Skup “Pravda za Davida” podstaknut zahtjevom da se utvrdi istina o nestanku i smrti Davida Dragičevića je za nepunih mjesec dana od svakodnevnih okupljanja nekoliko stotina, prerastao u protest od nekoliko hiljada ljudi. Masa koja se okupila na Trgu Krajine u Banjoj Luci 21. aprila, samo je vrh ledenog brijega ogorčenih na sve one koji predstavljaju i održavaju poredak u kome se brutalni zločini mogu zataškati. Davor Dragićević, otac nastradalog Davida direktno je pozvao na odgovornost vodeće funkcionere Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Dragana Lukača, Darka Ćuluma i Darka Ilića, patologa Željka Karana i tužioca Dalibora Vreću. Ovaj poziv pozdravljen je snažnim aplauzom. Jednako snažan aplauz dobili su svi oni koji su ovom prilikom doputovali u Banjaluku bez obzira na vjeru i naciju, a došli su, između ostalih, predstavnici grupe koja zahtjeva pravdu za brutalno ubijenog Dženana Memića u Sarajevu.

Bezbjednost za ubice

Malo koja riječ se tako često može čuti iz usta vladinih funkcionera kao riječ bezbjednost. Teško da može proći dan a da nam mediji ne serviraju izjave i priloge u kojima vidimo ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača kako izjavljuje da je bezbjedonosna situacija u RS na visokom nivou i kako su građani i njihova imovina sigurni. Svakom kapitalističkom režimu je bitno da se narodu konstantno prikazuju akcije i paradiranja pripadnika policijskog aparata, kako bi ga stalno držali pod utiskom da je režim stabilan i da će svaki pokušaj narodne pobune ili radničkog štrajka biti lako i bez ustezanja ugušen, kao izgred ili kao čin terorizma. Policija se svakodnevno, a posebno tokom obilježavanja Dana Republike Srpske i Dana policije Republike Srpske, prikazuje kao tobožnji garant zaštite Republike Srpske od spoljnjih neprijatelja. Predstavlja se kao institucija koja stoji iznad društva i podjednako brani bogataše i njihove političare na jednoj i radni narod na drugoj strani. Ova iluzija se rasprši svaki put kada se radni narod pobuni jer tada se policija svojim djelima ogoli i brutalno se pokaže kao represivni organ kapitalističke tajkunske vlasti. Tada postaje jasno da ona nije tu radi spoljnjeg neprijatelja – naprotiv, tu je da osigura da imperijalističke zemlje nesmetano izvlače naše sirovine i da radničke blokade pruga to ne spriječavaju. Policija je tu radi zaštite vladajuće klase i njenih interesa, u prvom redu njihove napljačkane privatne svojine, izgrađene na ruševinama naših društvenih firmi. Sve je jasnije da vještačko pumpanje bezbjednosti i sigurnosti od strane vladajuće tajkunsko-političke elite u RS jeste samo simptom straha režima od vlastitog naroda, od sve većeg nezadovoljstva radnih ljudi, nezadovoljstva koje svaka iskra može zapaliti prijeteći da sruši vladajući poredak. Naizgled nedodirljiv državni aparat nam sam ukazuje na vlastite pukotine.

Nastojanja da se bezbjednosna situacija predstavi zadovoljavajućom a rad policije dobrim izgleda tragikomično ako se zna da policija godinama ne može ili jednostavno ne želi da riješi niz ubistava običnih građana Banja Luke. Jedan od najpoznatijih nerazjašnjenih slučajeva je ubistvo Milana Vukelića u eksploziji autobombe 6. novembra 2007. Godine. Vukelić je bio inžinjer zaposlen u Zavodu za izgradnju Banja Luka i otvoreno je govorio o „građevinskoj mafiji“. Prije ubistva mu je prijećeno, a u dva navrata mu je zapaljena imovina. Ubistvo Vukelića je ušlo u 11. godinu kako se u policiji vodi kao neriješen slučaj. Ni ubica ni nalogodavac nisu pronađeni.

