Pokret žutih prsluka se trenutno nalazi na prekretnici. Suočen sa rastućim radikalizmom pokreta, Makron je promijenio svoj prkosni ton i obećao da će "suspendovati" poskupljenje goriva koje je izazvalo ovaj pokret. Ovo povlačenje je rezultat uličnih borbi tokom vikenda, između hiljada demonstranata i policije, koje su za sobom ostavile preko 200 povrijeđenih samo u Parizu i najmanje jedan smrtni slučaj.

Radikalni i militantni masovni pokret žutih prsluka je u Francuskoj odnio djelimičnu pobjedu sa odgađanjem poskupljenja goriva, ali sada mora nastaviti svoju borbu da bi srušili Makronovu vladu.

Pokret žutih prsluka se trenutno nalazi na prekretnici. Suočen sa rastućim radikalizmom pokreta, Makron je promijenio svoj prkosni ton i obećao da će "suspendovati" poskupljenje goriva koje je izazvalo ovaj pokret. Ovo povlačenje je rezultat uličnih borbi tokom vikenda, između hiljada demonstranata i policije, koje su za sobom ostavile preko 200 povrijeđenih samo u Parizu i najmanje jedan smrtni slučaj.

Organizovana radnička klasa se uključila u borbu (iako su lideri radničkih sindikata podvukli rep), kao i studenti, koji su zauzeli svoje institucije zbog solidarnosti i svojih vlastitih zahtjeva. Ali uprkos Makronovom pokušaju da ublaži situaciju, bijes i frustracije tokom godina mjera štednje i nejednakosti je pronašao način da izbije na površinu i zbog toga neće biti lako vratiti duha u bocu.

Događaji od subote i nedjelje su treći zaredom vikend nemira u francuskom glavnom gradu. Hiljade demonstranata su izašle na ulice Pariza. Dok je tačan broj prilično nejasan, sigurno je da je preko 100 000 ljudi učestvovalo u demonstracijama širom zemlje. Ovo je manje nego predzadnji vikend (200 000 prema službenim brojkama, koje često podcjenjuju), ali atmosfera je daleko radikalnija i bilo je jasno da su zahtjevi pokreta poprilično odmakli od pitanja poskupljenja goriva.

Među pojedinim slojevima pokreta prisutno je čak i revolucionarno raspoloženje. 5000 ljudi koji su marširali niz Šamps Elize popodnevnim satima u subotu su vikali i nosili slogane kao što je "Vlast narodu!" i "Dole Makron!". Mnogi su nosili slogane i na prslucima.

Klasna mržnja

Yellow vests FrancePokret žutih prsluka je prvo počeo u perifernim gradovima i ruralnim područjima širom Francuske (ljudi koji se oslanjaju na prevoz da bi došli do posla, na koje direktno udara poskupljenje goriva) i to uključuje mnoge žene i samohrane majke. Mnogi radnici sa minimalnim primanjima uključujući sekretarice, IT radnike, radnike u fabrikama, dostavljače i njegovatelje, ukratko, ljudi koji su najviše oštećeni za poskupljenje i stagnaciju primanja.
Ovi radnički i siromašni srednjeklasni slojevi su siti godina "zatezanja kaiša" kroz štednje i povećanja cijene života, a sada su izazili svoju mržnju prema bogatima i Makronovoj vladi koja ih predstavlja.

Idir Ganes, 42-godišnji nezaposleni računarski tehničar iz Pariza je izjavio: "Imamo male plate i plaćamo prevelike poreze a kombinacija toga stvara sve više i više siromaštva... Sa druge strane, tu su vladini ministri i predsjednik sa svojim sjajnim platama."

Drugi demonstranti kao Mari Lemoan, 62-godišnja učiteljica iz Provinsa, istakla je prokapitalističku i licemjernu prirodu Makronove politike: "Mi smo meta poskupljenja umjesto avio kompanija, brodskih linija i sličnih kompanija koje zagađuju više ali ne plaćaju porez.. Makron je naš Luj XVI, a svi znamo šta se sa njim desilo."

