Tokom najdublje ekonomske i društvene krize u istoriji ovog sistema – gdje su desetine miliona života pod rizikom od ubojitog virusa, 400 miliona ljudi je već izgubilo poslove, 430 miliona malih preduzeća propada, a broj ljudi koji se suočava sa glađu se više nego udvostručio na 265 miliona – ovaj zastrašujući izvještaj otkriva koliko je zaista najbogatiji sloj društva nastavio profitirati i čak koristiti očajnu situaciju u svijetu u svoju korist.

 

8e615993edebb20cb17d70fbf378add5 w700 h500Jedan detaljni izvještaj koji je Oksfam objavio 9. septembra, pod nazivom Moć, profit i pandemija, pokazuje kako je kapitalistička klasa napunila svoje džepove tokom pandemije KOVID 19.

Tokom najdublje ekonomske i društvene krize u istoriji ovog sistema – gdje su desetine miliona života pod rizikom od ubojitog virusa, 400 miliona ljudi je već izgubilo poslove, 430 miliona malih preduzeća propada, a broj ljudi koji se suočava sa glađu se više nego udvostručio na 265 miliona – ovaj zastrašujući izvještaj otkriva koliko je zaista najbogatiji sloj društva nastavio profitirati i čak koristiti očajnu situaciju u svijetu u svoju korist.

Skandalozno ponašanje milijardera i multinacionalnih kompanija gdje stavljaju profit ispred života nije iznenađujuće. Stranica U odbranu marksizma je, u našim prethodnim dokumentima i člancima, već objasnila razne aspekte onoga o čemu Oksfam izvještava – kao što su užasi sa kojim se radnička klasa suočava širom svijeta, od Indije do SAD-a, o dvjema verzijama pandemije, za bogate i siromašne, profiterstvu velikih farmaceutskih kompanija i ogromne količine špekulacije na berzi. Svako ko ima oči i uši će osjetiti hroničnu nejednakost koju ova kriza još više razotkriva. Ali užasni detalji koji se pojavljuju u ovim podacima i primjerima koje je prikupio Oksfam svakako nisu ništa manje šokantni i pomamljujući. Sam razmjer bešćutnog zanemarivanja ljudskih života i egzistencije vladajuće klase, predstavljen u ovim ciframa, i opisan u ovom izvještaju, daje nam potpunu sliku okorjelog i trulog sistema kojem nema popravka.

Profit usred siromaštva

ca7fbf6ff8817d5efcb5c6d20288ceb6 w720 h603Glavni podatak Oksfamovog izvještaja je taj da će 32 najveće svjetske kompanije dobiti povećanje u profitu od 109 milijardi dolara u 2020. godini. U međuvremenu, pola milijarde ljudi će biti gurnuti u siromaštvo zbog pandemije.

“GAFAM” (Gugl, Epl, Fejsbuk, Amazon i Majkrosoft), velikih 5 tehnoloških kompanija bi trebalo da zarade 46 milijardi dolara dodatnog profita ove godine zbog pandemije. Pored toga, 7 najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija bi trebalo da završe godinu sa finom profitnom stopom od 21%, što je dodatnih 12 milijardi dolara profita od pandemije KOVID 19.  

100 najvrjednijih kompanija dodale su 3 biliona dolara vrijednosti berzi u 2020. godini. Džef Bezos, vlasnik Amazona, povećao je svoj lični prihod za 92 milijarde dolara od početka pandemije. Prema Oksfamovim proračunima, to je dovoljno da svakom od svojih 876.000 zaposlenika da bonus od 105.000 dolara i da mu ostane ista suma kao i u martu. Ali zaposleni u Amazonu se i dalje muče sa niskim platama, radeći iscrpljujuće smjene – u potpuno nesigurnim uslovima.

Oksfam takođe navodi primjer indijskih kompanija koje se bave proizvodnjom čaja, koje održavaju i čak povećavaju svoj profit tokom pandemije tako što jednostavno uopšte ne plaćaju radnice na plantažama čaja. Kompanija koja prodaje odjeću na malo, Kol, je ove godine otkazala narudžbine u vrijednosti od 150 miliona dolara i poslala tekstilne radnike u Bangladešu i Južnoj Koreji kući bez plate, ali je ipak isplatila 109 miliona dolara u dividendama. Zapravo, 2,2 miliona radnika samo u Bangladešu je pogođeno otkazivanjem narudžbina odjeće ove godine. Zatvaranje fabrika koštalo je ovu državu oko 3 milijardi dolara prihoda. Pa opet, dioničarima 10 najvećih kompanija koje se bave proizvodnjom odjeće plaćeno je 21 milijarda dolara 2020. godine!

