Opštinski izbori u Gracu, drugom najvećem austrijskom gradu, izazvali su politički zemljotres. Pobjeda Komunističke partije Austrije (KPÖ) pokazuje kategoričko odbacivanje omraženog buržoaskog establišmenta koji je godinama upravljao gradom, otvara perspektivu borbe za zaustavljanje smanjenja socijalne zaštite i okončanja rajske situacije za investitore u Gracu.

Foto: KPÖ

Od prethodne uprave nakon opštinskih izbora u glavnom gradu pokrajine Štajerske 26. septembra, nije ostao ni kamen na kamenu. Austrijska narodna partija (ÖVP) suočila se s porazom sa samo 25,91 posto glasova (11,88 posto manje u odnosu na 2017.). Dugogodišnji gradonačelnik Zigfrid Nagl najavio je ostavku u izbornoj noći i predao svoju dužnost svom potpredsjedniku Kurtu Hoenzineru.

Desničarska Slobodarska partija (FPÖ), također je izgubila značajnu poziciju, s 10,61 posto glasova (pad od 5,25 posto). Građani Graca su zasluženo pobijedili buržoasku gradsku upravu glasajući protiv njene politike u korist banaka i velikog biznisa.

Sa sve većim očajem, bivši gradonačelnik Nagl pokušao je grubom antikomunističkom propagandom spriječiti izborni poraz u posljednjim fazama kampanje. On je upozorio na „državni bankrot, masovnu nezaposlenost i narod opljačkan sa milostinjom i bez perspektive“ u slučaju da gradske vlasti vodi KPÖ. Bio je to nastavak jednogodišnjeg sabotiranja rastućeg uticaja i podrške KPÖ-u u Gracu.

Ali u stvari, 18 godina njegove vlastite vlade je prouzrokovalo ovaj rezultat. Javni dugovi su narasli na 1,26 milijardi evra, hiljade Gračana su bez posla, a oni koji zavise od usluga socijalnih kartica suočeni su sa smanjenjem božićnica i subvencija za energiju.

Koalicioni partner FPÖ-a se u međuvremenu kockao rasističkom taktikom. Partija je izdala predizborne plakate sa sloganom: „Garantovano: Grac nije vaš dom!“, s fotografijom izbjeglica. Ali radnička klasa u Gracu nije nasjela na ovu odvratnu podvalu.

Komunistička pobjeda

Ubjedljivi izborni pobjednik na ovim izborima je KPÖ. Ova partija je bila na prvom mjestu s 28,84 posto glasova (povećanje od 8,5 posto u odnosu na 2017.) – što je njen najbolji rezultat ikada. Partija je u posljednjem razdoblju stekla podršku dosljedno se protiveći socijalnim rezovima, uz pružanje direktne podrške radnicima i siromašnima na lokalnom nivou.

KPÖ je osvojio 3.000 glasova socijaldemokrata (SPÖ) i Zelenih; i po 2000 glasova konzervativne ÖVP-a i desničarske FPÖ-a, kao i 4000 od prethodno suzdržanih. To pokazuje da je velikom dijelu stanovništva dosta svih partija koje se zalažu za status quo i da traže alternativu.

Izvor: ORF

Rezultati za SPÖ Grac i regionalne izbore u Gornjoj Austriji, koji su održani istog dana, jasno pokazuju šta se dešava kada se radničkoj klasi i mladima ne ponudi takva politička alternativa.

Udio glasova za SPÖ Graz stagnira oko svoje najniže istorijske tačke: 9,53 posto, što je pad od 0,52 posto u odnosu na 2017. U Gornjoj Austriji, SPÖ takođe stagnira, dok je nova partija reakcionarnih skeptika prema vakcinama ušla u pokrajinski parlament, sa 6,3 posto. SPÖ-u nedostaje vjerodostojnost, izborna baza u radničkoj klasi se smanjuje, a čak ima problema i s mobilizacijom podrške među velikim industrijskim radnim mjestima.

Kako smo došli do ovoga?

Radničkim pokretom u Austriji od početka je dominirala socijaldemokratija. Za razliku od drugih zemalja, Komunistička partija se nije značajno razvila, sa izuzetkom kratkog perioda kada su predvodili otpor tokom fašističkog razdoblja i decenije nakon toga.

U prošlosti je socijaldemokratija uvijek shvatala potrebu da se unutar partije uključe jake ljevičarske tendencije, kako bi se spriječio porast bilo kakvih snaga sa njihove lijeve strane i tako klasna borba držala u sigurnim vodama.

Nakon pada Sovjetskog Saveza, kriza staljinizma se odrazila na KPÖ. Frakcija KP u pokrajini Štajerskoj je u suštini usvojila lijevi reformistički pristup, fokusirajući se na socijalne politike na lokalnom, pa čak i individualnom nivou. Međutim, za razliku od partije u ostatku Austrije, frakcija nije usmjerila svu svoju energiju na lijeve izborne saveze, već je zadržala svoj identitet kao nezavisna partija. Ona je branila riječ „komunizam“ u imenu partije, a njeni vodeći predstavnici se i dalje identifikuju kao marksisti (uprkos tome što su naglasili da to žele da tumače „neideološki“).