Klasni karakter žutih prsluka i njihovo gađenje prema bogatima, postalo je jasno tokom demonstracija u Parizu u subotu. Činovi vandalizma pogodili su bogati zapadni dio i centar grada, razbijanje izloga, deseci zapaljenih skupih automobila i Trijumfalne kapije prekrivena antivladinim grafitima, uz slogan "Žuti prsluci će trijumfirati".

Demonstranti su razbili prozore tek otvorene Epl trgovine (AAPL.O) i luksuznih butika Šanel i Dior, šarali su "Srećan nered" na drvene table i kačili ih na fasade. Naravno, bilo je i nekoliko lumpen i kriminalnih elemenata koji su iskoristili situaciju, ali to nije pravi karakter pokreta.

Slike uništenja su prikazane širom Francuske i u međunarodnim novinama u pokušaju da oslabe i diskredituju žute prsluke. Međutim, Heris Interaktiv anketa pokazala je da 72% glasača podržava pokret.

U Parizu, prisutna je podrška i simpatija prema demonstrantima, i izražavanje bijesa se čini kao legitimno. "Ja potpuno podržavam žute prsluke", rekao je Žorž Dipon, stanovnik 16-og pariškog arondismana. "Država je krala novac od francuskog naroda. Vrijeme je da ga vrati nazad."

Učiteljica asistent, Sandrin Lemosu, 45 godina, koja je doputovala čak iz Burgundije da protestvuje, složila se i rekla da su ljudi siti Makrona. "Narod je u revoltu. Bijes je sve veći i veći, a predsjednik mrzi Francuze. Mi nismo ovdje da razbijamo stvari, ali narodu je stvarno dosta."

Sukob sa policijom

MacronVlasti nisu bile spremne za ove razmjere nemira. Dogodile su se odlučujuće borbe na vrhu Šamps Elize bulevara i mnogih drugih mjesta širom grada. Uprkos napadu vodenim topovima, suzavcima i palicama, policija je preplavljena u samo par trenutala kako je masa bacala projektile na njihove položaje i natjerala ih na povlačenje.

Frederik Lagaš, iz saveza policijskih sindikata, objavio je vanredno stanje i rekao da je potrebno pojačanje iz vojske da se brane javni spomenici i da bi skinuli pritisak sa policije.

U nekim slučajevima, policija je jednostavno odbila da djeluje protiv demonstranata kao što se može vidjeti na snimku snimljenom u gradu Pou na jugozapadnom dijelu Francuske. Video pokazuje liniju interventne policije suočavajući se sa velikom grupom žutih prsluka, kako skidaju kacige da pokažu da neće napasti, da bi bili pozdravljeni aplauzom iz mase.

Međutim ovo nije bio dokaz simpatija, nego rezultat dogovora između lokalnog šefa policije i žutih prsluka ("mi ćemo stati sa demonstracijama, a vi sklonite svoju interventnu opremu"). Ali ipak snimak doprinosi samopuzdanju pokreta i ukazuje na slabost policije.

Ne iznenađuje nas da je vladajuća klasa užasnuta protestima. Ne samo jer je loše za biznis uoči praznika ili zbog nestašice goriva zbog nasumičnih blokada, nego zbog straha da bi pokret mogao postati prijetnja za režim.

Žan Hoteser, načelnik osmog pariškog distrikta, u blizini Trijumfalne kapije, izjavio je na BFM TV, "Mi smo u stanju opšteg nemira, nikad nisam vidio nešto slično ovom."

Nekoliko regionalnih predstavnika centralne vlade je govorilo anonimno u Le Mondu o "eksplozivnoj i nestabilnoj" ili "predrevolucionarnoj" situaciji. Takođe su istakli da je to dio populacije koji se pobunio protiv rasta cijene goriva i koji je pokrenuo revoluciju 1968. Jedan predstavnik je zaključio:"Ovo čemu svjedočimo je najviše mržnja prema predsjedniku republike."

Makronovo licemjerje

Makron (koji je hiljadama milja udaljen na sastanku G20 u Argentini), odgovorio je na događaje koji su obilježili vikend prijetnjom da će objaviti vanredno stanje, osuđujući uništavanje, rekao je da nikad neće prihvatiti nasilje.

Uopšteno, vlada je pokušala da napravi podjelu među žutim prslucima, razdvajajući "legitimne pritužbe mirnih demonstranata" od "nasilnih radikalnih grupa" koje su se infiltrirale u pokret.

