizma, istorijskog materijalizma, politike identiteta, istorije Internacionalne marksističke tendencije i postkolonijalizma.
Tema koja se vukla čitav dan je bila potpuna kriza sa kojom se suočavaju reformističke i postmodernističke ideje u svakoj sferi. Kako je Džoš Holrojd (vodeći aktivista britanskih marksista iz Socialist Appeal-a) objasnio u svojoj odbrani metode istorijskog materijalizma, profesori na univerzitetskim kampusima su odustali od pokušaja da objasne istoriju naučnim putem. Umjesto toga, govore da se stvari “jednostavno događaju”.
Ali kao što je Lori iz Britanije objasnio u svojoj inspirativnoj intervenciji o istorijskoj osnovi tlačenja žena, marksistički pristup istoriji nam omogućava da shvatimo odakle potiču tlačenje, eksploatacija i kapitalistički sistem. Oni nisu oduvijek postojali. A ako nisu oduvijek postojali, mogu se srušiti.
Slično tome, Hamid Alizade (urednik na marxist.com) je, u svom govoru o postkolonijalizmu, objasnio da se bivši kolonizovani svijet u zadnje vrijeme diže u revolt. Ako bi pristupili radikalnim radnicima i omladini u Sudanu, Libanu, Alžiru itd. – koji žude za slobodom i ljudskim dostojanstvom – i pritom pravili neke ustupke sitnoburžujskoj fetišizaciji nazadnosti i religijskog fundamentalizma, nikad ih ne bismo pridobili.
Zaista, kako je Fiona Lali, vodeći organizator Marksističke studentske federacije u Britaniji, rekla u jednoj diskusiji, “jednom kad odvojite tlačenje od materijalne baze, oduzimate nam sposobnost borbe protiv nje”. Umjesto da dijelimo radnike i omladinu po rasi, nacionalnosti, itd., što samo ide u korist statusa quo, moramo tražiti što je više moguću solidarnost radnika i omladine na klasnoj osnovi, za zajedničku borbu da se uništi kapitalizam i uspostavi socijalizam i time iskorijeni tlačenje.
Naša organizacija je sama u odbrani originalnih, nepatvorenih načela marksizma, lenjinizma i trockizma – kako je Alan Vuds (urednik marxist.com-a) objasnio u diskusiji o istoriji IMT-a. Ne popuštamo sitnoburžujskim idejama kao što su politika identiteta ili postmodernizam. I upravo je ta posvećenost pravim idejama marksizma ta koja objašnjava naš razvoj širom svijeta, što se pokazalo u našoj fantastičnoj svjetskoj školi.
Posljednji dan je počeo sa tri diskusije o religiji, “kvir” teoriji i pacifizmu. Aleks Grant iz Kanade dao je odličan uvod u diskusiju o marksističkom stavu prema religiji. Objasnio je da je naša filozofija, dijalektički materijalizam, ateistička filozofija; i da je miješanje religije sa državom neizbježno reakcionarno. Međutim, moramo prihvatiti da religijska uvjerenja imaju materijalnu osnovu u patnji i bijedi koju stvara klasno društvo, i da bismo ih prevazišli, moramo se riješiti samog tog sistema. Samo radnička klasa, ujedinjena uprkos njenim religijskim uvjerenjima, može ovo postići.
Taj stav se nastavio i u diskusiji o “kvir” teoriji, koju je vodila Jola Kipčak iz Austrije, gdje je objasnila da, dok sitnoburžujski teoretičari identiteta tvrde da je jedinstvo uvijek ugnjetačko, mi se moramo fokusirati na ono što nas ujedinjuje. Naime, zajednička borba da se iskorijeni homofobija, transfobija, seksizam i svaki drugi oblik netrpeljivosti je borba protiv kapitalizma. Umjesto da dijelimo našu borbu u širok spektar tabora, moramo usmjeriti sve snage radničke klase prema revolucionarnoj transformaciji društva.
Mi komunisti odbijamo da skrivamo svoje ciljeve, i moramo odbaciti klevete naših klasnih neprijatelja. Kako je Ben Glinicki istakao u svom govoru o pacifizmu, isti oni koji smatraju marksiste nasilnim i krvožednim spletkarošima koji planiraju puč, podržavaju sistem koji je prouzrokovao najveće i najkrvavije ratove u istoriji, i nastavlja svoju brutalnost nad ljudskom vrstom da zaštiti svoje interese. Nismo nasilni, ali nismo ni voljni prihvatiti varvarizam klasnog društva. Spremni smo boriti se za kraj ovog trulog sistema, kao dio revolucionarnog radničkog pokreta. “Jedini opravdani rat je klasni rat. Jedino opravdano sredstvo borbe u tom ratu su oni koji zaista vode do oslobođenja čovječanstva.”, rekao je Ben.
