Nedavni opći izbori u Indiji razotkrili su trulež cijelog političkog sustava u zemlji. Gotovo sve stranke razotkrivene su kao bankrotirane, sa opadajućim autoritetom, nemajući šta za ponuditi radnim masama. Ali Modijev vladajući BJP koji se nekada smatrao nepobjedivim, pokazao se najvećim gubitnikom.

Izlazne ankete u korporativnim medijima predviđale su da će BJP dobiti 370 mjesta. Sam Modi se u predizbornoj kampanji hvalio da će preuzeti više od 400 mjesta. Na kraju, BJP je dobio samo 240 mjesta, 63 manje nego na prošlim izborima 2019. Modi je izgubio većinu u parlamentu, te će se morati osloniti na male stranke u koaliciji da formira vladu.

Foto: Trump White House  Archives, Flickr

Opozicione stranke u potpuno neprincipijelnom INDIA savezu, predvođenim Kongresom (Indijski nacionalni kongres), dobile su glasove na račun BJP-a, ali to je bilo moguće samo sklapanjem neugodnog partnerstva iz straha da ne bi bili desetkovani. Takozvane komunističke partije podržale su ultradesničarske partije, poput tvrdokorne Hindutva frakcije, Shiv Sena u Maharaštri. Suparničke buržoaske stranke Kongres i Samajwadi Partija SP podržavale su se u Utar Pradešu, dok su Kongres i regionalna otcijepljena stranka, TMC, podržale jedna druge u Zapadnom Bengalu. Dok se opozicioni savez pokazao kao uspješan trik gledajući osvojena mjesta, on je također razotkrio kako ove stranke nemaju fundamentalne ideološke razlike.

Rezultat potvrđuje našu opštu perspektivu da, unatoč gorkim suzama liberala i reformista zbog Modijeve naizgled nepobjedive podrške u prošlosti, on nije mogao zauvijek zadržati svoju poziciju. Indijskim masama je ponestalo strpljenja, i uprkos tome što im je nedostajala stvarna politička alternativa, iskoristili su ove izbore da nanesu udarac Modiju.

Ovaj neuspjeh je došao u loše vrijeme za vladajuću klasu. Veliki razlog Modijeve popularnosti od 2014. godine bio je kontinuirani ekonomski rast nakon više godina oskudice i rezova pod vladama Kongresa.

Proglasio je uspjeh svog ultraliberalnog 'gudžaratskog' modela rasprodaje svega što nije zakucano. Ali s obzirom da je javni sektor već ogoljen do kostiju, ovo se ne može nastaviti. Pa ipak, dok je Indija do sada pokazala impresivne brojke rasta BDP-a, velika većina Indijaca smatra da se nemaju čime pohvaliti. Dok veliki igrači poput Adanija i Ambanija pune džepove, situacija je već nepodnošljiva za stotine miliona Indijaca. Inflacija i nezaposlenost su porasle.

Foto: WEF, Flickr

Štaviše, postoji opšta kriza svjetskog kapitalizma: kada istinski pogodi Indiju, na dnevni red će staviti ogromne klasne borbe. Indijska parazitska kapitalistička klasa i strane multinacionalne kompanije iza njih ući će u ovo turbulentno razdoblje bez jake vlade koja im je očajnički potrebna. Umjesto toga, imaju krhku koalicionu vladu koja možda neće preživjeti ni jedan mandat.

Neuvjerljiv rezultat za BJP izazvao je i tenzije unutar stranke, pri čemu je Sakshi Maharaj, poslanik iz Utar Pradeša, okrivio "unutrašnje izdajnike". Manji partneri Modijeve Nacionalne demokratske alijanse bore se da proguraju svoje interese. Nagovještava se potpuna kriza režima, koja prijeti da bezglavo odvede u ekonomski pad u narednom periodu. Bez iznenađenja, kapitalisti su panično odreagovali na ovaj neočekivani rezultat na berzi, gdje su indijske dionice pale na najniži nivo od 2020. godine.

Javna kampanja se izjalovila

Indija se u međunarodnoj štampi često slavi kao 'uspješna priča'. Najavljena je kao najbrže rastuća ekonomija, nakon što je postala peta po veličini na svijetu, pretekavši svog starog kolonijalnog gospodara Britaniju. Ali velika većina Indijaca ne osjeća taj rast. Akumulacija bogatstva od strane male manjine na jednom kraju praćena je izuzetnom akumulacijom siromaštva i bijede od strane velike većine na drugom kraju.

