Tokom proteklih deset dana održana su tri protestna skupa radnika Rudnika i Termoelektrane Ugljevik (RiTE) na kojima je bilo preko 1500 radnika. Prvi dan protesta radnici su blokirali magistralni put Bijeljina-Tuzla, dok se drugi dan protest održao ispred RiTE Ugljevik, a trećeg dana su ponovo blokirali magistralni put Ugljevik-Tuzla. Povod protesta, kako kažu radnici, je katastrofalno stanje u ovom javnom preduzeću. Protesti u RiTE Ugljevik skreću pažnju na nagomilane probleme ovog preduzeća, uključujući finansijske gubitke i probleme sa nabavkom uglja. 

Glavni radnički zahtjevi su vraćanje koncesije za ležište uglja “Ugljevik–Istok 2”, koja je ranije dodijeljena ruskom milijarderu Rašidu Serdarovu, smatrajući je ključnom za opstanak preduzeća i ostavke kompletnog rukovodstva preduzeća, osim generalnog direktora Dike Cvijetinovića. Protesti su paralizovali preduzeće – radnici su obustavili i minimalan proces rada. Prema riječima članova štrajkačkog odbora, poslovne aktivnosti u RiTE Ugljevik neće biti nastavljene sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune. Radnici traže da se obezbijede dovoljne količine uglja do 2050. godine, revitalizaciju termoelektrane, sredstva za eksproprijaciju zemljišta za potrebe novog rudnika „Ugljevik istok 2“ na lokaciji Ugljevik selo i na području još nekoliko ugljevičkih mjesnih zajednica, rudarsku opremu i mehanizaciju, te bolje uslove rada i veće plate, kao i isplatu dvije zaostale plate. Od zahtjeva za sada je ispunjena samo isplata zaostalih plata.

U međuvremenu je, nakon trećeg protesta, Vlada Republike Srpske najavila da će u narednih 15 dana otkupiti koncesiju od Serdarova, a RiTE su ponovo pokrenule pogone.  Nepoznanica je za koji iznos će Vlada otkupiti datu koncesiju. Ostaje da vidimo da li će ovaj potez biti samo privremeno smirivanje radničkog bunta ili još jedan način kako pojedinci iz vlasti raskidanje i otkup koncesija koriste kao šemu za izvlačenje javnog novca.

Problem s kojim se radnici RiTE Ugljevik suočavaju je taj što je Vlada Republike Srpske koncesiju za eksplotaciju uglja na ležištu „Ugljevik-Istok 2“ dala ruskom oligarhu koji sada ugalj prodaje po tržišnim cijenama, dovodeći tako Termoelektranu pred ivicu kolapsa. Inače, ruski milijarder Rašid Serdarov, koji se bavi ulaganjima u energente, vlasnik je naftne kompanije ‚‚South-Urals industrial Company”, čija vrijednost prelazi dvije milijarde dolara. Ime mu se našlo i u Panamskim papirima, dokumentima koji otkrivaju kako bogataši peru novac kroz ‚‚porezne oaze”.

U njegovom vlasništvu je ‚‚Comsar Energy Group”, kompanija bazirana u Kipru, u okviru koje u Bosni i Hercegovini posluju tri firme – a četvrtu, ‚‚Comsar Energy Hydro”, preuzela je Vlada RS. Ruski biznismen je dobio državljanstvo BiH kao ‚‚značajan investitor” odlukom Vijeća ministara 2011. godine. Serdarov je dobio BH državljanstvo na lični zahtjev, uz preporuku Vlade RS, koja je tada navela da je ‚‚lice od naročite koristi za BiH”.

Radnici RiTE Ugljevik prestali su raditi 23. decembra prošle godine, kako su tada naveli iz sindikata, zbog nedostatka uglja i lošeg vremena koje je onemogućavalo njegovo iskopavanje. Prethodno je RiTE obustavila rad 30. novembra i nije bila u pogonu deset dana. Iako su Vlada RS i Ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić, prošlog februara izjavili da koncesionar Serdarov nema projektnu dokumentaciju i adekvatnu dozvolu, očigledno da je Vlada RS naumila da radi kratkoročnog interesa pojedinaca iz vlasti, uprave preduzeća i profita ruskog milijardera, dovede RiTE do gašenja.

Izvor: tvk3.info

Rudnik i Termoelektrana Ugljevik je do rata važilo za jedno od najjačih i najstabilnijih preduzeća u ovome gradiću na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Međutim, privatizacijski ratovi 90-ih i pljačka društvenih preduzeća naštetili su cjelokupnoj privredi Bosne i Hercegovine. Mnoga preduzeća su uništena pljačkom, rasprodajom imovine, ratnim dejstvima ili nakon rata su otišla u stečaj, a radnici na ulice. Ona preduzeća koja su preživjela ratne devedesete, kao RiTE Ugljevik, su u nove kapitalističke odnose izašli značajno oštećeni i kao prilika novoj tajkunsko-političkoj eliti proizašloj iz rata da se preko javnog preduzeća obogate.