U izvještaju se takođe spominje kako je američki gigant za fosilna goriva Ševron, smanjio svoju radnu snagu od ukupno 45.000 ljudi za 10-15%, dok je isplaćivala više dividendi i vršila više otkupa dionica dioničarima tokom prve četvrtine godine od osnovnih prihoda. Slično tome, najveća nigerijska kompanija koja se bavi proizvodnjom cementa Dangote Cement odmah je otpustila preko 3.000 radnika ali će ove godine platiti 136% svojih profita dioničarima. 

Isplate dioničarima

Isplate dioničarima su jedna od važnijih tema izvještaja. Naravno, većina dionica kompanija u svijetu pripada onim ekstremno bogatim. Izvještaj ukazuje na to da najbogatijih 10% Amerikanaca posjeduju 89% svih dionica u Americi, dok 46% penzionog fonda u Ujedinjenom Kraljevstvu pripada najbogatijim 10% – u poređenju sa najsiromašnijih 50%, kojima pripada manje od 1%. Izvan najbogatijih država svijeta, ovaj kontrast je još veći.

540a84280d53c99de0ab743483c2506c w512 h287Zapravo, u svim državama svijeta, većina vrijednosti u dionicama i akcijama je skoncentrisana u ruke male manjine, djelića procenta svjetske populacije. Tokom perioda istorijski najnižih ulaganja u svjetske proizvodne snage u odnosu na ukupnu ekonomsku proizvodnju, ova mala manjina uzima sve veći dio kolača tako što jednostavno više novca daje sebi – ili u obliku akcijskih dividendi i otkupa ili u obliku plata i bonusa izvršnih direktora. Ono što Oksfam naziva modelom “dioničari na prvom mjestu” je ustvari kapitalistička klasa koja osigurava povećanje svog bogatstva dok se tržišta smanjuju, a opreznija ulaganje se čini uzaludnim.

Izvještaj naglašava da su, od 2016. do 2019. godine, 59 najprofitabilnijih svjetskih kompanija platile skoro 2 biliona dolara svojim dioničarima, od čega su isplate u prosjeku 83% profita. U mnogo slučajeva isplate profiterima su zapravo bile veće od profita kompanija. U jednom primjeru, koji je posebno vezan za KOVID 19, tri najveća zdravstvena preduzeća u Južnoj Africi – Netker, Mediklinik i Lajk Heltker Grup – isplatili su nevjerovatnih 163% svog profita dioničarima kroz dividende i otkupe dionica. Oksfam ispravno povezuje ogromne isplate i to koliko su Južnoafrikanci pogođeni pandemijom, jer je njihov zdravstveni sistem zaista premalo finansiran, a njihovi zdravstveni radnici ekstremno eksploatisani i u potpunosti loše opremljeni da bi se borili sa koronavirusom.

Posebno odvratan aspekt izvještaja u detalje objašnjava kako su kompanije širom svijeta nastavile isplaćivati ogromne svote novca dioničarima i pritom zahtijevali – i primili – ogromnu pomoć od vlade zbog pandemije. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva dala je hemijskim gigantima BASF-u i Bajeru 1,6 milijardi funti onda kada su ove kompanije potvrdile svoje planove da će isplatiti skoro 6 milijardi evra u dividendama dioničara. Sedam francuskih kompanija isplatili su novac dioničarima i istovremeno koristili javna novčana sredstva da isplate radnike. Ukupno, 40 većih francuskih kompanija isplatili su 35-40 miliona evra dioničarima ove godine. U SAD-u, Rojal Karibijen, Haliberton, Dženeral Motors, MekDonalds, 101 Katerpilar, Levi Štraus, Stenli Blek i Deker, Stilkejs i WWE su svi zadržali iste nivoe isplate dioničarima i istovremeno primajući jamčevinu od vlade i/ili otpuštajući radnike, smanjujući im radne sate i plate. U Njemačkoj, BMW je isplatio više od 1,6 milijardi evra u dividendama uprkos tome što je kompanija slala radnike na plaćeni godišnji odmor novcima od države. A najodvratniji primjer od svih, tri američka farmaceutska giganta kojima je država dodijelila nekoliko milijardi dolara za razvijanje vakcine protiv KOVID 19 – Džonson i Džonson, Merk i Fajzer – dioničarima su dali 16 milijardi dolara od januara.

Izvršni direktor Oksfam Internešenl Čema Vera ispravno ukazuje na glavni razlog zašto je ovakva situacija u svijetu:

“Ekonomska kriza koju proživljavamo zbog pandemije potaknuta je namještenim ekonomskim modelom. Najveće svjetske kompanije zarađuju milijarde nauštrb radnika sa malim platama i ogromnim profitom dioničara i milijardera.”

