U velikom stilu je započela 2021. godina. U slučaju da neko još uvijek sumnja, jučerašnji (tekst je objavljen 07. januara prim. prev.) događaj razotkrio je duboku krizu kapitalizma – i to je samo početak. Čak ni tokom turbulentnih godina prije i poslije američkog građanskog rata, nikad nismo vidjeli da demonstranti provale u Kapitol SAD-a – i da to potiče trenutni predsjednik! Aktivirani su protokoli za slučaj terorističkog napada kad su suzavci počeli letjeti hodnicima i ustrijeljena je najmanje jedna osoba. Kako kaže bivši predsjednik, Dž. Buš, ovo su scene koje se mogu očekivati u “banana republici” – to jest, državi koja je opustošena imperijalističkom intervencijom SAD-a, a ne u utrobi zvijeri.

 
 Foto: Tyler Merbler

Američki kapitalizam i njegove institucije su kao kuća puna termita – a trulež se brzo širi. Izvana možda djeluje stabilno, ali ako zakoračite na trijem, noga će vam propasti kroz pod. Dijalektika objašnjava da se stvari pretvaraju u ono što im je suprotno. Decenijama, SAD su bile najpostojanija i najstabilnija od svih većih kapitalističkih država. Sada, čitav svijet gleda kako desničarski demonstranti prave nerede u jednoj od tri najvažnije zgrade savezne vlade. Kao Potemkinovo selo, “svemoćne” institucije američke vlade pokazale su da su mnogo slabije i nemoćnije nego što se čine.

Temeljna kriza kapitalističkog načina proizvodnje dovela je do ogromne društvene nestabilnosti i pada “citadele” svjetskog imperijalizma. To se odražava kroz oštru polarizaciju, zajedno sa masivnom političkom zbrkom. Izopačene podjele unutar radničke klase se dešavaju zbog neodrživosti kapitalizma i nedostatka odvažnog i klasno-nezavisnog političkog i sindikalnog rukovodstva. Da je decenijama potiskivana ljutnja bila usmjerena ka formiranju nove masovne partije i usmjeravanje moći sindikata u borbu za interese svih radnika na klasnoj osnovi, situacija 2020. godine i danas bila bi potpuno drugačija.

Vidjeli smo mnogo naglih i drastičnih promjena proteklih godina, a biće ih još mnogo. Taj haos, zbrka i nedostatak adekvatnog rukovođenja situacijom predstavljaju mnoge prepreke za radničku klasu. Ali takođe pružaju i mnoge prilike. Lenjin je objasnio da je prvi uslov koji ukazuje na ulazak društva u predrevolucionarni period, je podjela među vladajućom klasom koja ne može više vladati na tradicionalni način. Trebali bismo se vratiti u period prije građanskog rata da bismo došli do vremena kad su vladajuća klasa i njeni političari bili tako podijeljeni kao što su danas.

Iznova i iznova, tokom prethodnih 100 godina, vidjeli smo da kad je vladajuća klasa paralizovana i u međusobnom sukobu, mase osjete priliku i ulaze u sukobe kako bi ostvarili temeljne promjene. Međutim, ono što smo juče vidjeli nisu bile radničke mase koje su ustale da ispune svoju sudbinu. Uprkos njihovim deluzijama o veličanstvenosti revolucije, učesnici protesta sa zastavom Konfederativnih Američkih Država, daleko od toga da su bili revolucionarni. Ovo je bila kontrarevolucionarna rulja koja je osjetila priliku da sve upropaste time što će provaliti u jednu od ključnih institucija svjetske imperijalističke reakcije u pokušaju da je odgurne još više u desno.

Haos na Kapitol Hilu

Očekivano je da će 6. januar, dan kada je Kongres trebao da potvrdi glasove izbornog kolegija na zajedničkoj sjednici, biti napet dan za Vašington. To je vrhunac Trampovog pokušaja da prikaže izbore namještenima i predsjednik je organizovao “Marš za spašavanje Amerike” tako da se poklopi sa danom potvrde glasova od strane izbornog kolegija.