Devedesetih godina, politika zajednice sa naglaskom na stambeno pitanje konačno je donijela izborni uspjeh KPÖ-u u Gracu. Tome je pomogla sve više desničarska politika SPÖ-a, koji su takođe imali gradonačelnika Graca od sredine 1980-ih. Komunistička partija je uspostavila telefonsku liniju za pomoć stanarima i dosljedno je glasala protiv smanjenja socijalne pomoći. Osim toga, službenici KPÖ Štajerske ne uzimaju više od plate radnika, donirajući sve iznad 2.000 eura socijalnim projektima za građane. Sve je ovo ostvarilo partijski kredibilitet kod masa Graca.

Međutim, KPÖ nije bez ograničenja. Nedostatak perspektive ujedinjene klasne borbe, oduvijek bio njena Ahilova peta. Na primer, komunistička sindikalna frakcija nije iznijela nikakav plan akcije kada je najveća fabrika automobila u Gracu, Magna, najavila masovna otpuštanja 2019. godine. Umjesto toga, njihov zahtjev je bio da se smisli alternativa zavisnosti od krizom pogođene automobilske industrije, zajedno sa menadžmentom. A sve to, uprkos činjenici da su na izborima za upravnika fabrike osvojili 18,5 posto glasova i pet mandata.

Ni u svom pristupu migracijama, partija nije baš idealna. Zvanično, promoviše staljinističku „socijal-patriotsku“ orijentaciju, koja brani „naprednu austrijsku naciju“. Uprkos skandaloznoj rasističkoj politici austrijske nacionalne vlade prema migrantima, koji bježe zbog nedavnog preuzimanja vlasti od strane talibana u Avganistanu, KPÖ je ćutio tokom svoje izborne kampanje.

U prošlosti je KPÖ bila izrazito odsutna po pitanjima koja se tiču konstantne rasističke kampanje koju vodi vladajuća konzervativna partija. 2015. godine, kada je u Austriji postojao veliki pro-izbjeglički pokret, vodeći drug štajerske partije Verner Murg nazvao je nacionalne države bez strogih graničnih režima „evnuh-državama“.

Uprkos svim ovim ograničenjima, pad socijaldemokratije i njen potpuni nedostatak kredibiliteta postavili su osnovu za uspon KPÖ-a. Zapravo, ovaj proces je započeo 1980-ih, tokom krize u proizvodnji čelika, kada su neki militantni upravnici pogona u čeličani prešli od socijalista (čiji su lideri branili klasno-kolaboracionističku liniju) u frakciju sindikata KP.

Od 2011. godine SPÖ je formirao takozvano „reformsko partnerstvo“ sa konzervativnim ÖVP-om u Štajerskoj i aktivno je provodio uništavanje ruralne infrastrukture, zatvaranje bolnica i ciljano smanjivanje davanja za najugroženije slojeve društva itd. A da ne spominjemo saveznu partiju, koja nijednom nije dosljedno branila stanovište radničke klase u bilo kom sukobu ili sporu.

KPÖ je tako postao vidljiva i održiva alternativa SP-u u Gracu i regiji. Od 2003. godine KPÖ je zauzimao drugo ili treće mjesto na opštinskim izborima, dok je SP kontinuirano gubio glasove od 1988. godine (kada je još imao udio glasova od 42,5 posto). Marksisti Der Funke otvoreno su raspisivali glasanje KPÖ-a u Gracu, i na pokrajinskim izborima od 2015. Naš članak neposredno prije ovih izbora imao je naslov: „Grac 2021: Crno-plavi van; Crveno-crveni unutra!” (Crno-plavi se odnosi na ÖVP-FPÖ).

Temeljni procesi

Ovaj izborni rezultat ne može se objasniti samo sa stanovišta specifičnih regionalnih kretanja. Pobjeda KPÖ-a odjeknula je izvan tradicionalne ljevice, pa je čak privukla i međunarodnu pažnju. Čak i ljudi koji nikada u životu nisu pomislili da imaju bilo kakve veze sa komunizmom smatraju da je ova politička promjena zanimljiva i pravovremena; većina radnika i mladih na to gleda pozitivno.

Ovo je nesumnjiv dokaz činjenice da je ono što se dešava u Gracu dio šire promjene plime i oseke u društvu. Kriza i rezultirajuća nesigurnost kapitalizma navode mnoge da dovode u pitanje priče iz prošlosti i čine ih sve otvorenijima za nove ideje i alternative.

Naši politički neprijatelji sa užasom gledaju na ove izbore. Kancelar Sebastian Kurz, samo nekoliko dana nakon što je rekao da je „osjetio zahvalnost mase prema konzervativcima” (!), smatra da je komunistička pobjeda „alarmantna”. Politički komentatori, poput višeg urednika javne radiotelevizijske stanice Hans Burger, vide to kao „plodno tlo za ljevičarske protestne pokrete“.