Nakon 10 godina vladavine BJP-a, indijske mase su pretrpjele ekonomske poteškoće; vrtoglavu nejednakost; katastrofalne politike poput demonetizacije i uvođenja regresivnog poreza na robu i usluge (GST) i povećanja cijene goriva; kao i rastuću inflaciju i nezaposlenost. Javni sektor je desetkovan. A da ne spominjemo Modijevo katastrofalno postupanje s pandemijom COVID-19, koje je dovelo do skoro pet miliona prekomjernih smrtnih slučajeva širom zemlje.

Ram hram, foto: GODL India

U prošlosti, osim što se razmetao rezultatima indijske ekonomije, Modi je uspio zadržati podršku podsticanjem javnog šovinizma kako bi podijelio i odvratio mase od pravog izvora njihovih nedaća: trulog indijskog kapitalističkog sistema čije je on utjelovljenje.

Na ovim izborima, Modi je intenzivirao ove toksične metode, tvrdeći da će Pakistan slaviti ako BJP izgubi na izborima, a bogatstvo Hindusa biti raspodijeljeno Muslimanima. Optužio je Kongresni manifest da liči na manifest Muslimanske lige. Podržao je rušenje domova demonstranata protiv diskriminatornog, antimuslimanskog Zakona o izmjenama i dopunama o državljanstvu u Utar Pradešu (UP) i pozvao da se ova politika uvede protiv neistomišljenika širom zemlje. Iskopao je što je moguće više prljavštine koja izaziva podjelu i sektaštvo, zazivajući najniže predrasude hinduističkih glasača.

Ali sve se to izjalovilo, jer je BJP izgubio oko 63 mjesta u odnosu na prošle izbore. Došlo je do velikog poremećaja u UP - ključnoj državi koja zauzima najveći broj mjesta (80) u Centralnoj vladi Indije, a ranije je bila uporište za Modija. BJP je izgubio polovinu svojih mjesta u UP zbog Samajwadi partije i Kongresa. Svih pet izbornih jedinica u Ayodhyi, u kojima se nalazi Modijev Ram hram (mito za njegovu Hindutva bazu koji je obećavao godinama), otišlo je Kongresu, uključujući jedno mjesto istaknutom vođi Dalita. Posebno sramotno je što je Modi izgubio glasove u svojoj vlastitoj izbornoj jedinici Varanasi. Na zapadu UP-a, gdje su prije nekoliko godina bili ogromni protesti farmera protiv Modijevog reakcionarnog zakona o poljoprivredi, BJP je izgubio 13 mjesta.

Poraz BJP-a u UP-u pokazuje da je Modijeva politika zavadi pa vladaj dosegla svoju granicu. Ljudima je muka od otrova koji BJP izbacuje, dok im se životi neprestano pogoršavaju. Bilo je posebnih naznaka za to. Na primjer, u komunalno osjetljivom Muzaffarnagaru, kandidat BJP-a je poražen od stranke Samajwadi sa malom razlikom od 2.000 glasova. U sjeveroistočnoj državi Manipur, koja je doživjela užasne sukobe između etničkih grupa Kuki i Meitei, koje je potaknuo BJP, što je dovelo do mnogih smrti i silovanja, stranka je izgubila oba svoja mjesta.

U dolini Kašmira, situacija je ostala napeta tokom izbora s obzirom na užasnu represiju u posljednjih pet godina kako bi se slomila masovna pobuna koja je izbila za vrijeme Modijevog režima. Ovo raspoloženje ogorčenosti moglo se vidjeti u izbornoj jedinici Baramulla, gdje je bivši glavni ministar države, Omar Abdullah, izgubio od nezavisnog kandidata: inženjera Rašida, koji se borio na izborima iz zatvora jer je uhapšen pod drakonskim Zakonom o prevenciji nezakonitih aktivnosti. PDP-ova Mehbooba Mufti, bivša glavna ministrica Džamua i Kašmira, koja pripada Muftijskoj dinastiji, također je izgubila svoje mjesto.