Namješteni ekonomski model o kojem je ovdje riječ je kapitalizam.

Smrtonosna eksploatacija

Takođe ima mnogo grafičkih prikaza u izvještaju o tome kako su kompanije krive za smrt hiljada svojih radnika tokom ove pandemije.

U postrojenjima za preradu mesa širom svijeta KOVID 19 proširio se kao požar. U SAD-u, oko 27.000 radnika na pakiranju mesa bilo je pozitivno na virus. Ali najveća američka mesna kompanija, Tajson Fuds, potrošila je dosta vremena i uložila dosta napora lobirajući da vlada osigura da se njihove fabrike neće zatvoriti. U Brazilu, mesna kompanija JBS – čiji je odbor u prošlosti podmićivao vladine službenike – inzistiraju da se uvedu nove sigurnosne mjere što se tiče socijalne distance radnika u postrojenjima za preradu hrane. Stotine njihovih radnika pozitivno je na KOVID-19.

Uvod u izvještaj počinje citatom udovice jednog peradara koji je umro od koronavirusa u Merilendu, u SAD-u:

“Trebaju radnike da bi im zarađivali novac, ali nije ih briga za njihov život. Postrojenja za obradu piletine je i dalje u funkciji, i dalje prave profit… Da je moj muž – da ih je bilo briga za njegovo zdravlje, da su mu rekli za groznicu – on bi sad bio živ.”

Naravno, u postrojenju su bili svjesni simptoma njenog muža, ali su ga svejedno natjerali da nastavi raditi. Što je još važnije, njena izjava ukazuje na napredak u klasnoj svijesti radničke klase, zbog smrtonosne nemarnosti i gubljenja sredstava za život koje gazde nameću svojim radnicima tokom pandemije.

Kompanije za dostavu hrane suočile su se sa ogromnim negodovanjem radnika, jer je razotkriven njihov model tobožnjeg “samozaposlenja” bez osnovnih radničkih prava na bolovanje ili na zdravstvo. U izvještaju se spominje kako nedostatak ovih prava, zajedno sa sigurnosnim odredbama, kao što su LZS (lična zaštitna sredstva) za vozače, dovelo je do štrajkova širom svijeta, kao npr. među radnicima Instakarta u SAD-u, i radnicima Zomata i Svigija u Indiji. 

Takođe spominje kako su radnici svjetskog kol centra Teleperformans isto tako štrajkali zbog toga što šefovi nisu donijeli apsolutno nikakve mjere sigurnosti i što su odbili dopustiti agentima da rade od kuće. Kompanija je poduzela kaznene mjere za radnike zbog neodobrenih štrajkova u 10 različitih država.

Oksfam objašnjava da su, u Peruu, Meksiku, Gvatemali i Kongu, rudnici otvoreni bez ikakvih mjera sigurnosti, uprkos tome što je prijavljeno stotine slučajeva zaraze korona virusom. Takođe objašnjavaju kako sve više djece radi na farmama kakaa u Zapadnoj Africi tokom pandemije, jer je prisilni karantin doveo do nedostatka odraslih nadničara. U Tajlandu, radnici u kompanijama za preradu morske hrane su ostavljeni da se bore sami za sebe jer je KOVID-19 uticao na svjetske lance snabdijevanja. Morali su sami da obezbijede zaštitnu opremu dok su radili u nesigurnim uslovima.

Beznačajna pomoć filantropa

d84b02d4e0549f7a2705a51496a74bc1 w720 h720Mejnstrim mediji su puni priča o korporativnoj velikodušnosti tokom pandemije. Da, gazde se možda kupaju u mega-profitima i bukvalno tjeraju radnike da rade do smrti, ali to rade iz ljubavi prema čovječanstvu. Ovo, rečeno nam je, dokazuju sume novca koje oni i njihove kompanije doniraju – iz dobrote svoga srca – u humanitarne svrhe.

Oksfamov izvještaj razotkriva ove fantazije. U izvještaju piše da su, u prosjeku, kompanije širom svijeta donirale svega 0,32% svojih prihoda u takve svrhe 2019. godine. SAD su izgubile otprilike 135 milijardi dolara prihoda zbog toga što su kompanije izbjegavale da plate porez 2017. godine, ali filantropske donacije u SAD su ukupno bile manje od 20 milijardi.