U nizu nerazjašnjenih ubistava u Banjoj Luci su i dvije saobraćajne nesreće u kojima počinioci nisu pronađeni ili su kažnjeni kaznama neadekvatnim za stepen zločina. Prvi takav slučaj je saobraćajna nesreća koja se dogodila 21. avgusta 2011. u kojoj je poginuo dvadesetogodišnjak Nikola Đurović. Iako je za nesreću optužen Nenad Radinković, nezaposleni pekar iz Laktaša, roditelji nastradalog mladića sumnjaju u zvaničnu verziju nesreće i za smrt svog sina optužuju Stanislava Čađu, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS. Tvrde da je Radinković dobio novac kako bi priznao krivicu iako nije ni bio za volanom za vrijeme nesreće. Drugi slučaj u kojem roditelji traže zadovoljenje pravde i ukazuju na nestručan rad policije i sudstva je smrt Jovana Arbutine, mladića koji je nastradao na pješačkom prelazu 18. januara 2015. godine, šest dana prije svog 20. rođendana. Vozač automobila je osuđen na šest mjeseci zatvora i 1500KM sudskih troškova! Iako je presuda donesena, roditelje o tome niko nije obavjestio, a pravo na žalbu je izgubljeno jer je zakonski rok za to 15 dana. Roditelji nastradalog mladića tvrde da je istraga o nesreći vođena nestručno što implicira da se radi o svjesnom zataškavanju. Jovanova majka Ljiljana tvrdi da automobil koji je ubio njenog sina uopšte nije bio na vještačenju, već je odmah stavljen na prodaju. Takođe, okrivljeni vozač je tek nekoliko sati nakon nesreće testiran na alkohol iako je bio vidno pijan, a jedini svjedok nesreće, Jovanov prijatelj, tokom sudskog procesa nikad nije pozvan da svjedoči. Vještaci su se na ovom slučaju nekoliko puta mjenjali a njihovi izvještaji se nisu poklapali čak ni sa krajnjom presudom. Prije skoro dvije godine, roditelji nastradalih mladića, njihovi poznanici i prijatelji su održali protestnu šetnju kojom su iskazali nezadovoljstvo presudama za smrt njihove djece i nepovjerenje u rad pravosudnih organa.

Pravda za Davida

Nerazjašnjena smrt dvadesetjednogodišnjeg banjolučkog studenta elektrotehnike Davida Dragičevića samo je najnoviji slučaj u ovom užasnom nizu. David je nestao u noći 17. marta, njegovo beživotno tijelo pronađeno je u rijeci Vrbas 24. marta. Od samog početka istrage o uzrocima smrti, policija i pravosudne institucije vode lošu i netemeljitu istragu, punu kontradiktornih izvještaja. Odmah nakon pronalaska tijela, policija i mediji koje kontroliše vlast su počeli stigmatizaciju nastradalog Davida, prikazajući ga kao lopova i narkomana. Namjera je, pretpostavljamo, bila da se javnost uvjeri kako je život ubijenog mladića nebitan. Možemo samo da zamislimo kakvu agoniju prolaze Davidovi roditelji koji su izgubili dijete i pri tome moraju da trpe javno iznošenje laži i podmetanja na račun svog nastradalog sina. Velikom dijelu javnosti je izvještaj policijske istrage izgledao kao besraman pokušaj da se sakriju pojedinosti u vezi sa slučajem. Istraga je isprva bila u nadležnosti Uprave za organizovani i teški kriminalitet i načelnika Darka Ilića.

Na konferenciji za novinare, par dana nakon pronalaska tijela, Ilić je prezentovao navodno Davidovo kretanje u noći kad je nestao gdje je naveo da se nesrećni mladić te noći potukao sa tri osobe, bio u nekoliko kafića, opljačkao jednu kuću, pojeo burek i skočio u nabujalu rječicu Crkvenu, pritoku Vrbasa. Patolog Željko Karan je, ovom prilikom, rekao da su mladiću prije smrti nanijete povrede tupim predmetom, ali da one nisu uzrokovale smrt, već da je smrt nastupila utapanjem. Međutim, patolog Karan nije mogao reći da li je pokojni David sam upao u rijeku ili ga je neko u nju bacio. Da bi se smirile strasti i eskalacija nezadovoljstva javnosti izazvana izjavama policijskih službenika prepunih nelogičnosti, nestručnosti i očiglednog zataškavanja, u slučaj se morao lično uključiti i Milorad Dodik, predsjednik RS, očigledno zabrinut za rezultate izbora u oktobru ove godine. U svrhu prikupljanja jeftinih političkih poena za predstojeće izbore, Dodik se pojavio i na sahrani, te naložio ministru bezbjednosti Draganu Lukaču da obdukciju izvrši patolog sa VMA Ivica Milosavljević. Policija je plasirala informaciju da je Milosavljević potvrdio Karanovu obdukciju i tako stavi tačku na slučaj. Ispostaviće se da se obdukcioni nalazi Karana i Milosavljevića ne poklapaju u za istragu izuzetno važnom detalju. Prema Karanovom nalazu Davidovo tijelo je bilo maksimalno 7 dana u vodi a prema Milosavljevićevom od 2 do maksimalno 4 dana! Ova procjena ostavlja mogućnost da je Davidovo tijelo bilo na nepoznatoj lokaciji najmanje 2 dana. Davidova majka Suzana je na fejzbuk grupi ovim povodom napisala: „ Sad me interesuje ko će se od nadležnih javiti da nama, grupi od preko 70.000 članova objasni kako Karan kaže 7 dana a patolog sa VMA 2-4. Neće se javiti niko, jer to je bio David Dragičević, radnički sin.“

Iako namjera ovog teksta nije da se bavi nagađanjima glede smrti Davida Dragičevića, netransparentan rad policije, uz gomilu nelogičnosti u policijskim i stručnim izvještajima, a sve to uz spinovanje javnosti I prikazivanjem Davida kao provalnika i narkomana, zaista stvara utisak da se radi o smišljenom zataškavanju identiteta ubica.

