Vladajući Afrički nacionalni kongres (ANK) je zadobio istorijski udarac na opštim izborima prošle sedmice, gdje je izgubio većinu prvi put od 1994. godine kada su se održali prvi demokratski izbori.

Ekonomska i društvena kriza se razvija u Južnoj Africi i sada se izrazila na političkom polju sa periodom nestabilnih koalicija i otvorenog raskola među vladajućom klasom.

ANK ponižen

Ovaj rezultat kao prvo predstavlja optužnicu prema ANK koji je na vlasti već 30 godina. Dobili su samo 40 posto glasova što je dosta manje od 62 posto koje su dobili na prethodnim izborima, a dosta manje nego što je predviđeno. Uistinu, sjeme ovog kolapsa je posijano sa istorijskim kompromisom koji su vođe ANK napravili sa padom aparthejda.

Foto: GovernmentZA, Flickr

Počevši od 1940-ih, ANK je postao prepoznat kao vodeća stranka u borbi protiv aparthejda. Kada je masovni revolucionarni pokret radnika i omladine izbio 1980-ih ANK se stavio na čelo tog pokreta. Ujedinili su se sa Južnoafričkom komunističkom partijom i Konfederacijom južnoafričkih sindikata (‘Cosatu’) da bi formirali ‘Trostruko savezništvo’.

Dakle, kada je vladajuća Nacionalna stranka prešla sa otvorene represije do pregovora kao sredstva za zaustavljanje revolucije, ANK je prirodno tokom pregovora preuzeo vodeću ulogu među oslobodilačkim pokretom.

Tokom ovog perioda program ANK je zvanično bio ‘Karta slobode’ koji je kombinovao demokratske zahtjeve, kao što je univerzalno pravo glasa, sa radikalnim društvenim zahtjevima koji su uključivali nacionalizaciju zemlje, rudnika, banaka i industrijskih monopola. Za radničko članstvo Trostrukog saveza je to u suštini značilo revoluciju. Ali dok je ANK imao aktivnu podršku velikog djela južnoafričkih radnika i omladine, njeno vođstvo je zadržalo srednjoklasnu reformističku perspektivu.

Tokom pregovora, ANK je efektivno zamijenio socijalističke elemente programa za političko starateljstvo u ime kapitalista. U mnogim zakonima su prihvatili, zajedno sa svojim komunističkom partnerima u JAKP-u, da ne diraju imovinu bijelih kapitalista kada dođu na vlast.

Nakon kompromisa sa južnoafričkim kapitalistima i stranim imperijalizmom, ANK je pod Nelsonom Mandelom osvojio većinu na prvim demokratskim izborima u aprilu 1994. godine. Milioni crnih Južnoafrikanaca su glasali za ANK kao partiju koja je trebala da transformiše uslove njihovih života.

Danas rezultati tog klasnog kompromisa nikada nisu bili jasniji. Južna Afrika je najjača ekonomija Afrike, ali se nikada nije oporavila od krize iz 2008. BDP po glavi stanovnika je niži nego 2009. Nezaposlenost se digla do 35 posto, transport i energetska infrastruktura se raspada i visoka inflacija je pojela radničke plate.

Nejednakost u prihodima je porasla otkad je ANK došao na vlast. Sa Džini koeficijentom od 0.67, Južna Afrika ima jednu od najvećih stopa nejednakosti na planeti. Prema “World population Review”: “Top 1 posto onih bogatih uzima skoro 20 posto prihoda i top 10 posto oko 65 posto. To znači da 90 posto zaposlenih u Južnoj Africi ima samo 35 posto svih prihoda.”

Bijelci još uvijek imaju veću šansu da nađu posao (i to poslove koji su bolje plaćeni) od crnaca, žene zarađuju 30 posto manje od muškaraca i urbani radnici zarađuju skoro duplo više od seoskih radnika. Vlast nije u stanju da ponudi bilo kakva rješenja za intenzivnu krizu životnih troškova od koje ne pate samo radnička, već i neki dijelovi srednje klase.

Kao posljedica toga, broj glasova ANK i izlaznost birača je drastično pala od njihovog vrha 1999. godine, kada je ANK osvojio 70 posto glasova sa stopom izlaznosti birača od 90 posto. Očigledno je da nikada više neće moći vladati kao prije.