Kako u izvještaju stoji, većina kompanija preferira dobrovoljne doprinose društvenim ciljevima, a ne one obavezne – kao što je zakonom propisano plaćanje poreza ili isplaćivanje radnicima plata od kojih mogu živjeti. To je zbog toga što, sa dobrovoljnim donacijama, kompanije mogu dati šta god požele i maskirati tu gestu da sebe pokažu u najboljem mogućem svjetlu. Ova praksa skreće pažnju sa još većih suma novca koje kompanije izbjegavaju da plate vladi i njihovim vlastitim radnicima. Kao marketinška strategija, zapravo im uštedi mnogo novca, a ne čine ništa za borbu protiv siromaštva i drugih društvenih kriza.

Uloga vlada

Iako je fokus izvještaja na korporativnoj pohlepi u odnosu na KOVID 19, vlade širom svijeta su potpuno razotkrile svoju ulogu saradnje sa krupnim kapitalom. Već smo naveli nekoliko primjera vladinih spašavanja korporacija i oblikovanju pravila pandemije njihovim željama, dok vlasnici ovih kompanija nastavljaju da uzimaju ogromne profite i dijele dividende preko leđa svojih radnika. Kejnzijanski stimulativni paketi kojima se države širom svijeta bore protiv krize su namijenjeni da osnaže krupni kapital.

Lista kompanija koje su primile vladinu pomoć uključuje hiljade koje su u prošlosti izbjegavale plaćanje poreza. Rojters je otkrio da 40% primaoca 4 i više miliona dolara od države u sklopu američkog Programa za zaštitu isplata prošle godine uopšte nisu platili porez. U međuvremenu, velike kompanije su takođe iskoristile humanitarnu novčanu pomoć američke vlade koji je specifično za cilj imao da pomogne manjim preduzećima od oko 350 miliona dolara. 19 kompanija koje se bave fosilnim gorivom trebaju primiti dodatnih 1,9 milijardi dolara od zbog poreskih olakšica, koje su dio pomoći velikim preduzećima od strane američke vlade. U Ujedinjenom Kraljevstvu, 29% onih koji uzimaju poslovne kredite od vlade tokom pandemije povezani su sa dobro poznatim poreskim utočištima. Veliki dio ostalih vjerovatno još nisu uhvaćeni.

Da bi se postarali da njihovi predstavnici u vladinim kabinetima rade u skladu sa njihovim interesima tokom krize, vladajuća klasa je lobirala kao nikad prije. Američki lobisti potrošili su 903 miliona dolara samo u prvom tromjesečju ove godine – što je tek nešto manje od rekorda. Oksfam spominje ovo mnoštvo načina na koje su korporativna lobiranja bila uspješna tokom ovog perioda. Razne kompanije su bile sposobne da u potpunosti nastave raditi uprkos smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i vladinih vlastitih smjernica, od proizvođača hrane u Americi do fabrika odjeće u Meksiku. Indijski lobisti su uspjeli pauzirati oporezivanje na otkup dionica, a mnogi rudarski konglomerati uživaju legalno neoporezivanje. U EU, mnoge kompanije –posebno one u avioindustriji – koristili su KOVID-19 kao izgovor za kršenje propisa o zaštiti životne sredine da bi izbjegli smanjivanje emisija ugljen dioksida.

Uprkos tome što su vlade širom svijeta nevoljko uvele mjere da bi ublažile ekonomsku i društvenu katastrofu, koje su se u početku u očima običnih ljudi činile kao odgovor na ljudske potrebe, ovaj izvještaj pokazuje na čijoj su oni zapravo strani. Tokom ove krize, jedna vlada za drugom su se kao nikad razotkrile da su na strani bogatih.

Mit o “boljoj ponovnoj izgradnji”

S obzirom na nesputanu koncentraciju bogatstva i super-eksploataciju dočaranim u Oksfamovom izvještaju, to predstavlja ozbiljno upozorenje onima koji misle da se putanja kojom svijet ide promijenila na bolje zbog pandemije:

“KOVID-19 nije zastoj. Ako svijet nastavi ovim putem, pandemija će najvjerovatnije rezultirati dugoročnim i strukturalnim promjenama. Postojeće društveno ekonomske i političke podjele će biti još izraženije. Glavni pobjednici ekonomije nakon pandemije KOVID-19 će najvjerovatnije biti velike kompanije i bogati dioničari koji će imati još više moći i resursa za oblikovanje javne politike.”

Ključno, izvještaj oblikuje svoj argument ne u smislu krize koju je stvorio KOVID-19, nego u smislu “zabrinjavajućeg ekonomskog trenda” kojeg “KOVID-19 ubrzava”. Kriza kapitalizma je bila prisutna i prije pandemije, koja ju je i izvela na površinu i pogoršala. A ogroman jaz između podjele bogatstva među klasama, kao što to izvještaj u nekoliko navrata pokazuje, se već duže vrijeme povećava.  