Međutim, vlast nije računala da će ovim postupcima izazvati gnjev među običnim ljudima koji su siti svakodnevne nepravde u društvu. Roditelji nastradalog Davida nisu prihvatili ni policijski izvještaj ni nalaz patologa Karana. Ubrzo je bila pokrenuta fejzbuk grupa “Pravda za Davida”, koja u vrijeme pisanja ovog teksta broji preko 80.000 članova, sa tendencijom daljeg rasta. Preko fejzbuk grupe pokrenuti su protesti građana pod nazivom “Pravda za Davida – Stop nerazjašnjenim ubistvima u Banjoj Luci.“ Protesti se od 26. marta održavaju svaki dan na glavnom gradskom trgu, Trgu Krajine u 18 časova. Protesti solidarnosti se održavaju i u ostalim gradovima u okolini Banja Luke, kao što su Prijedor, Kozarska Dubica, Gradiška, Srbac, Čelinac itd. Takođe, i u ostalim gradovima RS, Doboju, Bijeljini i Brčkom. Solidarnost je iskazana i u Federaciji BiH i u Srbiji. Cilj protesta je podrška roditeljima ali i instinktivni način ljudi da natjeraju vlast da riješe i ostala nerazjašnjena ubistava proteklih godina u banjolučkoj regiji.

Konkretno u Davidovom slučaju, roditelji tvrde da im nije saopšteno vrijeme smrti njihovog sina, a što bi obdukcija trebala utvrditi. Takođe, obdukcija je morala utvrditi i dati jasan odgovor na povrede koje su nađene na tijelu, kada su nastupile, i da li su mogle izazvati smrt. Prema Zakonu o sudskoj medicini, patolog treba da utvrdi vrijeme smrti, a to se u ovom slučaju nije desilo, iako je obdukcija ponovljena. Nekoliko dana nakon pronalaska tijela, na društvenim mrežama su se pojavili snimci nadzornih kamera koji pokazuju kuću koju je David navodno opljačkao, iako snimak jasno pokazuje da David u kuću ulazi normalno na ulaz a ne preko balkonskog prolaza kako policija tvrdi, a na snimku se vide još dva čovjeka koji ulaze u kuću nakon njega. Nakon nepunog sata, iz kuće izlazi mladić vidno hramljajući. Nije jasno zašto bi neko kuću pljačkao skoro sat vremena i kako je moguće, osim podmetanjem, naći stvari u mladićevom džepu 6 dana nakon utapanja!? Davidov otac, Davor Dragičević tvrdi da je vlasnik kuće ujutru, prije nego što je prijavljen nestanak mladića, policiji prijavio da je David opljačkao njegovu kuću. Davor Dragičević je na Trgu Krajine 28. marta rekao da je posjetio vlasnika sporne kuće koji mu je rekao da uopšte ne poznaje njegovog sina!? Uz to treba dodati da su se javili i svjedoci događaja kobne noći, ali ih policija ne želi saslušati.

Panika vlasti – licemjerje opozicije

U početku, vlast je pokušala proteste grđana ignorisati uvjerena da će nakon par dana gnjev i nezadovoljstvo splasnuti. To se nije dogodilo. Istrajnost sve većeg broja građana prisutnih na glavnom gradskom trgu i novi detalji koje porodica objavljuje u fejzbuk grupi, primorali su Milorada Dodika da ponovo lično reaguje tako što je ministru unutrašnjih poslova naredio da istragu od Uprave za organizovani i teški kriminalitet prebaci na Upravu kriminalističke policije. Dodik je, po svemu sudeći, osjetio pritisak svakodnevnih protesta u Banjoj Luci i odlučio se da uvaži zahtjeve roditelja i građana iz straha da se protesti ne pretvore u masovne demonstracije koje bi mogle iskoristiti i preuzeti opozicione partije i tako mu poljuljati politički rejting pred opšte izbore u oktobru ili čak zaprijetiti da potpuno poljuljaju vladajući režim u RS. Miješanje predsjednika RS u rad policijskih organa i provođenje policijskih istraga govore o tome koliko su besmislene tvrdnje o nezavisnom radu institucija i nekakvoj izmaštanoj “vladavini prava” gdje su svi jednaki. Kako tek licemjernim izgledaju saopštenja SNSD-a i predsjednika RS na nepristrasnu i nezavisnu istragu, a u isto vrijeme preko klijentelističke mreže kontrolišu sve institucije u RS!

