Hiljade indijskih lučkih radnika odbijaju utovar izraelskog oružja. Ovaj nevjerovatni čin radničke solidarnosti mora biti ponovljen širom svijeta kako bi se zaustavio krvavi pohod Izraelskog režima!
14. februara, Federacija radnika vodoprevoza Indije (WTWFI) - koja okuplja 3,500 radnika u 11 od 12 najvećih pristaništa u Indiji - izdali su proglas solidarnosti sa Palestinom, odbivši da "tovare ili istovaraju oružani teret iz Izraela ili bilo koje države koja isporučuje naoružanje i prateći materijal predviđen za rat u Palestini".
Učinivši to, pridružili su se nekolicini drugih sindikata koji održavaju radnički bojkot izraelskog noružanja. Organización Estibadores Portuarios de Barcelona (OEPB), koja predstavlja 1,200 lučkih radnika u Barseloni, kao i nekoliko belgijskih transportnih sindikata, preduzeli su slične mjere tokom novembra u solidarnosti sa Palestinom.
Ovo je put napred za pokret solidarnosti sa Palestinom: organizovanje kolektivne moći radničke klase kako bi se izolovala izraelska ratna mašina.
Ono što je bitno jeste to da su sve navedene inicijative nastale odozdo i uključuju relativno male dijelove radničkog pokreta. Sramotno, vođe najbitnijih sindikata su odsutni u solidarnosti sa palestinskom borbom, što spriječava da se puna radnička snaga podigne protiv etničkog čišćenja u Gazi.
U novembru, Centar indijskih sindikata (CITU) oglasio se protiv "radnog izvoza" sklopljenog između Modijeve vlade i Izraela, koja bi prebacila oko 100.000 Indijskih radnika u Izrael. Ipak, nisu sproveli nikakvu akciju da mu se suprotstave, niti su se nacionalni lideri oglasili povodom bojkota lučkih radnika, iako je WTWFI povezan sa CITU.fGlavna konfederacija radničkih sindikata u Indiji, uključujući CITU, pozvala je na jednodnevni štrajk protiv Modijevog reakcionarnog zakona o radu 16. Februara, samo dva dana nakon što su radnici u lukama pokazali svoj stav, a štrajk je uključivao i do 200 miliona ljudi!
Milioni na ulicama prošle nedelje predstavljaju glavnu silu indijske radničke klase, koji su se lako mogli udružiti sa lučkim radnicima kako bi se zadao udarac reakcionarnoj Modijevoj vladi, koja pomaže krvoproliće u Gazi, dok drugom rukom crpi krv indijskih radnika i siromašnih. Obje borbe su iste i trebaju biti svjesno povezane.
Krvavi novac
Indija I Izrael imaju dugu istoriju trgovine oružjem. Adani grupa, koju vodi Modijev dugogodišnji partner u zločinu, Gautam Adani, je u zajedničkoj operaciji sa izraelskim Elbit sistemima kako bi se proizvele i izvezle Hermes 900 rakete iz Indije za Izrael koje se koriste protiv Palestinaca. Što se uvoza tiče, Izrael je bio najveći dobavljač za Indiju od 2016. do 2020. a očekuje se da će ovo samo da raste u sljedećih pet godina.
Modijeva vlada skinula je dvije ključne izraelske kompanije za oružje – Aerospace Industries i Rafael Advanced Defence Systems Ltd. – sa svoje crne liste u aprilu 2018. One ranije nisu bile na crnoj listi kao odgovor na izraelske zločine protiv Palestinaca, već zbog navodne 'korupcije', koja je prava šala jer dolazi od Modijeve prevarantske vlade. To je omogućilo Aerospace Industries da Indija proda rakete u vrijednosti od 2 milijarde dolara.