Raskol na vrhu

U isto vrijeme, široko odbijanje ANK-a nije dovelo do povećane podrške za buržoasku opozicionu partiju, Demokratsku alijansu (DA). DA je dobio 21.8 posto glasova ovog puta dok su 2019. dobili 22.2 posto. Ovo pokazuje da ne postoji bilo kakav apetit za desničarsku politiku privatizacije, štednje i podrške američkom imperijalizmu koji podržava DA i njeno vođstvo.

Od opadanja ANK je uglavnom korist imala uMkonto we Sizwe (MK) partija. Njeno ime na Zulu jeziku znači ‘Koplje nacije”. Vodi je osamdesetdvogodišnji bivši predsjednik Džejkob Zuma. Meteorski rast ove partije, koja je osnovana prošlog decembra, je odraz ogorčenog raskola među vladajućom klasom Južne Afrike.

Foto: World Economic Forum, Wikimedia Commons

Program ANK posljednjih 30 godina se može izraziti u tri riječi: Crno ekonomsko jačanje. Ali to nije značilo jačanje crne radničke klase. Umjesto toga, ANK se potrudio da izgradi crnu buržoaziju u državi tako što su stavljali crne Južnoafrikance na visoke pozicije u državi i u glavnim južnoafričkim firmama.

Ali, komandne pozicije ekonomije ostaju u rukama bijelih ili stranih monopola. 39 posto firmi koje se nalaze na johanesburškoj berzi se vode kao da su pod vlasništvom crnaca. Ali veliki rudarski i Industrijski monopoli ostaju pod kontrolom bijele buržoazije i stranog imperijalizma.

Zbog manjka kapitala koji bi im omogućio da se takmilče, veliki dio crne buržoazije nema druge opcije nego da crpi profit pljačkanjem države, posebno kroz državne ugovore.

Ova borba oko kapitalističkog plijena se u ANK- izražava već decenijama. U 2008. godini, tadašnji predsjednik Tabo Mbeki, je zbačen zbog pobune u samom ANK-u. Tada je Džejkob Zuma stavljen na poziciju kao vođa ‘radikalne’ fakcije.

Zuma je dio stare garde ANK i bio je vodeća figura u njenom oružanom krilu, uMkonto we Sizwe. Ali tokom njegovog predsjedništva postalo je očigledno da njegov ‘radikalizam’ nije imao puno zajedničkog sa socijalističkim aspiracijama južnoafričkih radnika. Umjesto toga, dao je vodeći položaj dijelu crne buržoazije koja je bila odsječena od profitiranja koji se događao na vrhu. Predstavljao je ‘odgovorne’ buržoaske političare i crne biznismene, koji su dobili mjesta za stolom samo da im on može dati ostatke. “Naš je red da jedemo” je bio njihov mito.

Ono što se dogodilo pod Zumom je bio karneval korupcije koji se često nazivao ‘zarobljavanje države’. Termin ‘tenderpreneur’ je postao dio južnoafričkog vokabulara koji označava nekoga ko zarađuje kroz javne ugovore tako što eksploatiše kroz veze u vladajućoj partiji, često za uzvrat se čine usluge koje i nisu uvijek legalne.

Nakon godina skandala, povlačenja i razočarenja, Zumu je eventualno skinulo ‘umjereno’ krilo (to jest, predstavnici krupnog kapitala unutar ANK-a), i zamijenio ga je Siril Ramafosa, jedan od najbogatijih ljudi u Južnoj Africi, koji se nalazio u upravnom odboru nekoliko velikih kompanija.

Kada je svrgnut sa vlasti, Zuma je optužen za korupciju i čak poslat u zatvor u julu 2021. godine zbog nepoštovanja suda. Razlog je taj što se nije pojavio pred ispitnom komisijom zbog "zarobljavanja države" tokom svog predsjedništva. Nakon Zuminog pritvora izbili su neredi u KZN koji su doveli do smrti 300 ljudi. Zuma je pušten zbog ‘zdravstvenih razloga’ nakon samo dva mjeseca.

U avgustu 2023. godine ministar pravosuđa je potvrdio da se Zuma neće vraćati u zatvor kako bi se ‘smanjilo pretrpavanje u zatvorima’, ali tužba za korupciju stoji i još uvijek ga čeka sud. Vjerovatno je to Zuma imao na umu, kada je nakon samo par mjeseci, osnovao novu stranku da iskoristi krizu u ANK i nezadovoljstvo koje se protiv njih izgradilo.