Na protestu je bilo nekoliko hiljada njegovih najžešćih pristalica, od kojih su mnogi doputovali iz ruralnih okruga širom države, uključujući i stotine naoružanih pripadnika paravojne formacije, Proud boys (Ponosni momci), kao i drugi reakcionarni elementi ekstremne desnice.

Isti onaj Tramp koji se žestoko protivio pokretu Black lives matter  (Crni životi su važni) i išao dotle da je zahtijevao vojnu represiju u junu, sada se obratio malom okeanu kačketa sa sloganom MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom), američkih zastava, transparenata u znak njegove podrške, zastava Konfederativnih Američkih Država i zastava sa natpisom Blue lives matter (Životi policajaca su važni). Pozvao je svoje pristalice da marširaju Pensilvanijskom avenijom i pokažu svoju ogorčenost prema američkom Kongresu. Trampov lični advokat, Rudi Đulijani pozvao je i na “sudski dvoboj”.

Umjesto militarizovanih scena interventne policije trupa Nacionalne garde koje patroliraju u svakoj zgradi i ćošku svake ulice u Vašingtonu tokom protesta grupe Black lives matter, policija je bila totalno nespremna, pa čak i otvoreno saosjećajna. Definitivno nisu bili brojniji i nisu imali opremu koju su koristili protiv BLM demonstranata, uprkos veoma javnom planiranju nasilnih akcija na desničarskim veb stranicama nekoliko sedmica prije marša.

Ubrzo nakon 14 sati, samo što su Trampove pristalice u Kongresu uložile prigovor potvrdi elektorskog glasa u Arizoni, masa ispred zgrade Kapitola pomela je tričavu policijsku barikadu i preplavila zgradu vlade, penjala se po zidovima i razbijala prozore. Ova udarna vijest preplavila je naslovne strane svjetskih novina, jer su milioni gledali kako rulja skače kroz prozore i maršira hodnicima Kapitola, dok su senatori čučali na podu i žurili u zaštićene komore.

Demonstranti su nagrnuli u zgradu, i pritom zaustavili sjednicu Kongresa. Nastavili su okupirati i pretraživati kancelarije zakonodavaca, uključujući i kancelariju glasnogovornice Pelosi, čija je korespondencija i plakati zaplijenjeni kao trofeji. Koristio se suzavac i pozvan je FBI i drugi naoružani agenti da preuzmu zgradu. Čitava vašingtonska Nacionalna garda, sila od 2.700 trupa i 650 pripadnika virdžinijske Nacionalne garde su mobilisani da uspostave red. Nekoliko sati kasnije, guverner Njujorka, Kuomo, je poslao dodatnih 1.000 trupa njujorške Nacionalne garde da pomognu da se smiri situacija u Kapitol Hilu. Takođe je u nekoliko prestonica širom države bilo manjih protesta i upada u zgrade vlade u znak podrške Trampu, iako nisu bili ni blizu onih u Vašingtonu.

Tramp i njegove okorjele pristalice u Kongresu skoro sigurno nisu planirali da će masa upasti u Kapitol – ali igrali su se s vatrom. Tramp je srdačno ohrabrivao ekstremnu desnicu dok su marširali kroz Šarlotsvil u Virdžiniji. Na predsjedničkoj debati jesenas, skandalozno je rekao Ponosnim momcima da “odstupe i da budu u pripravnosti”. Umorni od stajanja po strani, Trampovi psi su se oslobodili svojih povodaca i počeli trčati, lajati i režati da bi zdrobili neprijatelje svog gospodara.

Da li je ovo pokušaj bonapartističkog puča?

Zasigurno, ovo su dramatični događaji! Ali kao marksisti, moramo održavati osjećaj za proporciju. Ovo je nije bio organizovani ustanički puč s ciljem svrgavanja američke vlade i nametanja fašističkog režima da bi se slomili radnici i ljevica. Daleko od toga! Radnička klasa ostaje velika većina u ovoj državi i mogla bi pomesti ovo smeće malim prstom jednom kada se mobiliše u borbu za vlastite interese. 