"Ono što se desilo u Parizu nema nikakve veze sa mirnim izražavanjem legitimnog bijesa," kaže Makron u subotu na kraju G20 samita. "Nikakav cilj ne opravdava napad na policiju, sputavanje biznisa, prijetnje prolaznicima ili novinarima ili skrnavljenje Trijumfalne kapije."

U međuvremenu, ministar unutrašnjih poslova, Kristof Kastaner, izjavio je da su "ultra desni" i "ultra lijevi" elementi uticali na ljude koji su u Pariz došli samo radi pustošenja.

Iako je istina da postoje lumpen i ultra desni elementi prisutni u demonstracijama , oni su skoro zanemarujući. Otpočetka, žuti prsluci su prodrli duboko u društvene slojeve, uključujući glasače Nacionalnog fronta i srednjeklasne elemente , kao i radničku klasu i sindikaliste.

Ali kako se pokret počeo radikalizovati i doprinos radničke klase njegovom rastu, gomila smeća sa desnice je izbačena i klasne kontradikcije među njima su postale jasnije. Na primjer, još jedan snimak pokazuje Ivan Benedetija, bivšeg predsjednika ultranacionalističke grupe L'Œuvre française (on lično je obukao jako vidljivu jaknu), kako biva napadnut i otjeran od strane antifašista među žutim prslucima.

Tačno je da nedostatak organizacije i vođstva u pokretu otvara vrata oportunistima. ovo bi moglo biti spriječeno učešćem francuskog radničkog pokreta.

Ali Makronova kritika "nasilja" žutih prsluka smrdi na licemjerje zbog nasilnog gušenja demontracija od strane francuske države. Kruže snimci intervente policije kako progoni i brutalno premlaćuje pojedince izolovane i nenaoružane.

Takođe postoji i slučaj ubistva 80-ogodišnje žene u Marseju nakon što je pogođena kanisterom suzavca dok je stajala na balkonu, i slučaj 20-ogodišnjeg muškarca koji je završio u komi nakon sukoba sa policijom. Da ne spominjemo državno nasilje prethodno upotrebljeno od strane Makronove vlade da suzbije druge štrajkove i demonstracije (kao za vrijeme mobilizacija protiv mjera štednje u 2017. i štrajku željezničara ranije ove godine) i užasna patnja prouzrokovana godinama siromaštva i štednje.

Žuti prsluci su neizbježna manifestacija cijele frustracije i boli koju su francuske mase trpile. Konačno su dočekali svojih pet minuta ispoljavajući bijes protiv vlade.

Solidarnost sindikalne baze

Kako smo prethodno izvijestili, glavne vođe radničkog pokreta su pokušali da se distanciraju od žutih prsluka, na osnovu toga da "neće marširati uz Nacionalni front". Na ovaj način napuštajući teren prepuštaju ga desnici da pokuša demagoški preuzeti kontrolu nad pokretom.

Međutim, obični članovi CGT sindikata, suprotno od svojih vođa, su sporadično ponudili solidarnost i podršku pokretu od početka, i nekoliko ogranaka (FNIC,UD12,UD31,itd.) pozivaju na štrajk i okupaciju u znak solidarnosti sa pokretom protiv rasta cijena goriva.

Ovo vrši pritisak na vođstvo, koje je napokon pristalo da pozove na združenu akciju u subotu. Kao rezultat, dobar broj demonstranata, sačinjenih od žutih prsluka i članova CGT su marširali zajedno na Trgu republike u Parizu. Međutim, zbog nedostatka pravog plana, demonstracije su bile poprilično male. Ipak CGT radnici (neki od njih u crvenim prslucima, drugi u žutim) su se istakli tokom dana.

Širina protesta protiv Makronovih poskupljenja je rezultirala u konvergenciji svih zahtjeva i nezadovoljstva širom društva, i različiti slojevi radničke klase su spontano ušli u borbu. Na primjer, u nedjelju, medicinari su se sukobili sa interventnom policijom kako su se deseci kola hitne pomoći priključili protestima na Konkord trgu i blokirali most u blizini narodne skupštine.