Sada su se pojavile glasine da savezna vlada vrši pritisak na Zelene da spriječe vođu KP Elke Kar da preuzme dužnost gradonačelnice. Ovaj pritisak pokazuje koliko se buržoazija plaši pojavljivanja alternative njihovoj ustaljenoj vladavini.

Čak i ako ne uspiju da spriječe gradsku vlast predvođenu komunistima, neprijateljski pristup buržoaskog establišmenta oblikovaće nadolazeću političku borbu između administracije predvođene KP. Savezna i regionalna vlada finansiraju opštine i mogle bi iskoristiti svoju kontrolu nad novcem da pritisnu KPÖ.

Zajednica i komunizam

U prvim izjavama nakon izbora, rukovodstvo KP i njegov glavni kandidat Elke Kar naglašavaju da žele da nastave da budu „korisni“, „da budu tu za sve“ i „da rade zajedno sa svim partijama“, ukratko: nastavak njihovog pristupa orijentisanog na zajednicu. Ovo je, za sada, veoma popularan stav. Do sada nisu davali izjave o tome koje reforme će preduzeti.

Stambeno pitanje je i dalje glavno društveno pitanje u Gracu. Troškovi zakupa su se enormno povećali, 20 posto samo u prošloj godini (cijena sada iznosi 9,59 €/m²). U isto vreme, broj upražnjenih stanova za „investicione nekretnine“ se povećao, jer su špekulanti nekretninama imali slobodu da kupuju stambeni prostor, uz pomoć i poticanje crno-plave vlade. Osim toga, korišćenja javnih prostora, javnog prevoza (koji je izuzetno skup i neefikasan u Gracu), zagađenje vazduha i smanjenje javnih usluga su sve glavna pitanja u gradu.

Vlada koju vodi KP mora se postarati da klasni zahtjevi za pristojnim životom i uslovima na radnom mjestu imaju istaknutu podršku u gradskoj skupštini. Takođe, pomenuta fabrika automobila Magna, koja trenutno zapošljava 13.000 radnika, stalno je pod pritiskom kapitalističkog svjetskog tržišta i nemilosrdno eksploatiše svoje radnike. Komunistička sindikalna frakcija, zajedno sa gradskom vijećnicom predvođenom komunistima, ima veliku priliku da vodi dalje radničku klasu u predstojećim društvenim sukobima.

Međutim, suočeni sa pitanjima o partijskom programu KPÖ-a, koji uključuje eksproprijaciju velikih preduzeća i industrije, rukovodstvo partije u Gracu ponudilo je „utjehu“ establišmentu da to neće biti odlika njihove politike, te da ti dijelovi njihovog programa nisu „nešto što posebno ističemo“.

U kontekstu sve veće društvene i političke polarizacije, mehanička podjela između „dugoročnog“ cilja socijalističkog programa i konkretnog zadatka poboljšanja životnog standarda masa mogla bi oslabiti administraciju predvođenu komunistima.

Postoji i izvjesna nesaglasnost u odnosu partijskih lidera prema revolucionarnoj politici. Na primer, šta vodeća kandidatkinja, Elke Kar, ima da kaže o Lenjinu? Prema njenim riječima, Lenjin je „ime naše mačke u kancelariji naše partije. Sviđa mi se“. I umjesto da oštro odgovori na antikomunističku propagandu da je komunizam donio „milione usmrćenih“, Elke Kar je jednostavno odgovorila da „to nije tema koja zanima normalne ljude“.

Ovo je prvi put od pamtivijeka da je komunizam ovoliko istaknut u javnoj raspravi. Da je Kar rekla nešto u stilu: „Da, Komunistička partija se zaista zalaže za eksproprijaciju krupnog kapitala i želi da osvoji većinu u društvu da sprovede u djelo ovaj zahtjev u korist radnika i njihovih porodica, kao i prirode“ to bi imalo mnogo veći uticaj, a aktiviste i pristalice bi još više osnažilo.

Takav pristup bi prodrmao političku situaciju u Austriji. Politički vakuum koji je ostavila socijaldemokratija raste i zahtjeva da se popuni. Štajerska KPÖ osvojila je političku pažnju i sada ima ovlaštenje da sastavi nacionalnu komunističku kandidaturu.

Bez predviđanja bilo kakvog razvoja događaja, možemo reći da je sa trenutnom situacijom u socijaldemokratiji, a posebno kontinuiranim predajama i greškama njene ljevice, otvoren prostor za ozbiljnog nacionalnog kandidata radničke klase na ljevici. To bi probudilo radnički pokret otvoreno osporavajući dominaciju desničarskih i buržoaskih vođa velikih radničkih organizacija.

Sve veći nemiri i ljutnja u društvu će se snažnije izraziti. Razni događaji će oblikovati i preoblikovati svijest masa, testirati ideje i vođe; i stvarati i uništavati organizacije. U ovom procesu radnička klasa će razviti rukovodstvo koje je voljno i sposobno da završi posao. Sigurno je da je pobjeda KP u Gracu jedan od takvih elemenata u ovom procesu.

Neka buržoazija zadrhti, period smirenosti i društvenog mira se bliži kraju.