Ramafosa je obećao počistiti politiku Južne Afrike, ali se ništa nije promijenilo u proteklih 7 godina otkad je došao na vlast. Razlog za ovo je jednostavan: ne smije da takne imovinu monopola, koji ga plaćaju, i ne smije da napadne ‘tenderpreneure’ i korumpirane profitere zato što oni čine jezgro njegove partije. Južnoafrički mediji često govore o Ramafosinom ‘kolaborativnom’ pristupu i željom za kompromisom, ali realnost je da on ništa drugo ne može uraditi. Tokom svega toga stanje južnoafričkog radnog naroda se samo nastavilo pogoršavati.

Sada je ovaj raskol u vladajućoj klasi postao očigledniji nego ikada. Činjenica da je Zumina stranka osvojila 15 posto glasova i postala je vodeća stranka u Zuminoj rodnoj regiji Kvazulu-Natal (KZN) je odraz činjenice da imaju aktivnu podršku široke mreže crnih kapitalista, državnih funkcionera i seoskih poglavica.

Zuma ima i svoje motive, ne samo da sačuva svoju slobodu, već ima i mnogih u MK i čak u samom ANK koji bi htjeli da koriste MK kao ram sa kojim će srušiti Ramafosu i prebaciti centar moći ka ‘radikalnom’ krilu u ANK-u.

Ali Zumina podrška se širi dalje od crne buržoazija i seoskih poglavica. Očigledno da dio osiromašenog stanovništva u KZN-u trenutno gleda ka Zumi da im poboljša njihove životne uslove. Kao što je jedan nezaposleni mladić rekao, “Razlog zbog kojeg imam povjerenje u MK je zato što vjerujem da se Zuma može za nas izboriti oko mnogih stvari, za nas crnce.”

Zuma se demagoški prikačio za masovno nezadovoljstvo koje se gradi protiv Ramafose i ANK. Kao primjer, nazvao je stranku po oružanom krilu ANK i kombinovao je slogane za nacionalizaciju zemlje bez kompenzacije, proširenje ovlasti tradicionalnih poglavica, protekcionističkim mjerama i ksenofobičnim imigracionim kontrolama. Takođe je koristio Zulu nacionalizam u KZN-u.

Nakon godina krize i bez ikakve alternative u mejnstrim politici, mali sloj se okrenuo ka nacionalizmu i ksenofobiji, kao što je viđeno u mnogim državama. Firme pod vlasništvom stranaca su napadnute. Imigranti su isto napadani i čak ubijani. Samo hrabar socijalistički program može da presiječe ovu atmosferu koja je samo izraz slijepe ulice koju je stvorio južnoafrički kapitalizam.

Razočarenje Boraca za ekonomsku slobodu

Pored ANK, Borci za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Fighters, EEF), koje vodi Džulijus Malema, će biti razočarani sa rezultatima izbora. BES je započeo kao ljevičarsko krilo omladinskog krila ANK-a, koji je nastao nakon raskola i postoji kao zvanična stranka od 2013. godine. Raskol se dogodio nakon masakra u Marikani 2012. u kojem je policija ubila 34 rudara, zločin koji su i Zuma i Ramafosa podržali.

Na bazi ljevičarskog programa i radikalne retorike, BES je uspio da privuče veliki broj omladine i prije godinu dana su proslavili desetogodišnjicu osnivanja skupom od preko sto hiljada ljudi na FNB stadionu u Sovetu.

Foto: Julius Sello Malema, Twitter

Ankete su ih stavile na preko 10 posto glasova i pričalo se o tome kako će BES prestići Demokratsku alijansu i postati glavna opoziciona stranka. Ali na kraju, BES je dobio 9.5 posto, manje nego 2019., sa manjim izlaskom birača na izborima.

Malema je ovaj gubitak glasova pripisao kao “pohvalno i odlučno uzdizanje MK stranke koja je prestigla BES u KZN-u i Mpumalangi”. Međutim, ovo nije jedini razlog zbog kojeg BES nije napredovao na izborima. Uprkos partijskog pokušaja da registruju birače, mnogo manje ljudi je glasalo nego 2019. godine. Oba faktora trebaju da potaknu na ozbiljnu diskusiju na svim nivoima BES-a, da se odredi korektan put naprijed.