Kao dodatak podršci borbe žutih prsluka protiv poskupljenja goriva, ovi radnici se protive brojnim reformama socijalne i zdravstvene zaštite. Jedan demonstrant je izjavio za Rojters agenciju: "(Reforme) će nas finansijski oslabiti i uništiti naše kompanije."

Studenti su takođe počeli da se povezuju sa pokretom. Prošle sedmice, studentske organizacije na brojnim velikim univerzitetima (uključujući Monpelje, Nant, Ren) su pozvale generalnu skupštinu na diskusiju o novom vladinom projektu o povećanju studentskih naknada i trenutnoj kampanji o zaustavljanju uvođenja kriterijuma za prijem na univerzitet i ograničavanje pristupa određenim prestižnim kursevima. Ove skupštine su pokrenule pitanje pristupanja žutim prslucima, djelimično da bi promovisali svoje zahtjeve - što je dobra prilika za studenstki pokret širom zemlje da se solidariše sa žutim prslucima.

Zatim, prošle sedmice, preko 300 srednjih škola su zauzete i blokirane širom zemlje, uključujući južni dio Tuluza i Kretel u području Pariza. Brojni učenici srednjih škola su uhapšeni nakon što je interventna policija pozvana u Žan-Pjer Timbu srednju školu u Obervilu na području sjevernog Pariza. Snimci kruže na internetu kako policija ispaljuje dimne bombe na tinejdžere, koji im uzvraćaju dok policija ide napred.

Oko hiljadu učenika, od kojih mnogi nose prsluke, protestvovali su u Nici, uzvikujući "Dole Makron!" i fotografije sa studentskih protesta u Bordou prikazuju interventnu kako palicama prebija mlade demonstrante. U demonstracijama u Marseju, učenici su zaštićeni od policije od strane članova CGT-a. Univerzitetski i srednjoškolski učenici su takođe masovno uključeni u demonstracije tokom prošlog vikenda.

Djelimično povlačenje

Zbog pritiska na Makronovu vladu, na sastanku sa vođama opozicije u ponedjeljak, Eduard Filip, francuski premijer, dobio je zahtjeve sa svih strana da ublaži nemire zaustavljanjem poskupljenja goriva. Marin Le Pen je pokušala da se demagoški predstavi kao pozitivac pozivajući vladu da obustavi poskupljenje, dok je Žan-Luk Melenšon ne samo pozvao na obustavljanje poskupljenja nego i na Makronovu ostavku.

Vlada je konačno najavila da će "odgoditi" poskupljenje goriva, u pokušaju da umiri demonstrante. Stanislas Gerini, koji je u subotu izabran za novog lidera Makronove La Republik en Marš, rekao RTL radiju: "Moramo smiriti zemlju."

Dok je ovo prinudno povlačenje upravo potvrda radikalne akcije žutih prsluka, to je i zapravo jako mali ustupak koji ustvari ne rješava ništa, jer dolazi kao posljednje poskupljenje u nizu decenija a i u planu je još tarifa za 2019.

Ovaj potez je jednostavno usmjeren ka tome da podijeli i demobiliše proteste i da priušti vrijeme vladi da povrati dah i ponovo se grupiše. Međutim, moglo bi se pokazati kao premalo i prekasno, zbog veoma radikalnih zahtjeva koje su žuti prsluci potegli i koji su odavno premašili pitanje poskupljenja goriva.

Ovo je postao pokret o hroničnim nepravdama u francuskom društvu. Dok se neki srednji sloj možda povuče, većina vjerovatno neće biti zadovoljena dok Makronova vlada ne padne.

Takođe, pokret se počeo širiti čak i na međunarodnom nivou. Demonstranti u Belgiji u petak su uništili nekoliko policijskih vozila i bacali kamenje na kancelariju premijera, Šarla Mišela, pozivajući na njegovu ostavku zbog visokih poreza, cijene hrane, niskih plata i penzija.

Ovi demonstranti su po uzoru na Francuze nosili žute fluorescentne prsluke i blokirali ulice u Briselu i skelama blokirala saobraćaj. Da li ovo predstavlja trenutni trend ili privremeni napredak, preostaje nam da vidimo. Ali je definitivno odraz toga da slične društvene kontradikcije postoje širem Evrope.