Štoviše, utjecaj pobjedničkih protesta poljoprivrednika protiv Modijevog pro-korporativnog zakona o poljoprivredi i za minimalne cijene potpora (eng. Minimum support price) osjetio se u mnogim izbornim jedinicama. Vodeći aktivista poljoprivrednik Amraram izabran je velikom većinom u Radžastanu. Opoziciona alijansa INDIA uspjela je osvojiti mjesta svuda gdje je pokret poljoprivrednika bio posebno jak, kao što su Pundžab, Haryana i Radžastan. Ukratko, ljutnja i iscrpljenost zbog užasa koje je Modi pomogao da se uzburkaju, zajedno sa opštim ogorčenjem njegovim reakcionarnim politikama, otupilo je oštricu njegove šovinističke demagogije.

Opozicija živahna, ali šuplja

Sa Rahulom i Priyankom Gandhi na čelu, Kongres je u svom manifestu demagoški obećao ekonomske ustupke siromašnima, uključujući višu minimalnu platu; preokret nekih Modijevih javnih politika, kao što je vraćanje državnosti za Džamu i Kašmir; i obećao više afirmativne akcije za potlačene etničke grupe, kaste i žene. Uprkos ovim praznim obećanjima, Kongres nije mogao odlučno uvjeriti mase, jer su se kroz svoju dugu historiju pokazali kao neprijatelji naroda.

Površno gledajući, Kongres je imao najviše koristi na račun drugih stranaka, povećavši se sa 52 mjesta na 99. Međutim, ovo je još uvijek manje od polovine BJP-ovog broja i daleko od povratka na poziciju od prije deset godina. Njegova slabost je otkrivena na nekim ključnim lokacijama, poput Karnatake, gdje je Kongres došao na vlast nakon što je nedavno porazio BJP na državnim izborima, dajući slična obećanja za reforme. Ali na opštim izborima, BJP je povratio prijašnju poziciju. Nevjerovatno, ali BJP je zapravo nadmašio Kongres među ženskim glasačima, uprkos opresivnoj politici i retorici stranke.

Rahul Gandhi, foto: CCO

Iako je obećavao neke ekonomske i socijalne ustupke, INDIA savez predvođen Kongresom uglavnom je pratio liniju "spašavanja indijskog ustava" i spašavanja "demokratije" od BJP-a. Drugim riječima, vodila je vrlo široku kampanju „bilo ko osim Modija“. Osvojio je ukupno 234 mjesta, samo šest manje od BJP-a. Dok je Kongres čestitao sebi na "moralnom i političkom porazu" Modija, podrška INDIA savezu široko je rasprostranjena po raznim konstitutivnim strankama alijanse, pri čemu se nijedan od njenih sastavnih dijelova nije snažno povezao s masama.

Samajwadi partija je dobila više od Kongresa u UP, povećavši svoj broj sa pet mjesta na 37. Došlo je i do relativno snažne regionalne podrške tamilskom nacionalističkom DMK-u, koji je zauzeo 39 mjesta u Tamil Naduu; i otcijepljenoj frakciji Trinamool Congress fokusiranoj na Bengal, koja je osvojila 29 mjesta u Zapadnom Bengalu. No već je počeo da se raspada neugodni savez iz pogodnosti, a AAP je izjavio da se neće kandidovati sa drugim strankama na parlamentarnim izborima u državi Delhi.

Staljinisti kažnjeni

Dok su Kongres i SP ostvarili dobitke, staljinističke grupe koje su zaostajale za njima su potpuno izgubile tlo pod nogama, a njihov ukupni broj smanjen je na osam mjesta. CPI(M) i CPI zadržali su po dva mjesta u Tamil Naduu. CPI(ML) kao dio velike alijanse uspjela je uzeti dva od tri mjesta u Biharu, dok su CPI u Begusaraiju i CPI(M) u Hajipuru izgubili za dlaku.

Međutim, ogroman pad glasova za staljiniste primijećen je u ruralnim izbornim jedinicama, koje su trebale biti bastion ljevice. Očekivalo se da će BJP izgubiti u južnim dijelovima zemlje. Ali Modi je zapravo napravio prodor u ovu regiju, po prvi put osvojio mjesto u Kerali koju vodi Lijeva demokratska fronta, dok CPI(M) nije napravila nikakav rezultat.

