Prošle subote (9. oktobra), stotine fašista napalo je i vandalizovalo prostorije nacionalnog sjedišta CGIL -a  (Opšta konfederacija rada Italije) u Rimu.

To su učinili tokom demonstracija protiv takozvanog zelenog pasoša (koji ukazuje na nečiji status vakcinacije protiv COVID-19) koji je vlada nametnula kao obavezan na svim radnim mjestima od 15. oktobra.

Ova mjera oslobodila je bijes među dijelom radnika (iako ne većine), a posebno među sitnom buržoazijom i lumpenproletarijatom. Ovaj zbunjeni bijes otvorio je određeni politički prostor desnici i ekstremnoj desnici.

Fašisti koji su napali sjedište CGIL-a prošli su nekažnjeno od strane policije, koja je stajala skrštenih ruku i posmatrala situaciju neko vrijeme prije nego što je intervenisala. Radnička klasa odmah je reagovala na ovu provokaciju, demonstracijama i sjedenjem hiljada ljudi sljedećeg dana ispred prostorija CGIL-a širom Italije, te planiranim demonstracijama u subotu 16. oktobra u Rimu, koje obećavaju da će biti masovne.

cgilU Italiji se otvara novi scenario pojačane klasne borbe.

Video zapisi fašista iz Forza Nuove (Nove Snage)  koji provaljuju u nacionalno sjedište CGIL-a, dok razbijaju sve što im se našlo u dometu, tjeraju krv da ključa od bijesa. Ovo je bio namjerni napad usmjeren protiv radničkog pokreta i njegove glavne organizacije.

Fašisti provode svoje bijedne živote u stanju rasističke i homofobne histerije. Radničke organizacije su njihovi temeljni neprijatelji. Za fašiste je svaki izgovor dobar kada je u pitanju napad na radnike. Upravo su to uradili kada su prošle subote dobili priliku.

Prilika se ukazala mobilizacijom protiv zelenog pasoša, koji u Italiji mnogi radnici vide kao diskriminatornu mjeru gazda i države.

Desno krilo igra ulogu u tim pokretima. Na primjer, video snimci napada prikazuju i vođu pokreta protiv zatvaranja "IoApro" unutar prostorija CGIL-a.

Moramo dati najjači, najčvršći i najdirektniji mogući odgovor na ovaj fašistički napad. Prošle nedjelje ujutro, sve kancelarije CGIL-a bile su otvorene i u njima su radili sindikalni delegati i radnici. Nacionalne demonstracije protiv fašizma sazvane su za subotu 16. oktobra.

Pozivamo na masovno učešće u ovoj demonstraciji. Moramo pokazati snagu radničke klase na ulicama. Te neofašističke organizacije će preblijediti kad se suoče sa punom snagom radničke klase.

Subotnje demonstracije pozivaju na raspuštanje svih fašističkih organizacija. Potreba za njihovim ukidanjem je neosporna i mi tome dajemo punu podršku. Međutim, ne možemo se zavaravati da će ih vlada Maria Dragija i "demokratske institucije" demontirati - kako smatra generalni sekretar CGIL-a Mauricio Landini.

Državni aparat je previše dobro poznavao počinioce subotnjeg napada, i zapravo ima dugu istoriju saradnje sa krajnjom desnicom.

Roberto Fiore, nacionalni sekretar Forza Nuove, pobjegao je u inostranstvo 1980-ih kako bi izbjegao osudu za članstvo u oružanoj bandi i vratio se u Italiju tek nakon isteka propisanog roka.

Čelnici Forza Nuove redovno nastavljaju napade na migrante, ljevičarske aktiviste itd. Pa ipak, nastavljaju neometano djelovati - toliko o Mancinovom zakonu protiv zločina iz mržnje!

Đulijano Kastelino, čelnik Forza Nuove u Rimu, već je naglasio da su kancelarije CGIL-a bili jedan od glavnih ciljeva subotnjih demonstracija. Međutim, dok je cijeli grad bio pun policajaca, a strateške zgrade bile adekvatno čuvane, sjedište CGIL-a ostalo je potpuno bez odbrane!

Jasno je da ne možemo vjerovati državnom aparatu u rješavanju problema fašizma.

Sada svjedočimo horu solidarnosti i izjava o antifašizmu od strane Dragija, zatim predsjednika organizacije kapitalista Konfindustrija, Karla Bonomija, pa čak i od desničarskih političkih stranaka.

Ono čega se ove dame i gospoda plaše nisu fašisti, na koje će se osloniti za svoj prljavi posao kada je to potrebno. Ono čega se zaista plaše je da će ovaj čin izazvati masovnu reakciju koja neće samo slomiti Forza Nuovu, već će se i potencijalno okrenuti protiv njih samih.

Sve mjere koje se mogu poduzeti protiv Forza Nuove (a još moramo vidjeti hoće li se išta poduzeti) imaju za cilj smirivanje masovne reakcije. Na kraju neće ništa riješiti.

Demokratska stranka (PD) pokušava iskoristiti ovo raspoloženje (posebno razmišljajući o predstojećim izborima), sa prijedlogom zabrane da fašističke organizacije budu predstavljene u Senatu. Međutim, njima ne smeta da budu u nacionalnoj vladi sa otvoreno rasističkim strankama.

Dragi je lično otišao Landiniju kako bi pokazao solidarnost. Ali prijedlog koji je iznio samo je uopšteno ograničenje prava na protest. Vrlo je lako zamisliti da će se ista ograničenja uskoro upotrijebiti protiv radnika u Alitaliji, GKN-u, ili bilo koga ko ostane bez posla nakon drugog ukidanja ograničenja po pitanju otpuštanja 31. oktobra.

Bonomi je takođe ponudio solidarnost CGIL-u. U isto vrijeme, zamolio ih je da ostanu u „Paktu rasta“: to jest, da izbjegnu bilo kakvu mobilizaciju, dok gazde cijede radničku klasu za svaki pad profita.

Ono što ta “solidarnost” ponuđena sindikatu zaista predstavlja otrovan je pehar koji moramo vratiti pošiljaocu. Kao što pamtimo da su fašisti započeli svoj uspon na vlast napadom na Radničke komore, takođe se moramo sjetiti da fašisti nikada nisu poraženi kroz klasnu saradnju. Ono što pobjeđuje fašiste je klasna borba.

Tako je bilo tokom Otpora, a tako je bilo i tokom velikog generalnog štrajka u Đenovi 1960.

Snaga sindikata leži u njegovim radnicima, i radnicima koji ga vide kao referentnu tačku u borbi za odbranu svojih prava. Klečanje pred Konfindustrijom i Dragijevom vladom samo može oslabiti CGIL.

Danas je milionima radnika potreban sindikat koji organizuje borbu protiv politike šefova, otpuštanja, eksploatacije, smrti na radnom mjestu i diskriminatornih mjera. Najbolji odgovor na subotnji fašistički napad je konačno pokretanje ove radničke borbe, počevši od generalnog štrajka protiv fašista, Konfindustrije i Dragijeve vlade.

Tekst je objavljen 12. oktobra 2021.