U posljednjem periodu, Češka Republika je izgledala kao relativno politički stabilna država u očima globalne vladajuće klase; sa dovoljnim ekonomskim rastom, veoma niskom nezaposlenošću, i čak rastućim platama. Ova relativna stabilnost, uglavnom održavana jakim njemačkim ulaganjima ojačala je podršku za premijera oligarha i drugog najbogatijeg Čeha, Andreja Babiša, i njegovu partiju berluskonijevskog tipa, ANO 2011.

 

a9c35cc8eaf113f35d8f9fe4f09b4e7c w720 h474U posljednjem periodu, Češka Republika je izgledala kao relativno politički stabilna država u očima globalne vladajuće klase; sa dovoljnim ekonomskim rastom, veoma niskom nezaposlenošću, i čak rastućim platama. Ova relativna stabilnost, uglavnom održavana jakim njemačkim ulaganjima ojačala je podršku za premijera oligarha i drugog najbogatijeg Čeha, Andreja Babiša, i njegovu partiju berluskonijevskog tipa, ANO 2011.

Babiš je došao na političku scenu sa imidžom uspješnog biznismena i obećanjem da će spasiti zemlju od korumpiranih političara vodeći državu kao svoju uspješnu kompaniju za zajedničko dobro naroda. Ali sada, nakon niza pronevjera i skandala zbog korupcije od početka njegovog premijerskog mandata 2018., mase počinju shvatati da Babišove političke aktivnosti samo služe uvećavanju njegovog ličnog bogatstva. Posljednji skandal zbog pronevjere subvencija Evropske Unije isprovocirao je ogorčenje masa te je 250 000 ljudi izašlo na ulice Praga ove nedjelje, što su najveće antivladine demonstracije od 1989.

Kako je Babiš došao na vlast?

Kada se Babiš prvi put pojavio kao političar, prije parlamentarnih izbora 2013., imao je početnu podršku dijela buržoazije, uplašene snagom masa nakon prethodnog burnog perioda koji je potpuno uništio povjerenje u tradicionalne desničarske partije i razbio njihovu vladu. Tada su Socijaldemokrate osvojili 37% glasova, a Komunistička partija 20%. Ogromna ulaganja u Babišovu kampanju – podržana kupovinom radio stanica i novina, omogućena njegovom pozicijom vlasnika monopolističke poljoprivredne kompanije Agrofert – obezbijedila su mu drugo mjesto na parlamentarnim izborima 2013., odmah iza Socijaldemokrata. Njegova demagoška kampanja u mnogima je stvorila osjećaj da, pošto je već bogat, neće osjećati potrebu da pljačka narod, kao što je radila prethodna nepopularna desničarska vlada. Ali problem je što ovaj bogati oligarh želi još više novca i moći.

Nakon što su Socijaldemokrate stvorili koalicionu vladu 2013., sa Babišom na poziciji ministra finansija, on je odmah počeo koristiti svoju poziciju da vrši finansijske manipulacije koje bi ojačale njegov sopstveni biznis. To se uglavnom sastojalo od korištenja državnih subvencija za njegove kompanije, koje su se drastično povećale kada je on preuzeo ministarsku poziciju. To je vodilo donošenju Amandmana o sukobu interesa 2017., što je natjeralo Babiša da uključi svoje kompanije u uzajamne fondove, ali u stvarnosti on je i dalje vlasnik. U isto vrijeme, kada je Babišu trebao novac za državni budžet, on nije direktno udario po radnicima pravljenjem rezova, već je povećao pritisak na sitnu buržoaziju i svoju tržišnu konkurenciju. Uvođenje elektronske registracije prodaje stvorilo je nezadovoljstvo među sitnom buržoazijom, koja je otada postala najglasniji kritičar Babiša među češkom populacijom.

Izdajnička uloga vodstva Socijaldemokratske i Komunističke partije

Socijaldemokrate u vladi pokazali su se nesposobnim da riješe probleme češkog društva, a Babiš je ubjedljivo osvojio izbore 2017. Socijaldemokrate su imali 7,3% a Komunistička partija 7,8%, što su izuzetno loši rezultati. Glavni problem za Babiša je što nije imao većinu u parlamentu, i isprva niko nije htio da ga podrži. Socijaldemokrate i Komunistička partija bili su svjesni da bi pružanje te podrške bilo izdaja osnovnih principa njihovih partijskih programa.


Ali kako se parlamentarna kriza kretala ka momentu kada su novi izbori postali mogući, socijaldemokrate i takozvano komunističko vodstvo požurili su da spase Babiša. Razlog je bio njihov strah od još gorih izbornih rezultata. Češki predsjednik Miloš Zeman odigrao je svoju ulogu, odan svojem dugotrajnom savezništvu sa Babišom koje počinje krajem 90-ih, kada je Zeman, kao vođa socijaldemokrata podržao tajkunske biznise zastupajući njegove težnje da privatizuje državne kompanije kao što je Unipetrol.

Skandalozna vlada Babiša

Nova Babišova vlada formirana je 2018., zajedno sa socijaldemokratama i uz podršku Komunističke partije, i odmah nakon toga ukaljana je raznim vrstama skandala, uglavnom vezanih za samog premijera. Babiš je negirao sve ove optužbe kao „lažne vijesti“, ali njegove tvrdnje su sve manje uvjerljive. Posljednji skandal je bila optužba za zloupotrebu poljoprivrednih subvencija EU, u korist Agroferta. Povrh toga, desio se i slučaj otmice njegovog sina na Krimu (otkriven od strane medija koji nisu pod kontrolom Babiša) da bi se spriječilo njegovo svjedočenje na sudu o očevim zločinima.