Radnici i omladino svijeta: ujedinite se!
Dan se završio sastankom, za kojeg je uvod dao Horhe Martin iz redakcije časopisa U odbranu marksizma. On je rekao da se radi o najuspješnijoj školi u istoriji IMT-a, uprkos preprekama koje je izazvala pandemija. Hiljade ljudi iz svakog dijela planete gledalo je diskusije tokom škole. Očekujemo dalji uspjeh na našem predstojećem sastankom ovog avgusta povodom komemoracije ubistva Lava Trockog, koji je ubijen u Meksiku prije 80 godina.
Nivo entuzijazma za naše ideje je šamar “intelektualnim” cinicima koji kažu da radnici nisu zainteresovani za teoriju. Upravo suprotno, Horhe je spomenuo jednog radnika na građevini iz Čilea i domara iz Kanade, koji su mu pisali da su se uključili u školu i pojačali zvuk da bi i njihove kolege mogli da čuju! Ovo su samo dva primjera od nekoliko stotina, čemu svjedoče društveni mediji!
Pored uspjeha marksističkog univerziteta, Horhe je istakao da smo imali 1,8 miliona pregleda na našem glavnom sajtu (marxist.com) u tri mjeseca pandemije. Ova masovna zdravstvena kriza uzrokovala je ubrzanje našeg rasta širom svijeta: što se pokazalo u sve većem propitivanju kapitalističkog sistema svugdje, posebno među omladinom. Sve je ovo u kontrastu sa mnogim takozvanim socijalističkim organizacijama, koje se guše u raskolima i krizi. Ono što nas razlikuje, kaže Horhe, su naši čvrsti temelji u marksističkoj teoriji i naš prijateljski, nesektaški pristup radničkom pokretu.
Horhe je objasnio da teorija nije samo intelektualna vježba, nego vodič za akciju. Kako je Marks napisao u Tezama o Fojerbahu, filozofi su samo tumačili svijet, na različite načine, poenta je da se on promijeni. Onda je apelovao na sve koji slušaju a još to nisu učinili, da se pridruže IMT-u i našoj borbi da se promijeni društvo. S pravim rukovodstvom, Horhe kaže, “ovog puta, naša klasa će pobijediti”.
Drugovi iz cijele internacionale su zatim pozvani da pričaju o nezaustavljivom maršu marksizma na svakom kontinentu. Drug Paraš je objasnio da IMT-ova najveća sekcija sada prisutna u svakoj regiji Pakistana, gdje se radnici i omladina guše u siromaštvu, bolesti, tlačenju i korupciji države. Revolucionarna situacija je na vidiku, i naši drugovi brzo grade neophodno rukovodstvo koje može postati referentna tačka za mase i pokazati put naprijed.
Poslije njega je na red došla Lusi iz Brazila, gdje je nemarni odgovor slabe i reakcionarne Bolsonarove vlade na krizu prouzrokovanu koronavirusom izazvao bijes radničke klase. Kao prva ljevičarska organizacija koja je prihvatila slogan, Bolsonaro napolje!, naši drugovi su igrali važnu ulogu u borbi protiv trule vlade i na toj osnovi su veoma napredovali.
Sljedeća je bila Fiona iz Britanije, gdje smo iskusili značajan razvoj u posljednje vrijeme. Nakon poraza Korbinovog pokreta, čitav sloj frustriranih aktivista je počeo donositi radikalne zaključke, zbog katastrofalnog tretiranja pandemije COVID-19 od strane reakcionarne Džonsonove vlade. Sve ovo je dovelo do ogromnog povećanja popularnosti marksističkih ideja, posebno među studentima i omladinom, što su britanski drugovi iskorištavali redovnim onlajn sastancima sa mnogo učesnika. Takođe planiraju da uskoro počnu sa nedjeljnim časopisom – što je ogroman korak naprijed!