Ovi ishodi su gorak plod staljinističke lažne teorije „dvije faze“: ideje da Indija tek treba da dovrši svoju demokratsku revoluciju, pa je stoga dužnost komunista da podržavaju 'demokratske' kapitalističke stranke poput Kongresa. Posljedica toga je da su se staljinisti pretvorili samo u lijevo pokriće za buržoaske partije, koje su uglavnom profitirale na njihov račun.

Povrh toga, gdje god da su bili na vlasti na lokalnom ili državnom nivou, staljinisti su vršili rezove i napade na radne ljude i bavili se korupcijom baš kao i otvoreno kapitalističke partije. Uprkos tome što su zadržale milione članova, ove stranke su pravedno kažnjene od strane glasača za ove izdaje.

Ovi izbori su jasno razotkrili potrebu za pravom radikalnom alternativom, za kojom žude stotine miliona ljudi u Indiji. U neobičnom razvoju događaja, vidjeli smo kako aktivisti na društvenim mrežama preuzimaju ovaj prostor, napadajući BJP oko fundamentalnih pitanja poput povećanja cijena i siromaštva, što je imalo veliki utjecaj na izborne rezultate. Dhruv Ratheeu i mnogim drugim jutjuberima i aktivistimana društvenim mrežama se zasluženo pripisuju zasluge za ovo, iako nisu mogli dati revolucionarnu alternativu ovim problemima. Ipak, to pokazuje potencijal povezivanja klasno zasnovanih politika.

Put naprijed

S oslabljenim Modijem, u narednom periodu ćemo vidjeti još više razlomljen politički establišment. Svaki oportunista će uočiti priliku da unaprijedi svoju poziciju, pri čemu će mnoge male stranke češće mjenjati strane, a politička trgovina će porasti do neviđenih nivoa, dodatno razotkrivajući farsu buržoaske politike.

Kada kriza svjetskog kapitalizma zaista dođe do Indije, vladajuća klasa će zahtijevati dalje rezove i napade kako bi poduprla svoj bolesni sistem. Čak i kad bi Kongres ili druge opozicione stranke došle na vlast u budućnosti, one bi poslušno sprovodile ovu reakcionarnu politiku u ime takozvanog 'sekularizma', dok bi Modi to činio u ime Hindutve.

U ovakvoj situaciji, svako ko ima jasnu revolucionarnu alternativu može napraviti veliki učinak. Uz sav bijes usmjeren prema Modiju, polje je širom otvoreno. Vidjeli smo pravo raspoloženje u društvu na ovim izborima, kao i u borbama poput ogromnog pokreta poljoprivrednika i masovnih općih štrajkova koji su potresli Indiju posljednjih godina. Očajnički je potrebna prava komunistička partija naoružana programom odvažnih tranzicionih zahtjeva i revolucionarnom perspektivom.

Foto: Kirti Kisan Union

Staljinistička politika praćenja kapitalističkih partija i nuđenja ničega osim 'demokratskog' kapitalizma radničkoj klasi ne nudi alternativu. Pravi komunisti moraju se organizirati neovisno kako bi dokrajčili Modija, pozivajući na kampanju općih štrajkova kako bi ga srušili jednom zauvijek. Ne smijemo imati iluzija o 'demokratskim' institucijama i indijskom ustavu. Moramo razotkriti buržoasku opoziciju za ono što zaista jeste: predstavnike potpuno istog sistema koji Modi podržava.

Ozbiljna organizacija Indijskih komunista mora kombinovati ove političke zahtjeve protiv Modija s revolucionarnim programom eksproprijacije multinacionalnih korporacija, banaka, teške industrije, privatnih bolnica i obrazovnog sektora pod demokratskom kontrolom radničke klase. Ono što nam treba nije 'demokratski' kapitalizam, već socijalizam! Uprkos ogromnim mogućnostima, u Indiji ne postoji komunističko vođstvo dostojno tog imena. Mora se izgraditi od temelja.

Pridruži se Revolucionarnim komunistima Indije i sudjeluj u ovom historijskom zadatku!

Modi je na konopcu: radnici, poljoprivrednici i mladi moraju se organizovati da ga dokrajče!

Bez iluzija o buržoaskoj opoziciji: za nezavisnu klasnu borbu!

Modi je simptom, kapitalizam je bolest: za socijalističku revoluciju u Indiji, na cijelom potkontinentu i cijelom svijetu!

Tekst je objavljen 11. juna 2024.