Malema je opisao MK stranku kao “rođake” BES-a. To je tačno u smislu da su obe stranke nastale iz raskola unutar ANK. Ali ovi izbori pokazuju da poveznica sa ANK i njenim varijantama crnačkog nacionalizma, kao što je MK stranka, predstavljaju problem.

Na jednu stranu BES su osnovani kao socijalistička alternativa ANK-u i identifikuju se kao marksistička organizacija, ali na drugu stranu ostaje nejasna klasna pozicija koju dijele sa ANK.

Posljednjih godina BES su se povezali sa crnim biznis liderima da formiraju širok front protiv ‘bijelog monopolskog kapitalizma’. Ali ako si crni biznismen u Južnoj Africi, koga ćete izabrati: BES, sa njihovim pozivima za socijalizam i iskorjenjivanje korupcije, ili Zumu, koji je njima bliži društveno i politički?

Suština je da BES nisu uspjeli da se politički diferenciraju. Zakon je u politici da dvije partije koje temeljno imaju isti program, ona sa jačim aparatom će progutati ovu slabiju. Pored Zuminih resursa, MK ima finansijsku i organizacionu podršku crne buržoazije, tradicionalnih seoskih poglavica, državne birokratije i podršku samog ANK. U takmičenju za ‘radikalno’ crno nacionalističko krilo ANK glasača, BES mogu samo izgubiti.

Još gore, identifikujući se kao ANK i MK, BES nije u stanju da se poveže sa milionima radnika i omladine koji su odbili ANK, ali koji još ne vide alternativu u parlamentu.

Kao što je očekivano, izlazak birača za izbore 2024. godine je najgori u istoriji južnoafričke demokratije. Sa ogromnim guranjem od strane vodećih političkih partija pred izbore, i sa početnim redovima na dan glasanja, neki su očekivali da će se izlaznost povećati. To se nije dogodilo, izlaznost je pala na ispod 60 posto registrovanih birača. Od glasačke populacije koja se sastoji od 43 miliona ljudi, samo 27.7 miliona se registrovalo, a samo oko 16 miliona je glasalo.

U stvarnosti, ovi izbori su pokazali manjak entuzijazma i povjerenja u sve političke partije. Ali to ne znači da je narod Južne Afrike apolitičan. U proteklim godinama, opadanje glasačke participacije je pratilo i povećanje intenzivne političke akcije kao što je pokret Naknade moraju pasti na univerzitetskim kampusima i izbijanje neorganizovanih protesta koji se uglavnom događaju u sektorima metalurgije, javnog zdravstva i obrazovanja.

Pričajući sa radnicima, priča odgovara statistikama. Kada je upitan čuvar koji radi na "V&A Waterfrontu" u Kejptaunu, rekao je sljedeće: “Ne vidim svrhu u glasanju, ali bitnije je da nema opcije za nas (radnike)”. Kada je upitan kakvi bi ga slogani motivisali da glasa, rekao je: “Trebaju nam oni koji tvrde da su socijalisti da započnu da se ponašaju kao socijalisti”.

Mora se prepoznati da strategija ponašanja kao ANK obojen u crveno nije uspjela. Put naprijed je jasan. Samo sa odvajanjem od klasne kolaboracije koju praktikuje ANK i njihove ‘radikalne’ grupe, i povezivanjem isključivo sa radničkom klasom i siromašnim ruralnim masama u Južnoj Africi, BES može postati revolucionarna socijalistička partija i konačno može mobilisati radnike i omladinu koji su spremni za borbu ali traže jasno i nezavisno vođstvo.

Nestabilne koalicije

ANK više nema dovoljno zastupnika da formira većinsku vlast, ali ostaje najveća stranka u nacionalnom parlamentu. Dani nakon objave izbornih rezultata su prešli u žestoke razgovore i dogovore iza zatvorenih vrata. Ali bilo kakve dogovore koje ANK sklopi će stvoriti samo nestabilnost i krizu u politici Južne Afrike.

‘Umjereno’ buržoasko krilo ANK, zajedno sa stranim investitorima, zalažu se za jednu vrstu koalicije ili dogovora sa DA, koju podržava krupni kapital. Ali da ANK sprovede desničarski program u savezu sa strankom bijelih kapitalista ne bi samo otuđila crnu većinu unutar države, već takođe može izazvati pobunu unutar samog ANK.