Oleg iz Rusije je bio sljedeći, počevši sa pozdravljanjem druga Alekseja, vodećeg člana naše ruske sekcije, koji se trenutno oporavlja od nesreće. Šaljemo mu revolucionarne pozdrave. Oleg je pričao o tome kako je degeneracija radničkog pokreta od raspada SSSR-a 1991. godine značila to da je rusko revolucionarno nasljeđe de facto zakopano. Međutim, drugovi se bore da ga iskopaju: obavljaju sistematski posao građenja svojih snaga i osiguravaju da bauk Oktobarske revolucije nastavi da proganja gangstere na vrhu ruskog režima.
Alesio iz Italije je zatim pričao o tome kako je pandemija koronavirusa, koja je nedavno pogodila Italiju, primorala na ogromnu promjenu svijesti, jer su lokalni radnici spontano štrajkovali jer nisu htjeli biti prisiljeni da rade u nebezbjednim uslovima. Drugovi su organizovali zaista uspješnu kampanju solidarnosti, “Radnici nisu topovsko meso”, što im je omogućilo da organizuju velike sastanke i povežu se sa ovom novom avangardom. Takođe nastavljaju pridobivati dosta omladine i učenika u školama, koji će igrati važnu ulogu u dramatičnim događajima koji dolaze.
Naposlijetku, Lora je dala izvještaj iz “utrobe zvijeri”: SAD-a. Nakon dramatičnih razvoja događaja kao što su Sandersov pokret, kriza COVID-19, Black Lives Matter, preko 600 ljudi se javilo našim američkim drugovima i pitali da se pridruže. Prodaja u njihovim knjižarama se utrostručila, kao i posjećivanje njihove stranice. Sada imamo drugove iz 60 različitih većih i manjih gradova SAD-a. Na stranu sa Trampovim buncanjem o “marksističkim” demokratima i BLM pokretu, zaista postoji ogromna publika za socijalističke i komunističke ideje: američka vladajuća klasa se s razlogom plaši!
Između donacija prije i tokom škole, i ogromnim sredstvima prikupljenim u nedjelju, prikupili smo skoro 280.000 evra: zapanjujuća cifra koja dokazuje posvećenost i žrtvu svih naših drugova i simpatizera, i privrženost izgradnji boljeg svijeta.
Budućnost pripada marksistima!
Naposlijetku, Alan Vuds je dao završnu riječ. Rekao je da se, po prvi put u svom životu, osjećao kao da priča sa čitavim svijetom. Rekao je da IMT zastupa nerazdvojivo jedinstvo radničke klase bez granica. Kao takvi, odupiremo se svim reakcionarnim idejama koje imaju za cilj da podijele radnike i okrenu ih jedne protiv drugih. To znači da naše diskusije nisu apstraktne prirode. Ako želimo pobijediti u ovoj klasnoj borbi, radnici i omladina moraju biti naoružani ispravnim metodama, i iznad svega, idejama. Na taj način, Alan kaže, pratimo stope Lava Trockog, koji je dao svoj život za odbranu pravih ideja i tradicija marksizma i boljševizma.
Zaključio je:
“IMT je jedina organizacija na svjetskom nivou s pravom da preuzme nasljeđe Internacionale koju je uspostavio Lav Trocki, prije nego što je izdajnički ubijen. Moramo imati pouzdanja u sebe, drugovi. Moramo doći do sljedećeg zaključka: ako ne obavimo taj nužni posao, niko ga neće obaviti za nas…IMT na svojim plećima nosi sudbinu svjetske socijalističke revolucije!”
Cilj ove škole je bio odbrana marksističkih ideja od svih oblika klevete, reakcije i revizionizma. To je postignuto samopouzdanjem svakog druga koji je pričao i intervenisao, od kojih su svi pokazali odlično shvatanje nauke marksizma. Ali sama škola je pokazatelj validnosti i snazi ovih ideja. Dok buržoazija, sitna buržoazija i sektaši posmatraju ovaj svijet uplašeno i zbunjeno, nesposobni da shvate ono što vide, mi marksisti shvatamo da gledamo smrtnu agoniju starog društva, i novog koje se bori da se rodi.
Ova jasnoća, i uvjerenje u bolju budućnost, osvaja sve više i više radnika i omladine. Upravo na osnovi naše teorije možemo gledati naprijed sa optimizmom prema revolucionarnoj epohi u koju smo ušli, i odlučnosti da se postignu ciljevi socijalističke revolucije za naših života.
Marksistički univerzitet je završio, ali borba za socijalizam se nastavlja! Naprijed u pobjedu! Pridružite nam se!