Problem vođstva

Gilet Jaunes 1st DecKroz cijeli pokret žutih prsluka, najveći problem je nedostatak koordinisanog i primjerenog vođstva. Postoje elementi u pokretu koji odbijaju prisustvo "politike"- u smislu političkih partija ili sindikata - predstavljajući žute prsluke kao samostalan "anti-politički" fenomen.

Žuti prsluci nemaju formalne strukture ili izabrano vođstvo, samo broj neizabranih "govornika", koji su reflekcija zbunjenog, heterogenog političkog karaktera ovog pokreta u cjelini. Neki od ovih su ekstremno desno, uključujući Kristofa Šalensoa, koji poziva na Makronovu ostavku u korist generala Pjera de Vilera: reakcionara koji je bio vođa francuskih oružanih snaga, kojeg Šalenso naziva "istinskim vođom".

Međutim, kako pokret "odrasta" i postaje radikalniji, počeo je i da prevazilazi ove ličnosti. Umjereni govornici, Žaklin Moro i Benžamin Kauši (koji su kasnije protjerani iz pokreta u Tuluzu), htjeli su da prihvate poziv na "pregovore" sa premijerom, ali su bili prisiljeni da se povuku pred bijesom žutih prsluka zbog sumnje da će izdati radikalne zahtjeve pokreta, uključujući raspuštanje narodne skupštine.

Žuti prsluci moraju formirati skupštinu (što već par grupa iz pokreta i traži) i demokratski izabrati odgovorno vođstvo koje može artikulisati energiju sa ulica.

Ovo je potreba za koju su sindikati u vrlo dobroj poziciji da ostvare. Ali do sada prilika nije iskorištena. Zapravo, vrata su širom otvorena radničkom pokretu da obezbijedi vođstvo i radikalan, klasni program žutim prslucima. Sindikati i pokret Nepokorena Francuska u suštini moraju raditi na impulsu koji je ovaj pokret stvorio, da bi mobilizovali ofanzivu protiv Makrona.

Trenutna politika radničkog vođstva je ostala kratka po ovom pitanju. CGT poziva na "veliki dan za akciju" 14. decembra, koji je usred ubrzanih događanja predaleko za čekanje. Takođe, pokret je već vidio "velike dane za akciju" i par rezultata. Ono što je potrebno je 24-asovni generalni štrajk, kao početna tačka za seriju štrajkova, sa ciljem rušenja vlade.

Nepokorena Francuska na svoju zaslugu, je bio kritičan prema oklijevanju CGT-a i podržao je zahtjeve žutih prsluka od početka. Međutim, takođe je pozvao Makrona da prihvati brojne "progresivne" zahtjeve (otkazivanje poskupljenja goriva, oporezivanje ljudi sa visokim primanjima, preraspodjelu 40 milijardi evra od poreza za preduzetništvo ka "ekološkoj tranziciji"), ili da da ostavku. Ovo je utopijski: Makron neće uraditi nijedno, umjesno toga nastaviće da kombinuje male ustupke sa represijom.

Umjesto pritiskanja Makrona da pronađe način da izađe iz krize,vođe Nepokorene Francuske bi trebali objasniti da ne postoji rješenje u postojećim okvirima buržoaskog režima. Cilj bi trebao onda da bude rušenje Makronove vlade, koja samo predstavlja interes kapitalističke klase. Ali Melenšon se ne trudi da prikaže klasne linije iza sukoba. On omalovažava klasni karakter žutih prsluka, koji on opisuje kao "građansku revoluciju" od strane "akcije nove istorije - ljudi".

Ali nijedan od širih zahtjeva pokreta ne može biti ostvaren bez borbe radničke klase, koja ima kapacitet da paralizuje zemlju i ostavi vladu u vazduhu, kao u maju 1968.

Ovo je razlog zašto koordinisana i široka akcija štrajkova - ujedinjenje radnika svih sektora sa radikalizacijom omladine - je jedini put do pobjede. Bez obzira šta se desi sa ovim pokretom, jasno je da se novo poglavlje otvorilo u klasnoj borbi u Francuskoj, gdje - kako bi Fridrih Engels rekao - klasna borba se uvijek vodi do kraja.