Nakon rušenja Sovjetskog Saveza i krvavog rata u Jugoslaviji u 90-ima čovjek bi pomislio da moraš biti lud kako bi u tom vremenu pričao o komunističkim idejama. Naposljetku, “komunizam” je poražen. Sve su deformirane radničke države propale.

I tako je prošlo je već više od trideset godina od objavljivanja knjige “The End of History and the Last Man”. Likujući nakon raspada Sovjetskog Saveza, američki politolog Francis Fukuyama iznio je zapanjujuću tvrdnju. Čovječanstvo je doseglo "kraj povijesti kao takve: to jest, krajnju točku ideološke evolucije čovječanstva i univerzalizacije zapadne liberalne demokracije kao konačnog oblika ljudske vladavine." Međutim mi kao dijalektičari znamo da se sve kad tad pretvara u svoju suprotnost. Pa tako i likovanje velike pobjede SAD-a u 90-ima.

Od tada je prošlo samo malo više od tri desetljeća - što je otkucaj srca u rasponu ljudske povijesti - a liberalni ljubitelji kapitalizma već pričaju sasvim drugačiju priču.

Već se dulje vrijeme Hrvatskom širi “bauk komunizma”. Ogranci formirani u Hrvatskoj djeluju tek godinu dana ali već su uspjeli uzburkati javnost. Posebice u Zagrebu. Počevši sa zagrebačkim Pride-om na kojem se pojavila naša jugoslavenska zastava pa do jugoslavenske škole komunizma koja je izazvala vrlo negativne reakcije javnosti od strane najreakcionarnijih slojeva društva.

Iz svojih brloga izašli su oni koji su rušili Jugoslaviju u 90-ih i na naše članove pokrenuli hajku. Reakcionarnost Republike Hrvatske po pitanju Jugoslavije evidentna je i zbog nedavnog događaja na koncertu Bijelog Dugmeta radi kojeg je zabranjeno nastupanje spomenutom bandu radi izvođenja pjesme “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”. Ustaški natpisi na desničarskim portalima daju naslutiti da nekome jako smeta Jugoslavija i škola komunizma organizirana u njenom srcu - gradu Zagrebu.

Jedan od reakcionarnih novinara je nedavno pisao, nakon našeg intervjua u Večernjem listu, da je situacija u Hrvatskoj toliko loša da smo se čak i mi, jugoslavenski komunisti ponovno pojavili. Ovaj novinar je slučajno sasvim dobro uočio da sa sve većim propadanjem kapitalističkog sustava dolazi do širenja popularnosti komunističkih ideja. Unatoč medijskoj hajci i natpisima u novinama “Slobodna Dalmacija” - “Okuplja se boljševička gerila u Zagrebu” škola je uspješno održana. Naravno na školu je bilo pokušaja infiltracije od strane kontrarevolucionarnih snaga no to nas nije dalo smesti. Usprkos svim pokušajima žute štampe i najreakcionarnijih slojeva društva u kojem se nalazimo - škola je bila apsolutni hit.

Jugoslavenska škola komunizma u Zagrebu održala se u predviđenom datumu 26. i 27. listopada 2024. godine. Na njoj su brojni predavači iz naših redova održali niz predavanja poput; Svjetskih perspektiva, Oktobarske revolucije, Proleterskog bonapartizma, Postmodernizma. A u nedjelju 27. listopada slušali smo predavanje o Jugoslavenskoj revoluciji i kontrarevoluciji, Marksizmu i religiji, Borbi protiv imperijalizma na periferiji, i Kako izgraditi RKS?. Posljednja je točka sadržavala i ključne elemente nove antiimperijalističke kampanje koju pokrećemo na razini cijele Internacionale pa tako i u jugoslavenskoj sekciji. Škola je održana u duhu revolucije koja nam neminovno dolazi te smo na kraju tradicionalno zapjevali i Internacionalu.

Ona je pomogla teorijskom podizanju naših drugova i drugarica te ih je naoružala u znanjima koja su prijeko potrebna za izgradnju revolucionarne komunističke partije.

Međutim jedino pitanje koje se ovdje samo od sebe nameće jest zašto je hrvatsku državu koja je tobože toliko snažna i jaka toliko uznemirila jedna škola na kojoj su se sakupili komunisti. Ona koja piše ove riječi sjeća se vrlo dobro ranih 2000-ih i elana koji je nastupio u društvu u godinama nakon rata.

S velikim nezadovoljstvom može se prisjetiti ekstremnog nacionalizma s kojim je odrasla, otvorenog antisrpskog šovinizma koji je izlazio iz svih pora ovog društva pa tako i iz školskih klupa i udžbenika povijesti. Sjećamo se i riječi pokojnog predsjednika Tuđmana. “Hrvatska će biti nova Švicarska”. Trideset i više godina nakon rata jasno je sve više da je Hrvatska ekonomski daleko bliža bivšim afričkim kolonijama negoli Švicarskoj.

Nedavni događaj u Novom Sadu, rušenja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru jasno potvrđuje da ono što je nekad izgrađeno u Jugoslaviji današnji slabi kapitalizam na periferiji nije u stanju niti održavati. U budućnosti, u jeku recesije koja se mahom širi u velikim zapadnim ekonomijama je jasno da kapitalizmu predstoji period samo sunovraćenja prema dolje.

Intenzivna militarizacija prisutna u svim zemljama pa također i sukobi između Rusije i Ukrajine i genocidom koji izvodi Izrael nad Palestinom ultimativni su dokaz da je kapitalizam previše star za svoje postojanje. Svaki progresivni moment koji je nekad imao je danas davno izgubio.

Unatoč svim pokušajima povijesnog revizionizma koji je od svih ex yu država uvjerljivo najjači upravo u Hrvatskoj, tekovine naše slavne partizanske borbe ne mogu se zaboraviti. Današnja vladajuća klasa je stvorila mit nacionalnog hrvatskog identiteta formiranog isključivo na antijugoslavenskoj propagandi. Zaboravljajući na našu bogatu povijest i to da je Hrvatska stvarala SFRJ i da je današnja Republika Hrvatska upravo nasljednica Socijalističke Republike Hrvatske.

Na bitci na Sutjesci 1943. godine, koja je preokrenula sveukupni ishod Drugog svjetskog rata na ovim prostorima prisustvovalo je čak 30% Hrvata. Druga najveća nacija u zemljama ex yu je dala konkretno u Zagrebu čak polovicu stanovništva u partizane. Prema tome - Zagreb jeste partizanski grad zapravo, unatoč žutoj štampi i svemu što apologeti raspada Jugoslavije danas pišu iza svojih kulisa - Zagreb je srce Jugoslavije. I povijesno mjesto gdje je ideja ujedinjenja južnoslavenskih naroda zapravo i nastala.

Naš rad u Hrvatskoj pa tako i u ostatku Balkana je tek započeo. Međutim s vremenom nemamo sumnje u očekivanju da će naše brojke biti sve veće. Jugoslavenska škola komunizma je samo jedan od prvih koraka u jačanju sila komunizma u zemljama Balkana a i šire. Postoji samo jedan način na koji se radnička klasa može oduprijeti imperijalizmu, militarizmu i konstantnim napadima na životni standard. Metodom socijalističke revolucije!

Živjela Revolucionarna komunistička internacionala!

Živio RKS!