Nema budućnosti pod kapitalizmom

72f2b1399ddedd73dfae05bc09ed1c5d w720 h480Međutim, Oksfam voli da zamišlja da bi stvari bile drugačije i u kapitalizmu, kad velike kompanije ne bi davale baš toliko novca dioničarima. Takođe kažu da u ovom trenutku za nas možda postoji bolja budućnost, samo ako bi oni na vrhu “birali” drugačije. “Imamo izbor”, kaže Vera, “između povratka na ‘uobičajeni posao’ ili da naučimo lekciju iz ovih događaja da bismo stvorili pravedniju i održiviju ekonomiju”. “Mi” o kojima Vera priča su upravo vladajuća klasa koja eksploatiše sistem na svaki mogući način, i njihovi potplaćeni predstavnici u vladama širom svijeta!

Karl Marks je objasnio u Kapitalu, prije 150 godina, da akumulacija bogatstva neizbježno dovodi do njegove koncentracije u sve manje i manje ruku. Sam Oksfamov izvještaj priznaje da mehanizmi otkupljivanja dionica – kojima vladajuća klasa može uzeti još veći dio bogatstva kojeg radnici proizvedu – nisu uopšte novina. A kad Vera priča o tome kako vladajuća klasa ima sve više i više “moći i resursa da oblikuje javnu politiku”, kako on zamišlja da ta moć i bogatstvo mogu biti upregnuti unutar granica sistema dizajniranog prema interesima te iste vladajuće klase koja ga i kontroliše?

Postoji razlog, naravno, zašto Oksfam ne vidi ništa izvan granica kapitalističkog sistema. Dobrotvorne donacije udvostručile su broj Oksfamovih izvršnih direktora koji primaju šestocifrenu platu u proteklih nekoliko godina. U izvještaju se spominje da kapitalistička klasa radije donira mrvice sa stola dobrovoljno – uistinu, dobrotvornim organizacijama kao što je Oksfam! Oksfam je dio upravo tog sistema kojeg u izvještaju razotkriva.

Prognoza izvještaja je zapravo usmjerena na stratege kapitala kao na zloslutna upozorenja za budućnost njihovog sistema. Na žalost kapitalista, “dalja erozija povjerenja naroda u demokratsko (čitaj: kapitalističko) upravljanje i sve veći društveni nemiri” neizbježna su posljedica trenutne krize. Nema prostora za reforme u sistemu koji se suočava sa ekonomskim kolapsom, i nikakve postupne reforme neće biti dovoljne da se smanji ljutnja koja tinja među redovima svjetske radničke klase.

Odgovor socijalista

Daleko od pokušaja da se popravi sistem koji je nepopravljiv, koji je napravljen tako da stvara masovno siromaštvo zajedno sa neumjerenom šačicom parazita, rješenje je da se on uništi potpuno.

Odgovor socijalističkog društva na KOVID-19 i ekonomske probleme sa kojima se suočavaju obični ljudi bi danas bio potpuno drugačiji. To ne bi samo bilo skraćivanje isplaćenih dividendi ili ostavljanje radnika na mizernim platama u nesigurnim uslovima. To bi značilo udruživanje svih resursa društva tako da sve osnovne potrebe mogu biti zagarantovane, uključujući i održavanje potpunog zaposlenja sa čitavim platama za sve tokom karantina, i besplatno, kvalitetno zdravstvo za svakoga kome je potrebno. Sami radnici – pravi stručnjaci na svojim radnim mjestima – bi bili zaduženi za demokratsko odlučivanje o tome kako da se njihovi radni uslovi učine sigurnijim i održivijim. Kratki pogledi na ovo, koje smo imali ove godine u nekoliko država bili bi generalizovani i podsticani u čitavom društvu.

Ne bi bilo nedostatka osnovne sigurnosne opreme za zdravstvene radnike; ne bi bilo toga da ste prinuđeni da birate između rizikovanja vašeg života i vaših sredstava za život – ili toga da to neko drugi izabere za vas. Astronomske sume koje Oksfamov izvještaj pripisuje gazdama i dioničarima prošle godine – koje su ogromne u poređenju sa pojedinačne vladine jamčevine u većini slučajeva – pokazuju da bogatstvo za obezbjeđivanje osnovnih potreba čitavom društvu već postoji. I to je na osnovu rasipnog i destruktivnog sistema, koji daleko od toga da izvlači ono najbolje iz našeg proizvodnog potencijala.

Oksfamov izvještaj dodaje ulje na vatru u našoj borbi za sistem koji može otključati puni potencijal čovječanstva.