Svjesne narodnog nezadovoljstva skupove pokušavaju da iskoriste i opozicione partije. Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH i jedan od vodećih kadrova Srpske demokratske stranke pojavio se na jednom od prvih skupova na Trgu Krajine obećavajući pomoć. Opozicija je zatražila ostavku ministra unutrašnjih poslova i rukovodstva policije RS i vandredne sjednice Skupštine grada Banjaluka i Narodne skupštine Republike Srpske. Jasno da opozicija pokušava skupiti političke poene pred naredne izbore. Nijedan raniji slučaj, od koji su samo neki navedeni u ovom tekstu, nije bio motiv opoziciji da preduzme ovakve korake.

Koji zaključak možemo iz svega izvući? Bez obzira kada ćemo ili da li će se u dogledno vrijeme saznati potpuna istina o smrti Davida Dragičevića, velikom broju ljudi je postalo jasno da policija i pravosudne institucije nisu nezavisne niti rade u interesu većine kako to vladajuća tajkunsko-politička elita predstavlja. Svakim danom je sve veći broj onih koji sa time ne žele da se pomire. Neisigurnost na ulici, gdje svaki dan možeš nastradati od nesavjesnog vozača koji može biti bahati sin ili rođak nekog tajkuna koji neće odgovarati za svoja nedjela, kriminalni obračuni nedavne eksplozije u Banjoj Luci, kada su nepoznati napadači ispalili zolju na zgradu Euroherca, sve više nam pokazuje da se vlastima, ne može vjerovati i da naši životi za njih imaju jako malu cijenu.

Naravno, ova situacija nije karakteristična samo za Banju Luku već i za cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu. Osim već pomenutog slučaja Dženana Memića, aktuelan primjer je i pogibija Selme Agić i Edite Malkoč, studentica iz Sarajeva koje je usmrtio Sanjin Sefić vozeći 105 kilometara na sat pri prolasku kroz crveno svjetlo na semaforu. Ni 18 mjeseci nakon toga, ubica još uvijek nije osuđen.

Korupcija, klijentelizam i sprega vlasti sa tajkunima koji su većim dijelom upetljani u ilegalne radnje i izbjegavanje čak i buržoaskih zakona, daju tužnu i nimalo povoljnu sliku budućnosti za običnog stanovnika Bosne i Hercegovine. Protesti na Trgu Krajine za Davida, radnički štrajkovi na Želljeznicama RS, štrajkovi i blokade puteva radnika i ratnih veterana u Federaciji BH su dokaz da je narodu prekipjelo i da je svakim danom sve spremniji da nakon godina apatije i ćutanja krene u borbu za pravdu, budućnost i bezbjedan život za sebe i svoju djecu.

Borba tek počinje!

Činjenica da su protesti protiv raznih oblika nepravde, nasilja i ubistava postali dio svakodnevice i da se krivci uvijek traže u istoj privilegovanoj tajkunsko-političkoj garnituri i njenim policijskim slugama upućuje nas jedne na druge i nalaže nam da se svakoj takvoj nepravdi moramo početi opirati zajedno. Nepravde koje nas pogađaju su u krajnjoj instanci političke. To ne znači da je odgovor na njih u smjenjivaju jedne garniture drugom, koja je ista takva. Današnji „opozicionari“ su mahom ljudi koji su nekada bili na vlasti, ili se nalaze na vlasti na određenim nivoima i koji konstantno ostaju gluvi, slijepi i nijemi na sve naše probleme – osim ako ne procjene da će im oglašavanje donijeti profit na izborima. Njihov problem sa aktuelnim režimom je samo problem oko podjele plijena. Dosta nam je i Dodika i njih! 

Dolazi vrijeme kad više nećemo držati pognutu glavu, trpiti nepravdu i sklanjati se automobilima u kojima jure i ubijaju našu djecu samoproglašeni gospodari naših života! Pravdu ne treba dozivati i tražiti od onih što su bogatstvo, moć i uticaj stvorili negirajući dostojanstven život većini običnih ljudi koji žive od svog rada! Bolji svijet nećemo dobiti od njih. Za bolji svijet se valja izboriti! Moramo učiti iz dosadašnjih iskustava, moramo povezati naše borbe i proteste i boriti se za preobražaj društva u interesu svih nas običnih, radnih i poniženih!

Ne dopustimo da se svaka tragedija završi umornim odlaskom kući kada nam splasne bijes i kada nas životne muke pritisnu ka povratku svakodnevici. Razgovarajmo o problemima sa kojima se svi suočavamo! Izvucimo zajedničke zaključke i delajmo!