Bonapartizam, koji je ime dobio po Napoleonu Bonaparti, se u društvu može pojaviti nakon perioda duboke i dugotrajne nestabilnosti kad klasna borba dovede do ćorsokaka i obostrane iscrpljenosti. U određenim okolnostima, moguće je da se pojave pojedinci koji su naizgled iznad klasa, manevrišući i oslanjajući se i na jednu i na drugu klasu ili sloj, čime ponovo uspostavljaju red i “vladavinu mača” uz podršku državnog aparata.

 
 Foto: Frypie

Da bi to postigao, ovaj tobožnji bonapartista mora imati podršku većih dijelova vojske. Tramp to nema. Samo tri dana ranije, svih deset živih bivših ministara odbrane objavili su zajedničku izjavu za Vašington Post u kojoj zastupaju rezultate izbora i upozoravaju na to da bi uključivanje vojske moglo “da nas dovede na opasnu, nezakonsku i neustavnu teritoriju”. Ako bi ovdje pozvali vojsku, to bi bilo u cilju da se skloni Tramp, ne da se on postavi za diktatora!

Ponosni momci, Q-Anon teoretičari zavjere i ostatak ekstremne desnice nisu dovoljni da se uspostavi diktatura, niti su oni dio državnog aparata (iako su neki pojedinačni članovi zasigurno u policiji i vojsci). Čak i bez organizovanja i rukovodstva, ove brojčano beznačajne i loše organizovane društvene snage mogle bi se brzo ugušiti masovnom radničkom akcijom – iako nije uopšte upitno da oni na pojedinačnom nivou mogu napraviti zaista veliku štetu i da čak i mali rak može da metastazira u nešto mnogo smrtonosnije ako se ne tretira odmah na početku. Međutim, ova prijetnja je stvarna perspektiva samo ako radnička klasa ne uspije da preuzme vlast u narednih deceniju ili dvije i to tek nakon niza ozbiljnih poraza. Kretanje “biča kontrarevolucije” u ovom smjeru i u ovom trenutku bi stvorilo još više nestabilnosti i probudilo bi radničku klasu.

Sprema se nejednaka i suprotna reakcija – nejednaka zato što su sile koje su za društveni napredak daleko brojnije od retrogradnih pogromista u američkom društvu. Većina od nekoliko miliona ljudi koji su direktno učestvovali u pokretu povodom ubistva Džordža Flojda ili podržali njihove zahtjeve i akcije od kuće su prava revolucionarna budućnost ove države. Samo je pitanje vremena kad će ovaj pokret ponovo krenuti u ofanzivu na još većem nivou.

Veliki i divni svijet Donalda Trampa i podjele u Republikanskoj partiji

Obrazovni sistem, buržoaski političari, mejnstrim mediji, Crkva i druge institucije kapitalističke vladavine bombarduju nas mantrama da je Amerika najdemokratskija država koja postoji i koja je ikad postojala. Marksisti ne prihvataju ove banalnosti. Moramo posmatrati svijet onakvim kakav je on zapravo.

Iako nenamjerno, Tramp je zapravo pomogao da se otkrije istina. Na stranu milijarde dolara u donacijama od korporativnih kampanja i armije lobista, američka “demokratija” nije zasnovana na konceptu “jedna osoba, jedan glas”. U konačnici, ono što većina ljudi misli i želi nema direktan uticaj na vladinu politiku. Odluke koje donose sve tri grane vlade se naposlijetku donose u odbranu kapitalističkog sistema i to unutar granica istog. U vremenima ekonomske i društvene krize, ovo im je ostavilo vrlo malo prostora za manevrisanje.

Kapitalistička klasa mari, prije svega, za interese sistema kao cjeline, sada i u budućnosti. Oni razumiju da ako ljudi vjeruju da se njih zaista nešto pita, veće su šanse da će prihvatiti ono što im diktiraju velika preduzeća. Ali duboko usađeno nepovjerenje u status quo prožima se i kroz ljevicu i kroz desnicu. Kako sve više i više ljudi počinju uviđati kako stvari zapravo stoje, to je manje stabilnosti za održavanje kapitalizma, a veći prospekti za promjenu sistema.