Ovi skandali su izveli hiljade ljudi na ulicu koji su tražili Babišovu ostavku. U parlamentu je desničarska opozicija podnijela zahtjev za glasanje o nepovjerenje vladi. Međutim, Komunistička partija i Socijaldemokrate su ponovo podržali Babiša kako bi zadržali njegovu vladavinu. Cijena ove izdaje je bio još jedan poraz na EU izborima gdje je KP dobila 7% a Socijaldemokrate 4% (za razliku od 14% na izborima 2014.).

Rascjep u vladajućoj klasi

Odlučujući rascjep se razvija među vladajućom klasom, dok Babiš priželjkuje svu vlast za sebe. KP i Socijaldemokrate ga podržavaju nadajući se da će doći do promjene prije novih izbora, da bi se mogli oporaviti od najgoreg izbornog poraza u svojoj istoriji. Parlamentarna opozicija Babišu okupljena je oko desničarskih buržoaskih partija, podržanih od strane sitne buržoazije koja je u otvorenom sukobu sa Babišom.

Babiš to otvoreno okreće u svoju korist. Dokle god su protesti protiv njega organizovani od strane sitnoburžoaskih elemenata uz podršku desničarskih partija, on će upirati prstom u proturječnosti između ovih partija i radničkih interesa (koje on razumije veoma dobro), da bi ojačao izbornu podršku. On kaže: „Glasajte za mene. Ili želite da desničari opet dođu na vlast?“ To ga drži na vlasti uprkos sve brojnijim skandalima.

Masama je dosta svega!

Ponesen posljednjim izbornim pobjedama, Babiš je potcijenio moć masa, kojima je već dosta njegovih skandala, i pokušao uticati na sudstvo kroz svoju marionetu ministarku pravde, Benešovu, da bi se zaštitio od krivičnog gonjenja. U isto vrijeme, poreska kontrola pri Evropskoj komisiji zahtjeva da Češka Republika vrati novac od subvencija koje je Babiš neopravdano iskoristio.

To sada pokreće najveći talas građanskog otpora od 1989. Stotine hiljada sada protestuju na ulicama protiv korumpirane i skandalozne Babišove vlade. Ove demonstracije i dalje vode reakcionarni, sitnoburžoaski elementi, koji demagoški prikazuju Babiša kao „komunistu“ i „boljševika“ zbog njegove čvrste državne vlasti, te njegove prethodne karijere kao agenta tajne policije (pod kodnim imenom „Bureš“) i njegovog članstva u KP Čehoslovačke, kao režimskog birokrate do 1989. To čini podršku KP Babišu još većom izdajom, što povećava nedoumice među cjelokupnom radničkom klasom. Međutim, radnici u sve većem broju učestvuju u ovim demonstracijama, jer im je dosta Babišovog razvratnog i prevarantskog bogatstva; njegovog zapošljavanja ljudi po najnižim nadnicama u najgorim uslovima; i uništavanja okoliša koje je uzrokovano sađenjem uljane repice od strane njegove poljoprivredne kompanije.

Kojim putem naprijed?

b4a78d8af6712ebb0cf61e02cdc965a2 w720 h720Narativ pametnog biznismena koji je ušao u politiku da spasi svoju zemlju je sada ogoljen u svoj svojoj grotesknoj stvarnosti. Ali pitanje za radnike je – kako nastaviti dalje? Očigledno je da vladajuća klika opozicije Babišu, koja vodi demonstracije, neće braniti njihove interese, što će biti jasno sa razvojem situacije. U isto vrijeme, trenutno ne postoji kredibilno vodstvo radničke klase, jer je ljevica izdala radnike podržavajući Babiša, i čini se da su odlučili da padnu zajedno sa njim. Moguće je da nijedna lijeva partija neće ući u parlament nakon sljedećih izbora 2021. U isto vrijeme, ne čini se vjerovatnim da alternativno vodstvo može nastati iz ovih propadajućih partija – ono koje je sposobno da očisti svoje zastave od mrlja oportunizma najgore vrste.

U trenutnoj situaciji postoje dvije mogućnosti. Prva je da se radnici koji protestuju protiv Babiša uspiju organizovati nezavisno od desničarske buržoaske opozicije i krenu protiv vlade i svih oligarha i kapitalista. To bi otpočelo borbu, ne između različitih dijelova vladajuće klase, nego između vladajuće i eksploatisane klase. Desničarska i liberalna opozicija bi skinuli svoje maske i branili svoje klasne interese protiv radnika. Tako će biti postavljeno pitanje političkog predstavljanja radničke klase kao nezavisne snage u češkom društvu. Drugi scenario je da određeno vrijeme radnička klasa sačinjava glavnu snagu opozicionih demonstracija, ali će biti zloupotrebljeni i izdani od strane buržoaskih desničara kada nova vlada bude sprovodila novu reakcionarnu politiku nakon pada Babiša.

U svakom slučaju, ovaj masovni pokret je simptom trule prirode češkog kapitalizma i rastuće nestabilnosti. Proturječnosti između radničke klase i kapitalista neće biti riješene od strane desničarske vlade, koja će radnike i studente gurnuti još dalje na putu ka borbi, uz produbljenje krize kapitalizma. Radikalizacija češke omladine (koja čak pokazuje otvorenost za Marksove ideje), zajedno sa radnicima koji pokazuju svoju moć, već stvara put za novi revolucionarni razvoj. Glavni zadatak čeških marksista jeste da izgrade dovoljno jaku organizaciju koja će se povezati sa ovim slojevima i jasno predstaviti zadatke izgradnje revolucionarne partije sposobne da ih vodi ka socijalističkoj revoluciji!