Na Markovom trgu u Zagrebu jučer je održan prosvjed radnica tekstilne firme Orljava iz Požege radi neisplata čak triju plaća. Oko 180 radnica ove državne firme već mjesecima živi u egzistencijalnoj neizvjesnosti, a dopise sindikata Vlada RH je zadnjih mjeseci uredno ignorirala. Stoga su radnice morali doći u Zagreb po teškoj vrućini kako bi ih gospoda iz Vlade uopće primila. Obećano je da će plaće dobiti kroz 10 dana, a sama firma sutra ulazi u stečaj.
Iako u državnom vlasništvu, tvornica Orljava zadnjih 15-ak godina ovisi isključivo o stranim naručiteljima, poglavito o njemačkom modnom brendu Olympu kao najvećem naručitelju. Međutim, Olymp je svih ovih godina cijenu proizvoda držao toliko niskom da je firma (uz uvijek suspektnu i od radnica nekontroliranu upravu kapitalističke RH) godine redovno završavala u minusu. Olymp je Orljavi za jednu košulju plaćao svega 3-4 eura, pa ih na tržištu dakako prodavao po znatno višim cijenama. Uvjeti rada u tvornici bili su teški, uz minimalnu plaću i hrpu neisplaćenih prekovremenih sati. Pritisak na Olymp stizao je od samih sindikata iz firme, poglavito Novog sindikata, ali i brojnih drugih sindikata i organizacija iz Europe. Od svih, osim od vlasnika – Republike Hrvatske koja je radije dozvoljavala da se generiraju dugovi prema dobavljačima, posluje u minusu i povremeno ti minusi saniraju, nego da i ona pritisne Olymp. Osim toga, sluganska Republika Hrvatska se nije potrudila niti da i sama investira u Orljavu, primjerice naručivanjem uniformi za policiju i vojsku što su radnice Orljave nekoć radile, već je prepustila da čitava firma uglavnom ovisi o Olympu.
Kad je izbijanjem pandemije broj narudžbi iz Njemačke pao, dio radnica završio je na birou, a dio na državnim mjerama potpore koje su se s mjesecima smanjivale, da bi u aprilu ove godine odjednom i prestale dolaziti. Olymp je u potpunosti obustavio narudžbe, a počelo se spekulirati da bi tvornicu mogao privatizirati domaći Hemco iz Đakova. Međutim, čim je Novi sindikat najavio da prije preuzimanja želi pregovarati o uvjetima rada i kolektivnom ugovoru, interes Hemca naglo je splasnuo.
I tako smo stigli do stečaja, pri čemu je nastavak proizvodnje upitan. Navodno se pojavio novi strani naručitelj iz Švicarske koji je spreman cijenu proizvoda plaćati više nego Olymp, ali to nije dovoljno za svih 180 radnica. Ako uzmemo u obzir da je prosjek godina radnica Orljave 50, postavlja se logično pitanje gdje će se te žene sutra zaposliti, u ionako osiromašenom i deindustrijaliziranom slavonskom kraju? Njihova djeca će po svoj prilici sreću potražiti u inozemstvu, kao i čitave vojske mladih prije njih. Također, jako nevrijeme koje je prije nekoliko dana pogodilo požeški kraj nije poštedjelo ni kuće mnogih radnica, kao ni krov same Orljave.
Da ne živimo u kapitalizmu, odnos Republike Hrvatske prema radnicama Orljave i samoj tvornici označili bismo sramotnim. Ovako gledamo još jednu uobičajenu epizodu periferne republike čije kompradorske vlasti godinama servisiraju strani kapital, ne ulažu u širenje proizvodnje na domaće tržište, a radničku klasu ignoriraju i tjeraju da im dođe doslovno pred vrata po zaostale plaće.