 SAD Trampov ustanak i haos američke buržoaske demokratije 2
 Foto: Gage Skidmore

Ali Tramp mari samo za svoj lični interes. Njegovo egomanijačko ponašanje cijepa zavjese koje dugo skrivaju stvarnost klasne diktature od većine. Ovo je korijen tekućeg sukoba između Trampa i većine vladajuće klase kojoj i sam pripada.

Tramp aktivno potkopava legitimitet američkog izbornog sistema još otkad je prvi put najavio da će se kandidovati za predsjednika. Iako je osvojio glasove izbornog kolegija i predsjedništvo 2016. godine, izgubio je 3 miliona glasova naroda. Pošto mu nije bilo dovoljno što je pobijedio mnoge svoje protivnike i postao najmoćnije ljudsko biće na svijetu, insistirao je na tvrdnji da su glasači prevareni i da je on osvojio glasove naroda. Uoči izbora 2020. godine, naveo je da je ogromna prevara jedini način da on izgubi i odbio je da obeća da će na miru predati vlast.

Od novembra, Tramp se okružuje savjetnicima koji se hrane njegovom zabludom o ogromnoj prevari. Nakon što je Kris Krebs, republikanac koji je postavljen da nadgleda izbornu tehnološku sigurnost, potvrdio da su rezultati izbora validni, odmah je otpušten. Čak je i javni advokat Vilijam Bar – ako je neko Trampov vojnik, onda je to bio on – dobio korpu kad je javno rekao da nije uočio nikakve dokaze koji bi upućivali na neku značajniju prevaru.

Trampovo “poštovanje” volje glasača bilo je jasno pokazano u nedavnom telefonskom pozivu sa državnim sekretarom Džordžije, Bredom Rafenspergerom. Iako je desničar i republikanac i podržava Trampa, Rafensperger je nadgledao predsjedničke izbore u Džordžiji i potvrdio je broj glasova, iako je prema tome Bajden pobijedio. Tramp je zahtijevao da Rafensperger “ponovo prebroji” i da “nađe” onih 11.780 glasova koji bi donijeli prevagu u Trampovu korist.

Trampova odlučnost da se bori i ostane u Bijeloj kući produbila je podjele unutar Republikanske partije. Ove podjele su zataškane nakon što je Tramp 2016. godine zgazio partijski establišment, pa je partiju održavala i jačala njegova ogromna gravitaciona sila. Čak je i u porazu 2020. godine držao partiju u ropstvu. Ali njegovi napadi bijesa jer ne zna gubiti su napokon mnoge natjerali da izaberu stranu: za ili protiv temeljnih institucija kapitalističke vladavine.

Što se tiče kapitalističke klase, koja generalno nikad Trampa nije smatrala pouzdanim predstavnikom njihovih klasnih interesa, sada snažnije nego ikad izražavaju svoje neodobravanje predsjednika. To uključuje i američku Privrednu komoru, koja je historijski gledano bila najglasniji zagovarač velikih preduzeća, kao i Nacionalno udruženje proizvođača (NAM), koje predstavlja 14.000 većih kompanija. NAM su molili zamjenika predsjednika Majka Pensa da “ozbiljno razmisli” da smijeni Trampa prije nego što prođu posljednje dvije sedmice njegovog mandata. Čak je i Njujork Post – glasnogovornik Ruperta Mardoka – koji je podržavao Trampa i u dobru i u zlu, naposlijetku pozvao Trampa da prihvati rezultate izbora.

Put naprijed

Usred pandemije i ekonomske krize, ne smijemo izgubiti iz vida ogromnu potencijalnu moć rada. Radnička klasa je velika većina u zemlji i bez nje, ništa se ne može proizvesti ili izvesti. Ne samo da je radnička klasa sposobna da zaustavi kapitalističku ekonomiju, nego je ona i jedina društvena sila koja može poraziti trampizam i iz temelja promijeniti društvo.