Za vrijeme rata, preduzeće pljačkaju kriminalne i paravojne bande, a ugalj izvoze u Srbiju radi lične koristi. Nakon rata zbog nedostatka mehanizacije i novca javlja se prilika pojedincu koji ima brata u tadašnjoj vladi Republike Srpske da ,,investira’’, iako se ništa ne zna o porijeklu njegovog novca, u vlastitu mehanizaciju koju preko tadašnje uprave koristi za potrebe RiTE-a naplaćujući im debelu naknadu. Prema riječima starijih radnika, radi se o Radi Ćoriću koji od tada do danas na isti način funkcioniše sa svojom privatnom firmom ,,TEREX’’.

Prije rata RiTE su trebale izgraditi Blok 3 Termoelektrane, koji nikad nije završen iako je bilo izgrađeno 70 posto infrastrukture i opreme. Ovu koncesiju za izgradnju Bloka 3, entitetske vlasti će 2013. godine prodati upravo Serdarovu, od čega do danas nije ništa urađeno iako je najavljeno ulaganje više od pola milijarde evra i otvaranje 700 novih radnih mjesta. Inače, Vlada Republike Srpske je do sada putem entitetske elektroprivrede otkupila koncesije i nerealizovane projekte Rašida Serdarova u ovom entitetu, za još uvijek nepoznat iznos. Među njima su koncesije za hidrocentralu ‚‚Mrsovo” na rijeci Lim i hotel ‚‚Comsar” u Rudom.

Kao i sva druga javna preduzeća u RS, i RiTE su opterećene neplanskim i štetnim stranačkim zapošljavanjem koje crpi resurse svakog javnog preduzeća i javne uprave. Kako tvrde radnici, stranačko zapošljavanje u ovoj firmi je u toj mjeri da ljudi koji su novi zaposleni, većinom u upravi i administraciji, nemaju mjesta gdje da stoje a kamoli da sjede ili da nešto rade, tako da ti ljudi primaju platu u državnoj firmi, a ne dolaze na posao, već se zapošljavaju na crno po privatnim firmama i tako uzimaju duplu platu.

Zbog lošeg upravljanja, RiTE Ugljevik je početkom godine na arbitraži izgubio spor od slovenačke kompanije EGS-RI (Elektrogospodarstvo Slovenije razvoj in inženjering), koja traži 67 miliona evra, plus zatezne kamate po osnovu prijeratnog ulaganja u ovu termoelektranu.

Da RiTE Ugljevik nije izolovan slučaj, potvrđuje situacija i u Termoelektrani Gacko na jugu Hercegovine, koju takođe opterećuju dugovanja i drugi problemi u poslovanju. TE Gacko i TE Ugljevik proizvode oko 70 posto električne energije u BH entitetu Republika Srpska. Gašenje ova dva preduzeća značilo bi kolaps ionako posrnule Elektroprivrede RS. Resorni ministar Petar Đokić ranije je kazao da bi u ove dvije termoelektrane trebalo uložiti oko 700 miliona maraka (više od 350 miliona evra), a da vlasti taj novac nemaju.

Izvor: byka.com

Sve je ovo posljedica nemogućnosti vladajuće klase u RS i njihovih političkih predstavnika da upravljaju javnim preduzećima i da je njihov jedini cilj izvlačenje novca iz istih i zadovoljenje sopstvenih ličnih interesa i kratkoročnih profita domaćih i stranih kapitalističkih mešetara. Katastrofalna stanja i gomilanje dugova u drugim javnim preduzećima, kao što su Željeznice RS, Srpske šume i druga, pokazuju potpuni kolaps privrede u RS i pretvaranje ovog prostora u deindustrijalizovanu pustoš. Neulaganja u zdravstveni i obrazovni sektor pripremaju i socijalni kolaps koji radnom narodu u RS već kuca na vrata u padu kvaliteta javne infrastrukture i javnih usluga.

Dosadašnja dešavanja u RiTE Ugljevik pokazuju radnicima da ne mogu vjerovati niti obećanjima vlasti niti prebacivanju odgovornosti sa sadašnje na prethodnu upravu. Preduzeća koja se posmatraju kao plijen političkih partija i njihovih kapitalističkih sponzora ne uzimaju u obzir šire interese radnika niti društvene zajednice. Direktori i uprave koje postavljaju vlasti uvijek će gledati kako da iz javnog preduzeća izvuku sredstva i novac i u tom kriminalnom procesu napune svoje i stranačke džepove, a radnike koriste kao žetone za potkusurivanje.

Iz tog razloga, radnici RiTE Ugljevik, ako žele da sačuvaju svoje preduzeće i individualnu egzistenciju, moraju tražiti da u upravi preduzeća postave svoje predstavnike u svakom trenutku odgovorne isključivo sindikatu i radnicima. Samo na taj način možemo odbraniti svoja radna mjesta i pokrenuti ekonomiju dajući primjer ostatku radništva u Bosni i Hercegovini da je došao kraj siromašnom životarenju radništva i uništavanju naše zemlje od strane domaćih i stranih kapitalističkih parazita.