Foto: GovernmentZA, Flickr

Na mnogo načina MK je prirodni partner za ANK, zato što nije ništa drugo nego dio ANK koji se odvojio zbog promjene balansa u korist sitnog crnog kapitala. To je vjerovatno razlog zbog kojeg je Zuma pratio Donalda Trampa sa tvrdnjom izborne prevare i prijeteći da MK predstavnici neće prisustvovati u parlamentu. To je taktika pregovaranja čiji je cilj stvaranja političke paralize i nereda u KZN-u da bi dobili koncesije od ANK.

Trenutno MK zahtjeva da Ramafosa bude uklonjen sa pozicije predsjednika i pretvorili su to u glavni zahtjev kao uslov za bilo kakvu potencijalnu koaliciju. To bi u suštini značilo ponovno preuzimanje ANK od strane njenog ‘Zuma’ krila. Za sada je to ANK odbio i smatra neprihvatljivim, što ih je dovelo da traže druge partnere u potencionalnoj koaliciji.

Tokom pisanja ovog teksta, Nacionalni izvršni komitet ANK je javno predstavio vladu ‘nacionalnog jedinstva’. “Želimo da se svi uključe,” potvrdio je generalni sekretar ANK, Fikile Mbalula. Ako ne možete formirati koaliciju sa bilo kime, onda je formirajte sa svima!

Ovakav dogovor možda stvara sliku kratkotrajne stabilnosti, ali bi na kraju diskreditovala sve stranke koje su uključene, i samo pojačale ljutnju koju mase imaju prema post-1994. režimu. Bez masovne revolucionarne partije koja je spremna da svrgne korumpiranu vlast, demagozi kao što je Zuma imaju samo koristi.

BES nema dovoljno zastupnika da formiraju koaliciju sa ANK, ali može se priključiti široj koaliciji sa drugim strankama, gdje bi mogli kao dio dogovora da traže pozicije u Ministarstvu finansija i predsjedavajućeg u parlamentu. Ići ovim smjerom, potencijalno bi bila katastrofalna greška.

Kao što se desilo mnogo puta, kada ljevičarska partija koja obećava promjene došla na vlast zajedno sa strankama vladajuće klase, ona je postala odgovorna za krizu kroz koju prolaze mase, iako nemaju nikakve mogućnosti da sprovedu svoj program. Kada to urade oni se diskredituju pred očima onih koje bi trebali predstavljati.

Bilo kakav neprincipijelan dogovor sa ANK bi efektivno značio dogovor sa vladajućom klasom Južne Afrike, i može biti samo zamka za BES i radničku klasu.

Za revolucionarnu partiju

Kako god okrenete, Južnu Afriku čeka budućnost sa daleko dubljom nestabilnošću. Sa ovim izborima, ekonomska i društvena kriza koja se već odvija godinama u Južnoj Africi je konačno izbila na polje politike. U kontekstu globalne krize kapitalizma to će značiti da neće biti rješenja za energetsku krizu, nezaposlenost i ekonomsku stagnaciju.

Kompromis iz 1994. godine se raspada. Vladajuća klasa se podijelila i ne mogu da vladaju kao prije. Kriza napada i radničku i srednju klasu. Velika polarizacija ka ljevici i desnici se očekuje u ovakvoj situaciji.

Foto: GovernmentZA, Flickr

Pod udarom krize mase će provjeriti sve političke stranke prije nego što pronađu izlaz. Ako budu blokirani od pronalaska političkog rješenja svojih problema, radnici će početi da se odlučno kreću protiv trulog kapitalističkog sistema.

Južnoafrička radnička klasa ima ponosne revolucionarne tradicije i moćne organizacije. Kada se odluče za put revolucije ponovo, cijela Afrika će to osjetiti.

Potrebna je revolucionarna partija radničke klase koja odbija klasnu kolaboraciju i kompromis, i koja se zalaže za hrabar socijalistički program.

Takva partija mora biti spremna da se zajedno bori sa radnicima, pruža vođstvo u njihovim borbama van parlamenta, i ujedini ih da zajedno svrgnu kapitalizam u Južnoj Africi u potpunosti, ne da samo redistribuišu profit zarađen preko leđa radnika.

Materijala za takvu partiju u Južnoj Africi ima u mnoštvu. Nova generacija je spremna da se bori i okreće se ka komunističkim idejama. Zajedno je moramo stvoriti.