Rad bi trebao biti mobilisan u borbu za ostvarivanje ozbiljnih društvenih zahtjeva, uključujući i zagarantovanu minimalnu sedmičnu platu od 1000 dolara, kraj deložacijama, kao i ograničenje na plaćanje kirije na ne više od 10% od ukupnih prihoda. S obzirom na dubinu krize, ovi će zahtjevi inspirisati milione i glasno će odjeknuti ako bi milioni radnika u sindikatima ozbiljno iznijeli svoje zahtjeve. To bi takođe potkopalo Trampove cinične pokušaje da glumi “prijatelja radničke klase”.

 SAD Trampov ustanak i haos američke buržoaske demokratije 2
 Foto: ILWU

Masovni pokret za ove zahtjeve bi presjekao reakcionarnu polarizaciju i ujedinio radnike po klasnoj osnovi. Ovo se ne može desiti bez rukovodstva. Trenutni lideri sindikata ne zauzimaju se za takvu perspektivu, uprkos nezadovoljstvu i sve većoj klasnoj osviještenosti među mladim generacijama radnika. Marksisti moraju sarađivati sa onima koji su trenutno uključeni u formiranje opozicionih mreža u sindikatima i time utiču na radničku borbu revolucionarnim marksističkim idejama. Milioni radnika se kreću u smjeru klasne borbe čemu svjedoče stotine neprijavljenih štrajkova koji su se pojavili od početka pandemije i pokušaji da se organizuju novi sindikati u velikim kompanijama kao što je Gugl.

Iako je ostalo svega nekoliko dana do kraja Trampovog mandata, prisutna je široko rasprostranjena priča o opozivu ili o pozivanju na 25. amandman, koji nalaže uklanjanje predsjednika koji nije u stanju da “obavlja svoje dužnosti”. Pandemija KOVID-19 nastavlja da divlja, uz nejednaku raspodjelu vakcina i rekordan broj smrtnih slučajeva skoro svakog dana. Nakon svoje nedavne pobjede u Džordžiji, demokrati sada kontrolišu obe kuće Kongresa i predsjedništvo. Pošto je ekonomska depresija na pragu, oni će biti podvrgnuti testu sad kad nema ozbiljnih izgovora za nedonošenje mjera koje bi postigle više od pružanja minimalnih olakšica milionima radnika koji se bore.

Razvoj događaja je veoma brz. Obezbijedićemo dodatne informacije i analize u narednim danima i sedmicama. Ali jedna stvar je jasna: samo klasna nezavisnost i militantna akcija može pokazati put naprijed. Slabost američke ljevice je direktno vezana uz činjenicu da većina njih pokušava da se prilagodi i sarađuje sa demokratima. To je pristup koji je doveo do ove katastrofe koju sada imamo. Još nije kasno da se promijeni kurs! Naoružana revolucionarnom perspektivom i programom klasne nezavisnosti i organizacijom, radnička klasa može formirati rukovodstvo koje joj je potrebno da stane na kraj sadašnjim i budućim užasima američkog kapitalizma. Borba za radničku vladu! Samo će revolucionarni socijalizam poraziti trampizam.

Svjedočimo dugotrajnoj i smrtonosnoj agoniji američke buržoaske demokratije i svjetskog kapitalizma u cjelini. Sve se ovo odvija pod egzistencijalnom sjenkom klimatskih promjena koje su sve prisutnije. Istorijski zadatak marksista je da grade subjektivni faktor koji može katalizovati radničku klasu u njenoj misiji da zamijeni smrdljivi leš kapitalizma svijetom revolucionarne demokratije i materijalnog izobilja. Molekularni proces revolucije i preobražaja svijesti usmjerava milione ljudi u ovom pravcu. Ako se slažete s ovim idejama, pozivamo vas da se pridružite Internacionalnoj marksističkoj tendenciji.