Modi takođe ima interese u regionu sa programom koridora Indija-Bliski istok-Evropa (IMEC) koji ima za cilj da se takmiči s kineskom inicijativom Belt and Road, za uticaj u toj oblasti. Uspješno širenje indijske sfere uticaja zavisi od ostanka u dobrim odnosima sa Izraelom, jer bi se luka u Haifi koristila za povezivanje južne i zapadne Evrope sa Bliskim istokom.
Štaviše, Modi i njegova banda hinduističkih nacionalista koriste izraelsko klanje Palestinaca kao priliku za jačanje antimuslimanskog sektaštva. Modi je bio jedan od prvih svjetskih lidera koji je nakon 07. oktobra iskazao “solidarnost” sa Izraelom i osudio “terorizam”; a Indija je bila uzdržana od rezolucije UN-a za primirje u novembru. U mjesecima nakon toga, vijesti i društvene mreže povezane s BJP-om lažu konstantno o “islamskom teroru”.
Umjesto da pokušaju apelovati na dobru volju i moralnu savjest Modija i njegove Hindutva ideologije, radnici poput onih u WTWFI preuzimaju inicijativu da mobilizuju svoju klasnu snagu. Oni izražavaju internacionalistički duh koji povezuje radnike u svim zemljama, dajući primjer, a takođe demonstriraju globalnu, kolektivnu moć koju radnici posjeduju.
Naša klasa je odgovorna za sve ono što dozvoljava da društvo funkcioniše. Ne okreće se točak niti sijalica sija bez ljubazne dozvole radničke klase. S borbenim vođstvom, radnici bi mogli zaustaviti društvo i spriječiti svoje imperijalističke vođe da omoguće ubilačke akcije IDF-a u Gazi. U ovom bojkotu imamo samo malu iskru ovog potencijala.
Proširimo akciju
Uz WTWFI, postoje još tri nacionalne federacije lučkih i pristanišnih radnika koje organizuju radnike u indijskim lukama. Sve dok ovu akciju provodi samo jedan dio radnika, šefovi mogu koristiti druge dijelove radne snage za isporuku oružja. Stoga je potrebno ovu inicijativu proširiti i na radnike u drugim sindikatima.
Indijski lučki radnici se mogu ugledati na primjer radnika u fabrici Rols Rojsu Ist Kilbrajdu 1970-ih, koji su pet godina odbijali raditi na borbenim avionima namijenjenim Pinočeovom režimu u Čileu. Lučki radnici i inženjeri u drugim gradovima bili su inspirisani da učestvuju u radničkom bojkotu, a nezaposleni mornari su čak odbijali da rade na brodovima koji idu u Čile.
 |
| Foto: eutrophicationhypoxia, Flickr |
Širenje borbe lučkih radnika zahtijeva hrabru kampanju u svim indijskim lukama, s radnicima koji dijele letke, agitiraju i piketiraju kako bi objasnili zašto bi njihove kolege trebali učestvovati. Ovo bi bio bastion inspiracije za mase širom svijeta, koje marširaju u znak solidarnosti s Palestinom, ali im nedostaje borbeno vođstvo koje pokazuje put naprijed.
Na kraju, oslobođenje palestinskog naroda zahtijeva okončanje trulog kapitalističkog, imperijalističkog sistema koji Bliski istok davi u krvi. Radnici i mladi širom svijeta moraju pratiti primjer ovih hrabrih slojeva radnika, u Indiji i širom svijeta, koji već zauzimaju stranu.
Potrebna nam je globalna kampanja štrajkova i radničkih embarga u lukama, fabrikama i drugim radnim mjestima koja su kritična za izraelski rat u Gazi. Osim toga, moramo srušiti sistem koji Palestince i potlačene ljude svijeta zauvijek drži u ropstvu. Zadatak komunista svuda je da izgrade revolucionarne komunističke partije koje se mogu povezati s najnaprednijim slojevima radnika i omladine, i boriti se protiv vlastitih vladajućih klasa, koje pomažu i podržavaju izraelski teror u Gazi.
Intifada do pobjede! Revolucija do pobjede!
Tekst je objavljen 21. februara 2024.
